Što je svijest?

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Svijest je sposobnost doživljavanja vlastitih unutarnjih stanja i vanjskog svijeta. Obuhvaća svjesnost o osjetilnim podražajima, mislima, emocijama, tjelesnim osjećajima i vlastitom postojanju. Omogućuje nam da nešto doživljavamo, prepoznajemo dio vlastitih iskustava i usmjeravamo pažnju na ono što nam je važno.

Iako svijest svakodnevno doživljavamo kao nešto samorazumljivo, ona je jedno od najsloženijih pitanja neuroznanosti, psihologije i filozofije. Znanost proučava njezine povezane moždane procese, uvjete u kojima se pojavljuje i načine na koje se može mijenjati, ali još nema potpuno objašnjenje kako aktivnost živčanog sustava dovodi do subjektivnog iskustva.

Što znači biti svjestan?

Svijest se može promatrati kroz nekoliko međusobno povezanih aspekata:

• **Svjesno iskustvo** – subjektivni doživljaj boja, zvukova, mirisa, boli, emocija i drugih sadržaja.
• **Svjesnost o okolini** – registriranje i doživljavanje događaja i podražaja iz vanjskog svijeta.
• **Svjesnost o sebi** – doživljaj vlastitih misli, osjećaja, tijela i osobnog identiteta.
• **Pristup informacijama** – mogućnost da određene informacije postanu dostupne razmišljanju, izvještavanju, planiranju i donošenju odluka.

Ti se aspekti mogu razlikovati. Primjerice, osoba može biti svjesna zvuka, ali mu ne pridavati pozornost. Može također doživljavati emociju, a da u početku ne prepoznaje njezin uzrok.

Svijest i pažnja

Svijest i pažnja usko su povezane, ali nisu istoznačne. Pažnja je proces odabiranja i usmjeravanja obrade informacija, dok se svijest odnosi na samo iskustvo i dostupnost određenih sadržaja.

Neke informacije mogu utjecati na naše ponašanje bez jasne svjesne registracije. Istodobno, možemo biti svjesni više sadržaja kojima ne posvećujemo jednaku pažnju.

Odnos svijesti i pažnje jedno je od važnih područja istraživanja jer pomaže objasniti kako dio informacija iz velikog broja podražaja postaje dio našeg trenutačnog iskustva.

Razina i sadržaj svijesti

Kada govorimo o svijesti, korisno je razlikovati dva pitanja. Prvo je pitanje **razine svijesti**: je li osoba budna, pospana, u dubokom snu, pod anestezijom ili u komi. Drugo je pitanje **sadržaja svijesti**: čega je osoba u određenom trenutku svjesna, primjerice lica ispred sebe, zvuka u pozadini ili vlastite misli.

Ta se dva pitanja mogu razdvojiti. Kod nekih poremećaja svijesti osoba može otvarati oči i imati cikluse spavanja i budnosti, a ipak ne pokazivati znakove svjesnog doživljaja okoline (Laureys, 2005). Obrnuto, u snu razina budnosti je niska, a u snovima ipak postoji bogat doživljajni sadržaj. Više o tome u lekcijama [Stanja svijesti](/lekcija/stanja-svijesti) i [Koma i poremećaji svijesti](/lekcija/koma-i-poremecaji-svijesti).

Svjesno i nesvjesno

Velik dio obrade informacija u mozgu odvija se bez svjesnog doživljaja. Primjerice, ne doživljavamo kako mozak usklađuje pokrete pri hodanju ni kako prepoznaje glasove u govoru, nego samo rezultat tih procesa.

Posebno su poučni slučajevi osoba s oštećenjem primarne vidne kore. Neke od njih izjavljuju da u određenom dijelu vidnog polja ništa ne vide, a ipak, kada ih se zamoli da pogađaju, mogu iznad slučajnosti odrediti položaj ili smjer kretanja podražaja. Ta je pojava nazvana **slijepim vidom** (Weiskrantz, 1986). Ona pokazuje da mozak može obraditi informaciju i iskoristiti je za ponašanje, a da ona ne postane dio svjesnog iskustva.

Zbog takvih nalaza istraživači svijesti često uspoređuju situacije u kojima je isti podražaj jednom svjesno opažen, a drugi put nije. Razlika u moždanoj aktivnosti između tih dviju situacija daje naznake o procesima povezanima sa sviješću (Baars, 1988). Kako se takva istraživanja provode, opisuje lekcija [Neuroznanstvena istraživanja svijesti](/lekcija/neuroznanstvena-istrazivanja-svijesti).

Neurobiološka osnova svijesti

Svijest je povezana s aktivnošću mozga, osobito s koordiniranom aktivnošću različitih živčanih mreža. U njezinu istraživanju važnu ulogu imaju moždana kora, talamus i sustavi koji reguliraju budnost.

Nije pronađeno jedno jedino područje mozga koje bi samostalno objašnjavalo sve aspekte svijesti. Različite moždane strukture i mreže sudjeluju u održavanju budnosti, obradi osjetilnih informacija, povezivanju sadržaja iskustva i omogućavanju svjesnog pristupa informacijama.

Istraživanja promjena svijesti tijekom spavanja, anestezije i određenih neuroloških stanja pomažu znanstvenicima razumjeti koji su moždani procesi nužni za različite oblike svjesnog iskustva. Detaljniji pregled moždanih mehanizama nalazi se u lekciji [Mozak i svijest](/lekcija/mozak-i-svijest), a o anesteziji u lekciji [Neurobiologija anestezije](/lekcija/neurobiologija-anestezije).

Glavni pristupi proučavanju svijesti

Postoji više teorijskih pristupa koji pokušavaju objasniti kako nastaje svjesno iskustvo.

• **Teorija globalnog neuronskog radnog prostora** pretpostavlja da određena informacija postaje svjesno dostupna kada se proširi i poveže s većim brojem moždanih sustava.
• **Teorija integriranih informacija** pokušava objasniti svijest kroz način na koji sustav integrira informacije u jedinstvenu cjelinu.
• **Teorije višeg reda** naglašavaju važnost načina na koji sustav predstavlja ili prati vlastita mentalna stanja.

Ove teorije razlikuju se u temeljnim pretpostavkama i predviđanjima. Njihova se objašnjenja i dalje istražuju, a ne postoji općeprihvaćena teorija koja bi riješila sva pitanja o prirodi svijesti.

Problem subjektivnog iskustva

Jedno od središnjih pitanja istraživanja svijesti jest kako fizički procesi u mozgu postaju subjektivno iskustvo. Znanstvenici mogu istraživati moždanu aktivnost povezanu s gledanjem boje, osjećajem boli ili doživljavanjem emocije. Međutim, ostaje pitanje zašto su ti procesi praćeni određenim iskustvom i kako se ono pojavljuje iz aktivnosti živčanog sustava.

Ovaj se problem često naziva *teškim problemom svijesti* u filozofiji uma. Važno je razlikovati ga od empirijskih pitanja o tome koji su moždani procesi povezani sa svjesnošću, kako se svijest mijenja i kako utječe na ponašanje. Ta su pitanja predmet aktivnih znanstvenih istraživanja.

Sažetak

Svijest obuhvaća subjektivno iskustvo, svjesnost o okolini i sebi te dostupnost informacija za razmišljanje i djelovanje. Razlikuju se razina i sadržaj svijesti, a velik dio obrade u mozgu odvija se bez svjesnog doživljaja. Povezana je s aktivnošću i koordinacijom različitih moždanih sustava, ali njezina priroda još nije u potpunosti objašnjena. Suvremena istraživanja proučavaju odnos svijesti i pažnje, moždane procese povezane sa svjesnim iskustvom te različite teorije koje pokušavaju objasniti kako svijest nastaje.

Povezane lekcije

• [Mozak i svijest](/lekcija/mozak-i-svijest)
• [Pažnja](/lekcija/paznja)
• [Percepcija](/lekcija/percepcija)
• [Stanja svijesti](/lekcija/stanja-svijesti)
• [Koma i poremećaji svijesti](/lekcija/koma-i-poremecaji-svijesti)
• [Neuroznanstvena istraživanja svijesti](/lekcija/neuroznanstvena-istrazivanja-svijesti)

Izvori i literatura

1. Dehaene, S. (2014). *Consciousness and the Brain: Deciphering How the Brain Codes Our Thoughts*. Viking.

2. Baars, B. J. (1988). *A Cognitive Theory of Consciousness*. Cambridge University Press.

3. Tononi, G., Boly, M., Massimini, M., & Koch, C. (2016). Integrated information theory: From consciousness to its physical substrate. *Nature Reviews Neuroscience, 17*, 450–461. https://doi.org/10.1038/nrn.2016.44

4. Mashour, G. A., Roelfsema, P., Changeux, J.-P. i Dehaene, S. (2020). Conscious processing and the global neuronal workspace hypothesis. *Neuron, 105*(5), 776–798. https://doi.org/10.1016/j.neuron.2020.01.026

5. Laureys, S. (2005). The neural correlate of (un)awareness: Lessons from the vegetative state. *Trends in Cognitive Sciences*, 9(12), 556–559. [doi.org/10.1016/j.tics.2005.10.010](https://doi.org/10.1016/j.tics.2005.10.010)

6. Weiskrantz, L. (1986). *Blindsight: A Case Study and Implications*. Oxford University Press.

7. Chalmers, D. J. (1995). Facing up to the problem of consciousness. *Journal of Consciousness Studies*, 2(3), 200–219.