Teorija nagona

Zadnja provjera: listopad 2026.

Zašto jedemo kad smo gladni, a pijemo kad smo žedni? Teorija nagona, jedna od najutjecajnijih teorija motivacije sredinom 20. stoljeća, odgovarala je da biološke potrebe stvaraju neugodno stanje napetosti – nagon – koji nas pokreće na ponašanje kojim se napetost smanjuje. Ova lekcija objašnjava teoriju nagona i teorije poticaja, što su dobro objasnile i zašto su danas samo dio slike.

Pregled motivacije i njezinih vrsta daje lekcija [Što je motivacija?](/lekcija/sto-je-motivacija).

Teorija redukcije nagona

Teoriju je najsustavnije razradio Clark Hull (Hull, 1943). Njezine su glavne ideje:

Hull je pokušao teoriju izraziti matematički, što je bilo rijetko precizno za ono vrijeme.

Što teorija ne objašnjava

Ubrzo se pokazalo da ljudi i životinje često traže upravo **povećanje** pobuđenosti:

Zato su se razvila objašnjenja prema kojima ljudi teže **optimalnoj razini pobuđenosti** – ni previše ni premalo – a ne njezinu smanjenju.

Teorije poticaja

Teorije poticaja naglašavaju da ponašanje ne samo da „gura” unutarnja napetost, nego ga i „vuku” vanjski ciljevi – poticaji koji su privlačni sami po sebi, poput ukusne hrane, novca ili društvenog priznanja. Novija neuroznanstvena istraživanja razlikuju „željenje” poticaja, povezano s dopaminskim sustavom, od samog uživanja u njemu (Berridge i Robinson, 1998; više u lekciji [Neurotransmiteri i ponašanje](/lekcija/neurotransmiteri-i-ponasanje)). To objašnjava zašto netko može snažno žudjeti za nečim u čemu više ne uživa.

Što je ostalo od teorije nagona

Česte zablude

Primjer

Nakon obilnog ručka Marko više nije gladan, ali kad vidi kolač, ipak ga pojede. Teorija redukcije nagona to teško objašnjava jer nema biološke potrebe. Teorija poticaja objašnjava da kolač sam po sebi privlači, a neuroznanstveni pristup dodaje da je „željenje” kolača potaknuto prizorom i očekivanjem nagrade.

Sažetak

Teorija redukcije nagona objašnjavala je motivaciju smanjenjem napetosti koja nastaje iz bioloških potreba i održavanjem homeostaze. Nije mogla objasniti znatiželju, igru i traženje uzbuđenja, pa su razvijene teorije optimalne pobuđenosti i poticaja. Homeostaza je i danas važna za osnovne potrebe, ali složenija motivacija traži druge teorije.

Povezane lekcije

Izvori i literatura