Stanfordov zatvorski eksperiment i njegove metodološke kritike

Zadnja provjera: listopad 2026.

U kolovozu 1971. psiholog Philip Zimbardo i suradnici pretvorili su podrum zgrade Sveučilišta Stanford u lažni zatvor i nasumično podijelili studente na „čuvare” i „zatvorenike”. Pokus je planiran za dva tjedna, a prekinut je nakon šest dana. Desetljećima se navodio kao dokaz da obični ljudi u „lošoj situaciji” brzo postaju okrutni. Ova lekcija opisuje što se dogodilo, kako je pokus tumačen i zašto su njegovi zaključci danas ozbiljno dovedeni u pitanje.

Što se dogodilo

Prema izvještajima istraživača, čuvari su ubrzo počeli ponižavati zatvorenike, a neki zatvorenici pokazivali su znakove jake uznemirenosti. Zimbardo je sam preuzeo ulogu „upravitelja zatvora”. Pokus je prekinut nakon šest dana, između ostalog nakon što je osoba izvan istraživanja izrazila zabrinutost za sudionike. Zimbardo je pokus tumačio kao dokaz snage situacije: uloge i okruženje mogu nadjačati osobnost (Zimbardo, 2007).

Metodološke kritike

Analize arhivskih materijala – snimki, zapisa i intervjua – iznijele su nekoliko ozbiljnih problema (Le Texier, 2019):

• **Upute čuvarima.** Čuvari nisu bili prepušteni sami sebi; istraživači su ih poticali da budu strogi i stvore osjećaj nemoći kod zatvorenika.
• **Zahtjevna obilježja situacije.** Sudionici su mogli pretpostaviti što istraživači očekuju i ponašati se u skladu s tim (više u lekciji [Pristranost mjerenja](/lekcija/pristranost-mjerenja)).
• **Uloga istraživača.** Zimbardo je istodobno bio istraživač i „upravitelj”, pa nije bio neutralan promatrač.
• **Mali i neobičan uzorak** – dvadesetak mladih muškaraca koji su se javili na oglas za „istraživanje zatvorskog života”.
• **Nema kontrolne usporedbe** i nedostaje sustavno mjerenje ponašanja.
• **Nesigurni izvještaji** – neki sudionici kasnije su rekli da su glumili ili pretjerivali.

Druga istraživanja

U istraživanju koje je kasnije provela televizijska kuća BBC, uz etički nadzor, sudionici u ulozi čuvara nisu spontano postali okrutni; ponašanje je ovisilo o tome jesu li se poistovjetili sa skupinom i njezinim vodstvom (Reicher i Haslam, 2006). Istraživači su zaključili da ljudi ne „upadaju” automatski u uloge, nego aktivno slijede one vođe i norme s kojima se poistovjećuju.

Etička pitanja

Sudionici su bili izloženi ponižavanju i stresu, istraživač je imao sukob uloga, a pokus nije prekinut dok upozorenje nije došlo izvana. Danas se takvo istraživanje ne bi moglo provesti (više u lekciji [Etika u psihološkim istraživanjima](/lekcija/etika-u-psiholoskim-istrazivanjima)).

Što ostaje

Pitanje kako situacije, uloge i institucije utječu na ponašanje i dalje je važno, a podupiru ga i druga istraživanja (više u lekcijama [Poslušnost autoritetu](/lekcija/poslusnost-autoritetu) i [Konformizam](/lekcija/konformizam)). Ali Stanfordski zatvorski eksperiment nije pouzdan dokaz da ljudi automatski postaju okrutni u ulozi moći.

Česte zablude

• **„Pokus je dokazao da svatko može postati zlostavljač.”** Zbog metodoloških problema ne dokazuje.
• **„Čuvari su spontano postali okrutni.”** Dobivali su upute i poticaje.
• **„Rezultati su ponovljeni.”** Sličan pokus dao je drukčije rezultate.

Primjer

U predavanju o zlostavljanju u zatvorima nastavnik navodi Stanfordski eksperiment kao dokaz da „sustav kvari ljude”. Student koji je pročitao kritike primjećuje da su čuvari dobili upute i da noviji pokus nije pokazao isto. Rasprava se tako pomiče s „ljudi su takvi” na pitanje kako vodstvo, norme i nadzor oblikuju ponašanje u institucijama.

Sažetak

Stanfordski zatvorski eksperiment iz 1971. godine desetljećima se navodio kao dokaz snage situacije. Arhivske analize otkrile su upute čuvarima, zahtjevna obilježja, sukob uloga istraživača, mali uzorak i nedostatak kontrole, a sličan pokus BBC-a dao je drukčije rezultate. Pokus je i etički sporan i ne daje pouzdan dokaz za svoje najpoznatije zaključke.

Povezane lekcije

• [Poslušnost autoritetu](/lekcija/poslusnost-autoritetu)
• [Konformizam](/lekcija/konformizam)
• [Poznati eksperimenti i problem povijesnog pojednostavljivanja](/lekcija/poznati-eksperimenti-i-problem-povijesnog-pojednostavljivanja)
• [Etika u psihološkim istraživanjima](/lekcija/etika-u-psiholoskim-istrazivanjima)
• [Obmana u psihološkim istraživanjima](/lekcija/obmana-u-psiholoskim-istrazivanjima)
• [Philip Zimbardo](/lekcija/philip-zimbardo)

Izvori i literatura

• Le Texier, T. (2019). Debunking the Stanford Prison Experiment. *American Psychologist*, 74(7), 823–839. [doi.org/10.1037/amp0000401](https://doi.org/10.1037/amp0000401)
• Reicher, S. i Haslam, S. A. (2006). Rethinking the psychology of tyranny: The BBC prison study. *British Journal of Social Psychology*, 45(1), 1–40. [doi.org/10.1348/014466605X48998](https://doi.org/10.1348/014466605X48998)
• Zimbardo, P. G. (2007). *The Lucifer Effect: Understanding How Good People Turn Evil*. Random House.