Terapija usmjerena na suosjećanje

Zadnja provjera: listopad 2026.

Terapija usmjerena na suosjećanje (engl. *Compassion-Focused Therapy*, CFT) psihoterapijski je pristup koji je razvio britanski psiholog Paul Gilbert. Temelji se na evolucijskoj psihologiji, teoriji privrženosti, kognitivno-bihevioralnim pristupima, neuroznanosti i istraživanjima suosjećanja. Posebno je namijenjena osobama koje se suočavaju s izraženom samokritičnošću, sramom i teškoćama u prihvaćanju vlastitih emocionalnih iskustava.

Središnja je pretpostavka CFT-a da razumijevanje vlastitih teškoća nije uvijek dovoljno za promjenu emocionalnih reakcija. Osoba može racionalno znati da nije odgovorna za sve što joj se dogodilo, a ipak osjećati intenzivan sram, krivnju ili samoprezir. Može razumjeti da su pogreške dio ljudskog iskustva, ali se prema sebi i dalje odnositi izrazito strogo.

CFT nastoji pomoći osobi da razvije sposobnost suočavanja s patnjom uz razumijevanje, hrabrost i brigu, umjesto da na vlastite teškoće odgovara napadanjem sebe, potiskivanjem emocija ili izbjegavanjem problema.

Suosjećanje u ovom pristupu ne znači samosažaljenje, odustajanje od odgovornosti ili opravdavanje štetnog ponašanja. Ono podrazumijeva prepoznavanje patnje, razumijevanje čimbenika koji su joj pridonijeli te spremnost da se poduzmu korisni koraci za njezino ublažavanje.

1. Nastanak i teorijska podloga CFT-a

Paul Gilbert razvio je CFT početkom 2000-ih, oslanjajući se na klinički rad s osobama koje su doživljavale intenzivnu samokritičnost i sram. Primijetio je da neki klijenti teško prihvaćaju podršku, pozitivne povratne informacije ili ohrabrujuće misli. Čak i kada prepoznaju da su njihove negativne procjene pretjerane, emocionalno se i dalje osjećaju bezvrijedno ili ugroženo.

Takve teškoće upućuju na razliku između kognitivnog razumijevanja i emocionalnog doživljaja. Osoba može svjesno prihvatiti da zaslužuje poštovanje, ali istodobno osjećati strah ili nelagodu kada prema sebi pokuša biti blaga.

CFT je razvijen kako bi se izravno radilo na tim emocionalnim obrascima. Uključuje kognitivno-bihevioralne tehnike, ali poseban naglasak stavlja na razvoj suosjećajnih emocionalnih stanja i sposobnosti regulacije afekta.

1.1. Evolucijska psihologija

CFT polazi od pretpostavke da su ljudske emocionalne reakcije oblikovane evolucijskim procesima. Strah, ljutnja, potraga za sigurnošću i osjetljivost na društveno odbacivanje imaju funkcije povezane s preživljavanjem i životom u društvenim skupinama.

Međutim, mehanizmi koji su u određenim okolnostima bili korisni mogu stvarati teškoće u suvremenom životu. Osjetljivost na prijetnju, primjerice, može dovesti do pretjerane zabrinutosti zbog tuđih procjena. Sustav usmjeren na postizanje statusa može pridonijeti stalnom uspoređivanju s drugima i osjećaju nedostatnosti.

Važan je element ovog pristupa razumijevanje da ljudi nisu sami odabrali sve svoje emocionalne sklonosti, temperament ili rana životna iskustva. To ne uklanja osobnu odgovornost za sadašnje ponašanje, nego pomaže razlikovati ono što se dogodilo osobi od načina na koji ona danas može odgovoriti na svoje teškoće.

1.2. Teorija privrženosti

Teorija privrženosti, koju je razvio John Bowlby, naglašava važnost ranih odnosa s osobama koje skrbe o djetetu. Iskustva sigurnosti, dostupnosti i emocionalne podrške mogu utjecati na to kako osoba kasnije doživljava sebe i druge.

Kada dijete dobiva dosljednu podršku, može postupno razvijati osjećaj da je vrijedno brige i da se u teškoćama može obratiti drugima. Ako su odnosi obilježeni odbacivanjem, ponižavanjem ili nepredvidljivošću, osoba može razviti očekivanje da će njezine potrebe izazvati kritiku ili napuštanje.

Takva iskustva ne određuju nepromjenjivo kasniji život, ali mogu utjecati na sposobnost primanja podrške i suosjećajnog odnosa prema sebi.

U CFT-u se zato istražuje kako je osoba naučila reagirati na vlastitu ranjivost. Neki ljudi prema sebi postupaju onako kako su drugi postupali prema njima, dok drugi razvijaju izrazito kritičan unutarnji glas kako bi spriječili buduće pogreške ili odbacivanje.

1.3. Kognitivno-bihevioralna tradicija

CFT dijeli s kognitivno-bihevioralnom terapijom interes za povezanost misli, emocija i ponašanja. Negativna uvjerenja o sebi mogu pojačavati emocionalnu patnju, a ponašanja poput povlačenja i izbjegavanja mogu održavati teškoće.

Međutim, CFT ne nastoji samo zamijeniti negativne misli pozitivnijima. Naglasak je i na tome da osoba razvije drukčiji emocionalni odnos prema vlastitim mislima i osjećajima.

Primjerice, cilj nije nužno zamijeniti misao „Nisam dovoljno dobar” mišlju „Izvrstan sam”, nego pomoći osobi da prepozna samokritičnu misao bez automatskog prihvaćanja njezine poruke te da na vlastitu nesigurnost odgovori razumijevanjem i konstruktivnim djelovanjem.

2. Model triju sustava emocionalne regulacije

Jedan od najpoznatijih elemenata CFT-a jest model triju sustava emocionalne regulacije. Gilbert njime opisuje tri funkcionalno različita, ali međusobno povezana sustava:

1. sustav prijetnje i samozaštite

2. sustav potrage za resursima, postignućem i nagradom

3. sustav smirenosti, zadovoljstva i osjećaja sigurnosti.

Ovaj model predstavlja pojednostavljeni klinički prikaz složene emocionalne regulacije, a ne tvrdnju da se emocije mogu potpuno razdvojiti u tri neovisna biološka sustava.

2.1. Sustav prijetnje i samozaštite

Sustav prijetnje pomaže prepoznati opasnost i pripremiti organizam za zaštitnu reakciju. Može se aktivirati kada osoba doživi fizičku opasnost, ali i kada osjeti odbacivanje, poniženje ili mogućnost neuspjeha.

Povezan je s emocijama kao što su:

Kada osoba prepozna prijetnju, može reagirati borbom, bijegom, zamrzavanjem ili drugim oblicima samozaštite. U psihološkom kontekstu to se može očitovati kao svađanje, povlačenje, pretjerano analiziranje ili izbjegavanje situacija u kojima postoji mogućnost negativne procjene.

Kod osoba s izraženom samokritičnošću prijetnja može dolaziti i iznutra. Pogreška ili neuspjeh pokreću unutarnju osudu, kao da je osoba sama sebi postala izvor opasnosti.

Primjerice, nakon pogreške na poslu osoba može pomisliti: „Kako sam mogao biti toliko glup? Uvijek sve pokvarim.” Takve misli ne moraju motivirati poboljšanje. Mogu pojačati sram, strah i potrebu za izbjegavanjem.

2.2. Sustav potrage za resursima i nagradom

Ovaj sustav povezan je s motivacijom, postizanjem ciljeva, traženjem resursa i očekivanjem nagrade. Pomaže osobi da bude aktivna, istražuje okolinu i ostvaruje važne ciljeve.

U svakodnevnom životu može se aktivirati kada osoba traži zaposlenje, uči novu vještinu, nastoji ostvariti profesionalni uspjeh ili se raduje budućem događaju.

Sustav potrage za nagradom sam po sebi nije problematičan. Teškoće mogu nastati kada osoba vlastitu vrijednost gotovo u potpunosti povezuje s postignućima, statusom ili tuđim odobravanjem.

Tada se uspjeh može doživljavati samo kao privremeno olakšanje, dok se svaki novi cilj pretvara u dokazivanje vlastite vrijednosti. Osoba može postići mnogo, a ipak osjećati da nije dovoljno dobra.

2.3. Sustav smirenosti, zadovoljstva i sigurnosti

Treći sustav povezan je s osjećajem sigurnosti, društvene povezanosti, smirenosti i zadovoljstva. U CFT-u mu se pridaje posebna važnost jer kod nekih ljudi koji se intenzivno samokritiziraju sposobnost pristupa tim stanjima može biti ograničena.

Osoba može dobro funkcionirati u kriznim situacijama, raditi pod pritiskom i ostvarivati ciljeve, ali teško osjećati zadovoljstvo kada opasnost prođe. Može joj biti neugodno primati nježnost, odmarati se ili priznati da joj je potrebna podrška.

Razvoj ovog sustava u terapiji uključuje učenje načina na koje osoba može doživjeti sigurnost i smirenost bez potrebe da ih prethodno zasluži savršenim ponašanjem.

To može uključivati usporavanje disanja, razvijanje suosjećajnog unutarnjeg govora, prihvaćanje podrške, svjesno usmjeravanje pažnje i izgradnju sigurnijih odnosa.

2.4. Ravnoteža između sustava

Prema modelu CFT-a, emocionalne teškoće mogu se održavati kada sustav prijetnje dominira nad ostalim sustavima, dok sustav smirenosti ostaje slabije dostupan.

Primjerice, osoba koja se boji pogreške može stalno provjeravati svoj rad, očekivati kritiku i uspoređivati se s drugima. Takvo ponašanje može povećati osjećaj kontrole, ali istodobno održavati visoku razinu napetosti.

Cilj nije ukloniti sustav prijetnje ili potrebu za postignućem. Cilj je razviti fleksibilniju emocionalnu regulaciju kako bi osoba mogla prepoznati opasnost kada je stvarna, djelovati prema svojim ciljevima i istodobno doživljavati sigurnost i zadovoljstvo.

3. Suosjećanje kao psihološka sposobnost

U CFT-u suosjećanje nije samo osjećaj topline ili naklonosti. Ono uključuje osjetljivost na patnju i motivaciju da se ta patnja ublaži ili spriječi.

Gilbert naglašava dvije osnovne komponente suosjećanja:

Suosjećanje stoga uključuje i osjetljivost i djelovanje. Osoba može prepoznati da pati, ali još ne znati kako si pomoći. Može također razumjeti tuđu bol, ali se osjećati preplavljeno ili bespomoćno. Razvoj suosjećanja podrazumijeva postupno jačanje sposobnosti da se patnja prepozna, podnese i na nju odgovori.

3.1. Suosjećanje prema sebi

Suosjećanje prema sebi znači odnositi se prema vlastitoj patnji s razumijevanjem i brigom, bez automatskog osuđivanja sebe zbog toga što patnja postoji.

Primjerice, osoba koja doživi neuspjeh može prepoznati da se osjeća razočarano, razmotriti što se dogodilo i odlučiti što može naučiti iz iskustva, a da pritom ne zaključuje kako je zbog pogreške bezvrijedna.

Suosjećanje prema sebi ne znači poricanje pogrešaka. Naprotiv, može olakšati njihovo realističnije sagledavanje jer osoba ne mora trošiti toliko energije na obranu vlastite vrijednosti.

3.2. Suosjećanje prema drugima

Suosjećanje prema drugima uključuje prepoznavanje njihove patnje i spremnost da im se pomogne na primjeren način.

U terapijskom kontekstu to može značiti razvijanje razumijevanja za ponašanje drugih bez automatskog opravdavanja njihovih postupaka. Moguće je razumjeti zbog čega se netko ponaša agresivno, a istodobno postaviti jasne granice i zaštititi se od štetnog ponašanja.

3.3. Primanje suosjećanja

Primanje suosjećanja može biti posebno teško osobama koje su naučile da su njihove potrebe nepoželjne ili da podrška uvijek ima određenu cijenu.

Takva osoba može odbacivati pohvale, sumnjati u motive drugih ili osjećati nelagodu kada netko pokazuje brigu. Ponekad se može pojaviti strah da će prihvaćanje podrške dovesti do ovisnosti, ranjivosti ili kasnijeg razočaranja.

CFT može uključivati postupno istraživanje tih reakcija i razvoj veće sposobnosti prihvaćanja sigurnih i primjerenih oblika podrške.

4. Sram i samokritičnost

Sram i samokritičnost među važnim su područjima rada u CFT-u.

**Sram** je emocija povezana s doživljajem da je s osobom kao cjelinom nešto pogrešno ili neprihvatljivo. Može uključivati strah da će drugi otkriti njezine navodne nedostatke i zbog njih je odbaciti.

**Krivnja** je češće povezana s procjenom određenog postupka, primjerice mišlju da je osoba nekoga povrijedila ili postupila protiv vlastitih vrijednosti. Razlika nije apsolutna, ali je klinički korisna: krivnja može potaknuti popravljanje štete, dok intenzivan sram može dovesti do skrivanja, povlačenja ili samonapadanja.

Samokritičnost se može pojaviti u različitim oblicima. Neki ljudi sebi govore da su nesposobni ili bezvrijedni, dok drugi koriste stroge unutarnje naredbe i prijetnje kako bi spriječili pogreške.

Primjeri uključuju:

Samokritičnost ponekad ima funkciju samozaštite. Osoba može vjerovati da će se kritiziranjem pripremiti za tuđu kritiku ili spriječiti budući neuspjeh. Međutim, ako takav pristup pojačava strah i sram, može otežati učenje iz pogrešaka i razvoj emocionalne sigurnosti.

CFT ne zahtijeva da osoba prestane procjenjivati vlastite postupke. Nastoji pomoći joj da razlikuje konstruktivnu procjenu ponašanja od globalne osude vlastite vrijednosti.

Primjerice, „Nisam se dovoljno pripremio za sastanak i sljedeći put trebam drukčije organizirati vrijeme” usmjereno je na konkretno ponašanje. Nasuprot tome, „Ja sam nesposobna osoba” pretvara pojedinačni neuspjeh u opću osudu sebe.

5. Razvoj suosjećajnog uma

CFT uključuje vježbe kojima se postupno razvijaju pažnja, emocionalna regulacija, suosjećajna motivacija i sposobnost zauzimanja drukčijeg odnosa prema sebi.

Jedan je od ciljeva pomoći osobi da razvije unutarnji način reagiranja koji je istodobno topao, hrabar i odgovoran.

5.1. Suosjećajni unutarnji glas

Osoba uči prepoznati način na koji razgovara sama sa sobom u trenucima pogreške, straha ili neuspjeha.

Umjesto da pokušava nasilno ukloniti samokritične misli, može ih najprije prepoznati, a zatim se zapitati kako bi na istu situaciju reagirala osoba koja želi pomoći, ali ne poriče stvarnost problema.

Primjerice, nakon pogreške na poslu može se zapitati:

Takav pristup ne jamči trenutačno smanjenje nelagode. Njegova je svrha razviti konstruktivniji način reagiranja na teškoće.

5.2. Suosjećajna imaginacija

Suosjećajna imaginacija uključuje stvaranje mentalnih slika povezanih sa sigurnošću, podrškom ili suosjećajnim odnosom.

Terapeut može pozvati klijenta da zamisli osobu, lik ili simbol koji predstavlja mudrost, toplinu, strpljenje i hrabrost. U nekim vježbama klijent zamišlja kako bi taj suosjećajni lik reagirao na njegovu patnju.

Za osobe kojima je teško zamisliti podržavajući odnos vježba može biti neobična ili izazvati nelagodu. Tada se prilagođava njihovim potrebama i provodi postupno, bez prisile.

Imaginacija nije dokaz da zamišljeni lik postoji izvan uma niti zahtijeva prihvaćanje duhovnih uvjerenja. Riječ je o psihološkoj vježbi kojom se pokušava aktivirati drukčiji emocionalni i motivacijski način reagiranja.

5.3. Suosjećajna pažnja

Ova praksa uključuje svjesno usmjeravanje pažnje na vlastito iskustvo bez automatskog osuđivanja.

Osoba može primijetiti samokritičnu misao, prepoznati emociju koja je prati i pokušati ostati s tim iskustvom bez neposrednog izbjegavanja ili napadanja sebe.

Suosjećajna pažnja razlikuje se od pasivnog prihvaćanja svega što se događa. Nakon prepoznavanja emocije osoba i dalje može odlučiti poduzeti konkretne korake za rješavanje problema.

5.4. Suosjećajno ponašanje

Razvoj suosjećanja uključuje i postupke. Osoba može učiti postavljati granice, tražiti pomoć, odmarati se kada je iscrpljena, priznati pogrešku ili razgovarati s drugima bez pretjeranog straha od odbacivanja.

Suosjećajno ponašanje ponekad zahtijeva hrabrost jer osoba mora podnijeti kratkoročnu nelagodu kako bi dugoročno djelovala u skladu sa svojim potrebama i vrijednostima.

6. Tipične tehnike u CFT-u

CFT nije skup samo jedne ili dviju vježbi. Terapeut odabire tehnike u skladu s formulacijom slučaja, ciljevima i sposobnostima klijenta.

6.1. Suosjećajno ritmično disanje

Suosjećajno ritmično disanje uključuje usporavanje i ujednačavanje disanja, uz ugodan i nenapregnut ritam.

Cilj nije postići savršenu tehniku disanja, nego razvijati sposobnost usmjeravanja pažnje i stvaranja povoljnijih uvjeta za smirenost.

Vježba se može provoditi sjedeći ili ležeći, uz opušteno držanje tijela. Osoba prati disanje bez forsiranja dubokih udaha. Ako se pojave vrtoglavica, nelagoda ili pojačana tjeskoba, potrebno je vratiti se prirodnom disanju ili prekinuti vježbu.

6.2. Razvijanje suosjećajnog glasa

Klijent istražuje ton vlastitog unutarnjeg govora i uvježbava odgovore koji uključuju razumijevanje, smirenost i odgovornost.

Primjerice, samokritična poruka „Opet si sve upropastio” može se zamijeniti realističnijim odgovorom: „Napravio sam pogrešku. Neugodno mi je, ali mogu utvrditi što se dogodilo i pokušati to popraviti.”

Nije cilj ponavljati pozitivne rečenice u koje osoba ne vjeruje, nego razviti vjerodostojan i koristan način odnosa prema sebi.

6.3. Rad sa samokritičnim dijelovima iskustva

Terapeut i klijent istražuju funkciju samokritičnosti. Pitanja mogu uključivati:

Takva pitanja pomažu razumjeti samokritičnost kao obrazac koji ima određenu funkciju, ali možda više ne služi osobi na koristan način.

6.4. Suosjećajno suočavanje s teškim iskustvima

Kada osoba razvije dovoljno sigurnosti i sposobnosti regulacije emocija, terapijski rad može uključivati suočavanje s iskustvima povezanima sa sramom, odbacivanjem ili samookrivljavanjem.

To ne znači da se sva teška iskustva moraju detaljno ponovno proživljavati. Tempo i način rada prilagođavaju se klijentu, a kod traumatskih iskustava potrebno je uzeti u obzir mogućnost preplavljenosti i disocijativnih reakcija.

6.5. Razvoj suosjećajne motivacije

Osoba uči prepoznavati što joj je doista potrebno u teškoj situaciji i kako to može ostvariti na primjeren način.

Primjerice, netko tko se osjeća preopterećeno može zaključiti da se mora još više truditi. Suosjećajna motivacija uključuje i mogućnost prepoznavanja da je potreban odmor, pomoć, drukčija organizacija vremena ili jasnije postavljanje granica.

7. Kako izgleda terapijski proces?

CFT se provodi individualno ili u skupini, ovisno o programu i potrebama klijenta. Ne postoji jedinstven broj seansi koji odgovara svim osobama.

Početna procjena

Terapeut istražuje prirodu teškoća, razinu samokritičnosti i srama, obrasce emocionalne regulacije, životnu povijest, aktualne odnose i zaštitne čimbenike.

Procjenjuje i odgovara li pristup klijentovim potrebama. Kod ozbiljnih simptoma ili povećanog rizika potrebno je provesti odgovarajuću procjenu i uključiti dodatnu stručnu pomoć kada je potrebna.

Razumijevanje emocionalnih obrazaca

Klijent uči prepoznavati aktivaciju sustava prijetnje, potragu za potvrdom i teškoće u pristupu smirenosti.

Važan dio rada jest razumijevanje da emocionalne reakcije često imaju povijest i funkciju. To može smanjiti osjećaj osobne krivnje zbog samog pojavljivanja neželjenih emocija, a da pritom ne umanjuje odgovornost za ponašanje.

Učenje suosjećajnih vještina

U terapiju se postupno uvode vježbe disanja, pažnje, imaginacije i suosjećajnog unutarnjeg govora. Klijent istražuje koje mu vježbe odgovaraju i kakve reakcije izazivaju.

Nekim osobama suosjećajne vježbe u početku povećavaju nelagodu. To se može dogoditi zbog straha od ranjivosti, ranijih iskustava ili uvjerenja da blagost prema sebi znači slabost. Takve reakcije potrebno je istražiti i prilagoditi način rada, a ne pretpostaviti da osoba namjerno odbija napredovati.

Primjena u svakodnevnom životu

Vještine se primjenjuju u konkretnim situacijama, primjerice nakon pogreške, tijekom sukoba ili kada osoba osjeti da je drugi odbacuju.

Klijent postupno razvija sposobnost prepoznati vlastitu reakciju, regulirati je i izabrati postupak koji odgovara njegovim ciljevima i vrijednostima.

Praćenje i održavanje promjena

Terapeut i klijent prate mijenjaju li se samokritičnost, sram, emocionalna regulacija i svakodnevno funkcioniranje.

Napredak ne mora značiti da će neugodne emocije nestati. Može se očitovati u tome da osoba rjeđe reagira samonapadanjem, lakše traži podršku, brže se oporavlja nakon pogreške ili uspješnije postavlja granice.

8. Za koje se teškoće CFT primjenjuje?

CFT je razvijen posebno za rad sa sramom i samokritičnošću, ali se primjenjuje i kod drugih psiholoških teškoća.

Depresivni simptomi

Samokritičnost, osjećaj bezvrijednosti i negativno vrednovanje sebe mogu biti važni dijelovi depresivnog iskustva. CFT može pomoći osobi razviti manje osuđujući odnos prema sebi i ublažiti obrasce koji pridonose emocionalnoj patnji.

Međutim, depresija je heterogeno stanje i CFT nije jedini mogući pristup. Izbor liječenja ovisi o težini simptoma, potrebama osobe i dostupnim dokazima o učinkovitosti različitih terapija.

Anksioznost

Kod anksioznih teškoća osoba može strahovati od pogreške, negativne procjene ili gubitka kontrole. CFT može biti koristan kada se anksioznost povezuje s intenzivnom samokritičnošću i osjećajem da osoba ne smije pokazati slabost.

U nekim slučajevima CFT se može primjenjivati kao dio šireg terapijskog plana, zajedno s intervencijama koje izravnije ciljaju izbjegavanje i strah.

Poremećaji hranjenja i teškoće povezane sa slikom tijela

Sram, negativno vrednovanje sebe i stroga unutarnja pravila mogu imati važnu ulogu u teškoćama povezanima s hranjenjem i slikom tijela.

CFT se može koristiti za rad na samokritičnosti i emocionalnoj regulaciji, ali ne zamjenjuje sveobuhvatno liječenje poremećaja hranjenja kada je ono potrebno.

Traumatska iskustva

Osobe koje su doživjele traumu mogu osjećati intenzivan sram ili sebe okrivljavati za događaje nad kojima nisu imale kontrolu.

Suosjećajan pristup može pomoći u istraživanju samookrivljavanja i razvoju sigurnijeg odnosa prema vlastitom iskustvu. Ipak, rad s traumom zahtijeva odgovarajuću stručnu procjenu, a CFT ne treba automatski smatrati zamjenom za terapije s izravnim dokazima učinkovitosti u liječenju posttraumatskog stresnog poremećaja.

Problemi s emocionalnom regulacijom

CFT može biti koristan kada osoba teško podnosi neugodne emocije ili na njih reagira samonapadanjem, povlačenjem ili pretjeranom kontrolom.

Razvoj suosjećanja može pomoći u prepoznavanju emocija i odabiru fleksibilnijih odgovora. U složenijim slučajevima može se kombinirati s drugim pristupima koji ciljaju specifične obrasce ponašanja.

9. Razlika između CFT-a, KBT-a i terapija usmjerenih na suosjećanje prema sebi

CFT je povezan s drugim psihoterapijskim pristupima, ali nije isto što i svaki oblik terapije koji uključuje suosjećanje.

CFT i kognitivno-bihevioralna terapija

KBT obuhvaća široku skupinu pristupa koji se bave odnosima između misli, emocija i ponašanja. Mnogi KBT modeli koriste kognitivno restrukturiranje, izlaganje, bihevioralne eksperimente i promjenu ponašajnih obrazaca.

CFT koristi neke od tih postupaka, ali poseban naglasak stavlja na sustave emocionalne regulacije, sram, samokritičnost i razvoj suosjećajne motivacije.

Ta dva pristupa nisu nužno suprotstavljena. CFT može uključivati kognitivno-bihevioralne metode, a suosjećajne intervencije mogu se koristiti i u okviru drugih terapijskih modela.

CFT i Mindful Self-Compassion

Program *Mindful Self-Compassion* (MSC), koji su razvili Christopher Germer i Kristin Neff, strukturirani je program usmjeren na razvoj svjesnosti i suosjećanja prema sebi.

MSC i CFT dijele interes za smanjenje samokritičnosti i razvoj suosjećajnog odnosa prema vlastitom iskustvu. Ipak, razlikuju se prema teorijskim polazištima, strukturi i načinu primjene.

CFT je razvijen kao psihoterapijski pristup s posebnim naglaskom na sram, samokritičnost i model emocionalne regulacije, dok je MSC oblikovan kao program treninga svjesnosti i suosjećanja prema sebi.

CFT i terapija usmjerena na suosjećanje u širem smislu

Suosjećanje se danas pojavljuje u mnogim psihoterapijskim pravcima. Terapeut može koristiti suosjećajne intervencije bez primjene cjelovitog CFT modela.

Zato nije svaka vježba samosuosjećanja CFT, kao što ni CFT nije ograničen na ponavljanje ljubaznih rečenica ili meditaciju.

10. Znanstvena istraživanja i ograničenja CFT-a

Istraživanja CFT-a i intervencija usmjerenih na suosjećanje upućuju na moguće koristi za samokritičnost, sram, samosuosjećanje i određene psihološke simptome. Međutim, kvaliteta i količina dokaza razlikuju se prema vrsti teškoća, primijenjenom programu i ishodu koji se mjeri.

U interpretaciji istraživanja važno je razlikovati:

Pozitivni rezultati pojedinih istraživanja ne znače da je CFT jednako učinkovit za sve teškoće niti da je nadmoćan drugim psihoterapijama.

Neka istraživanja ograničena su manjim uzorcima, razlikama među intervencijama ili nedostatkom dugoročnog praćenja. Potrebna su kvalitetna kontrolirana istraživanja kako bi se preciznije utvrdilo za koje skupine klijenata, u kojim okolnostima i putem kojih mehanizama CFT donosi najveću korist.

CFT je stoga opravdano promatrati kao pristup koji ima teorijski razvijen model i rastuću istraživačku osnovu, ali čija se učinkovitost mora procjenjivati prema konkretnom problemu i kvaliteti dostupnih dokaza.

11. Kada suosjećanje može biti teško?

Jedna od važnih pretpostavki CFT-a jest da suosjećanje nije jednako dostupno svim ljudima. Kod nekih osoba pokušaj da budu nježnije prema sebi izaziva nelagodu, tjeskobu ili osjećaj neprirodnosti.

To može biti povezano s iskustvima u kojima su nježnost i ranjivost bile praćene odbacivanjem, ismijavanjem ili iskorištavanjem. Osoba može vjerovati da će, ako prestane biti stroga prema sebi, postati lijena, sebična ili neodgovorna.

Takva uvjerenja ne treba odbaciti površnim uvjeravanjem. Potrebno je razumjeti njihovu funkciju i postupno istražiti postoji li način da osoba razvije više suosjećanja bez odustajanja od važnih ciljeva.

Kod nekih ljudi suosjećajne slike ili vježbe mogu aktivirati bolna sjećanja. U tim slučajevima terapeut prilagođava tempo, koristi druge tehnike ili se usmjerava na izgradnju sigurnosti prije intenzivnijeg rada.

Suosjećanje se ne nameće kao obvezan osjećaj. Ono se razvija postupno, u skladu s mogućnostima i iskustvom osobe.

12. Primjer primjene CFT-a

Zamislimo osobu koja nakon poslovne pogreške danima razmišlja o tome što je učinila. Iako je pogreška ispravljena i nitko je nije ozbiljno kritizirao, osoba sebi govori da je nesposobna i da će uskoro izgubiti posao.

Uobičajeni obrazac može izgledati ovako:

1. Pogreška aktivira strah od negativne procjene.

2. Osoba počinje intenzivno kritizirati sebe kako bi spriječila ponavljanje pogreške.

3. Samokritičnost pojačava sram i tjeskobu.

4. Osoba pretjerano provjerava svoj rad, teško se odmara i stalno traži znakove da je drugi smatraju nesposobnom.

5. Umor i napetost otežavaju koncentraciju, čime se povećava rizik od novih pogrešaka.

Terapeut koji primjenjuje CFT mogao bi s klijentom istražiti kako je nastao taj obrazac i što osoba pokušava postići samokritičnošću. Zatim bi se rad mogao usmjeriti na prepoznavanje sustava prijetnje, razvoj suosjećajnog odgovora na pogrešku i učenje realističnog preuzimanja odgovornosti.

Osoba bi mogla uvježbavati odgovor poput:

„Napravio sam pogrešku i razumljivo je da mi je neugodno. Ne moram sebe ponižavati da bih naučio nešto iz toga. Mogu provjeriti što je potrebno popraviti, poduzeti odgovarajuće korake i zatim nastaviti dalje.”

Ovakav odgovor ne uklanja odgovornost niti jamči da će tjeskoba odmah nestati. Njegova je svrha smanjiti samonapadanje i omogućiti konstruktivnije suočavanje s problemom.

Terapijski napredak mogao bi se očitovati u smanjenju trajanja ruminacije, realističnijoj procjeni pogrešaka, boljem oporavku nakon stresnih događaja i većoj sposobnosti odmaranja bez osjećaja krivnje.

Što vrijedi zapamtiti?

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Gilbert, P. (2000). *Social Mentalities: Internal “Social” Conflicts and the Role of Inner Warmth and Compassion in Cognitive Therapy*. U: P. Gilbert & K. G. Bailey (ur.), *Genes on the Couch: Explorations in Evolutionary Psychotherapy*. Brunner-Routledge.

2. Gilbert, P. (2009). *The Compassionate Mind*. Constable & Robinson.

3. Gilbert, P. (2010). *Compassion Focused Therapy: Distinctive Features*. Routledge.

4. Gilbert, P. (2014). The origins and nature of compassion focused therapy. *British Journal of Clinical Psychology, 53*(1), 6–41. https://doi.org/10.1111/bjc.12043

5. Gilbert, P., & Procter, S. (2006). Compassionate mind training for people with high shame and self-criticism: Overview and pilot study of a group therapy approach. *Clinical Psychology & Psychotherapy, 13*(6), 353–379. https://doi.org/10.1002/cpp.507

6. Leaviss, J., & Uttley, L. (2015). Psychotherapeutic benefits of compassion-focused therapy: An early systematic review. *Psychological Medicine, 45*(5), 927–945. https://doi.org/10.1017/S0033291714002141

7. Kirby, J. N. (2017). Compassion interventions: The programmes, the evidence, and implications for research and practice. *Psychology and Psychotherapy: Theory, Research and Practice, 90*(3), 432–455. https://doi.org/10.1111/papt.12104

8. Kirby, J. N., Tellegen, C. L., & Steindl, S. R. (2017). A meta-analysis of compassion-based interventions: Current state of knowledge and future directions. *Behavior Therapy, 48*(6), 778–792. https://doi.org/10.1016/j.beth.2017.06.003

9. Neff, K. D. (2003). The development and validation of a scale to measure self-compassion. *Self and Identity, 2*(3), 223–250. https://doi.org/10.1080/15298860309027

10. Bowlby, J. (1988). *A Secure Base: Parent-Child Attachment and Healthy Human Development*. New York: Basic Books.

11. Germer, C. K., & Neff, K. D. (2013). Self-compassion in clinical practice. *Journal of Clinical Psychology, 69*(8), 856–867. https://doi.org/10.1002/jclp.22021