Teorije motivacije za postignućem

Zadnja provjera: listopad 2026.

Neki ljudi traže izazove i uživaju u svladavanju teških zadataka, a drugi ih izbjegavaju iz straha od neuspjeha. Teorije motivacije za postignućem objašnjavaju te razlike. Od ranih ideja o „potrebi za postignućem” do suvremenih teorija ciljeva postignuća, istraživanja su pokazala da nije važno samo koliko je netko motiviran, nego i zašto. Ova lekcija daje pregled tih teorija.

Potreba za postignućem

Henry Murray opisao je niz psiholoških potreba, među njima i potrebu za postignućem – želju da se nešto teško učini dobro. David McClelland i suradnici razradili su tu ideju i povezali je s ponašanjem pojedinaca i čak s gospodarskim razvojem društava (McClelland, 1987). Potreba za postignućem često se mjerila tumačenjem priča koje ljudi izmišljaju o dvosmislenim slikama.

Meta-analiza je pokazala da su takve „implicitne” mjere i upitnici samoprocjene slabo povezani i da predviđaju različita ponašanja: implicitne mjere bolje predviđaju dugoročna spontana ponašanja, a upitnici izbore u situacijama s jasnim društvenim očekivanjima (Spangler, 1992).

Atkinsonov model: nada u uspjeh i strah od neuspjeha

John Atkinson predložio je da sklonost postignuću ovisi o ravnoteži dvaju motiva – **nade u uspjeh** i **straha od neuspjeha** – te o vjerojatnosti uspjeha i vrijednosti uspjeha (Atkinson, 1957). Model je predvidio da osobe s jakom nadom u uspjeh biraju zadatke srednje težine, koji su izazovni, ali ostvarivi, dok osobe s jakim strahom od neuspjeha biraju vrlo lake zadatke, gdje je uspjeh siguran, ili vrlo teške, gdje neuspjeh nije sramotan. Taj je rad bio temelj teorije očekivanja i vrijednosti (više u lekciji [Teorija očekivanja i vrijednosti](/lekcija/teorija-ocekivanja-i-vrijednosti)).

Teorije ciljeva postignuća

Suvremene teorije usmjerene su na to kakve ciljeve ljudi postavljaju u situacijama postignuća:

• **Ciljevi ovladavanja** – usmjerenost na učenje, razvoj kompetencije i napredak u odnosu na sebe.
• **Ciljevi izvedbe** – usmjerenost na pokazivanje kompetencije u odnosu na druge.

Svaki od njih može biti usmjeren na **približavanje** (postići uspjeh) ili **izbjegavanje** (izbjeći neuspjeh), što daje četiri vrste ciljeva (Elliot i McGregor, 2001). Istraživanja dosljedno pokazuju da su **ciljevi izbjegavanja izvedbe** – „samo da ne ispadnem gori od drugih” – povezani s tjeskobom, slabijim učenjem i lošijim ishodima, dok su ciljevi ovladavanja povezani s dubljim učenjem i ustrajnošću.

Primjena

• Okruženja koja naglašavaju napredak i učenje umjesto usporedbe potiču ciljeve ovladavanja.
• Povratne informacije usmjerene na trud i strategije, a ne na rangiranje, smanjuju strah od neuspjeha (više u lekciji [Strah od neuspjeha](/lekcija/strah-od-neuspjeha)).

Česte zablude

• **„Ljudi su ili motivirani ili nisu.”** Važna je i vrsta motivacije.
• **„Natjecanje uvijek povećava motivaciju.”** Kod nekih potiče strah od neuspjeha i izbjegavanje.
• **„Ciljevi izvedbe su uvijek loši.”** Ciljevi približavanja izvedbi ponekad su povezani s dobrim rezultatima; problem su prije svega ciljevi izbjegavanja.

Primjer

Dva studenta pripremaju isti ispit. Prvi želi razumjeti gradivo i pita profesoricu o onome što mu nije jasno (cilj ovladavanja). Drugi se najviše boji da će dobiti lošiju ocjenu od kolega, pa izbjegava pitanja kako se ne bi „osramotio” (cilj izbjegavanja izvedbe). Uz isti trud, prvi student vjerojatno uči dublje i s manje tjeskobe.

Sažetak

Teorije motivacije za postignućem razvile su se od ideje potrebe za postignućem preko Atkinsonova modela nade u uspjeh i straha od neuspjeha do suvremenih teorija ciljeva postignuća. Ciljevi ovladavanja povezani su s dubljim učenjem, a ciljevi izbjegavanja izvedbe s tjeskobom i lošijim ishodima. Okruženja usmjerena na napredak potiču zdraviju motivaciju.

Povezane lekcije

• [Teorija očekivanja i vrijednosti](/lekcija/teorija-ocekivanja-i-vrijednosti)
• [Strah od neuspjeha](/lekcija/strah-od-neuspjeha)
• [Unutarnja i vanjska motivacija](/lekcija/unutarnja-i-vanjska-motivacija)
• [Što je motivacija?](/lekcija/sto-je-motivacija)
• [Ponos](/lekcija/ponos)

Izvori i literatura

• Atkinson, J. W. (1957). Motivational determinants of risk-taking behavior. *Psychological Review, 64*(6), 359–372. https://doi.org/10.1037/h0043445
• Elliot, A. J. i McGregor, H. A. (2001). A 2 × 2 achievement goal framework. *Journal of Personality and Social Psychology*, 80(3), 501–519. [doi.org/10.1037/0022-3514.80.3.501](https://doi.org/10.1037/0022-3514.80.3.501)
• McClelland, D. C. (1987). *Human Motivation*. Cambridge University Press.
• Spangler, W. D. (1992). Validity of questionnaire and TAT measures of need for achievement: Two meta-analyses. *Psychological Bulletin*, 112(1), 140–154. [doi.org/10.1037/0033-2909.112.1.140](https://doi.org/10.1037/0033-2909.112.1.140)