Terapija usmjerena na sheme

Zadnja provjera: listopad 2026.

Neki ljudi godinama ponavljaju iste bolne obrasce: biraju partnere koji ih zanemaruju, potiskuju vlastite potrebe kako ne bi bili odbačeni ili osjećaju da nikad nisu dovoljno dobri, bez obzira na uspjehe. **Terapija usmjerena na sheme** (engl. *schema therapy*), poznata i kao schema terapija, psihoterapijski je pristup razvijen upravo za takve dugotrajne obrasce, koji često potječu iz djetinjstva.

Razvija je Jeffrey Young 1990-ih, nakon što primjećuje da klasična [kognitivno-bihevioralna terapija](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija) manje pomaže osobama s kroničnim teškoćama i poremećajima ličnosti. Terapija povezuje kognitivno-bihevioralne postupke s idejama iz [teorije privrženosti](/lekcija/teorija-privrzenosti-u-psihoterapiji), [gestalt-terapije](/lekcija/gestalt-terapija) i psihodinamskih pristupa, pa se ubraja u [integrativne](/lekcija/integrativna-psihoterapija) terapije (Young, Klosko i Weishaar, 2003).

Osnovne potrebe

Polazište terapije je ideja da svako dijete ima nekoliko temeljnih emocionalnih potreba: sigurnu privrženost i prihvaćanje, autonomiju i osjećaj kompetentnosti, slobodu izražavanja potreba i emocija, spontanost i igru te realne granice i samokontrolu. Kada su neke od tih potreba dugo nezadovoljene, primjerice zbog zanemarivanja, kritiziranja, prezaštićenosti ili nasilja, mogu se razviti rane neprilagođene sheme.

Rane neprilagođene sheme

**Shema** je širok, prožimajući obrazac sjećanja, emocija, misli i tjelesnih osjeta koji se odnosi na sebe i odnose s drugima. Slična je [temeljnim uvjerenjima](/lekcija/temeljna-uvjerenja) iz kognitivne terapije, ali je šira: ne uključuje samo misao, nego i snažno emocionalno iskustvo.

Young opisuje 18 ranih neprilagođenih shema, svrstanih u pet područja. Neki od primjera su:

• **Napuštanje:** očekivanje da će bliske osobe otići ili biti nepouzdane.
• **Nepovjerenje i zlostavljanje:** očekivanje da će drugi povrijediti, iskoristiti ili prevariti.
• **Emocionalna uskraćenost:** uvjerenje da nitko neće razumjeti ili zadovoljiti emocionalne potrebe.
• **Manjkavost i sram:** osjećaj da je osoba u nekom bitnom smislu loša ili nevrijedna ljubavi.
• **Podčinjavanje:** potiskivanje vlastitih potreba kako bi se izbjegao sukob ili odbacivanje.
• **Nemilosrdni standardi:** uvjerenje da se uvijek mora postići vrlo visoka razina uspjeha.

Sheme su u djetinjstvu imale smisla jer su pomagale razumjeti i predvidjeti okolinu. Problem je što se zadržavaju i u odrasloj dobi, kada okolnosti više nisu iste.

Načini suočavanja

Prema schema terapiji, ljudi se sa shemama nose na tri glavna načina:

• **Predaja shemi:** osoba se ponaša kao da je shema istinita i nesvjesno bira situacije koje je potvrđuju, primjerice osoba sa shemom napuštanja bira nedostupne partnere.
• **Izbjegavanje:** osoba izbjegava situacije koje bi mogle aktivirati shemu, primjerice ne ulazi u bliske odnose.
• **Prekomjerna kompenzacija:** osoba se ponaša suprotno shemi, ali kruto i pretjerano, primjerice osoba koja se osjeća manjkavom postane dominantna i kritična prema drugima.

Sva tri načina kratkoročno smanjuju bol, ali dugoročno održavaju shemu.

Modusi

Kasnije je razvijen pojam **modusa**: trenutačnih emocionalnih stanja u kojima se osoba nalazi kada se aktiviraju sheme. Opisuju se dijelovi poput „ranjivog djeteta” (osjećaj tuge, straha i usamljenosti), „kritičnog roditelja” (unutarnji glas koji osuđuje) i „zdrave odrasle osobe” (dio koji može brinuti o potrebama i donositi uravnotežene odluke). Cilj terapije je jačati zdravog odraslog i brinuti o ranjivom djetetu. Takav jezik nije doslovan opis podijeljene ličnosti, nego slikovit način govora o promjenjivim stanjima.

Kako se provodi?

Terapija je obično dulja od standardne KBT i može trajati godinu ili više. Koristi tri skupine postupaka:

• **Kognitivni postupci:** ispitivanje dokaza za i protiv sheme, slično [kognitivnom restrukturiranju](/lekcija/kognitivno-restrukturiranje).
• **Iskustveni postupci:** primjerice **preoblikovanje u mašti** (engl. *imagery rescripting*), u kojem osoba zamišlja bolno sjećanje iz djetinjstva, a zatim mu u mašti dodaje zaštitu i brigu koja je tada nedostajala, ili rad s praznom stolicom.
• **Promjena obrazaca ponašanja:** postupna promjena ponašanja koja održavaju shemu, primjerice izbora partnera ili potiskivanja potreba.

Važnu ulogu ima i terapijski odnos, koji se u schema terapiji naziva **ograničeno roditeljstvo**: terapeut, unutar profesionalnih granica, djelomično zadovoljava potrebe koje u djetinjstvu nisu bile zadovoljene, primjerice potrebu za toplinom i priznanjem (više u lekciji [Terapijski odnos](/lekcija/terapijski-odnos)).

Što pokazuju istraživanja?

Najviše dokaza postoji za granični poremećaj ličnosti. U randomiziranom istraživanju tijekom tri godine schema terapija bila je djelotvornija od terapije usmjerene na prijenos, psihodinamskog pristupa namijenjenog istom poremećaju, s više oporavka i manje odustajanja (Giesen-Bloo i sur., 2006). Kod drugih poremećaja ličnosti, poput izbjegavajućeg i ovisnog, schema terapija bila je učinkovitija od uobičajenog liječenja (Bamelis i sur., 2014).

Dokazi za druge poremećaje, poput kronične depresije ili poremećaja hranjenja, još su ograničeni i potrebna su dodatna istraživanja.

Grupna schema terapija

Schema terapija razvijena je kao individualna terapija, ali se primjenjuje i u grupama. Joan Farrell, Ida Shaw i Michelle Webber (2009) u randomiziranom istraživanju dodaju grupnu schema terapiju uobičajenom liječenju osoba s graničnim poremećajem ličnosti. Nakon osam mjeseci velika većina sudionika grupnog programa više nije zadovoljavala kriterije za dijagnozu, za razliku od manjine u skupini koja je dobivala samo uobičajeno liječenje. Nitko od sudionika grupnog programa nije odustao.

Grupa nudi nešto što individualna terapija ne može: iskustvo prihvaćanja i podrške od drugih ljudi sa sličnim teškoćama. Za ljude sa shemama nepovjerenja ili manjkavosti takvo iskustvo može biti posebno korektivno. Istraživanje je bilo malo, pa su potrebna veća istraživanja, ali rezultati su potaknuli razvoj grupnih programa u mnogim zemljama.

Primjer

Tea, tridesetpetogodišnja medicinska sestra, godinama ulazi u veze s partnerima koji je zanemaruju. Kad je netko pažljiv prema njoj, osjeća se nelagodno i „dosadno”. U terapiji prepoznaje shemu **emocionalne uskraćenosti**: odrasla je s roditeljima koji su o njoj brinuli materijalno, ali je rijetko tješili ili razgovarali o osjećajima. Pažljivi partneri izazivaju joj nelagodu jer ne odgovaraju poznatom obrascu, a nedostupni djeluju „poznato”.

U preoblikovanju u mašti Tea zamišlja sebe kao djevojčicu koja plače sama u sobi, a zatim zamišlja da u sobu ulazi njezina odrasla verzija i tješi je. Uz rad na mislima i postupnu promjenu ponašanja – primjerice, da ostane u vezi s pažljivim partnerom i promatra nelagodu umjesto da pobjegne – shema postupno slabi.

Česte zablude

• **„Schema terapija je isto što i KBT.”** Proizlazi iz KBT-a, ali uključuje iskustvene postupke, rad s djetinjstvom i poseban terapijski odnos.
• **„Modusi znače da osoba ima više ličnosti.”** Modusi su slikovit opis promjenjivih emocionalnih stanja, a ne podijeljena ličnost.
• **„Treba okriviti roditelje.”** Cilj nije okrivljavanje, nego razumijevanje kako su nastali obrasci i kako ih promijeniti.

Ograničenja

• Terapija je dugotrajna i zahtjevna, kako za klijenta tako i za terapeuta.
• Iskustveni postupci mogu izazvati snažne emocije i traže educiranog terapeuta.
• Broj i podjela shema rezultat su kliničkog rada, a istraživanja nisu potvrdila da je baš ta podjela jedina ispravna.

Sažetak

Terapija usmjerena na sheme razvijena je za dugotrajne obrasce koji potječu iz djetinjstva, osobito kod poremećaja ličnosti. Polazi od temeljnih emocionalnih potreba djeteta čije nezadovoljenje može dovesti do ranih neprilagođenih shema – širokih obrazaca sjećanja, emocija, misli i tjelesnih osjeta. Ljudi se sa shemama nose predajom, izbjegavanjem ili prekomjernom kompenzacijom, a trenutna stanja opisuju se kao modusi. Terapija kombinira kognitivne, iskustvene i ponašajne postupke te ograničeno roditeljstvo. Najviše dokaza postoji za granični poremećaj ličnosti, uključujući grupne programe.

Povezane lekcije

• [Kognitivno-bihevioralna terapija](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija)
• [Temeljna uvjerenja](/lekcija/temeljna-uvjerenja)
• [Teorija privrženosti u psihoterapiji](/lekcija/teorija-privrzenosti-u-psihoterapiji)
• [Integrativna psihoterapija](/lekcija/integrativna-psihoterapija)
• [DBT](/lekcija/dbt)

Izvori i literatura

• Bamelis, L. L. M., Evers, S. M. A. A., Spinhoven, P. i Arntz, A. (2014). Results of a multicenter randomized controlled trial of the clinical effectiveness of schema therapy for personality disorders. *American Journal of Psychiatry*, 171(3), 305–322. [doi.org/10.1176/appi.ajp.2013.12040518](https://doi.org/10.1176/appi.ajp.2013.12040518)
• Farrell, J. M., Shaw, I. A. i Webber, M. A. (2009). A schema-focused approach to group psychotherapy for outpatients with borderline personality disorder: A randomized controlled trial. *Journal of Behavior Therapy and Experimental Psychiatry*, 40(2), 317–328. [doi.org/10.1016/j.jbtep.2009.01.002](https://doi.org/10.1016/j.jbtep.2009.01.002)
• Giesen-Bloo, J., van Dyck, R., Spinhoven, P., van Tilburg, W., Dirksen, C., van Asselt, T., Kremers, I., Nadort, M. i Arntz, A. (2006). Outpatient psychotherapy for borderline personality disorder: Randomized trial of schema-focused therapy vs transference-focused psychotherapy. *Archives of General Psychiatry*, 63(6), 649–658. [doi.org/10.1001/archpsyc.63.6.649](https://doi.org/10.1001/archpsyc.63.6.649)
• Young, J. E., Klosko, J. S. i Weishaar, M. E. (2003). *Schema Therapy: A Practitioner's Guide*. Guilford Press.