Suvremena psihijatrija: mogućnosti i ograničenja

Zadnja provjera: listopad 2026.

Suvremena psihijatrija može pomoći mnogim ljudima. Za većinu čestih psihičkih poremećaja postoje djelotvorni lijekovi, psihoterapijski postupci i oblici podrške, a mnogi ljudi s teškim poremećajima danas žive u zajednici, rade i imaju obitelji. Istodobno, psihijatrija još ne zna točno objasniti uzroke većine poremećaja, liječenje ne pomaže svima jednako, a mnogi ljudi do pomoći uopće ne dolaze.

Ova lekcija daje uravnotežen pregled onoga što psihijatrija danas može, a što još ne može. Povijesni razvoj opisuje lekcija [Povijest psihijatrije](/lekcija/povijest-psihijatrije).

Što psihijatrija danas može

Djelotvorno liječenje

Za mnoge poremećaje postoje liječenja čija je djelotvornost potvrđena u brojnim istraživanjima:

• **Lijekovi.** Antidepresivi, antipsihotici, stabilizatori raspoloženja i drugi lijekovi mogu smanjiti simptome i spriječiti nove epizode. Pregled meta-analiza pokazao je da su psihijatrijski lijekovi u prosjeku jednako djelotvorni kao mnogi lijekovi u drugim granama medicine (Leucht i sur., 2012). Više u lekciji [Psihofarmakologija](/lekcija/psihofarmakologija).
• **Psihoterapija.** Za depresiju, anksiozne poremećaje, posttraumatski stresni poremećaj i druga stanja psihoterapija je djelotvorna, sama ili uz lijekove. Više u lekciji [Psihoterapija i lijekovi](/lekcija/psihoterapija-i-lijekovi).
• **Psihosocijalno liječenje i rehabilitacija.** Podrška u zapošljavanju, stanovanju i svakodnevnom funkcioniranju pomaže osobama s teškim poremećajima da žive samostalnije. Više u lekciji [Psihijatrijska rehabilitacija i uključivanje u zajednicu](/lekcija/psihijatrijska-rehabilitacija-i-ukljucivanje-u-zajednicu).
• **Biološki postupci.** Elektrokonvulzivna terapija i transkranijalna magnetska stimulacija mogu pomoći kod teške depresije koja nije reagirala na druge oblike liječenja. Više u lekcijama [Elektrokonvulzivna terapija (EKT)](/lekcija/elektrokonvulzivna-terapija-ekt) i [Neuromodulacija u psihijatriji](/lekcija/neuromodulacija-u-psihijatriji).

Skrb usmjerena na osobu

Suvremena psihijatrija sve više naglašava **oporavak**, odnosno smislen i zadovoljavajući život, i kada neki simptomi ostanu. Pacijenti se sve češće uključuju u odluke o vlastitom liječenju, a skrb se odvija uglavnom izvan bolnica (više u lekcijama [Oporavak i kvaliteta života](/lekcija/oporavak-i-kvaliteta-zivota) i [Zajedničko odlučivanje](/lekcija/zajednicko-odlucivanje)).

Jasniji dijagnostički jezik

Klasifikacije DSM i MKB omogućuju stručnjacima diljem svijeta da se sporazumiju o tome što opisuju, što je preduvjet za istraživanja i usporedbu liječenja (više u lekciji [DSM i ICD](/lekcija/dsm-i-icd)).

Ograničenja

Nepoznati uzroci

Za većinu psihičkih poremećaja ne postoji jedan uzrok. Poznati su brojni čimbenici rizika, od genetskih do životnih okolnosti, ali njihovo međudjelovanje još nije dovoljno razumljeno. Jednostavna objašnjenja, poput „kemijske neravnoteže”, pokazala su se nedovoljnima (više u lekciji [Biopsihosocijalni model mentalnog zdravlja](/lekcija/biopsihosocijalni-model-mentalnog-zdravlja)).

Nema bioloških testova za dijagnozu

U većini grana medicine dijagnoza se može potvrditi laboratorijskim nalazom ili snimkom. U psihijatriji to zasad nije moguće: dijagnoza se postavlja na temelju razgovora, opažanja i opisa simptoma. Unatoč velikim ulaganjima u istraživanja mozga i gena, nisu pronađeni biološki testovi koji bi bili dovoljno pouzdani za kliničku upotrebu (Kapur i sur., 2012).

Liječenje ne pomaže svima

Dio ljudi ne reagira dovoljno na prvo liječenje, a neki ni na nekoliko pokušaja. Lijekovi mogu imati neugodne nuspojave, pa ih ljudi ponekad prestanu uzimati. Još nije moguće unaprijed pouzdano predvidjeti koje će liječenje pomoći određenoj osobi (više u lekcijama [Što kada terapija ne pomaže](/lekcija/sto-kada-terapija-ne-pomaze) i [Neželjeni učinci liječenja](/lekcija/nezeljeni-ucinci-lijecenja)).

Nedostupnost skrbi

Velik dio ljudi s psihičkim poremećajima ne dobiva nikakvo liječenje. U zemljama s niskim i srednjim dohotkom razlika između potrebe i dostupne skrbi osobito je velika, ali problem postoji i u bogatim zemljama, zbog listi čekanja, troškova i nedostatka stručnjaka (Patel i sur., 2018).

Stigma

Strah od osude i diskriminacije jedan je od glavnih razloga zbog kojih ljudi ne traže pomoć. Pregled istraživanja pokazuje da se stigma može smanjiti, osobito kroz izravan kontakt s osobama koje imaju iskustvo psihičkih teškoća, ali da su potrebni dugotrajni napori (Thornicroft i sur., 2016).

Kamo ide psihijatrija

Neka od područja u kojima se očekuje napredak:

• **Novi okviri razumijevanja**, poput istraživačkog okvira RDoC i dimenzionalnih modela, koji poremećaje proučavaju kroz osnovne psihološke i biološke sustave (Insel i sur., 2010).
• **Personalizirano liječenje**, odnosno traženje obilježja koja bi pomogla odabrati pravo liječenje za određenu osobu.
• **Rana intervencija**, osobito kod mladih s prvim znakovima psihoze ili drugih teških poremećaja.
• **Skrb u zajednici i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti**, uz uključivanje educiranih nespecijalista kako bi pomoć bila dostupnija (World Health Organization, 2022).
• **Prevencija**, uključujući smanjenje rizičnih čimbenika poput siromaštva, nasilja i socijalne izolacije.

Kako razumjeti tvrdnje o „revolucijama”

U medijima se često pojavljuju vijesti o „proboju” u liječenju ili „otkriću uzroka” nekog poremećaja. Korisno je imati na umu:

• pojedinačno istraživanje rijetko mijenja kliničku praksu; važni su ponovljeni nalazi i pregledi više istraživanja;
• rezultati na životinjama ili malim skupinama ljudi često se ne potvrde u većim istraživanjima;
• ograničenja psihijatrije ne znače da liječenje ne djeluje, nego da ne djeluje jednako za sve.

Primjer

Ana je izmišljena osoba s ponavljajućim epizodama depresije. Njezin prvi antidepresiv nije pomogao, a drugi je izazvao nuspojave. Tek kombinacija trećeg lijeka i kognitivno-bihevioralne terapije dovela je do poboljšanja. Ni danas nema testa koji bi unaprijed pokazao koje će liječenje pomoći, ali Ana s psihijatrom prati simptome i zajedno odlučuju o daljnjim koracima. Primjer pokazuje i mogućnosti i ograničenja suvremene psihijatrije: liječenje često pomaže, ali do njega se ponekad dolazi postupno.

Česte zablude

• **„Psihijatrija ne može pomoći jer ne zna uzroke.”** Za mnoge poremećaje postoje djelotvorna liječenja iako uzroci nisu potpuno poznati – kao i u drugim granama medicine.
• **„Ako prvo liječenje ne pomogne, ništa neće pomoći.”** Dio ljudi reagira tek na drugi ili treći pokušaj ili na kombinaciju liječenja.
• **„Svaki medijski ‚proboj’ mijenja liječenje.”** Pojedinačna istraživanja rijetko mijenjaju praksu; važni su ponovljeni nalazi i pregledi.

Sažetak

Suvremena psihijatrija ima djelotvorne lijekove, psihoterapijske postupke, psihosocijalnu rehabilitaciju i biološke postupke za mnoge poremećaje, sve više naglašava oporavak i suodlučivanje te koristi zajednički dijagnostički jezik. Ograničenja uključuju nepoznate uzroke većine poremećaja, nepostojanje bioloških testova za dijagnozu, liječenje koje ne pomaže svima, nedostupnost skrbi i stigmu. Napredak se očekuje u novim okvirima razumijevanja, personaliziranom liječenju, ranoj intervenciji, skrbi u zajednici i prevenciji. Tvrdnje o „revolucijama” treba čitati oprezno, a ograničenja ne znače da liječenje ne djeluje, nego da ne djeluje jednako za sve.

Povezane lekcije

• [Što je psihijatrija?](/lekcija/sto-je-psihijatrija)
• [Biopsihosocijalni model mentalnog zdravlja](/lekcija/biopsihosocijalni-model-mentalnog-zdravlja)
• [Dijagnoza i njezina ograničenja](/lekcija/dijagnoza-i-njezina-ogranicenja)
• [Što kada terapija ne pomaže](/lekcija/sto-kada-terapija-ne-pomaze)
• [Razvoj psihofarmakologije](/lekcija/razvoj-psihofarmakologije)

Izvori i literatura

• Insel, T., Cuthbert, B., Garvey, M., Heinssen, R., Pine, D. S., Quinn, K., Sanislow, C., & Wang, P. (2010). Research Domain Criteria (RDoC): Toward a new classification framework for research on mental disorders. *American Journal of Psychiatry, 167*(7), 748–751. https://doi.org/10.1176/appi.ajp.2010.09091379
• Kapur, S., Phillips, A. G. i Insel, T. R. (2012). Why has it taken so long for biological psychiatry to develop clinical tests and what to do about it? *Molecular Psychiatry*, 17(12), 1174–1179. [doi.org/10.1038/mp.2012.105](https://doi.org/10.1038/mp.2012.105)
• Leucht, S., Hierl, S., Kissling, W., Dold, M. i Davis, J. M. (2012). Putting the efficacy of psychiatric and general medicine medication into perspective: Review of meta-analyses. *British Journal of Psychiatry*, 200(2), 97–106. [doi.org/10.1192/bjp.bp.111.096594](https://doi.org/10.1192/bjp.bp.111.096594)
• Patel, V., Saxena, S., Lund, C., Thornicroft, G., Baingana, F., Bolton, P., Chisholm, D., Collins, P. Y., Cooper, J. L., Eaton, J., Herrman, H., Herzallah, M. M., Huang, Y., Jordans, M. J. D., Kleinman, A., Medina-Mora, M. E., Morgan, E., Niaz, U., Omigbodun, O., ... UnÜtzer, J. (2018). The Lancet Commission on global mental health and sustainable development. *The Lancet, 392*(10157), 1553–1598. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(18)31612-X
• Thornicroft, G., Mehta, N., Clement, S., Evans-Lacko, S., Doherty, M., Rose, D. i sur. (2016). Evidence for effective interventions to reduce mental-health-related stigma and discrimination. *The Lancet*, 387(10023), 1123–1132. [doi.org/10.1016/S0140-6736(15)00298-6](https://doi.org/10.1016/S0140-6736%2815%2900298-6)
• World Health Organization. (2022). *World Mental Health Report: Transforming Mental Health for All*. World Health Organization. https://www.who.int/publications/i/item/9789240049338