Sistemski, interpersonalni i integrativni pristupi: teškoće u kontekstu odnosa

Zadnja provjera: listopad 2026.

Adolescent se povlači i ne izlazi iz sobe. Može li mu se pomoći ako se razgovara samo s njim, a ne i s roditeljima koji se oko njega svađaju? Žena je nakon razvoda depresivna. Je li problem samo u njoj ili i u promjeni uloga, odnosa i svakodnevice? Pristupi u ovoj skupini polaze od ideje da se psihičke teškoće najbolje razumiju u kontekstu odnosa, obitelji i životnih priča u kojima nastaju.

Ova stranica daje pregled skupine. Pojedine teme detaljno su obrađene u zasebnim lekcijama, na koje upućujemo kroz tekst.

**Ukratko:** sistemska i obiteljska terapija rade s obrascima odnosa, a ne samo s pojedincem. Interpersonalna terapija povezuje simptome s promjenama u odnosima. Narativni i na rješenja usmjereni pristupi rade s pričama i resursima osobe, a integrativni pristupi povezuju ideje iz više pravaca. Skupina obuhvaća i terapije usmjerene na traumu. Dokazi su najjači za obiteljske intervencije kod djece i adolescenata, interpersonalnu terapiju depresije i terapije traume.

Što obuhvaća ova skupina

Pristupi u ovoj skupini razlikuju se po podrijetlu, ali dijele pogled prema van: teškoće pojedinca promatraju u vezi s ljudima i okolnostima oko njega. Skupina obuhvaća:

Opće teme svih terapija opisane su u skupini [Povijest i temelji psihoterapije](/skupine/povijest-i-temelji-psihoterapije), a obiteljske i partnerske odnose iz psihološke perspektive obrađuje područje [Odnosi i privrženost](/podrucja/odnosi-i-privrzenost).

Sistemska i obiteljska terapija

Sistemska terapija razvila se od 1950-ih pod utjecajem teorije sustava. Umjesto pitanja „tko je kriv” pita kako ponašanja članova obitelji međusobno djeluju i održavaju problem. Teškoća jednog člana može tako biti znak obrasca u cijeloj obitelji. Sistemski terapeut ne mora raditi s cijelom obitelji: može raditi i s pojedincem, istražujući njegov položaj u sustavima kojima pripada.

Sustavni pregled 47 randomiziranih istraživanja potvrdio je učinkovitost sistemske terapije kod eksternaliziranih teškoća djece i adolescenata, poput poremećaja ponašanja i uporabe sredstava ovisnosti (von Sydow i sur., 2013). Dobro su istraženi i obiteljski programi za anoreksiju kod adolescenata i obiteljske intervencije kod shizofrenije.

Više u lekcijama [Sistemska terapija](/lekcija/sistemska-terapija) i [Obiteljska terapija](/lekcija/obiteljska-terapija).

Interpersonalna psihoterapija

Interpersonalna psihoterapija (IPT) razvijena je 1970-ih za liječenje depresije. Vremenski je ograničena, obično na 12 do 16 susreta, i usmjerena na jedno od nekoliko područja: tugovanje, sukobe u odnosima, promjene životnih uloga ili usamljenost. Meta-analiza je pokazala da je IPT djelotvorna kod depresije i nekih drugih teškoća (Cuijpers i sur., 2016).

Više u lekciji [Interpersonalna psihoterapija](/lekcija/interpersonalna-psihoterapija).

Priče, rješenja i akcija

**Narativna terapija** polazi od toga da ljudi svoje živote razumiju kroz priče, a da dominantne priče, poput „ja sam neuspješan”, mogu skrivati iskustva koja im proturječe. Problem se „odvaja” od osobe, a zajedno se grade alternativne priče.

**Kratka terapija usmjerena na rješenja** ne istražuje dugo uzroke problema, nego traži iznimke, trenutke kada problem nije prisutan, i resurse koje osoba već ima. Poznata je po „pitanju o čudu”: kako bi izgledao dan da se problem preko noći riješi? Dokazi upućuju na moguću korist kod nekih teškoća, ali se rezultati razlikuju (Kim, 2008).

**Psihodrama**, koju je razvio Jacob L. Moreno, u grupi pomoću igranja uloga oživljava važne situacije iz života sudionika. Pregledi upućuju na moguće pozitivne učinke, ali je istraživačka baza metodološki ograničena (Orkibi i Feniger-Schaal, 2019).

Više u lekcijama [Narativna terapija](/lekcija/narativna-terapija), [Kratka terapija usmjerena na rješenja](/lekcija/kratka-terapija-usmjerena-na-rjesenja) i [Psihodrama](/lekcija/psihodrama).

Integracija i trauma

Velik dio terapeuta danas povezuje ideje i postupke iz više pravaca. Integracija može biti tehnički eklekticizam, teorijsko spajanje ili rad na zajedničkim čimbenicima. Primjer strukturiranog integrativnog pristupa je **Jedinstveni protokol** za transdijagnostičko liječenje emocionalnih poremećaja (Sakiris i Berle, 2019).

**Terapije usmjerene na traumu**, poput terapije produljenog izlaganja, terapije kognitivne obrade i EMDR-a, pomažu osobama s posttraumatskim stresnim poremećajem. Sustavni Cochraneov pregled potvrdio je da su terapije usmjerene na traumu djelotvornije od uobičajenog liječenja ili liste čekanja (Bisson i sur., 2013).

Više u lekcijama [Integrativna psihoterapija](/lekcija/integrativna-psihoterapija) i [Terapija usmjerena na traumu](/lekcija/terapija-usmjerena-na-traumu).

Kako se istražuje

Teškoća je što se u obiteljskom radu ishod može mjeriti na razini pojedinca, para ili cijele obitelji, a pristupi poput narativne terapije teže se uklapaju u standardizirana istraživanja.

Što je dobro potvrđeno, a što otvoreno

**Dobro potvrđeno:** sistemske i obiteljske intervencije djelotvorne su kod više teškoća djece i adolescenata (von Sydow i sur., 2013); IPT je djelotvorna kod depresije (Cuijpers i sur., 2016); terapije usmjerene na traumu pomažu kod PTSP-a (Bisson i sur., 2013).

**Otvoreno pitanje:** koliko su narativna terapija i terapija usmjerena na rješenja djelotvorne kod pojedinih poremećaja; što je najbolji način integracije različitih pravaca.

**Nedovoljno potvrđeno:** ideja da je „integrativni” rad sam po sebi bolji od rada u jednom pravcu.

Česti mitovi

| Tvrdnja | Što kažu istraživanja |

|---|---|

| „Obiteljska terapija traži krivca u obitelji.” | Netočno: sistemski pristup traži obrasce, a ne krivca. |

| „Na obiteljsku terapiju mora doći cijela obitelj.” | Netočno: sistemski se može raditi i s pojedincem. |

| „Kratka terapija je površna.” | Pojednostavljeno: neki kratki pristupi, poput IPT-a, dobro su istraženi (Cuijpers i sur., 2016). |

| „Integrativni terapeut zna sve pristupe.” | Netočno: naziv ne govori o edukaciji; važno je pitati kako terapeut radi. |

Primjer: jedan problem kroz cijelu skupinu

Luka je izmišljen dječak od četrnaest godina. Prestao je ići u školu, a roditelji se svađaju oko toga tko je kriv.

Što ne možemo zaključiti: da je za Lukin problem kriva obitelj ili da individualna pomoć nije potrebna.

Lekcije u ovoj skupini

**Sistemski pristupi**

**Odnosi, priče i rješenja**

**Integracija i trauma**

Kamo dalje?

Izvori i literatura