Somatski simptomi i zdravstvena anksioznost: psihološki procesi

Zadnja provjera: listopad 2026.

Gotovo svatko ponekad osjeti glavobolju, lupanje srca, umor, bol u leđima ili probavne smetnje. Većina tih simptoma prolazi sama od sebe i ne znači ozbiljnu bolest. Kod nekih ljudi, međutim, tjelesni simptomi ili strah od bolesti postanu središte života: stalno razmišljaju o njima, provjeravaju tijelo, traže nove pretrage ili ih izbjegavaju iz straha. Psihologija proučava zašto se to događa: kako pažnja, očekivanja, tumačenje i ponašanje oblikuju doživljaj tijela.

Ova lekcija opisuje te procese. Dijagnostičke kategorije, poput poremećaja sa somatskim simptomima i poremećaja tjeskobe zbog bolesti (ranije hipohondrija), procjena i liječenje opisani su u lekciji [Somatski simptomi](/lekcija/somatski-simptomi) u području Psihijatrija.

Tijelo i um nisu odvojeni

Simptomi koje osjećamo nisu samo izravna „slika" stanja tijela. Na njih utječu i pažnja, očekivanja, raspoloženje i ranija iskustva. Kada smo zabrinuti i usmjereni na tijelo, lakše primijetimo i pojačano doživimo uobičajene tjelesne osjete. To ne znači da su simptomi „umišljeni" – oni su stvarni, a mozak sudjeluje u njihovu nastanku i doživljaju.

Neki istraživači objašnjavaju to idejom da mozak stalno predviđa što će tijelo osjetiti. Kada su očekivanja jaka, ona mogu oblikovati sam doživljaj simptoma (Edwards, Adams, Brown, Pareés i Friston, 2012).

Kada simptom postane središte života

Psihološki se mogu razlikovati dva obrasca. U jednom osobu najviše muči sam tjelesni simptom, primjerice bol ili umor, i zaokupljenost njime. U drugom je glavna teškoća strah od teške bolesti, pa osoba može biti uvjerena da je bolesna i kada su simptomi vrlo blagi. U oba slučaja simptomi su stvarni, a patnju održavaju isti procesi opisani u nastavku.

Što održava teškoće?

Prema kognitivno-bihevioralnom modelu, nekoliko procesa međusobno se pojačava (Deary, Chalder i Sharpe, 2007):

• **Usmjeravanje pažnje na tijelo** – što više osoba prati tijelo, to više osjeta primjećuje.
• **Katastrofično tumačenje** – uobičajen osjet tumači se kao znak teške bolesti („Ova glavobolja sigurno je tumor").
• **Provjeravanje i traženje umirenja** – opipavanje, mjerenje tlaka, pretraživanje interneta ili ponavljani posjeti liječniku kratkoročno smanjuju tjeskobu, ali dugoročno održavaju usmjerenost na tijelo i sumnju.
• **Izbjegavanje** – izbjegavanje tjelesne aktivnosti ili situacija iz straha da će se simptomi pogoršati može dovesti do slabije kondicije i više simptoma.

Tako nastaje začarani krug: zabrinutost pojačava simptome i pažnju na njih, a simptomi pojačavaju zabrinutost.

Internet i „cyberhondrija”

Internet je promijenio način na koji ljudi traže informacije o zdravlju. Pretraživanje simptoma može biti korisno, ali kod ljudi sklonih zdravstvenoj anksioznosti često pojačava tjeskobu. Vladan Starcevic i David Berle (2013) opisuju **cyberhondriju**: ponavljano, pretjerano pretraživanje zdravstvenih informacija na internetu koje povećava zabrinutost umjesto da je smanji.

Problem je u tome što tražilice i forumi često ističu rijetke i ozbiljne bolesti, a osoba zabrinuta za zdravlje lakše primjećuje upravo takve informacije. Svako pretraživanje donosi kratko olakšanje ili novi strah, pa postaje oblik provjeravanja koji održava začarani krug. Korisno je ograničiti pretraživanje, koristiti pouzdane izvore i o nedoumicama razgovarati s liječnikom.

Stres, emocije i tijelo

Tjelesni simptomi često se pojačavaju u razdobljima stresa. Stres aktivira tjelesni odgovor – ubrzano srce, napete mišiće, promjene u probavi – koji sam po sebi stvara osjete. Ako ih osoba tumači kao znak bolesti, nastaje dodatna tjeskoba, koja dalje pojačava tjelesni odgovor.

Neki ljudi teže prepoznaju i imenuju vlastite emocije, pa emocionalnu napetost doživljavaju ponajprije kroz tijelo. Kad nauče primijetiti vezu između stresnih situacija, emocija i simptoma, simptomi često postaju razumljiviji i manje zastrašujući. Više u lekcijama [Stres i tjelesno zdravlje](/lekcija/stres-i-tjelesno-zdravlje) i [Emocionalna svjesnost i tjelesni signali](/lekcija/emocionalna-svjesnost-i-tjelesni-signali).

Primjer

Izmišljena osoba, Ana, jednog je dana osjetila lupanje srca dok je žurila na posao. Pročitala je na internetu da to može biti znak srčane bolesti. Od tada svaki dan nekoliko puta mjeri puls, izbjegava stepenice i trčanje te je u dva mjeseca tri puta bila kod liječnika. Nalazi su uredni, ali umirenje traje samo nekoliko dana.

Kroz model se vidi što održava njezine teškoće: pažnja na srce, tumačenje lupanja kao opasnosti, provjeravanje pulsa i izbjegavanje napora. Pomoć bi bila usmjerena upravo na te procese, a ne na nove pretrage.

Što iz toga proizlazi za pomoć

Budući da teškoće održavaju pažnja, tumačenje i ponašanje, pomoć je usmjerena upravo na njih: na postupno smanjivanje provjeravanja i traženja umirenja, preispitivanje katastrofičnih tumačenja i povratak izbjegavanim aktivnostima, uz suradnju s liječnikom (Henningsen, 2018). Više o liječenju u lekciji [Somatski simptomi](/lekcija/somatski-simptomi).

Česte zablude

• **„Ako nalazi nisu pokazali ništa, osoba izmišlja."** Simptomi su stvarni, čak i kada nemaju jasan tjelesni uzrok.
• **„Više pretraga uvijek smiruje."** Kod zdravstvene anksioznosti umirenje obično traje kratko, a nove pretrage mogu pojačati sumnju.
• **„Psihološka pomoć znači da je sve u glavi."** Psihološki postupci pomažu promijeniti procese koji održavaju simptome i patnju.
• **„Hipohondri su samo pretjerano osjetljivi ljudi."** Zdravstvena anksioznost može uzrokovati veliku patnju i dobro reagira na liječenje.

Što znanost zna, a što ostaje otvoreno?

**Dobro potvrđeno:** pažnja, tumačenje i ponašanje mogu održavati tjelesne simptome i zabrinutost (Deary i sur., 2007); kognitivno-bihevioralni pristupi i dobra suradnja s liječnikom pomažu (Henningsen, 2018).

**Otvoreno pitanje:** kako točno mozak stvara doživljaj simptoma i kako to iskoristiti u liječenju (Edwards i sur., 2012).

Sažetak

Tjelesni simptomi stvarni su, a na njihov doživljaj utječu pažnja, očekivanja, raspoloženje i ranija iskustva. Razlikuju se obrazac u kojem muči sam simptom i obrazac u kojem prevladava strah od teške bolesti. Kognitivno-bihevioralni model opisuje procese koji održavaju teškoće: usmjeravanje pažnje na tijelo, katastrofično tumačenje, provjeravanje i traženje umirenja te izbjegavanje. Pretjerano pretraživanje simptoma na internetu može pojačati tjeskobu, a stres i teškoće prepoznavanja emocija pojačavaju tjelesne osjete. Pomoć je usmjerena na te procese, uz suradnju s liječnikom, a ne na nove pretrage.

Povezane teme

• [Somatski simptomi](/lekcija/somatski-simptomi) – psihijatrijski pogled na tjelesne simptome.
• [Uloga očekivanja u doživljaju simptoma](/lekcija/uloga-ocekivanja-u-dozivljaju-simptoma) – kako očekivanja oblikuju simptome.
• [Placebo i nocebo učinak](/lekcija/placebo-i-nocebo-ucinak) – snaga očekivanja.
• [Interocepcija](/lekcija/interocepcija) – kako opažamo signale iz tijela.
• [Anksiozni poremećaji](/lekcija/anksiozni-poremecaji) – psihološki procesi u anksioznosti.
• [Bol i psihološki čimbenici](/lekcija/bol-i-psiholoski-cimbenici) – zašto bol nije samo signal ozljede.

Izvori i literatura

• Deary, V., Chalder, T., & Sharpe, M. (2007). The cognitive behavioural model of medically unexplained symptoms: A theoretical and empirical review. *Clinical Psychology Review, 27*(7), 781–797. https://doi.org/10.1016/j.cpr.2007.07.002
• Edwards, M. J., Adams, R. A., Brown, H., Pareés, I., & Friston, K. J. (2012). A Bayesian account of “hysteria”. *Brain, 135*(11), 3495–3512. https://doi.org/10.1093/brain/aws129
• Henningsen, P. (2018). Management of somatic symptom disorder. *Dialogues in Clinical Neuroscience, 20*(1), 23–31. https://doi.org/10.31887/DCNS.2018.20.1/phenningsen
• Starcevic, V. i Berle, D. (2013). Cyberchondria: towards a better understanding of excessive health-related Internet use. *Expert Review of Neurotherapeutics*, 13(2), 205–213. [doi.org/10.1586/ern.12.162](https://doi.org/10.1586/ern.12.162)