Što je motivacija?
Zadnja provjera: listopad 2026.
Definicija motivacije
Motivacija je skup psiholoških procesa koji pokreću, usmjeravaju i održavaju ponašanje prema određenim ciljevima. Utječe na to što želimo postići, koliko smo spremni uložiti truda i koliko dugo ustrajemo kada naiđemo na prepreke.
Motivacija može proizlaziti iz unutarnjeg interesa, osobnih vrijednosti i želje za učenjem, ali i iz vanjskih poticaja, poput nagrade, priznanja ili izbjegavanja kazne.
Primjerice, osoba može učiti strani jezik zato što uživa u učenju, zato što joj je potreban za posao ili zato što želi dobiti bolju poslovnu priliku. U svim tim slučajevima ponašanje je motivirano, ali razlozi za djelovanje razlikuju se.
Glavne sastavnice motivacije
Motivacija se može razumjeti kroz tri osnovne funkcije:
- **Pokretanje ponašanja:** potiče osobu da započne određenu aktivnost.
- **Usmjeravanje ponašanja:** određuje prema kojem cilju osoba usmjerava svoje napore.
- **Održavanje ponašanja:** pomaže osobi da nastavi djelovati unatoč preprekama, umoru ili privremenom neuspjehu.
Primjerice, osoba koja želi poboljšati tjelesnu kondiciju najprije odlučuje početi vježbati, zatim odabire program treninga i naposljetku pokušava održati rutinu tijekom vremena.
Motivacija ne jamči uspjeh. Na ostvarivanje ciljeva utječu i sposobnosti, dostupni resursi, okolnosti, navike i prilike za djelovanje.
Unutarnja i vanjska motivacija
Jedna od važnih razlika u psihologiji motivacije odnosi se na razloge zbog kojih nešto radimo.
Unutarnja motivacija
Unutarnja motivacija postoji kada aktivnost obavljamo zbog interesa, zadovoljstva ili uživanja koje proizlazi iz same aktivnosti.
Primjerice, osoba čita o psihologiji zato što je zanima ljudsko ponašanje ili programira zato što uživa u rješavanju problema.
Unutarnja motivacija može pridonijeti ustrajnosti, učenju i istraživanju, osobito kada osoba ima mogućnost samostalno birati aktivnosti i način rada.
Vanjska motivacija
Vanjska motivacija odnosi se na djelovanje radi posljedica koje nisu sastavni dio same aktivnosti. To mogu biti novčana nagrada, priznanje, ocjena, napredovanje ili izbjegavanje negativnih posljedica.
Primjerice, zaposlenik pohađa edukaciju kako bi stekao uvjete za napredovanje.
Vanjska motivacija nije nužno manje vrijedna od unutarnje. Ona može biti važna za obavljanje obveza, stjecanje vještina i ostvarivanje dugoročnih ciljeva.
Osim toga, vanjska motivacija može se razlikovati prema stupnju osobnog prihvaćanja cilja. Osoba može izvršavati zadatak samo zbog pritiska, ali ga može obavljati i zato što prepoznaje njegovu važnost za vlastite vrijednosti i planove.
Što utječe na motivaciju?
Motivacija ovisi o međudjelovanju više čimbenika.
Potrebe
Potrebe mogu potaknuti ponašanje usmjereno na njihovo zadovoljavanje. Primjerice, potreba za povezanošću može potaknuti traženje društva, a potreba za sigurnošću nastojanje da se osiguraju stabilni životni uvjeti.
Ciljevi
Jasni i smisleni ciljevi mogu pomoći usmjeriti trud i odrediti prioritete. Cilj koji osoba smatra važnim obično ima veću motivacijsku vrijednost od cilja koji doživljava nevažnim ili nametnutim.
Očekivanja
Motivacija ovisi i o tome koliko osoba vjeruje da može uspjeti te koliko joj je očekivani rezultat vrijedan.
Ako osoba smatra da je cilj važan, ali vjeruje da ga ne može ostvariti, možda neće ni započeti. Ako vjeruje u uspjeh, ali joj cilj nije važan, također može biti slabo motivirana.
Emocije
Emocije mogu povećati ili smanjiti spremnost na djelovanje. Uzbuđenje može potaknuti uključivanje u aktivnost, dok strah od neuspjeha može dovesti do odgađanja ili izbjegavanja.
Ipak, neugodne emocije ne znače nužno da motivacije nema. Osoba može osjećati strah i istodobno biti snažno motivirana za ostvarenje važnog cilja.
Okolina
Podrška drugih ljudi, dostupnost resursa, jasnoća zadataka i uvjeti rada mogu olakšati ili otežati motivirano ponašanje.
Zato se nedostatak napretka ne može uvijek objasniti nedostatkom osobne motivacije. Ponekad su problem prepreke, nejasni ciljevi ili nedostatak odgovarajućih uvjeta.
Motivacija i navike
Motivacija i navike povezane su, ali nisu isto.
Motivacija utječe na spremnost da započnemo ili nastavimo neku aktivnost, dok se navika razvija ponavljanjem ponašanja u sličnim okolnostima.
Kada osoba razvije naviku učenja u određeno vrijeme ili vježbanja nakon posla, aktivnost može postati lakša za pokretanje čak i kada trenutačno nije posebno motivirana.
To je jedan od razloga zbog kojih se za dugoročne ciljeve nije korisno oslanjati isključivo na trenutačni osjećaj motivacije. Planiranje, prilagodba okoline i ponavljanje ponašanja mogu olakšati ustrajnost.
Zašto motivacija varira?
Motivacija nije stalna osobina koja je uvijek jednako izražena. Može se mijenjati ovisno o umoru, stresu, emocionalnom stanju, promjenama prioriteta i iskustvu napretka.
Ponekad se motivacija smanjuje zato što cilj više nije važan. U drugim slučajevima cilj ostaje važan, ali osoba je iscrpljena, ne zna kako nastaviti ili ne vidi rezultate svojeg truda.
Zato je pri padu motivacije korisno razmotriti nekoliko pitanja:
- Je li mi cilj još uvijek važan?
- Znam li koji je sljedeći konkretan korak?
- Smatram li da mogu napredovati?
- Imam li dovoljno vremena, energije i resursa?
- Postoje li prepreke koje mogu ukloniti ili ublažiti?
Takva pitanja pomažu razlikovati nedostatak interesa od teškoća u planiranju, nepovoljnih okolnosti ili potrebe za odmorom.
Kako poticati motivaciju?
Motivacija se ne može uvijek izravno izazvati, ali postoje načini koji mogu olakšati pokretanje i održavanje ponašanja.
**Postavljanje konkretnih ciljeva:** Umjesto općenitog cilja da se nešto nauči, korisno je odrediti što će se učiti i kada.
**Podjela zadataka:** Velik zadatak može se razlomiti na manje korake koji su lakši za započinjanje i praćenje.
**Praćenje napretka:** Bilježenje ostvarenih koraka može pomoći uočiti rezultate koji inače ostaju neprimjetni.
**Povezivanje aktivnosti s osobnim vrijednostima:** Lakše je održavati trud kada razumijemo zašto nam je određena aktivnost važna.
**Uređivanje okoline:** Uklanjanje ometanja i priprema potrebnih materijala mogu smanjiti prepreke za početak rada.
**Razvoj rutine:** Ponavljanje aktivnosti u sličnim okolnostima može smanjiti oslanjanje na trenutačnu motivaciju.
Nijedna strategija ne djeluje jednako za sve. Važno je odabrati pristup koji odgovara cilju, okolnostima i potrebama pojedinca.
Zaključak
Motivacija je skup procesa koji pokreću, usmjeravaju i održavaju ponašanje. Na nju utječu unutarnji interesi, vanjski poticaji, potrebe, ciljevi, očekivanja, emocije i okolnosti.
Razumijevanje motivacije pomaže objasniti zašto započinjemo određene aktivnosti, zašto u nekima ustrajemo i zašto nam je u drugima teško napredovati. Dugoročno djelovanje ne ovisi samo o tome koliko nešto želimo, nego i o tome kako ciljeve pretvaramo u konkretne postupke i stvaramo uvjete za njihovo ostvarivanje.
Povezane lekcije
- [Motivacija u svakodnevnom životu](/lekcija/motivacija-u-svakodnevnom-zivotu)
- [Unutarnja i vanjska motivacija](/lekcija/unutarnja-i-vanjska-motivacija)
- [Psihologija radne motivacije](/lekcija/psihologija-radne-motivacije)
- [Nagrade i unutarnja motivacija](/lekcija/nagrade-i-unutarnja-motivacija)
- [Motivacija i smisao](/lekcija/motivacija-i-smisao)
Izvori i literatura
1. Ryan, R. M., & Deci, E. L. (2000). Self-determination theory and the facilitation of intrinsic motivation, social development, and well-being. *American Psychologist, 55*(1), 68–78. https://doi.org/10.1037/0003-066X.55.1.68
2. Locke, E. A., & Latham, G. P. (2002). Building a Practically Useful Theory of Goal Setting and Task Motivation: A 35-Year Odyssey. *American Psychologist, 57*(9), 705–717. https://doi.org/10.1037/0003-066X.57.9.705
3. Gollwitzer, P. M. (1999). Implementation Intentions: Strong Effects of Simple Plans. *American Psychologist, 54*(7), 493–503. https://doi.org/10.1037/0003-066X.54.7.493
4. Deci, E. L., & Ryan, R. M. (2000). The “what” and “why” of goal pursuits: Human needs and the self-determination of behavior. *Psychological Inquiry, 11*(4), 227–268. https://doi.org/10.1207/S15327965PLI1104_01