Teorija planiranog ponašanja

Zadnja provjera: listopad 2026.

Zašto netko odluči početi vježbati, a netko ne? Teorija planiranog ponašanja, koju je razvio Icek Ajzen, objašnjava ponašanje kroz namjeru, a namjeru kroz tri čimbenika: stav prema ponašanju, percepciju što drugi očekuju i procjenu vlastite kontrole. Ova lekcija objašnjava teoriju, njezinu prethodnicu – teoriju razložnog djelovanja – te što istraživanja kažu o njezinoj korisnosti.

Teorija razložnog djelovanja

Prethodnica teorije planiranog ponašanja polazila je od toga da je najbolji pokazatelj ponašanja **namjera** da se ono izvede, a da namjeru određuju:

• **stav prema ponašanju** – smatra li osoba to ponašanje dobrim ili lošim;
• **subjektivna norma** – vjeruje li da ljudi do kojih joj je stalo očekuju da se tako ponaša.

Ta je teorija dobro objašnjavala ponašanja koja su pod potpunom voljnom kontrolom, ali ne i ona za koja su potrebne prilike, vještine ili resursi.

Dodatak: percipirana kontrola

Teorija planiranog ponašanja dodala je treći čimbenik – **percipiranu kontrolu ponašanja**: koliko osoba vjeruje da je ponašanje lako ili teško izvesti i da ga može izvesti (Ajzen, 1991). Percipirana kontrola utječe na namjeru, ali i izravno na ponašanje, osobito kad odražava stvarne mogućnosti. Pojam je srodan samoučinkovitosti (više u lekciji [Samoučinkovitost](/lekcija/samoucinkovitost)).

Što pokazuju istraživanja

Meta-analize pokazuju da teorija dobro predviđa **namjere**: stav, norme i percipirana kontrola zajedno objašnjavaju znatan dio razlika u namjerama (Armitage i Conner, 2001). Predviđanje **ponašanja** slabije je, osobito kad se ponašanje mjeri objektivno i dulje vrijeme nakon mjerenja namjere (McEachan i sur., 2011). Razlog je dobro poznati **jaz između namjere i ponašanja**: mnogi koji namjeravaju nešto učiniti to ipak ne učine (više u lekciji [Ciljevi i namjere](/lekcija/ciljevi-i-namjere)).

Kritike

Neki istraživači predlažu da teoriju treba „umiroviti”, jer intervencije temeljene na njoj često ne mijenjaju ponašanje i jer zanemaruje nesvjesne procese, navike i emocije (Sniehotta i sur., 2014). Zagovornici odgovaraju da teorija opisuje odrednice namjere, a ne nudi tehnike promjene, te da se može dopuniti drugim čimbenicima.

Kako se koristi

• **Za razumijevanje** zašto ljudi namjeravaju ili ne namjeravaju nešto učiniti – primjerice cijepiti se, reciklirati ili vježbati.
• **Za osmišljavanje poruka** usmjerenih na stavove, norme ili percipiranu kontrolu.
• **U kombinaciji s planovima „ako–onda”**, koji pomažu premostiti jaz između namjere i ponašanja (više u lekciji [Plan „ako–onda”](/lekcija/plan-ako-onda)).

Česte zablude

• **„Ako netko namjerava, učinit će.”** Jaz između namjere i ponašanja je velik.
• **„Dovoljno je promijeniti stav.”** Važne su i norme i percipirana kontrola.
• **„Teorija objašnjava svako ponašanje.”** Slabije objašnjava navike i automatska ponašanja.

Primjer

Maja ima pozitivan stav prema trčanju, njezini prijatelji trče, ali ona smatra da nema vremena ni kondicije (niska percipirana kontrola). Njezina je namjera zato slaba. Kada se pridruži grupi početnika koja trči u blizini posla u pauzi za ručak, percipirana kontrola raste, a s njom i namjera – i stvarno trčanje.

Sažetak

Teorija planiranog ponašanja objašnjava namjeru kroz stav, subjektivnu normu i percipiranu kontrolu, a ponašanje kroz namjeru i percipiranu kontrolu. Dobro predviđa namjere, ali slabije stvarno ponašanje zbog jaza između namjere i ponašanja. Kritike upozoravaju na zanemarivanje navika i nesvjesnih procesa.

Povezane lekcije

• [Ciljevi i namjere](/lekcija/ciljevi-i-namjere)
• [Samoučinkovitost](/lekcija/samoucinkovitost)
• [Psihologija promjene zdravstvenih navika](/lekcija/psihologija-promjene-zdravstvenih-navika)
• [Model transteorijskih faza promjene](/lekcija/model-transteorijskih-faza-promjene)
• [Plan „ako–onda”](/lekcija/plan-ako-onda)

Izvori i literatura

• Ajzen, I. (1991). The theory of planned behavior. *Organizational Behavior and Human Decision Processes, 50*(2), 179–211. https://doi.org/10.1016/0749-5978(91)90020-T
• Armitage, C. J. i Conner, M. (2001). Efficacy of the theory of planned behaviour: A meta-analytic review. *British Journal of Social Psychology*, 40(4), 471–499. [doi.org/10.1348/014466601164939](https://doi.org/10.1348/014466601164939)
• McEachan, R. R. C., Conner, M., Taylor, N. J. i Lawton, R. J. (2011). Prospective prediction of health-related behaviours with the theory of planned behaviour: A meta-analysis. *Health Psychology Review*, 5(2), 97–144. [doi.org/10.1080/17437199.2010.521684](https://doi.org/10.1080/17437199.2010.521684)
• Sniehotta, F. F., Presseau, J. i Araújo-Soares, V. (2014). Time to retire the theory of planned behaviour. *Health Psychology Review*, 8(1), 1–7. [doi.org/10.1080/17437199.2013.869710](https://doi.org/10.1080/17437199.2013.869710)