Psihodinamski i psihoanalitički pristupi: kako prošlost i nesvjesno oblikuju sadašnjost

Zadnja provjera: listopad 2026.

Zašto biramo partnere koji nas podsjećaju na roditelja s kojim smo imali težak odnos? Zašto se ljutimo na kolegu više nego što situacija opravdava? Zašto neke stvari „zaboravimo” upravo kada nam je važno da ih se sjetimo? Psihodinamski pristupi polaze od ideje da dio odgovora leži izvan naše svijesti: u ranijim iskustvima, unutarnjim sukobima i obrascima odnosa koje nesvjesno ponavljamo.

Ova stranica daje pregled skupine. Pojedine teme detaljno su obrađene u zasebnim lekcijama, na koje upućujemo kroz tekst.

**Ukratko:** psihodinamski pristupi prva su velika obitelj psihoterapija. Od Freudove psihoanalize razvili su se u niz suvremenih, često kraćih i strukturiranijih oblika terapije. Mnoge izvorne Freudove tvrdnje nisu potvrđene, ali ideje o nesvjesnim procesima, obranama i važnosti odnosa i danas su utjecajne, a suvremena psihodinamska terapija ima empirijsku potporu kod više čestih teškoća.

Što obuhvaća ova skupina

Psihodinamski pristupi zajedničkim imenom označavaju terapije koje potječu iz psihoanalize. Unatoč velikim razlikama, dijele nekoliko pretpostavki (Shedler, 2010):

• dio psihičkog života odvija se izvan svijesti i utječe na osjećaje i ponašanje;
• ljudi se nesvjesno brane od bolnih osjećaja i misli;
• rana iskustva i odnosi oblikuju način na koji doživljavamo sebe i druge;
• obrasci iz prošlih odnosa ponavljaju se, pa i u odnosu s terapeutom.

Skupina obuhvaća klasičnu psihoanalizu i njezine nasljednike, suvremene oblike terapije, kritike i dokaze. Opće teme svih terapija, poput terapijskog odnosa ili procjene, opisane su u skupini [Povijest i temelji psihoterapije](/skupine/povijest-i-temelji-psihoterapije).

Psihoanaliza i Freudova teorija

Sigmund Freud krajem 19. stoljeća razvio je psihoanalizu kao teoriju uma, metodu istraživanja i oblik liječenja. Opisao je strukturu ličnosti kroz id, ego i superego, psihoseksualni razvoj i metodu slobodnog asociranja. Mnoge njegove konkretne tvrdnje, primjerice o psihoseksualnim fazama, nisu potvrđene, ali je ideja o važnosti nesvjesnih procesa ostala utjecajna i u suvremenoj psihologiji (Westen, 1998).

Više u lekcijama [Psihoanaliza](/lekcija/psihoanaliza), [Freudova teorija](/lekcija/freudova-teorija) i [Obrambeni mehanizmi](/lekcija/obrambeni-mehanizmi).

Odnos kao prostor promjene

Freud je primijetio da klijenti prema terapeutu razvijaju osjećaje i očekivanja povezane s ranijim važnim osobama. Taj se fenomen naziva **prijenos**, a terapeutove emocionalne reakcije **protuprijenos**. U psihodinamskoj terapiji odnos s terapeutom nije samo okvir rada, nego i mjesto u kojem se obrasci mogu prepoznati i promijeniti.

Više u lekciji [Prijenos i protuprijenos](/lekcija/prijenos-i-protuprijenos).

Nasljednici i razilaženja

Već za Freudova života neki su se suradnici odvojili i razvili vlastite pristupe. Alfred Adler naglašavao je osjećaj manje vrijednosti i socijalni interes, a Carl Gustav Jung kolektivno nesvjesno i arhetipove. Kasnije su se razvili pravci koji su pažnju pomaknuli s nagona na ego, odnose i doživljaj sebe: ego-psihologija, teorije objektnih odnosa i psihologija selfa.

Više u lekcijama [Adlerijanski pristup](/lekcija/adlerijanski-pristup), [Jungovska analitička psihologija](/lekcija/jungovska-analiticka-psihologija), [Ego-psihologija](/lekcija/ego-psihologija), [Teorije objektnih odnosa](/lekcija/teorije-objektnih-odnosa) i [Psihologija selfa](/lekcija/psihologija-selfa).

Suvremena psihodinamska terapija

Današnja psihodinamska terapija rijetko izgleda kao klasična psihoanaliza na kauču nekoliko puta tjedno. Najčešće se provodi licem u lice, jednom tjedno, a postoje i vremenski ograničeni oblici od dvadesetak susreta. Terapeut je aktivniji, usmjeren na središnji problem i na obrasce u sadašnjim odnosima.

Iz psihodinamske tradicije razvili su se i strukturirani pristupi za određene teškoće. Primjer je terapija temeljena na mentalizaciji, razvijena za granični poremećaj ličnosti, u kojoj se jača sposobnost razumijevanja vlastitih i tuđih mentalnih stanja (Bateman i Fonagy, 2009). Važan izvor suvremenog rada je i teorija privrženosti.

Više u lekcijama [Suvremena psihodinamska terapija](/lekcija/suvremena-psihodinamska-terapija), [Kratka psihodinamska terapija](/lekcija/kratka-psihodinamska-terapija), [Mentalizacija i mentalizacijski pristup](/lekcija/mentalizacija-i-mentalizacijski-pristup) i [Teorija privrženosti u psihoterapiji](/lekcija/teorija-privrzenosti-u-psihoterapiji).

Kritike i dokazi

Psihoanaliza je dugo bila izložena oštrim kritikama: da su njezine tvrdnje teško provjerljive, da se oslanja na pojedinačne slučajeve i da je pojedine ideje, poput potiskivanja traumatskih sjećanja, moguće zloupotrijebiti (Loftus, 1993). Dio tih kritika i danas vrijedi za klasičnu teoriju.

Istodobno, suvremena psihodinamska terapija istražena je u kontroliranim istraživanjima. Pregled je pokazao da su njezini učinci usporedivi s drugim terapijama s empirijskom potporom (Shedler, 2010), a meta-analiza kratke psihodinamske terapije depresije potvrdila je njezinu djelotvornost (Driessen i sur., 2015). Krovni pregled iz 2023. zaključio je da postoje dokazi visoke kvalitete za depresivne poremećaje i poremećaje sa somatskim simptomima te dokazi umjerene kvalitete za anksiozne poremećaje i poremećaje ličnosti (Leichsenring i sur., 2023).

Više u lekcijama [Kritike psihoanalize](/lekcija/kritike-psihoanalize) i [Suvremeni znanstveni status psihodinamskih pristupa](/lekcija/suvremeni-znanstveni-status-psihodinamskih-pristupa).

Kako se istražuje

• **Klinički prikazi slučajeva:** tradicionalna metoda psihoanalize, korisna za stvaranje hipoteza, ali ne i za njihovu provjeru.
• **Randomizirana kontrolirana istraživanja:** uspoređuju psihodinamsku terapiju s drugim terapijama ili kontrolnim uvjetima.
• **Istraživanja procesa:** proučavaju, primjerice, mijenjaju li se obrambeni mehanizmi tijekom terapije i je li to povezano s ishodom.
• **Eksperimentalna psihologija:** provjerava pojedine pojmove, poput nesvjesne obrade informacija, neovisno o terapiji (Westen, 1998).

Što je dobro potvrđeno, a što otvoreno

**Dobro potvrđeno:** velik dio psihičke obrade odvija se izvan svijesti (Westen, 1998); suvremena psihodinamska terapija djelotvorna je kod depresije (Driessen i sur., 2015; Leichsenring i sur., 2023).

**Otvoreno pitanje:** koji su mehanizmi promjene u psihodinamskoj terapiji specifični za nju; kod kojih teškoća i za koje osobe je bolji izbor od drugih pristupa.

**Nedovoljno potvrđeno:** psihoseksualne faze razvoja, ideja da se traumatska sjećanja redovito potiskuju i kasnije pouzdano „otkrivaju” (Loftus, 1993), većina Jungovih postavki o arhetipovima.

Česti mitovi

| Tvrdnja | Što kažu istraživanja |

|---|---|

| „Psihodinamska terapija traje godinama.” | Netočno: postoje i kratki oblici od dvadesetak susreta (Driessen i sur., 2015). |

| „Psihoanaliza je opovrgnuta, pa nema smisla.” | Pojednostavljeno: mnoge Freudove tvrdnje nisu potvrđene, ali suvremena psihodinamska terapija ima dokaze (Shedler, 2010). |

| „Terapeut samo šuti i kima.” | Netočno: suvremeni psihodinamski terapeuti aktivno sudjeluju i usmjeravaju razgovor. |

| „Sve je u djetinjstvu.” | Pojednostavljeno: prošlost je važna, ali rad je usmjeren na to kako se obrasci pojavljuju danas. |

Primjer: jedan obrazac kroz cijelu skupinu

Ana je izmišljena osoba. U svakom odnosu na poslu i u privatnom životu osjeća da je drugi iskorištavaju, ali nikad ne kaže „ne”.

• **Nesvjesni procesi i obrane:** Ana nije svjesna koliko se boji tuđeg nezadovoljstva; ljutnju potiskuje i ona se pojavljuje kao umor i glavobolje.
• **Rana iskustva:** u djetinjstvu je naučila da je prihvaćena samo kad brine o drugima.
• **Prijenos:** u terapiji primijeti da i terapeutu pokušava „ugoditi” i da se boji reći da joj nešto ne odgovara.
• **Promjena:** kroz odnos s terapeutom, u kojem se njezino neslaganje prihvaća, postupno izražava vlastite potrebe i izvan terapije.

Što ne možemo zaključiti: da je jedini uzrok Anina obrasca djetinjstvo ili da bi joj samo psihodinamska terapija mogla pomoći.

Lekcije u ovoj skupini

**Klasična psihoanaliza**

• [Psihoanaliza](/lekcija/psihoanaliza) – metoda, pretpostavke i povijesni značaj.
• [Freudova teorija](/lekcija/freudova-teorija) – struktura ličnosti, nesvjesno i razvoj.
• [Obrambeni mehanizmi](/lekcija/obrambeni-mehanizmi) – kako se um štiti od tjeskobe.
• [Prijenos i protuprijenos](/lekcija/prijenos-i-protuprijenos) – odnos kao mjesto promjene.

**Nasljednici**

• [Ego-psihologija](/lekcija/ego-psihologija) – funkcije ega i prilagodba.
• [Teorije objektnih odnosa](/lekcija/teorije-objektnih-odnosa) – rani odnosi i unutarnji svijet.
• [Psihologija selfa](/lekcija/psihologija-selfa) – doživljaj sebe i vlastite vrijednosti.
• [Jungovska analitička psihologija](/lekcija/jungovska-analiticka-psihologija) – kolektivno nesvjesno i arhetipovi.
• [Adlerijanski pristup](/lekcija/adlerijanski-pristup) – socijalni interes i životni stil.

**Suvremeni oblici**

• [Suvremena psihodinamska terapija](/lekcija/suvremena-psihodinamska-terapija) – kako se danas radi.
• [Kratka psihodinamska terapija](/lekcija/kratka-psihodinamska-terapija) – vremenski ograničen rad.
• [Teorija privrženosti u psihoterapiji](/lekcija/teorija-privrzenosti-u-psihoterapiji) – rana privrženost i odnosi.
• [Mentalizacija i mentalizacijski pristup](/lekcija/mentalizacija-i-mentalizacijski-pristup) – razumijevanje sebe i drugih.

**Kritike i dokazi**

• [Kritike psihoanalize](/lekcija/kritike-psihoanalize) – prigovori i njihova težina.
• [Suvremeni znanstveni status psihodinamskih pristupa](/lekcija/suvremeni-znanstveni-status-psihodinamskih-pristupa) – što pokazuju istraživanja.

Kamo dalje?

• [Freud, Jung i dubinska psihologija](/skupine/freud-jung-i-dubinska-psihologija) – slučajevi, raskidi, Crvena knjiga i utjecaj na kulturu.
• [Povijest i temelji psihoterapije](/skupine/povijest-i-temelji-psihoterapije) – terapijski odnos, procjena i učinkovitost.
• [Kognitivno-bihevioralni pristupi](/psihoterapija/kognitivno-bihevioralni-pristupi) – pravac koji se razvio kao alternativa psihoanalizi.
• [Teorije osobnosti](/lekcija/teorije-osobnosti) – psihoanalitička teorija među drugim teorijama ličnosti.

Izvori i literatura

• Bateman, A. W., & Fonagy, P. (2009). Randomized Controlled Trial of Outpatient Mentalization-Based Treatment Versus Structured Clinical Management for Borderline Personality Disorder. *American Journal of Psychiatry, 166*(12), 1355–1364. https://doi.org/10.1176/appi.ajp.2009.09040539
• Driessen, E., Hegelmaier, L. M., Abbass, A. A., Barber, J. P., Dekker, J. J. M., Van, H. L., Jansma, E. P., & Cuijpers, P. (2015). The efficacy of short-term psychodynamic psychotherapy for depression: A meta-analysis update. *Clinical Psychology Review, 42*, 1–15. https://doi.org/10.1016/j.cpr.2015.07.004
• Leichsenring, F., Abbass, A., Heim, N., Keefe, J. R., Kisely, S., Luyten, P., Rabung, S., & Steinert, C. (2023). The status of psychodynamic psychotherapy as an empirically supported treatment for common mental disorders – an umbrella review based on updated criteria. *World Psychiatry, 22*(2), 286–304. https://doi.org/10.1002/wps.21104
• Loftus, E. F. (1993). The Reality of Repressed Memories. *American Psychologist, 48*(5), 518–537. https://doi.org/10.1037/0003-066X.48.5.518
• Shedler, J. (2010). The efficacy of psychodynamic psychotherapy. *American Psychologist, 65*(2), 98–109. https://doi.org/10.1037/a0018378
• Westen, D. (1998). The scientific legacy of Sigmund Freud: Toward a psychodynamically informed psychological science. *Psychological Bulletin*, 124(3), 333–371. https://doi.org/10.1037/0033-2909.124.3.333