Tolerancija emocionalne nelagode
Zadnja provjera: listopad 2026.
Što je tolerancija emocionalne nelagode?
Tolerancija emocionalne nelagode sposobnost je podnošenja neugodnih emocija, misli i tjelesnih senzacija bez potrebe da ih odmah uklonimo, potisnemo ili izbjegnemo. Ona uključuje mogućnost ostajanja u kontaktu s neugodnim iskustvom dovoljno dugo da osoba može procijeniti situaciju i odabrati kako će reagirati.
Emocionalna nelagoda prirodan je dio ljudskog iskustva. Tuga, strah, ljutnja, sram, razočaranje, frustracija i neizvjesnost mogu se pojaviti kada doživljavamo gubitak, suočavamo se s izazovima, ulazimo u nepoznate situacije ili se susrećemo s neispunjenim potrebama.
Cilj tolerancije emocionalne nelagode nije ukloniti te osjećaje niti postati ravnodušan prema vlastitim iskustvima. Cilj je razviti sposobnost da neugodne emocije budu prisutne, a da pritom ne moramo automatski reagirati na njih.
Primjerice, osoba koja se boji odbacivanja može osjetiti snažnu potrebu da odmah pošalje dodatnu poruku nekome tko joj ne odgovara. Ako može podnijeti nelagodu neizvjesnosti, može zastati, primijetiti svoj strah i odlučiti što želi učiniti bez impulzivnog traženja potvrde.
**Tolerancija emocionalne nelagode omogućuje nam da osjećamo ono što osjećamo, a da ne moramo odmah nešto poduzeti kako bismo taj osjećaj promijenili.**
Zašto je važno tolerirati emocionalnu nelagodu?
Mnogi svakodnevni izazovi uključuju neugodne emocije koje nije moguće odmah ukloniti. Ne možemo uvijek dobiti odgovor koji želimo, izbjeći razočaranje, promijeniti ponašanje druge osobe ili biti sigurni u ishod neke odluke.
Ako neugodu doživljavamo kao nešto što moramo odmah zaustaviti, možemo početi razvijati obrasce ponašanja koji kratkoročno donose olakšanje, ali dugoročno otežavaju suočavanje sa životnim situacijama.
Primjerice, osoba koja teško podnosi neizvjesnost može stalno provjeravati poruke, tražiti uvjeravanje ili analizirati svaki detalj razgovora. Takvo ponašanje može nakratko smanjiti tjeskobu, ali istodobno učvrstiti uvjerenje da neizvjesnost nije podnošljiva bez dodatne provjere.
Razvijanje tolerancije emocionalne nelagode može pomoći osobi da:
- lakše podnosi neizvjesnost i čekanje
- donosi promišljenije odluke pod emocionalnim pritiskom
- smanji impulzivne reakcije
- prepozna razliku između osjećaja i potrebe za djelovanjem
- ostane prisutna u teškim, ali važnim razgovorima
- postavlja granice bez automatskog povlačenja zbog nelagode
- prihvati da neke situacije nemaju brzo ili jednostavno rješenje
- ustraje u aktivnostima koje su joj važne, iako uključuju strah ili nesigurnost.
Tolerancija nelagode posebno je važna kada želimo ostvariti dugoročne ciljeve koji zahtijevaju suočavanje s kratkoročnim neugodnim iskustvima.
Primjerice, učenje nove vještine može uključivati frustraciju, javni nastup strah, a postavljanje granice krivnju. Ako svaku nelagodu shvatimo kao znak da trebamo odustati, možemo se udaljiti od aktivnosti i odnosa koji su nam važni.
Tolerancija nelagode nije isto što i potiskivanje emocija
Važno je razlikovati toleriranje emocionalne nelagode od pokušaja da se emocije sakriju, zanemare ili kontroliraju pod svaku cijenu.
**Toleriranje emocije** znači prepoznati da se ona pojavila, dopustiti joj da bude prisutna i odabrati kako ćemo postupiti.
**Potiskivanje ili suzbijanje emocije** može uključivati pokušaj da se osjećaj ne primijeti, ne izrazi ili ukloni iz svijesti.
**Izbjegavanje emocije** uključuje ponašanja kojima pokušavamo izbjeći situacije, misli ili iskustva koja izazivaju neugodne osjećaje.
Primjerice, osoba koja osjeća tugu nakon prekida odnosa može:
- pokušavati se uvjeriti da joj uopće nije stalo
- neprestano se zabavljati kako ne bi ostala sama sa svojim osjećajima
- prihvatiti da je tužna i dopustiti si vrijeme za oporavak, uz nastavak svakodnevnih aktivnosti.
Treća mogućnost najviše odgovara toleriranju emocionalne nelagode. Osoba ne mora voljeti tugu niti je smatrati ugodnom. Dovoljno je da je ne doživljava kao osjećaj koji mora pod svaku cijenu odmah ukloniti.
Tolerancija ne znači ni da emociju moramo izražavati pred drugima. Moguće je privatno priznati sebi što osjećamo, a istodobno odabrati kada, gdje i kako ćemo to izraziti.
Tolerancija nelagode i tolerancija na frustraciju
Tolerancija emocionalne nelagode i tolerancija na frustraciju povezani su pojmovi, ali nisu potpuno jednaki.
**Tolerancija emocionalne nelagode** odnosi se na sposobnost podnošenja neugodnih emocionalnih iskustava, kao što su tuga, strah, sram, ljutnja ili neizvjesnost.
**Tolerancija na frustraciju** odnosi se na sposobnost suočavanja s preprekama, odgodom zadovoljstva, neuspjehom ili situacijama u kojima se željeni ishod ne ostvaruje.
Primjerice, osoba može biti frustrirana jer ne uspijeva riješiti težak zadatak. Tolerancija na frustraciju pomaže joj da nastavi pokušavati ili potraži drukčiji pristup, dok tolerancija emocionalne nelagode pomaže joj da podnese osjećaj nesposobnosti, ljutnje ili razočaranja koji se pritom može pojaviti.
Obje sposobnosti mogu se razvijati vježbom i iskustvom.
Što utječe na toleranciju emocionalne nelagode?
Tolerancija emocionalne nelagode nije jednaka kod svih ljudi. Može se mijenjati ovisno o okolnostima, intenzitetu emocije, prethodnim iskustvima i trenutačnim resursima.
Prethodna iskustva
Ako je osoba tijekom odrastanja imala priliku izraziti emocije i dobiti podršku, možda je razvila veći osjećaj da su neugodni osjećaji podnošljivi.
Nasuprot tome, ako su emocije bile ismijavane, kažnjavane ili zanemarivane, osoba može naučiti da su neugodni osjećaji opasni, neprihvatljivi ili znak slabosti.
To nisu nepromjenjivi obrasci. Sposobnost podnošenja emocija može se razvijati i kasnije u životu.
Naučeni obrasci suočavanja
Ljudi razvijaju različite načine reagiranja na nelagodu. Neki se povlače, neki traže potvrdu drugih, neki pokušavaju sve racionalno objasniti, a neki postaju impulzivni ili pretjerano zaokupljeni rješavanjem problema.
Takvi obrasci mogu kratkoročno pomoći u smanjenju napetosti, ali nisu uvijek korisni u svim situacijama.
Osjećaj kontrole
Nelagoda često raste kada osoba vjeruje da mora kontrolirati vlastite osjećaje, tuđe reakcije ili buduće ishode.
Ako smatra da ne smije biti tjeskobna, može postati dodatno uznemirena samom činjenicom da osjeća tjeskobu.
Prihvaćanje činjenice da se neki osjećaji ne mogu odmah promijeniti može smanjiti dodatni pritisak koji nastaje zbog pokušaja njihove potpune kontrole.
Trenutačno opterećenje
Nedostatak sna, dugotrajan stres, iscrpljenost, fizička nelagoda i manjak podrške mogu smanjiti sposobnost regulacije emocija.
Osoba koja inače dobro podnosi kritiku može na nju reagirati snažnije kada je već preopterećena.
Zbog toga nije korisno svaku teškoću s toleriranjem emocija tumačiti kao osobni nedostatak. Ponekad je potrebno smanjiti opterećenje i obnoviti resurse.
Intenzitet i vrsta emocije
Nisu sve emocije jednako teške za podnošenje. Nekome je osobito teško podnijeti neizvjesnost, nekome sram, a nekome tugu ili ljutnju.
Tolerancija može biti različita i ovisno o situaciji. Osoba koja može mirno podnijeti profesionalni neuspjeh možda će teže podnositi neizvjesnost u bliskom odnosu.
Kratkoročno olakšanje i dugoročne posljedice izbjegavanja
Jedan od važnih mehanizama u razumijevanju tolerancije emocionalne nelagode jest negativno potkrepljenje.
Negativno potkrepljenje događa se kada uklanjanje neugodnog podražaja povećava vjerojatnost da ćemo isto ponašanje ponoviti.
Primjerice, osoba osjeća tjeskobu zbog mogućnosti da je netko ljut na nju. Pošalje nekoliko poruka tražeći potvrdu da je sve u redu. Kada dobije umirujući odgovor, tjeskoba se smanji.
Budući da je provjeravanje donijelo olakšanje, osoba može sljedeći put još brže posegnuti za istim ponašanjem. S vremenom može postati sve teže podnijeti neizvjesnost bez provjeravanja.
Sličan obrazac može se pojaviti kada osoba:
- izbjegava razgovore u kojima bi mogla doživjeti kritiku
- odustaje od aktivnosti čim se pojavi strah
- pokušava odmah riješiti svaki nesporazum kako ne bi osjećala napetost
- neprestano analizira vlastite emocije kako bi pronašla potpuno sigurno objašnjenje
- koristi distrakcije svaki put kada se pojavi tuga.
Takva ponašanja nisu nužno problematična sama po sebi. Distrakcija, traženje podrške ili udaljavanje iz neugodne situacije mogu biti korisni i primjereni.
Pitanje je kakvu funkciju ponašanje ima, koliko je fleksibilno i kakve posljedice donosi.
Ako osoba može odabrati između više načina suočavanja, veća je vjerojatnost da će pronaći odgovor primjeren situaciji. Ako uvijek mora pobjeći od iste vrste nelagode, njezine mogućnosti mogu postati ograničene.
Kako razvijati toleranciju emocionalne nelagode?
Tolerancija emocionalne nelagode može se razvijati postupno. Nije potrebno odmah se suočiti s najintenzivnijim strahovima ili ostati u situaciji koja je štetna.
Cilj je učiti da neugodan osjećaj može biti prisutan, a da osoba pritom zadrži mogućnost promišljenog djelovanja.
1. Primijetiti nelagodu bez trenutačnog reagiranja
Kada se pojavi neugodan osjećaj, pokušaj ga kratko prepoznati prije nego što nešto poduzmeš.
Primjerice:
- „Primjećujem da sam tjeskobna.”
- „Osjećam ljutnju i želim odmah odgovoriti.”
- „Neizvjesnost mi je trenutačno vrlo neugodna.”
- „Imam potrebu povući se jer se osjećam posramljeno.”
Ovakve formulacije pomažu razlikovati osobu od trenutačnog emocionalnog stanja. Umjesto da cijelo iskustvo postane „Ja sam nesposobna”, može se prepoznati: „Osjećam se nesposobno jer mi nešto nije uspjelo.”
2. Dopustiti emociji da bude prisutna
Pokušaj ne dodavati novu borbu postojećoj emociji.
Primjerice, uz tugu se može pojaviti i misao da je neprihvatljivo biti tužan. Uz strah se može pojaviti sram zbog vlastite tjeskobe. Uz ljutnju se može javiti strah da će sama emocija dovesti do sukoba.
Tolerancija nelagode uključuje mogućnost da osoba primijeti i osnovnu emociju i reakciju na nju.
To ne znači da treba ostati pasivna. Emocija može biti prisutna dok osoba istodobno traži rješenje, postavlja granicu ili poduzima praktične korake.
3. Usmjeriti pažnju na sadašnji trenutak
Kada emocija postane intenzivna, misli se mogu usmjeriti prema zamišljenim budućim ishodima ili ponavljanju prošlih događaja.
Povratak sadašnjem trenutku može uključivati opažanje disanja, dodira stopala s podom, zvukova u okolini ili predmeta koje vidimo.
Cilj nije prisilno ukloniti misli, nego proširiti pažnju tako da neugodan osjećaj ne zauzme cijeli prostor svjesnog iskustva.
4. Odgoditi impulzivnu reakciju
Ako se pojavi snažan poriv, može pomoći kratka odgoda prije djelovanja.
Primjerice, osoba može odlučiti pričekati deset minuta prije slanja poruke napisane u ljutnji ili odgoditi donošenje važne odluke dok se emocionalna pobuđenost ne smanji.
Vrijeme odgode treba prilagoditi situaciji. Neke odluke zahtijevaju brzo djelovanje, a odgađanje razgovora nije uvijek korisno.
Važno je da odgoda služi promišljenom izboru, a ne beskonačnom izbjegavanju.
5. Vježbati postupno suočavanje s podnošljivom nelagodom
Tolerancija se može razvijati kroz male, sigurne korake.
Primjeri uključuju:
- ostati kratko s osjećajem neizvjesnosti bez ponovnog provjeravanja poruka
- izraziti neslaganje na miran i primjeren način
- započeti zadatak iako postoji strah od pogreške
- prihvatiti da razgovor neće odmah razriješiti sve nesporazume
- dopustiti si razočaranje bez trenutačnog traženja načina da ga ukloniš.
Nije cilj izazivati nepotrebnu patnju. Vježba treba biti postupna, dobrovoljna i primjerena osobi.
Ako nelagoda postane preintenzivna, korisno je smanjiti zahtjevnost koraka ili potražiti stručnu podršku.
6. Razvijati suosjećanje prema sebi
Osobe koje teško podnose emocionalnu nelagodu ponekad se dodatno kritiziraju zbog vlastitih osjećaja.
Mogu misliti da su slabe zato što se boje, nezrele zato što su ljubomorne ili nesposobne zato što ne mogu odmah podnijeti neizvjesnost.
Takva samokritika može povećati emocionalno opterećenje.
Suosjećajniji pristup uključuje priznavanje teškoće bez omalovažavanja sebe:
- „Ovo mi je teško, ali mogu pokušati napraviti jedan mali korak.”
- „Ne moram odmah znati što učiniti.”
- „Mogu osjećati strah i svejedno postupiti promišljeno.”
- „Moja reakcija ima smisla u mom iskustvu, ali ne mora određivati moj sljedeći postupak.”
Suosjećanje prema sebi ne znači opravdavanje svakog ponašanja. Ono omogućuje da se pogreške i teškoće razmatraju bez nepotrebnog samokažnjavanja.
7. Razlikovati nelagodu od opasnosti
Nije svaka neugodna situacija ona koju trebamo napustiti, ali nije ni svaka situacija ona u kojoj trebamo ostati.
Nelagoda može biti povezana s učenjem, neizvjesnošću ili suočavanjem s vlastitim strahovima. Međutim, može biti i signal da netko prelazi naše granice, ugrožava nas ili se prema nama ponaša neprihvatljivo.
Tolerancija emocionalne nelagode ne zahtijeva trpljenje nasilja, ponižavanja, prisile ili kontinuiranog nepoštovanja.
U takvim okolnostima primjeren odgovor može biti udaljavanje, traženje pomoći ili zaštita vlastite sigurnosti.
Tolerancija nelagode u svakodnevnim situacijama
Čekanje odgovora
Osoba pošalje poruku i ne dobije odgovor nekoliko sati.
**Moguća emocionalna reakcija:** tjeskoba, tuga ili strah od odbacivanja.
**Automatski poriv:** ponovno provjeravanje telefona, slanje dodatnih poruka ili traženje potvrde.
**Vježbanje tolerancije:** primijetiti nelagodu, razlikovati činjenicu da odgovor još nije stigao od pretpostavke da osobi nije stalo te nastaviti s drugim aktivnostima.
To ne znači da treba zanemariti dugotrajan obrazac neodgovaranja ili nedostatak uzajamnosti u odnosu. Riječ je o tome da pojedinačna neizvjesna situacija ne mora odmah dovesti do konačnog zaključka.
Primanje kritike
Osoba dobije povratnu informaciju da je pogriješila.
**Moguća emocionalna reakcija:** sram, ljutnja ili strah od negativne procjene.
**Automatski poriv:** opravdavanje, povlačenje ili napad na osobu koja je iznijela kritiku.
**Vježbanje tolerancije:** dopustiti nelagodi da bude prisutna, procijeniti je li kritika konkretna i opravdana te odlučiti što je korisno prihvatiti, a što odbaciti.
Postavljanje granice
Osoba treba odbiti zahtjev koji joj ne odgovara.
**Moguća emocionalna reakcija:** krivnja, strah od sukoba ili zabrinutost zbog tuđe reakcije.
**Automatski poriv:** pristati kako bi se nelagoda izbjegla.
**Vježbanje tolerancije:** priznati da je neugodno razočarati drugu osobu, ali istodobno zadržati pravo na vlastite granice.
Suočavanje s razočaranjem
Plan ne uspije ili se očekivani ishod ne ostvari.
**Moguća emocionalna reakcija:** tuga, frustracija ili osjećaj bespomoćnosti.
**Automatski poriv:** odustati, okrivljavati sebe ili odmah pronaći novu aktivnost koja će ukloniti neugodu.
**Vježbanje tolerancije:** priznati razočaranje, dati si vrijeme da ga obradiš i tek potom razmotriti sljedeće korake.
Tolerancija nelagode u psihoterapiji
Tolerancija emocionalne nelagode važna je u nekoliko psihoterapijskih pristupa, premda je svaki pristup objašnjava i razvija na svoj način.
Kognitivno-bihevioralna terapija
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) pomaže prepoznati veze između situacija, misli, emocija i ponašanja.
U radu na toleranciji nelagode osoba može učiti prepoznavati automatske interpretacije, provjeravati njihovu utemeljenost i postupno mijenjati ponašanja koja održavaju strah ili izbjegavanje.
Terapija prihvaćanjem i posvećenošću
Terapija prihvaćanjem i posvećenošću (ACT) naglašava psihološku fleksibilnost: sposobnost da osoba ostane u kontaktu s unutarnjim iskustvima, a istodobno djeluje u skladu sa svojim vrijednostima.
Umjesto da svaki neugodan osjećaj postane problem koji treba ukloniti, osoba uči stvarati prostor za emocije i usmjeravati ponašanje prema onome što joj je važno.
Dijalektičko-bihevioralna terapija
Dijalektičko-bihevioralna terapija (DBT) uključuje skup vještina tolerancije nelagode koje pomažu osobi proći kroz intenzivne emocionalne situacije bez impulzivnih postupaka koji bi mogli pogoršati problem.
Te vještine mogu uključivati usmjeravanje pažnje, kratkoročno smanjenje emocionalne pobuđenosti, prihvaćanje stvarnosti i odabir učinkovitijeg ponašanja.
U DBT-u tolerancija nelagode ne zamjenjuje rješavanje problema. Ona pomaže osobi prebroditi intenzivan trenutak kada neposredna promjena okolnosti nije moguća ili kada je potrebno najprije stabilizirati reakciju.
Praktična vježba: Ostati s nelagodom
Odaberi situaciju koja izaziva blagu ili umjerenu nelagodu, ali nije opasna i ne uključuje ugrožavanje tvojih granica.
**1. Prepoznaj osjećaj.**
Dovrši rečenicu: „Trenutačno osjećam…”
Pokušaj imenovati emociju što preciznije.
**2. Procijeni intenzitet.**
Na ljestvici od 0 do 10 procijeni koliko je nelagoda snažna.
**3. Primijeti tjelesnu reakciju.**
Uoči napetost, promjene disanja, nemir ili druge tjelesne senzacije. Ne moraš ih uklanjati.
**4. Primijeti poriv.**
Zapitaj se što želiš učiniti kako bi nelagoda prestala. Želiš li pobjeći, provjeravati, raspravljati se, tražiti uvjeravanje ili se nečim zaokupiti?
**5. Napravi kratku stanku.**
Ako je situacija sigurna, pokušaj nekoliko trenutaka ostati s osjećajem bez automatskog postupanja prema prvom porivu.
Usmjeri pažnju na disanje ili okolinu ako ti to pomaže. Ako ti usmjeravanje na tijelo pojačava uznemirenost, odaberi neki drugi način prizemljenja.
**6. Podsjeti se da osjećaj nije naredba.**
Možeš si reći: „Ovo mi je neugodno, ali ne moram odmah reagirati.”
**7. Odaberi sljedeći korak.**
Zapitaj se što bi u ovoj situaciji bilo korisno, sigurno i u skladu s tvojim vrijednostima.
**8. Osvrni se na iskustvo.**
Nakon toga razmisli:
- Jesam li mogla podnijeti barem dio nelagode?
- Što mi je pomoglo?
- Što mi je otežalo iskustvo?
- Jesam li postupila u skladu sa svojim ciljem?
- Što bih sljedeći put mogla pokušati drukčije?
Uspjeh se ne mjeri time je li nelagoda potpuno nestala. Važnije je razvijati mogućnost da je primijetimo i odaberemo ponašanje umjesto automatske reakcije.
Česte zablude o toleranciji emocionalne nelagode
**„Moram se naviknuti na sve što mi je neugodno.”**
Ne. Neke su situacije štetne, nepravedne ili opasne. Tolerancija nelagode ne znači odricanje od granica i prava na zaštitu.
**„Ako osjećam nelagodu, znači da nešto nije u redu.”**
Ne nužno. Nelagoda može biti prirodan dio učenja, promjene, neizvjesnosti ili suočavanja s važnim izazovima.
**„Moram ostati mirna da bih dobro podnijela emociju.”**
Ne. Moguće je osjećati snažnu tugu, strah ili ljutnju, a ipak postupiti promišljeno. Cilj nije stalna smirenost.
**„Prihvaćanje emocije znači da odustajem od promjene.”**
Ne. Osoba može prihvatiti da trenutačno osjeća tugu ili strah, a istodobno poduzimati korake za promjenu okolnosti.
**„Ako mi je teško podnijeti nelagodu, znači da sam slaba.”**
Ne. Tolerancija nelagode ovisi o iskustvima, trenutačnom opterećenju i dostupnim resursima. Može se razvijati postupno.
**„Što dulje ostanem u nelagodi, to sam uspješnija.”**
Ne. Nije cilj izdržati što više patnje. Važno je procijeniti situaciju, ostati u sigurnim granicama i razvijati fleksibilnost u suočavanju.
Sažetak
Tolerancija emocionalne nelagode sposobnost je podnošenja neugodnih emocija bez automatskog pokušaja da ih odmah uklonimo ili izbjegnemo.
Ona ne znači potiskivanje, ravnodušnost ili trpljenje štetnih situacija. Uključuje prepoznavanje emocije, svjesnost o porivima, mogućnost kratkog zastajanja i odabir ponašanja koje odgovara okolnostima.
Tolerancija se razvija postupno, kroz iskustva u kojima osoba uči da nelagoda može biti prisutna, a da pritom ne mora izgubiti mogućnost promišljenog djelovanja.
**Ne moramo se osjećati ugodno da bismo postupili na način koji nam je važan.**
Povezane lekcije
- [Prepoznavanje emocionalnih okidača](/lekcija/prepoznavanje-emocionalnih-okidaca)
- [Kako nastaju emocije?](/lekcija/kako-nastaju-emocije)
- [Funkcije emocija](/lekcija/funkcije-emocija)
- [Emocije i misli](/lekcija/emocije-i-misli)
- [Emocije i ponašanje](/lekcija/emocije-i-ponasanje)
- [Emocionalna svjesnost](/lekcija/emocionalna-svjesnost-i-tjelesni-signali)
- [Imenovanje emocija](/lekcija/imenovanje-emocija)
- [Prihvaćanje emocija](/lekcija/prihvacanje-emocija)
- [Izbjegavanje emocija](/lekcija/izbjegavanje-emocija)
- [Potiskivanje emocija](/lekcija/potiskivanje-emocija)
- [Regulacija emocija](/lekcija/regulacija-emocija)
- [Automatske misli](/lekcija/automatske-misli)
- [Kognitivne distorzije](/lekcija/kognitivne-distorzije)
- [Anksioznost](/lekcija/anksioznost)
Izvori i literatura
- Linehan, M. M. (2015). *DBT Skills Training Manual*. 2. izdanje. New York: Guilford Press.
- Hayes, S. C., Strosahl, K. D., & Wilson, K. G. (2012). *Acceptance and Commitment Therapy: The Process and Practice of Mindful Change* (2nd ed.). Guilford Press.
- Hayes, S. C., Wilson, K. G., Gifford, E. V., Follette, V. M., & Strosahl, K. (1996). Experiential avoidance and behavioral disorders: A functional dimensional approach to diagnosis and treatment. *Journal of Consulting and Clinical Psychology, 64*(6), 1152–1168. https://doi.org/10.1037/0022-006X.64.6.1152
- Gross, J. J. (1998). The emerging field of emotion regulation: An integrative review. *Review of General Psychology, 2*(3), 271–299. https://doi.org/10.1037/1089-2680.2.3.271
- Gratz, K. L., & Roemer, L. (2004). Multidimensional assessment of emotion regulation and dysregulation: Development, factor structure, and initial validation of the Difficulties in Emotion Regulation Scale. *Journal of Psychopathology and Behavioral Assessment, 26*, 41–54. https://doi.org/10.1023/B:JOBA.0000007455.08539.94