Tjelesno usmjereni pristupi

Zadnja provjera: listopad 2026.

**Somatski**, odnosno **tjelesno usmjereni pristupi** (engl. *body-oriented* ili *body psychotherapy*) skupni je naziv za psihoterapijske metode koje uz razgovor ili umjesto njega rade s tjelesnim iskustvom: osjetima, disanjem, napetošću, držanjem i pokretom. Riječ je o vrlo raznolikom području, od povijesnih pristupa do suvremenih metoda za rad s traumom, i **dokazi se jako razlikuju od metode do metode**. Zato ih ne treba procjenjivati kao jednu cjelinu.

Povijesni korijeni

Ideja da se psihički sukobi odražavaju u tijelu ima dugu povijest. Wilhelm Reich, iz Freudova kruga, opisuje kroničnu mišićnu napetost kao „oklop” koji čuva potisnute emocije, a iz njegovih ideja razvila se **bioenergetska analiza**. Mnoge Reichove kasnije tvrdnje, primjerice o posebnoj životnoj energiji, znanstveno su odbačene, a ti su pristupi danas zanimljivi prije svega kao dio povijesti područja.

Suvremene metode

• **Somatic Experiencing** – metoda za rad s posljedicama traume koja nastoji promijeniti unutarnje (interoceptivne) i proprioceptivne osjete povezane s traumatskim iskustvom, postupno i uz oslanjanje na resurse osobe (Kuhfuß i sur., 2021).
• **Tjelesna psihoterapija** u užem smislu – grupni ili individualni rad s pokretom, disanjem i doživljajem tijela, primjenjivan i kod teških psihičkih poremećaja.
• Drugi oblici, primjerice senzomotorna psihoterapija, u kojima se tjelesni rad kombinira s drugim pristupima.

Elementi rada s tijelom – primjerice usmjeravanje pažnje na disanje i tjelesne osjete – prisutni su i u pristupima utemeljenima na usmjerenoj svjesnosti (vidi [Mindfulness u terapiji](/lekcija/mindfulness-u-terapiji)) i u terapiji plesom i pokretom (vidi [Art-terapija](/lekcija/art-terapija)).

Kako izgleda rad s tijelom?

Rad se najčešće odvija kroz razgovor povezan s tjelesnim iskustvom. Terapeut može zamoliti osobu da primijeti gdje u tijelu osjeća napetost dok govori o teškom događaju, kako se mijenja disanje ili što se događa kad promijeni položaj tijela. Cilj nije opuštanje samo po sebi, nego bolja svjesnost tjelesnih reakcija i postupno iskustvo da se neugodni osjeti mogu podnijeti i regulirati.

Primjerice, osoba koja je doživjela prometnu nesreću može primijetiti da joj se pri svakom spomenu nesreće stisnu ramena i ubrza disanje. U radu s terapeutom uči te znakove prepoznati na vrijeme, usmjeriti pažnju na osjećaj oslonca u stopalima ili na sporije disanje i tako postupno smanjiti osjećaj preplavljenosti.

Tjelesno usmjerena terapija razlikuje se od masaže ili tečaja opuštanja po tome što je dio psihoterapijskog procesa: ima ciljeve povezane s psihičkim teškoćama, uključuje razgovor o iskustvu i vodi je educirani terapeut.

Što istraživanja pokazuju

Somatic Experiencing

U prvom randomiziranom istraživanju 63 osobe s posttraumatskim stresnim poremećajem dobile su 15 susreta Somatic Experiencinga ili su bile na listi čekanja. Skupina koja je primila terapiju imala je izraženija smanjenja posttraumatskih simptoma i depresije (Brom i sur., 2017). Pregled literature, koji je obuhvatio 16 istraživanja, zaključio je da postoje preliminarni dokazi pozitivnih učinaka na simptome povezane s traumom, ali da je kvaliteta istraživanja mješovita i da su potrebna nepristrana randomizirana istraživanja (Kuhfuß i sur., 2021).

**Kako to čitati:** jedno istraživanje s listom čekanja kao kontrolom ne pokazuje je li metoda bolja od drugih djelotvornih terapija traume. **Dokazi su preliminarni.**

Tjelesna psihoterapija kod shizofrenije

Primjer da dokazi mogu biti i negativni: u velikom randomiziranom istraživanju 275 osoba sa shizofrenijom grupna tjelesna psihoterapija uspoređena je s pilatesom kao aktivnom kontrolom. Nije pronađena klinički važna korist za negativne simptome, iako su zabilježena mala poboljšanja ekspresivnih deficita i motoričkih simptoma (Priebe i sur., 2016).

Područje u cjelini

Pregled tjelesno usmjerene psihoterapije upozorava da baza dokaza nije dovoljno razvijena da bi se ti pristupi priznali kao standardno liječenje i preporučuje sustavnija istraživanja (Röhricht, 2009).

Upitna teorijska objašnjenja

Somatski pristupi često se pozivaju na **polivagalnu teoriju**, prema kojoj različiti dijelovi vagusnog živca posreduju različite obrasce društvenog i obrambenog ponašanja. Kritički pregled zaključuje da su osnovne pretpostavke te teorije neodržive ili vrlo malo vjerojatne u svjetlu dostupne znanstvene literature (Grossman, 2023). Popularnost nekog objašnjenja u terapijskoj praksi nije dokaz da je točno – a čak i kad je teorijsko objašnjenje pogrešno, to samo po sebi ne govori djeluje li sama metoda.

Dodir i sigurnost

Neke tjelesne metode uključuju dodir. Etički rad podrazumijeva jasan pristanak, mogućnost odbijanja u svakom trenutku i poštovanje granica. Rad s tjelesnim osjetima kod osoba s traumom može izazvati snažne reakcije, pa zahtijeva educiranog terapeuta i postupan pristup.

Kako procijeniti tjelesnu metodu

Budući da se tjelesno usmjereni pristupi jako razlikuju, korisno je postaviti nekoliko pitanja prije početka rada:

• **Postoje li istraživanja?** Ima li metoda randomizirana istraživanja ili se oslanja samo na iskustva i svjedočanstva?
• **Kakve se tvrdnje iznose?** Oprez je potreban kod obećanja da će se trauma „otpustiti iz tijela” u nekoliko susreta ili kod objašnjenja koja se pozivaju na energije koje se ne mogu izmjeriti.
• **Kakva je edukacija terapeuta?** Je li terapeut i psihoterapeut ili stručnjak za mentalno zdravlje, ili je završio samo kraći tečaj metode?
• **Kako se postupa s dodirom i granicama?** Je li jasno da se svaki postupak može odbiti?
• **Je li metoda dio šireg liječenja?** Kod PTSP-a i drugih ozbiljnih stanja korisno je da se tjelesni rad kombinira s pristupima s jačim dokazima.

Česte zablude

• **„Trauma je pohranjena u mišićima i treba je otpustiti.”** Tijelo sudjeluje u reakcijama na traumu, ali ideja o doslovnom „pohranjivanju” u mišićima nije znanstveno potvrđena.
• **„Svi tjelesni pristupi jednako su utemeljeni.”** Dokazi se jako razlikuju od metode do metode.
• **„Ako je teorija pogrešna, metoda sigurno ne djeluje.”** Metoda može imati učinak i kad je njezino teorijsko objašnjenje upitno; to se provjerava istraživanjima.

Sažetak

Tjelesno usmjereni pristupi rade s tjelesnim iskustvom – osjetima, disanjem, napetošću, držanjem i pokretom. Korijeni sežu do ideja Wilhelma Reicha, čije su kasnije tvrdnje znanstveno odbačene. Suvremene metode, poput Somatic Experiencinga, usmjerene su na rad s posljedicama traume i na regulaciju tjelesnih reakcija. Dokazi su preliminarni i jako se razlikuju od metode do metode, a velika istraživanja ponekad ne nalaze klinički važnu korist. Česta teorijska objašnjenja, poput polivagalne teorije, znanstveno su sporna. Etičan rad uključuje jasan pristanak na dodir i postupan pristup kod traume.

Kamo dalje?

• [Terapija usmjerena na traumu](/lekcija/terapija-usmjerena-na-traumu) – pristupi liječenju posljedica traume s najviše dokaza.
• [Psihologija zdravlja i stresa](/skupine/psihologija-zdravlja-i-stresa) – tjelesni odgovor na stres.
• [Emocionalna svjesnost i tjelesni signali](/lekcija/emocionalna-svjesnost-i-tjelesni-signali) – kako tijelo sudjeluje u emocijama.
• [Art-terapija](/lekcija/art-terapija) – izražavanje kroz umjetnost i pokret.

Izvori i literatura

• Brom, D., Stokar, Y., Lawi, C., Nuriel-Porat, V., Ziv, Y., Lerner, K. i Ross, G. (2017). Somatic experiencing for posttraumatic stress disorder: A randomized controlled outcome study. *Journal of Traumatic Stress*, 30(3), 304–312. [doi.org/10.1002/jts.22189](https://doi.org/10.1002/jts.22189)
• Grossman, P. (2023). Fundamental challenges and likely refutations of the five basic premises of the polyvagal theory. *Biological Psychology*, 180, 108589. [doi.org/10.1016/j.biopsycho.2023.108589](https://doi.org/10.1016/j.biopsycho.2023.108589)
• Kuhfuß, M., Maldei, T., Hetmanek, A. i Baumann, N. (2021). Somatic experiencing – effectiveness and key factors of a body-oriented trauma therapy: A scoping literature review. *European Journal of Psychotraumatology*, 12(1), 1929023. [doi.org/10.1080/20008198.2021.1929023](https://doi.org/10.1080/20008198.2021.1929023)
• Priebe, S., Savill, M., Wykes, T., Bentall, R. P., Reininghaus, U., Lauber, C., Bremner, S., Eldridge, S. i Röhricht, F. (2016). Effectiveness of group body psychotherapy for negative symptoms of schizophrenia: Multicentre randomised controlled trial. *British Journal of Psychiatry*, 209(1), 54–61. [doi.org/10.1192/bjp.bp.115.171397](https://doi.org/10.1192/bjp.bp.115.171397)
• Röhricht, F. (2009). Body oriented psychotherapy. The state of the art in empirical research and evidence-based practice: A clinical perspective. *Body, Movement and Dance in Psychotherapy*, 4(2), 135–156. [doi.org/10.1080/17432970902857263](https://doi.org/10.1080/17432970902857263)