Što znači da je neka teorija opovrgnuta?

Zadnja provjera: listopad 2026.

„Ta je teorija opovrgnuta.” „Istraživanje je pobilo tu teoriju.” Takve se rečenice često čuju, ali u znanosti je opovrgavanje rijetko jednostavan događaj. Jedan neuspjeli rezultat obično ne ruši teoriju, a teorije se ponekad održavaju i kad se gomilaju problemi. Ova lekcija objašnjava što znači opovrgnuti teoriju, zašto je to složeno i kako razlikovati kritiku, osporavanje i pobijanje.

Što čini dobru teoriju i zašto mora biti provjerljiva, objašnjavaju lekcije [Što je psihološka teorija?](/lekcija/sto-je-psiholoska-teorija) i [Psihologija kao znanost](/lekcija/psihologija-kao-znanost).

Popperova ideja

Prema Popperovoj filozofiji znanosti, teorije se ne mogu konačno dokazati, ali se mogu opovrgnuti: dovoljno je jedno opažanje koje proturječi predviđanju (Popper, 2002). Zato dobra teorija mora „riskirati” – davati predviđanja koja bi mogla biti netočna.

Zašto je u praksi složenije

• **Pomoćne pretpostavke.** Svako predviđanje ovisi i o pretpostavkama o mjerenju, uzorku i uvjetima. Ako predviđanje ne uspije, možda je kriva neka od tih pretpostavki, a ne sama teorija.
• **Statistička nesigurnost.** U psihologiji su rezultati vjerojatnosni; jedan neuspjeh može biti slučajnost ili posljedica male statističke snage (više u lekciji [Statistička snaga istraživanja](/lekcija/statisticka-snaga-istrazivanja)).
• **Prilagodba teorije.** Teorija se može izmijeniti kako bi obuhvatila nove podatke. To je ponekad opravdano, a ponekad postaje način izbjegavanja provjere.

Prema Paulu Meehlu, opravdano je braniti teoriju prilagođavanjem pomoćnih pretpostavki samo ako je teorija prethodno uspješno predvidjela rizične, neočekivane rezultate – inače se prilagodbe pretvaraju u spašavanje teorije pod svaku cijenu (Meehl, 1990).

Kritika, osporavanje, pobijanje

• **Kritika** upozorava na slabosti teorije ili dokaza – nejasne pojmove, metodološke probleme, alternativna objašnjenja.
• **Osporavanje** iznosi rezultate ili argumente koji proturječe teoriji, ali još ne daju konačnu presudu.
• **Pobijanje (opovrgavanje)** nastaje kada se, nakon ponovljenih i kvalitetnih provjera, pokaže da teorija sustavno ne odgovara podacima, a bolje objašnjenje postoji.

Što se događa s „opovrgnutim” teorijama

Teorije rijetko nestaju preko noći. Češće se:

• **sužavaju** – vrijede samo u nekim uvjetima;
• **mijenjaju** – zadržava se jezgra, a odbacuju pojedine tvrdnje;
• **zamjenjuju** – kada se pojavi teorija koja objašnjava više.

Primjerice, ideja „iscrpljivanja ega” nije potvrđena u velikim replikacijama, pa su istraživači samokontrole počeli razvijati drukčija objašnjenja (više u lekciji [Kako se mijenja znanstveni konsenzus?](/lekcija/kako-se-mijenja-znanstveni-konsenzus)).

Česte zablude

• **„Jedno istraživanje može srušiti teoriju.”** Obično je potrebno više kvalitetnih provjera.
• **„Ako teorija nije opovrgnuta, dokazana je.”** Može biti i neprovjerljiva.
• **„Kritika znači da je teorija pogrešna.”** Kritika je dio normalnog znanstvenog procesa.

Primjer

Teorija predviđa da će sudionici nakon kratke vježbe bolje rješavati zadatak pažnje. Jedno istraživanje ne pronalazi razliku. Zagovornici teorije prvo provjeravaju je li uzorak bio dovoljno velik i jesu li upute bile iste. Ako i nekoliko velikih, predregistriranih replikacija ne pokaže učinak, a zagovornici svaki put nude novu iznimku, teorija postaje sve manje uvjerljiva.

Sažetak

Prema Popperu, teorije se ne mogu dokazati, ali se mogu opovrgnuti. U praksi je opovrgavanje složeno zbog pomoćnih pretpostavki, statističke nesigurnosti i mogućnosti prilagodbe teorije. Treba razlikovati kritiku, osporavanje i pobijanje, a teorije se češće sužavaju, mijenjaju ili zamjenjuju nego što nestaju.

Povezane lekcije

• [Što je psihološka teorija?](/lekcija/sto-je-psiholoska-teorija)
• [Psihologija kao znanost](/lekcija/psihologija-kao-znanost)
• [Kako se mijenja znanstveni konsenzus?](/lekcija/kako-se-mijenja-znanstveni-konsenzus)
• [Replikacija istraživanja](/lekcija/replikacija-istrazivanja)
• [Zašto stručnjaci ponekad dolaze do različitih zaključaka?](/lekcija/zasto-strucnjaci-ponekad-dolaze-do-razlicitih-zakljucaka)

Izvori i literatura

• Meehl, P. E. (1990). Appraising and amending theories: The strategy of Lakatosian defense and two principles that warrant it. *Psychological Inquiry*, 1(2), 108–141. [doi.org/10.1207/s15327965pli0102_1](https://doi.org/10.1207/s15327965pli0102_1)
• Popper, K. R. (2002). *The Logic of Scientific Discovery*. Routledge. (Izvorno izdanje objavljeno 1959.)