Stigma i diskriminacija osoba s psihičkim poremećajima

Zadnja provjera: listopad 2026.

Osoba koja slomi nogu obično dobiva razumijevanje i podršku. Osoba koja ima depresiju ili shizofreniju često se suočava sa šutnjom, sumnjom ili osudom: „Saberi se", „To je samo u tvojoj glavi", „Takvi su opasni". Takve reakcije dio su **stigme** – negativnih uvjerenja i stavova o ljudima s psihičkim teškoćama. Stigma ne boli samo na razini riječi: može utjecati na zapošljavanje, liječenje, odnose i spremnost da se potraži pomoć.

Što je stigma?

Stigma uključuje tri povezana dijela:

**stereotipe** – pojednostavljena uvjerenja, primjerice da su osobe s psihičkim poremećajima opasne, slabe ili same krive,
**predrasude** – negativne emocije i stavove koji iz tih uvjerenja proizlaze, poput straha ili prezira,
**diskriminaciju** – nepravedno postupanje, primjerice odbijanje zaposlenja, izbjegavanje ili lošiju zdravstvenu skrb.

Lancetovo povjerenstvo za okončanje stigme i diskriminacije u mentalnom zdravlju naglasilo je da su posljedice stigme i diskriminacije ponekad teže od samih teškoća te da ih velika većina ljudi s psihičkim poremećajima doživljava (Thornicroft i sur., 2022).

Oblici stigme

Javna stigma

**Javna stigma** su stavovi i ponašanja šire zajednice prema osobama s psihičkim teškoćama. Primjeri su šale na račun „ludih", medijski prikazi koji psihičke poremećaje povezuju s nasiljem ili nespremnost da se s nekim radi zbog dijagnoze.

Samostigmatizacija

**Samostigmatizacija** nastaje kada osoba prihvati negativna uvjerenja društva i primijeni ih na sebe: „Ja sam slab", „Ionako ništa ne vrijedim". Takva uvjerenja mogu smanjiti samopoštovanje i nadu, pa osoba odustane od ciljeva – od traženja posla do samostalnog života (Corrigan i Rao, 2012).

Strukturna stigma

**Strukturna stigma** odnosi se na pravila i prakse institucija koje stavljaju osobe s psihičkim teškoćama u nepovoljniji položaj, primjerice manje ulaganja u službe mentalnog zdravlja nego u druge zdravstvene službe ili ograničenja u osiguranju i zapošljavanju.

Posljedice stigme

**Odgađanje traženja pomoći** – mnogi ljudi ne traže pomoć jer se boje kako će ih drugi vidjeti.
**Diskriminacija na poslu i u obrazovanju** – teže zapošljavanje, prikrivanje teškoća pred kolegama.
**Lošija zdravstvena skrb** – tjelesne tegobe osoba s psihičkim poremećajima ponekad se olako pripisuju „psihi".
**Socijalna izolacija** – povlačenje iz odnosa iz straha od odbacivanja.
**Samostigmatizacija** – gubitak samopouzdanja i nade.

Jezik je važan

Način na koji govorimo oblikuje kako razmišljamo. Izrazi poput „shizofreničar" ili „psihić" svode osobu na dijagnozu ili je ismijavaju. Sve se češće koriste izrazi koji osobu stavljaju na prvo mjesto, primjerice „osoba sa shizofrenijom" ili „osoba s depresijom". Jednako je važno izbjegavati korištenje dijagnoza kao uvreda ili šala („Danas sam totalno bipolaran").

Što smanjuje stigmu?

Pregled istraživanja učinkovitih postupaka pokazao je da kampanje i programi na razini zajednice kratkoročno pozitivno mijenjaju stavove, a nešto slabije znanje (Thornicroft i sur., 2016). Najviše dokaza ima **društveni kontakt** – susret i razgovor s osobama koje imaju osobno iskustvo psihičkih teškoća, uživo ili posredno, primjerice kroz video (Thornicroft i sur., 2022). Kada ljudi upoznaju osobu iza dijagnoze, stereotipi slabe.

Kod samostigmatizacije pomažu programi koji jačaju osjećaj vlastite moći i podržavaju osobu u odlukama, primjerice o tome kome i kada će reći za svoje teškoće (Corrigan i Rao, 2012).

Što svatko može učiniti?

Slušati bez osuđivanja kada netko govori o svojim teškoćama.
Izbjegavati dijagnoze kao uvrede i šale.
Prepoznati i dovesti u pitanje stereotipe, primjerice da su osobe s psihičkim poremećajima opasne.
Podržati bliske osobe da potraže pomoć i ostati uz njih tijekom liječenja.

Primjer

Izmišljena osoba, Petar, već godinu dana ima depresiju, ali ne želi ići psihologu jer misli da će ga kolege smatrati „slabićem". Kada mu prijateljica ispriča kako joj je terapija pomogla nakon razvoda, Petar prvi put pomisli da traženje pomoći nije znak slabosti. Ovaj primjer pokazuje kako osobni kontakt može promijeniti stav.

Česte zablude

**„Osobe s psihičkim poremećajima su opasne."** Većina ljudi s psihičkim poremećajima nije nasilna.
**„Psihički poremećaj je znak slabog karaktera."** Psihički poremećaji nastaju iz međudjelovanja mnogih čimbenika.
**„Stigma je samo pitanje stavova."** Stigma ima stvarne posljedice u zapošljavanju, liječenju i odnosima.
**„Informacije same po sebi rješavaju stigmu."** Edukacija pomaže, ali kontakt s osobama s iskustvom pokazuje snažnije učinke (Thornicroft i sur., 2022).

Što znanost zna, a što ostaje otvoreno?

**Dobro potvrđeno:** stigma i diskriminacija česte su i štetne; društveni kontakt jedan je od najučinkovitijih načina smanjivanja stigme (Thornicroft i sur., 2016; Thornicroft i sur., 2022).

**Otvoreno pitanje:** koliko dugo traju učinci programa protiv stigme; kako najbolje smanjiti strukturnu stigmu.

Sažetak

Stigma obuhvaća stereotipe, predrasude i diskriminaciju prema osobama s psihičkim teškoćama. Razlikuju se javna stigma, samostigmatizacija i strukturna stigma. Posljedice uključuju odgađanje traženja pomoći, diskriminaciju na poslu, lošiju zdravstvenu skrb, socijalnu izolaciju i gubitak nade, a ponekad su teže od samih teškoća. Jezik koji osobu stavlja na prvo mjesto i izbjegavanje dijagnoza kao uvreda pomažu. Kampanje kratkoročno mijenjaju stavove, a najviše dokaza ima društveni kontakt s osobama koje imaju osobno iskustvo psihičkih teškoća. Kod samostigmatizacije pomažu programi koji jačaju osjećaj vlastite moći.

Povezane teme

[Što je psihopatologija?](/lekcija/sto-je-psihopatologija) – zašto je važan oprez pri označavanju.
[Predrasude](/lekcija/predrasude) – kako nastaju i kako se mijenjaju predrasude.
[Kada potražiti stručnu pomoć](/lekcija/kada-potraziti-strucnu-pomoc) – prepreke i prvi koraci.
[Podrška obitelji i bliskim osobama](/lekcija/podrska-obitelji-i-bliskim-osobama) – kako bliski mogu pomoći.
[Psihijatrijska rehabilitacija i uključivanje u zajednicu](/lekcija/psihijatrijska-rehabilitacija-i-ukljucivanje-u-zajednicu) – život u zajednici.

Izvori i literatura

Corrigan, P. W., & Rao, D. (2012). On the self-stigma of mental illness: Stages, disclosure, and strategies for change. *The Canadian Journal of Psychiatry, 57*(8), 464–469. https://doi.org/10.1177/070674371205700804
Thornicroft, G., Mehta, N., Clement, S., Evans-Lacko, S., Doherty, M., Rose, D. i sur. (2016). Evidence for effective interventions to reduce mental-health-related stigma and discrimination. *The Lancet*, 387(10023), 1123–1132. [doi.org/10.1016/S0140-6736(15)00298-6](https://doi.org/10.1016/S0140-6736%2815%2900298-6)
Thornicroft, G., Sunkel, C., Alikhon Aliev, A., Baker, S., Brohan, E., el Chammay, R. i sur. (2022). The Lancet Commission on ending stigma and discrimination in mental health. *The Lancet*, 400(10361), 1438–1480. [doi.org/10.1016/S0140-6736(22)01470-2](https://doi.org/10.1016/S0140-6736%2822%2901470-2)