Somatski simptomi

Zadnja provjera: listopad 2026.

Somatski simptomi

Somatski simptomi su tjelesne senzacije i tegobe koje osoba doživljava, primjerice bol, umor, mučninu, vrtoglavicu ili osjećaj nedostatka zraka. Mogu se pojaviti u sklopu različitih tjelesnih bolesti, psihičkih teškoća ili međudjelovanja bioloških i psiholoških procesa. Sami po sebi ne znače da osoba ima psihički poremećaj.

Pojam *somatski* odnosi se na tijelo, za razliku od pojma *psihički*, koji se odnosi na mentalne procese. Ipak, tjelesno i psihičko funkcioniranje nisu odvojeni sustavi. Emocije, stres, pažnja i očekivanja mogu utjecati na doživljaj tjelesnih senzacija, dok tjelesne bolesti mogu utjecati na raspoloženje, mišljenje i ponašanje.

Vrste somatskih simptoma

Somatski simptomi mogu zahvatiti različite dijelove tijela i organske sustave. Njihova priroda, intenzitet i trajanje razlikuju se od osobe do osobe.

Bol

Bol je jedan od najčešćih somatskih simptoma. Može se pojaviti u glavi, leđima, mišićima, zglobovima ili trbuhu. Može biti povezana s ozljedom, upalom ili drugim tjelesnim stanjem, ali na njezin doživljaj mogu utjecati i stres, strah, prethodna iskustva te usmjeravanje pažnje na bolno područje.

Umor i iscrpljenost

Umor može biti posljedica nedostatka sna, infekcije, kronične bolesti, nuspojava lijekova ili psihološkog opterećenja. Dugotrajan umor može utjecati na koncentraciju, motivaciju i svakodnevno funkcioniranje.

Probavne tegobe

Mučnina, bolovi u trbuhu, nadutost i promjene probave mogu se pojaviti zbog različitih zdravstvenih stanja. Stres i emocionalna uznemirenost također mogu utjecati na probavni sustav putem povezanosti između mozga i crijeva.

Kardiovaskularni i respiratorni simptomi

Ubrzan rad srca, osjećaj stezanja u prsima i nedostatak zraka mogu se pojaviti tijekom tjeskobe ili paničnog napada, ali mogu upućivati i na ozbiljna tjelesna stanja. Zbog toga ih nije primjereno automatski pripisivati psihološkim uzrocima.

Vrtoglavica i drugi osjetni simptomi

Vrtoglavica, trnci, osjećaj slabosti i različite promjene tjelesnih osjeta mogu imati neurološke, metaboličke, kardiovaskularne ili psihološke čimbenike. Njihovo značenje ovisi o okolnostima pojavljivanja i drugim prisutnim simptomima.

Odnos tijela i psihičkih procesa

Mozak ne prima informacije iz tijela pasivno, nego ih obrađuje u kontekstu prethodnih iskustava, očekivanja i emocija. Zato isti osjet, primjerice ubrzan rad srca, jedna osoba doživi kao bezazlen, a druga kao znak opasnosti. Stres, anksioznost i depresija mogu pojačati ili izazvati tjelesne tegobe. To ne znači da su simptomi samo rezultat mišljenja: tjelesni osjet može imati stvarnu fiziološku osnovu, a psihološki procesi utječu na njegov intenzitet i značenje.

Kako pažnja, očekivanja i tumačenje oblikuju doživljaj simptoma, detaljnije opisuje lekcija [Somatski simptomi i zdravstvena anksioznost: psihološki procesi](/lekcija/somatski-simptomi-i-zdravstvena-anksioznost).

Poremećaj sa somatskim simptomima

Poremećaj sa somatskim simptomima dijagnostička je kategorija koja se koristi kada osoba ima jedan ili više tjelesnih simptoma povezanih sa značajnom nelagodom ili narušavanjem svakodnevnog funkcioniranja te kada su prisutne pretjerane misli, osjećaji ili ponašanja povezana s tim simptomima.

Takva zabrinutost može se očitovati trajnim strahom od ozbiljne bolesti, velikom količinom vremena i energije posvećene simptomima ili teškoćama u upravljanju svakodnevnim životom zbog njih.

Važno je da dijagnoza ne ovisi samo o tome može li se pronaći medicinsko objašnjenje simptoma. Osoba može imati dijagnosticiranu tjelesnu bolest, a istodobno razviti pretjeranu zabrinutost i ponašanja povezana sa simptomima. S druge strane, nedostatak utvrđenog medicinskog objašnjenja sam po sebi ne znači da osoba ima ovaj poremećaj.

Dijagnozu postavlja stručnjak na temelju cjelovite procjene, a ne samo na temelju broja simptoma ili rezultata pojedinačnih pretraga.

Srodna stanja

Somatske tegobe mogu se pojaviti u različitim psihičkim i tjelesnim stanjima. Neka srodna stanja imaju posebne dijagnostičke kriterije i ne treba ih poistovjećivati.

Poremećaj tjeskobe zbog bolesti

Kod poremećaja tjeskobe zbog bolesti osoba je izrazito zabrinuta da ima ili da će razviti ozbiljnu bolest. Tjelesni simptomi obično su odsutni ili blagog intenziteta, ali zabrinutost je velika.

Osoba može učestalo tražiti liječničke preglede i uvjeravanje ili, suprotno, izbjegavati liječnike zbog straha od dijagnoze. Za razliku od poremećaja sa somatskim simptomima, naglasak je na strahu od bolesti, a ne nužno na izraženim tjelesnim simptomima.

Funkcionalni neurološki poremećaj

Funkcionalni neurološki poremećaj uključuje neurološke simptome poput slabosti udova, poremećaja pokreta, osjetnih smetnji ili epizoda nalik napadajima koji se ne objašnjavaju jednostavno poznatim strukturnim neurološkim oštećenjem. Dijagnoza se temelji na karakterističnim kliničkim znakovima, a ne samo na tome što su pretrage uredne.

Simptomi su stvarni i nisu namjerno izazvani. Funkcionalni neurološki poremećaj može se pojaviti uz druge zdravstvene ili psihičke teškoće, a liječenje se prilagođava konkretnim simptomima i potrebama osobe.

Psihološki čimbenici koji utječu na druga medicinska stanja

Psihološki čimbenici mogu utjecati na tijek ili liječenje postojeće tjelesne bolesti. Primjerice, stres može otežati kontrolu određenih simptoma, a depresija može smanjiti sposobnost pridržavanja terapije.

U takvim slučajevima psihološki čimbenici ne zamjenjuju tjelesnu dijagnozu, nego su dodatni elementi koji utječu na zdravstveno stanje.

Kako se somatski simptomi održavaju?

Kod nekih osoba razvija se krug u kojem tjelesni osjet izaziva zabrinutost, zabrinutost pojačava pažnju na tijelo i tjelesnu pobuđenost, a to pojačava osjet. Provjeravanje tijela, traženje uvjeravanja i izbjegavanje aktivnosti kratkoročno smiruju, ali dugoročno održavaju zabrinutost. Model ne objašnjava sve somatske simptome, pa je prije zaključka o ulozi psiholoških čimbenika potrebno razmotriti tjelesne uzroke.

Dijagnostika

Procjena somatskih simptoma uključuje razgovor o njihovoj prirodi, početku, trajanju, intenzitetu, okolnostima pojavljivanja i utjecaju na svakodnevni život.

Ovisno o simptomima, mogu biti potrebni tjelesni pregled, laboratorijske pretrage ili druge medicinske pretrage. Cilj je prepoznati stanja koja zahtijevaju liječenje i izbjeći preuranjene zaključke.

Istodobno se procjenjuju mogući čimbenici koji utječu na doživljaj simptoma, uključujući stres, anksioznost, depresivne simptome, obrasce spavanja i ponašanja povezana sa zabrinutošću.

Medicinska i psihološka procjena nisu suprotstavljene. Kod nekih osoba korisno je istodobno liječiti tjelesno stanje i pružiti podršku u upravljanju stresom ili strahom.

Liječenje i podrška

Liječenje ovisi o uzroku simptoma, njihovoj težini i utjecaju na funkcioniranje. Ne postoji jedan postupak koji odgovara svim osobama.

Psihoterapija

Kognitivno-bihevioralna terapija može pomoći osobi da prepozna obrasce katastrofičnog tumačenja tjelesnih senzacija, smanji ponašanja koja održavaju zabrinutost i razvije učinkovitije načine suočavanja.

Cilj nije uvjeriti osobu da su njezini simptomi izmišljeni, nego pomoći joj da bolje razumije vezu između tjelesnih senzacija, misli, emocija i ponašanja.

Kontinuirana zdravstvena skrb

Važno je uspostaviti suradnički odnos sa zdravstvenim stručnjakom koji može pratiti simptome, procijeniti nove promjene i koordinirati potrebnu skrb.

Ponavljanje istih pretraga bez jasne medicinske indikacije ponekad povećava zabrinutost, ali zanemarivanje novih ili promijenjenih simptoma također može biti štetno. Plan praćenja treba biti individualiziran.

Upravljanje stresom i svakodnevnim navikama

Tehnike opuštanja, redovita tjelesna aktivnost prilagođena zdravstvenom stanju, dovoljno sna i podržavajući odnosi mogu pomoći u regulaciji stresa. One nisu zamjena za medicinsko liječenje kada je ono potrebno, nego mogu biti dio šireg plana skrbi.

Kada potražiti pomoć?

Stručnu procjenu treba potražiti kada su tjelesni simptomi dugotrajni, ponavljaju se, pogoršavaju ili značajno ometaju svakodnevni život. Posebno je važno obratiti se liječniku kada se pojave novi simptomi ili promjene koje nisu ranije procijenjene.

Nagla ili jaka bol u prsima, ozbiljne teškoće s disanjem, iznenadna slabost jedne strane tijela, gubitak svijesti ili drugi znakovi akutnog zdravstvenog problema zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu. Takve simptome ne treba automatski pripisivati stresu ili anksioznosti.

Sažetak

Somatski simptomi obuhvaćaju tjelesne tegobe koje mogu nastati zbog različitih medicinskih stanja ili biti povezane s međudjelovanjem tjelesnih i psiholoških procesa. Stres, emocije, pažnja i tumačenje tjelesnih senzacija mogu utjecati na intenzitet simptoma, ali njihova prisutnost ne znači da su simptomi umišljeni.

Poremećaj sa somatskim simptomima specifična je dijagnostička kategorija koja uključuje izraženu nelagodu i pretjerane misli, osjećaje ili ponašanja povezana s tjelesnim simptomima. Razlikuje se od poremećaja tjeskobe zbog bolesti i drugih srodnih stanja.

Procjena treba uzeti u obzir i tjelesne i psihološke čimbenike. Ovisno o potrebama, liječenje može uključivati medicinsku skrb, psihoterapiju i strategije upravljanja stresom. Cilj je ublažiti tegobe, poboljšati funkcioniranje i osigurati da osoba dobije odgovarajuću pomoć bez stigmatizacije.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. World Health Organization. (2024). *Clinical descriptions and diagnostic requirements for ICD-11 mental, behavioural and neurodevelopmental disorders*. World Health Organization. https://www.who.int/publications/b/68103

2. American Psychiatric Association. (2022). *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders* (5. izd., tekstualna revizija; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing. https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425787

3. Henningsen, P. (2018). Management of somatic symptom disorder. *Dialogues in Clinical Neuroscience, 20*(1), 23–31. https://doi.org/10.31887/DCNS.2018.20.1/phenningsen

4. Deary, V., Chalder, T., & Sharpe, M. (2007). The cognitive behavioural model of medically unexplained symptoms: A theoretical and empirical review. *Clinical Psychology Review, 27*(7), 781–797. https://doi.org/10.1016/j.cpr.2007.07.002

5. Edwards, M. J., Adams, R. A., Brown, H., Pareés, I., & Friston, K. J. (2012). A Bayesian account of “hysteria”. *Brain, 135*(11), 3495–3512. https://doi.org/10.1093/brain/aws129

6. Toussaint, A., Hüsing, P., Kohlmann, S., & Löwe, B. (2021). Detecting DSM-5 somatic symptom disorder: Criterion validity of the Patient Health Questionnaire-15 (PHQ-15) and the Somatic Symptom Scale-8 (SSS-8) in combination with the Somatic Symptom Disorder–B Criteria Scale (SSD-12). *Psychological Medicine, 51*(2), 324–333. https://doi.org/10.1017/S0033291719003203