Povijest i temelji psihijatrije: od azila do suvremene skrbi

Zadnja provjera: listopad 2026.

Zašto su ljudi s psihičkim poremećajima nekoć provodili desetljeća u bolnicama, a danas većinom žive kod kuće? Kako su otkriveni prvi psihijatrijski lijekovi i zašto su se dijagnoze s vremenom mijenjale? Što psihijatrija danas može, a što još ne zna? Ova skupina odgovara na ta pitanja kroz povijest psihijatrije i njezine temelje.

Ova stranica daje pregled skupine. Pojedine teme detaljno su obrađene u zasebnim lekcijama, na koje upućujemo kroz tekst.

**Ukratko:** psihijatrija je medicinska specijalnost koja se bavi prepoznavanjem, liječenjem i sprječavanjem psihičkih poremećaja. Njezina povijest uključuje i humanističke reforme i teške zloupotrebe, od velikih azila i rizičnih postupaka do otkrića djelotvornih lijekova i prijelaza na skrb u zajednici. Razumijevanje te povijesti pomaže shvatiti zašto su današnja pravila o pristanku i pravima pacijenata takva kakva jesu.

Što obuhvaća ova skupina

Skupina obuhvaća tri cjeline:

• **Što je psihijatrija** i kako psihijatri rade danas.
• **Povijest**: kako su se mijenjali objašnjenja psihičkih poremećaja, načini liječenja, ustanove i klasifikacije.
• **Etika i suvremeno stanje**: zloupotrebe iz prošlosti, pravila koja su iz njih proizašla i realna slika mogućnosti i ograničenja današnje psihijatrije.

Psihičke poremećaje i njihovo liječenje detaljno opisuju skupine [Psihički poremećaji i klinička stanja](/skupine/psihicki-poremecaji-i-klinicka-stanja) i [Dijagnostika i liječenje](/skupine/dijagnostika-i-lijecenje).

Što je psihijatrija

Psihijatar je liječnik sa specijalizacijom iz psihijatrije. Zato može procijeniti i tjelesne uzroke psihičkih simptoma, propisivati lijekove i voditi bolničko liječenje, a često surađuje s psiholozima, psihoterapeutima, medicinskim sestrama i socijalnim radnicima. Suvremena psihijatrija psihičke poremećaje razumije kroz međudjelovanje bioloških, psiholoških i društvenih čimbenika (Engel, 1977).

Više u lekciji [Što je psihijatrija?](/lekcija/sto-je-psihijatrija).

Od azila do skrbi u zajednici

Krajem 18. stoljeća reformatori poput Philippea Pinela zalagali su se za humanije postupanje s osobama s psihičkim poremećajima. Iz njihovih ideja nastali su veliki azili, koji su se u 19. i 20. stoljeću prenapučili i često pretvorili u mjesta dugotrajnog čuvanja (Porter, 2002). Od sredine 20. stoljeća, zahvaljujući novim lijekovima, kritici ustanova i pokretu za ljudska prava, većina liječenja postupno je prešla izvan bolnica. Taj prijelaz nije svugdje bio uspješan: gdje nisu razvijene službe u zajednici, dio ljudi ostao je bez skrbi (Lamb i Bachrach, 2001).

Više u lekcijama [Povijest psihijatrije](/lekcija/povijest-psihijatrije), [Povijesni pristupi liječenju psihičkih poremećaja](/lekcija/povijesni-pristupi-lijecenju-psihickih-poremecaja) i [Od institucionalizacije do skrbi u zajednici](/lekcija/od-institucionalizacije-do-skrbi-u-zajednici).

Kako su se mijenjala objašnjenja i dijagnoze

Psihički poremećaji tumačeni su na različite načine, od nadnaravnih uzroka i neravnoteže tjelesnih tekućina do suvremenih bioloških, psiholoških i društvenih objašnjenja. Krajem 19. stoljeća Emil Kraepelin razlikovao je poremećaje prema njihovu tijeku, a 1980. DSM-III uveo je jasne dijagnostičke kriterije kako bi se poboljšala pouzdanost dijagnoza (Kendler, 2009). Klasifikacija se i danas mijenja, a neki istraživači predlažu dimenzionalne modele umjesto kategorija.

Više u lekcijama [Razvoj razumijevanja psihičkih poremećaja kroz povijest](/lekcija/razvoj-razumijevanja-psihickih-poremecaja-kroz-povijest) i [Povijest klasifikacije psihičkih poremećaja](/lekcija/povijest-klasifikacije-psihickih-poremecaja).

Psihofarmakološka revolucija

Između kasnih 1940-ih i kraja 1950-ih otkriveni su litij, prvi antipsihotik klorpromazin, prvi antidepresivi i benzodiazepini. Većina ih je otkrivena slučajno, pažljivim promatranjem pacijenata (López-Muñoz i sur., 2005). Lijekovi su promijenili liječenje i omogućili mnogim ljudima život izvan bolnice, ali su potaknuli i prejednostavna objašnjenja, poput „kemijske neravnoteže”.

Više u lekciji [Razvoj psihofarmakologije](/lekcija/razvoj-psihofarmakologije).

Etika i zloupotrebe

Psihijatrija je jedna od rijetkih grana medicine u kojoj se liječenje u nekim situacijama provodi bez pristanka osobe, pa su pitanja moći i slobode u njoj osobito važna. Najteže zloupotrebe dogodile su se u nacističkoj Njemačkoj, gdje su osobe s psihičkim poremećajima sustavno ubijane (Torrey i Yolken, 2010), i u Sovjetskom Savezu, gdje su se dijagnoze koristile protiv političkih neistomišljenika (van Voren, 2010). Iz tih iskustava proizašla su današnja pravila o informiranom pristanku, etička načela struke i zakonska zaštita pacijenata.

Više u lekciji [Etika u psihijatriji kroz povijest](/lekcija/etika-u-psihijatriji-kroz-povijest).

Suvremena psihijatrija

Za mnoge psihičke poremećaje danas postoje djelotvorni lijekovi i psihološki postupci, čija je djelotvornost u prosjeku usporediva s lijekovima u drugim granama medicine (Leucht i sur., 2012). Istodobno, uzroci većine poremećaja nisu potpuno poznati, nema bioloških testova za dijagnozu, a velik dio ljudi u svijetu nema pristup liječenju (Patel i sur., 2018).

Više u lekciji [Suvremena psihijatrija: mogućnosti i ograničenja](/lekcija/suvremena-psihijatrija-mogucnosti-i-ogranicenja).

Kako se istražuje

• **Povijesna istraživanja:** povjesničari medicine proučavaju bolničke arhive, medicinske tekstove i svjedočanstva pacijenata.
• **Klinička istraživanja:** randomizirana kontrolirana istraživanja uspoređuju liječenje s placebom ili drugim liječenjem.
• **Istraživanja pouzdanosti dijagnoza:** provjerava se slažu li se različiti stručnjaci oko iste dijagnoze.
• **Epidemiološka istraživanja:** prate koliko su poremećaji česti i koliko ljudi dobiva liječenje.

Što je dobro potvrđeno, a što otvoreno

**Dobro potvrđeno:** mnogi psihijatrijski lijekovi i psihološki postupci djelotvorniji su od placeba (Leucht i sur., 2012); prijelaz na skrb u zajednici uspješan je kada su službe u zajednici razvijene (Thornicroft i Tansella, 2004).

**Otvoreno pitanje:** kako najbolje opisati i razvrstati psihičke poremećaje; kada je i u kojoj mjeri opravdano liječenje bez pristanka.

**Nedovoljno potvrđeno:** jednostavna objašnjenja poput „manjka serotonina” kao uzroka depresije (Moncrieff i sur., 2023).

Česti mitovi

| Tvrdnja | Što kažu istraživanja |

|---|---|

| „Psihijatrija je oduvijek bila samo zatvaranje ljudi.” | Pojednostavljeno: uz zloupotrebe, povijest uključuje i humanističke reforme i djelotvorna otkrića. |

| „Lobotomija je bila uobičajena psihijatrijska metoda koja je djelovala.” | Netočno: uvedena je bez dovoljno dokaza i napuštena zbog teških posljedica. |

| „Psihijatrijski lijekovi slabije djeluju od drugih lijekova.” | Netočno: u prosjeku su usporedivi s mnogim lijekovima u drugim granama medicine (Leucht i sur., 2012). |

| „Dijagnoze su nepromjenjive prirodne kategorije.” | Netočno: mijenjaju se s novim spoznajama i društvenim promjenama (Kendler, 2009). |

Primjer: jedna dijagnoza kroz stoljeća

Zamislimo osobu koja čuje glasove i uvjerena je da je prate.

• **U 18. stoljeću** mogla je biti zatvorena u ubožnicu ili privatnu ustanovu, ponekad okovana.
• **Krajem 19. stoljeća** psihijatar bi pratio tijek njezine bolesti i mogao postaviti dijagnozu dementiae praecox.
• **Sredinom 20. stoljeća** mogla je godinama živjeti u velikoj bolnici, a moguće i biti podvrgnuta lobotomiji.
• **Danas** bi dobila dijagnozu prema jasnim kriterijima, liječila bi se antipsihotikom i psihosocijalnim postupcima te uglavnom živjela kod kuće.

Što ne možemo zaključiti: da je današnja psihijatrija dovršena. I danas postoje ograničenja, rasprave i otvorena pitanja.

Lekcije u ovoj skupini

**Temelji**

• [Što je psihijatrija?](/lekcija/sto-je-psihijatrija) – medicinska specijalnost i rad psihijatra.
• [Povijest psihijatrije](/lekcija/povijest-psihijatrije) – pregled glavnih razdoblja.

**Povijest razumijevanja i liječenja**

• [Razvoj razumijevanja psihičkih poremećaja kroz povijest](/lekcija/razvoj-razumijevanja-psihickih-poremecaja-kroz-povijest) – od nadnaravnih do znanstvenih objašnjenja.
• [Povijesni pristupi liječenju psihičkih poremećaja](/lekcija/povijesni-pristupi-lijecenju-psihickih-poremecaja) – od azila do suvremenih metoda.
• [Od institucionalizacije do skrbi u zajednici](/lekcija/od-institucionalizacije-do-skrbi-u-zajednici) – deinstitucionalizacija i njezine posljedice.
• [Povijest klasifikacije psihičkih poremećaja](/lekcija/povijest-klasifikacije-psihickih-poremecaja) – nastanak DSM-a i MKB-a.
• [Razvoj psihofarmakologije](/lekcija/razvoj-psihofarmakologije) – otkriće prvih lijekova.

**Etika i suvremeno stanje**

• [Etika u psihijatriji kroz povijest](/lekcija/etika-u-psihijatriji-kroz-povijest) – zloupotrebe i etička pravila.
• [Suvremena psihijatrija: mogućnosti i ograničenja](/lekcija/suvremena-psihijatrija-mogucnosti-i-ogranicenja) – što psihijatrija danas može, a što ne.

Kamo dalje?

• [Mentalno zdravlje i temelji psihopatologije](/skupine/mentalno-zdravlje-i-temelji-psihopatologije) – što je mentalno zdravlje i kako nastaju psihičke teškoće.
• [Dijagnostika i liječenje](/skupine/dijagnostika-i-lijecenje) – kako se danas postavlja dijagnoza i liječe psihički poremećaji.
• [Povijest psihoterapije](/lekcija/povijest-psihoterapije) – razvoj psiholoških metoda liječenja.

Izvori i literatura

• Engel, G. L. (1977). The need for a new medical model: A challenge for biomedicine. *Science, 196*(4286), 129–136. https://doi.org/10.1126/science.847460
• Kendler, K. S. (2009). An historical framework for psychiatric nosology. *Psychological Medicine*, 39(12), 1935–1941. [doi.org/10.1017/S0033291709005753](https://doi.org/10.1017/S0033291709005753)
• Lamb, H. R. i Bachrach, L. L. (2001). Some perspectives on deinstitutionalization. *Psychiatric Services*, 52(8), 1039–1045. [doi.org/10.1176/appi.ps.52.8.1039](https://doi.org/10.1176/appi.ps.52.8.1039)
• Leucht, S., Hierl, S., Kissling, W., Dold, M. i Davis, J. M. (2012). Putting the efficacy of psychiatric and general medicine medication into perspective: Review of meta-analyses. *British Journal of Psychiatry*, 200(2), 97–106. [doi.org/10.1192/bjp.bp.111.096594](https://doi.org/10.1192/bjp.bp.111.096594)
• López-Muñoz, F., Alamo, C., Cuenca, E., Shen, W. W., Clervoy, P. i Rubio, G. (2005). History of the discovery and clinical introduction of chlorpromazine. *Annals of Clinical Psychiatry*, 17(3), 113–135. [doi.org/10.1080/10401230591002002](https://doi.org/10.1080/10401230591002002)
• Moncrieff, J., Cooper, R. E., Stockmann, T., Amendola, S., Hengartner, M. P. i Horowitz, M. A. (2023). The serotonin theory of depression: A systematic umbrella review of the evidence. *Molecular Psychiatry*, 28(8), 3243–3256. [doi.org/10.1038/s41380-022-01661-0](https://doi.org/10.1038/s41380-022-01661-0)
• Patel, V., Saxena, S., Lund, C., Thornicroft, G., Baingana, F., Bolton, P., Chisholm, D., Collins, P. Y., Cooper, J. L., Eaton, J., Herrman, H., Herzallah, M. M., Huang, Y., Jordans, M. J. D., Kleinman, A., Medina-Mora, M. E., Morgan, E., Niaz, U., Omigbodun, O., ... UnÜtzer, J. (2018). The Lancet Commission on global mental health and sustainable development. *The Lancet, 392*(10157), 1553–1598. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(18)31612-X
• Porter, R. (2002). *Madness: A Brief History*. Oxford University Press.
• Thornicroft, G., & Tansella, M. (2004). Components of a modern mental health service: A pragmatic balance of community and hospital care. *The British Journal of Psychiatry, 185*(4), 283–290. https://doi.org/10.1192/bjp.185.4.283
• Torrey, E. F. i Yolken, R. H. (2010). Psychiatric genocide: Nazi attempts to eradicate schizophrenia. *Schizophrenia Bulletin*, 36(1), 26–32. [doi.org/10.1093/schbul/sbp097](https://doi.org/10.1093/schbul/sbp097)
• van Voren, R. (2010). Political abuse of psychiatry: An historical overview. *Schizophrenia Bulletin*, 36(1), 33–35. [doi.org/10.1093/schbul/sbp119](https://doi.org/10.1093/schbul/sbp119)