Što je hipnoza?

Zadnja provjera: listopad 2026.

Hipnoza je jedna od pojava oko kojih postoji najviše mitova – od „kontrole uma” do „otključavanja potisnutih sjećanja”. Istodobno, hipnoza je predmet ozbiljnih laboratorijskih i kliničkih istraživanja, a hipnotičke tehnike primjenjuju se i u liječenju, osobito boli. Ova stranica razlikuje znanstveno istraženu pojavu, kliničku primjenu i popularne tvrdnje.

Što je hipnoza

Prema definiciji Društva za psihološku hipnozu Američkog psihološkog udruženja, hipnoza je stanje svijesti koje uključuje usmjerenu pažnju i smanjenu svjesnost okoline, a obilježeno je povećanom sposobnošću reagiranja na sugestiju. Definicija je namjerno oblikovana tako da ostavi prostor različitim teorijama o mehanizmima, koje treba utvrditi istraživanjem (Elkins i sur., 2015). **Hipnotička indukcija** je postupak kojim se hipnoza uvodi, **hipnotabilnost** sposobnost osobe da doživi hipnotičke promjene, a **hipnoterapija** primjena hipnoze u liječenju (Elkins i sur., 2015).

Što istraživanja pokazuju o samoj pojavi

Pregled istraživanja hipnoze ističe da se ljudi stabilno i jako razlikuju u **hipnotičkoj sugestibilnosti**: dio ljudi snažno reagira na hipnotičke sugestije, većina umjereno, a dio vrlo slabo (Kihlstrom, 1985). Ta razlika važna je i za kliničku primjenu.

Među istraživačima dugo traje rasprava o prirodi hipnoze – je li riječ o posebnom stanju svijesti ili o pojavi koja se može objasniti očekivanjima, motivacijom, pažnjom i društvenim ulogama. Ta se rasprava nije potpuno razriješila, a suvremene definicije namjerno ostavljaju prostor različitim objašnjenjima.

Više u lekcijama [Hipnotička sugestibilnost](/lekcija/hipnoticka-sugestibilnost) i [Povijest hipnoze](/lekcija/povijest-hipnoze).

Klinička primjena

Bol

Hipnotička sugestija najbolje je istražena u ublažavanju boli. Meta-analiza 18 istraživanja pokazala je umjeren do velik učinak hipnoze na bol, podjednako za kliničku i eksperimentalno izazvanu bol (Montgomery, DuHamel i Redd, 2000). Novija meta-analiza 85 kontroliranih eksperimentalnih istraživanja na zdravim sudionicima potvrdila je analgetske učinke i pokazala da ovise o sugestibilnosti: ljudi visoke i srednje sugestibilnosti imali su klinički značajno smanjenje boli uz izravnu analgetsku sugestiju, a ljudi niske sugestibilnosti vrlo malu korist. Autori naglašavaju da su potrebna kvalitetna klinička istraživanja kod kronične boli (Thompson i sur., 2019).

Hipnoza kao dodatak psihoterapiji

Meta-analiza 18 istraživanja u kojima je kognitivno-bihevioralna terapija uspoređena s istom terapijom uz dodatak hipnoze pokazala je da je dodatak hipnoze znatno poboljšao ishod, osobito kod smanjenja tjelesne težine (Kirsch, Montgomery i Sapirstein, 1995). Riječ je o starijim istraživanjima, pa takve nalaze treba potvrditi novijim i većim istraživanjima.

**Kako to čitati:** hipnoza nije samostalna „terapija za sve”, nego tehnika koja se primjenjuje u okviru liječenja i za koju su dokazi najbolji kod boli.

Više u lekcijama [Hipnoterapija](/lekcija/hipnoterapija), [Hipnoza i bol](/lekcija/hipnoza-i-bol) i [Znanstveni dokazi o hipnozi](/lekcija/znanstveni-dokazi-o-hipnozi).

Hipnoza i pamćenje

Jedna od najraširenijih i najopasnijih zabluda jest da hipnoza može pouzdano „otkriti” zaboravljena ili potisnuta sjećanja.

• Meta-analiza 24 istraživanja pokazala je da su hipnotizirani svjedoci u nekim uvjetima bili točniji, a u drugima manje točni, da su u njihovim iskazima bile češće netočne informacije i **pseudosjećanja** te da su bili **sigurniji** u točnost svojih sjećanja nego nehipnotizirani sudionici. Autori upozoravaju na oprez pri korištenju hipnozom „osvježenih” sjećanja (Steblay i Bothwell, 1994).
• Pregled istraživanja o uporabi hipnoze za vraćanje sjećanja u psihoterapiji upozorava na rizik stvaranja lažnih sjećanja (Lynn i sur., 1997).

**Status:** hipnoza nije pouzdana metoda za vraćanje točnih sjećanja; može povećati samopouzdanje u netočna sjećanja. O tome kako nastaju lažna sjećanja, više je u lekciji [Pamćenje i učenje](/lekcija/ucenje-i-pamcenje).

Više u lekciji [Hipnoza i pamćenje](/lekcija/hipnoza-i-pamcenje).

Popularni mitovi

• **„Hipnoza je kontrola uma.”** Hipnotizirana osoba nije bez volje; hipnoza se oslanja na suradnju i sugestibilnost osobe.
• **„Hipnotizirati se može samo slabe ljude.”** Hipnotička sugestibilnost stabilna je osobina koja nije znak slabosti (Kihlstrom, 1985).
• **„Scenska hipnoza pokazuje što hipnoza može.”** Nastupi se oslanjaju na odabir vrlo sugestibilnih i motiviranih sudionika te na društveni pritisak pozornice.

Više u lekciji [Mitovi o hipnozi](/lekcija/mitovi-o-hipnozi).

Samohipnoza

**Samohipnoza** znači da osoba sama, bez prisutnosti terapeuta, primjenjuje postupke uvođenja u hipnozu i sugestije – često nakon što ih je naučila u terapiji ili sa snimke. U kliničkoj praksi koristi se kao vještina za ublažavanje boli, opuštanje ili pripremu za medicinske postupke. Istraživanja samohipnoze kao samostalne metode znatno su malobrojnija od istraživanja hipnoze s terapeutom, pa se nalazi o hipnozi ne mogu automatski prenijeti na samohipnozu.

Više u lekciji [Samohipnoza](/lekcija/samohipnoza).

Sažetak

Hipnoza je stanje usmjerene pažnje i smanjene svjesnosti okoline, uz pojačanu sposobnost reagiranja na sugestije. Ljudi se stabilno razlikuju u hipnotičkoj sugestibilnosti, a o prirodi hipnoze – posebno stanje ili posljedica očekivanja i motivacije – i dalje se raspravlja. Hipnoza je najbolje istražena u ublažavanju boli, a kao dodatak kognitivno-bihevioralnoj terapiji može poboljšati ishode. Nije pouzdana metoda za vraćanje sjećanja: može povećati samopouzdanje u netočna sjećanja i potaknuti lažna sjećanja. Hipnoza nije kontrola uma, a scenska hipnoza ne pokazuje stvarne mogućnosti metode.

Kamo dalje?

• [NLP](/lekcija/sto-je-nlp) – pristup koji je dio tehnika preuzeo iz Ericksonove hipnoterapije.
• [Pamćenje i učenje](/lekcija/ucenje-i-pamcenje) – lažna sjećanja.
• [Hipnoza](/lekcija/hipnoza) – što se u mozgu događa tijekom hipnoze.

Izvori i literatura

• Elkins, G. R., Barabasz, A. F., Council, J. R. i Spiegel, D. (2015). Advancing research and practice: The revised APA Division 30 definition of hypnosis. *International Journal of Clinical and Experimental Hypnosis*, 63(1), 1–9. [doi.org/10.1080/00207144.2014.961870](https://doi.org/10.1080/00207144.2014.961870)
• Kihlstrom, J. F. (1985). Hypnosis. *Annual Review of Psychology*, 36, 385–418. [doi.org/10.1146/annurev.ps.36.020185.002125](https://doi.org/10.1146/annurev.ps.36.020185.002125)
• Kirsch, I., Montgomery, G. i Sapirstein, G. (1995). Hypnosis as an adjunct to cognitive-behavioral psychotherapy: A meta-analysis. *Journal of Consulting and Clinical Psychology*, 63(2), 214–220. [doi.org/10.1037/0022-006X.63.2.214](https://doi.org/10.1037/0022-006X.63.2.214)
• Lynn, S. J., Lock, T. G., Myers, B. i Payne, D. G. (1997). Recalling the unrecallable: Should hypnosis be used to recover memories in psychotherapy? *Current Directions in Psychological Science*, 6(3), 79–83. [doi.org/10.1111/1467-8721.ep11512662](https://doi.org/10.1111/1467-8721.ep11512662)
• Montgomery, G. H., DuHamel, K. N. i Redd, W. H. (2000). A meta-analysis of hypnotically induced analgesia: How effective is hypnosis? *International Journal of Clinical and Experimental Hypnosis*, 48(2), 138–153. [doi.org/10.1080/00207140008410045](https://doi.org/10.1080/00207140008410045)
• Steblay, N. M. i Bothwell, R. K. (1994). Evidence for hypnotically refreshed testimony: The view from the laboratory. *Law and Human Behavior*, 18(6), 635–651. [doi.org/10.1007/BF01499329](https://doi.org/10.1007/BF01499329)
• Thompson, T., Terhune, D. B., Oram, C., Sharangparni, J., Rouf, R., Solmi, M., Veronese, N. i Stubbs, B. (2019). The effectiveness of hypnosis for pain relief: A systematic review and meta-analysis of 85 controlled experimental trials. *Neuroscience & Biobehavioral Reviews*, 99, 298–310. [doi.org/10.1016/j.neubiorev.2019.02.013](https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2019.02.013)