Okoliš i um: priroda, grad i klimatske promjene

Zadnja provjera: listopad 2026.

Zašto nam šetnja parkom „čisti glavu”? Je li život u gradu stresniji od života na selu? Zašto toliko mladih osjeća tjeskobu zbog klimatskih promjena – i zašto i ljudi kojima je stalo do okoliša teško mijenjaju svakodnevne navike? Ta pitanja pripadaju **psihologiji okoliša**, području koje proučava odnos između ljudi i fizičkog okruženja u kojem žive: prirodnog i izgrađenog, bliskog i globalnog. Ova skupina obuhvaća četiri teme: obnavljajući učinak prirode, opterećenja gradskog okruženja, emocionalne reakcije na klimatske promjene i psihološke prepreke djelovanju za okoliš.

Ukratko

• Okruženje nije samo pozadina ponašanja. Buka, zelenilo, gužva i kvaliteta stanovanja mjerljivo djeluju na pažnju, san, raspoloženje i zdravlje.
• Učinci su uglavnom **umjereni ili mali** i ovise o osobi i kontekstu. Rijetko je riječ o jednom uzroku.
• Mnogi poznati nalazi dolaze iz malih ili presječnih istraživanja, pa ih treba čitati kao povezanosti, a ne kao dokazane uzroke.
• Odnos ide u oba smjera: okruženje oblikuje ljude, a ljudsko ponašanje oblikuje okruženje.

Što obuhvaća ova skupina

Psihologija okoliša povezuje psihologiju s urbanizmom, javnim zdravstvom, arhitekturom i znanošću o klimi. Ova skupina ne pokriva sve teme tog područja. Usredotočuje se na pitanja koja su važna za svakodnevni život i o kojima se često govori u javnosti, ali ne uvijek točno:

1. kako priroda djeluje na pažnju i stres;

2. kako grad, buka i gužva djeluju na psihičko zdravlje;

3. što je klimatska tjeskoba i kada postaje teret;

4. zašto je teško mijenjati ponašanje važno za okoliš.

Teme su poredane od pojedinca prema društvu: od toga kako okruženje djeluje na nas do toga kako mi djelujemo na okruženje. Korisno ih je čitati tim redom, ali svaka lekcija stoji i samostalno.

Priroda i obnova pažnje

Lekcija o prirodi objašnjava dvije glavne teorije. Prema **teoriji obnove pažnje** Rachel i Stephena Kaplana, priroda nudi „blagu fascinaciju” – oblake, lišće, vodu – koja drži pažnju bez napora i tako odmara sposobnost usmjeravanja pažnje (Kaplan, 1995). Prema **teoriji smanjenja stresa** Rogera Ulricha, prirodni prizori brzo smanjuju negativne emocije i tjelesnu pobuđenost.

Pokusi pokazuju poboljšanje radnog pamćenja nakon šetnje u prirodi (Berman i sur., 2008), a pregledi istraživanja nalaze da su učinci najdosljedniji za radno pamćenje i kognitivnu fleksibilnost (Stevenson i sur., 2018). Velika istraživanja povezuju barem dva sata tjedno u prirodi s boljim samoprocijenjenim zdravljem (White i sur., 2019), ali ta povezanost nije dokaz uzroka.

Grad, buka i mentalno zdravlje

Druga lekcija bavi se gradom. Rizik shizofrenije u najurbaniziranijim sredinama otprilike je dvostruko veći nego na selu (Vassos i sur., 2012), a poremećaji raspoloženja i anksiozni poremećaji nešto su češći (Peen i sur., 2010). Lekcija objašnjava zašto to ne znači da „grad uzrokuje bolest”: ulogu imaju odabir, siromaštvo, socijalni stres i okolišna opterećenja.

Poseban je naglasak na **buci**. Buka izaziva uznemirenost i poremećaj sna, a dugotrajna izloženost povezana je s kardiovaskularnim rizikom (Basner i sur., 2014). Kod djece u školama blizu zračnih luka buka zrakoplova povezana je sa slabijim razumijevanjem pročitanog (Stansfeld i sur., 2005).

Klimatska tjeskoba

Treća lekcija opisuje emocionalne reakcije na klimatske promjene: tjeskobu, tugu, ljutnju i bespomoćnost. U velikom međunarodnom istraživanju gotovo 60 % mladih kaže da je vrlo ili izrazito zabrinuto, a više od 45 % da im takvi osjećaji otežavaju svakodnevni život (Hickman i sur., 2021).

Lekcija objašnjava da klimatska tjeskoba **nije dijagnoza**. Kod većine ljudi riječ je o razumljivoj reakciji na stvarnu prijetnju, često povezanoj s većim angažmanom. Opisuje i kada briga postaje opterećujuća te što pomaže – od konstruktivne nade do zajedničkog djelovanja (Ojala, 2012).

Zašto je teško djelovati za okoliš

Posljednja lekcija objašnjava raskorak između stava i ponašanja. Robert Gifford opisuje niz psiholoških prepreka koje naziva „zmajevima neaktivnosti” – od apstraktnosti problema do tokenizma (Gifford, 2011). Lekcija pokazuje kako društvene norme i zadane opcije mogu promijeniti ponašanje (Goldstein i sur., 2008), ali i zašto su učinci pojedinačnih intervencija uglavnom mali (Nisa i sur., 2019).

Kako se istražuje

Psihologija okoliša koristi raznolike metode:

• **Terenske i laboratorijske pokuse** – primjerice, usporedbu šetnje u parku i u gradu prije i poslije zadataka pažnje.
• **Velike populacijske ankete** koje povezuju vrijeme u prirodi ili mjesto stanovanja sa zdravljem.
• **Registre i kohortna istraživanja** – praćenje velikih skupina ljudi kroz godine radi procjene rizika psihičkih poremećaja.
• **Mjerenja izloženosti** – karte buke, onečišćenja i zelenih površina.
• **Snimanje mozga i fiziološke mjere** – kortizol, puls, aktivnost amigdale.
• **Terenske eksperimente s porukama i zadanim opcijama** – u hotelima, kućanstvima i na internetskim obrascima.

Svaka metoda ima ograničenja. Laboratorijski pokusi su kratki i obično uključuju studente. Velike ankete mjere povezanost u jednom trenutku. Kohortna istraživanja teško odvajaju učinak okoline od siromaštva i odabira.

Što je dobro potvrđeno, a što otvoreno

**Dobro potvrđeno:** buka okoline uzrokuje uznemirenost i poremećaj sna i povezana je s kardiovaskularnim bolestima (Basner i sur., 2014); urbanost je povezana s većim rizikom psihoze (Vassos i sur., 2012); društvene norme mogu promijeniti ponašanje važno za okoliš (Goldstein i sur., 2008; Allcott, 2011).

**Otvoreno pitanje:** koliko je urbani rizik posljedica samog okruženja, a koliko odabira i siromaštva; koji su točno dijelovi pažnje obnovljeni u prirodi; koliko dugo traju učinci intervencija za okoliš.

**Nedovoljno potvrđeno:** da postoji točna „doza” prirode koja štiti zdravlje; da „kupanje u šumi” liječi bolesti; da snimke mozga dokazuju štetnost grada.

Česti mitovi

| Tvrdnja | Što kažu istraživanja |

|---|---|

| „Priroda liječi depresiju.” | Pretjerano: može poboljšati raspoloženje i biti dodatak, ali ne zamjenjuje liječenje (Hartig i sur., 2014). |

| „Grad uzrokuje psihičke bolesti.” | Pojednostavljeno: povezanost postoji, ali uzrok je skup čimbenika (Gruebner i sur., 2017). |

| „Na buku se čovjek potpuno navikne.” | Netočno: tjelesne reakcije tijekom sna i zdravstveni rizici mogu ostati (Basner i sur., 2014). |

| „Klimatska tjeskoba je poremećaj.” | Netočno: nije dijagnoza i često prati veći angažman (Clayton, 2020). |

| „Ljudi ne djeluju jer ne znaju dovoljno.” | Pojednostavljeno: navike, norme i okolnosti važnije su od samog znanja (Gifford, 2011). |

Primjer: jedna obitelj kroz cijelu skupinu

Obitelj Horvat izmišljena je obitelj koja živi u stanu uz prometnu cestu.

• **Priroda:** majka, koja radi od kuće, primjećuje da joj kratka šetnja parkom u podne pomaže da se poslijepodne lakše koncentrira.
• **Grad i buka:** kći teže zaspi zbog noćnog prometa, pa obitelj zamijeni sobe i postavi bolje prozore.
• **Klimatska tjeskoba:** sin srednjoškolac nakon poplava u susjednom gradu postaje zaokupljen vijestima o klimi; razgovor u obitelji i uključivanje u školsku ekološku sekciju pomažu mu da brigu pretvori u djelovanje.
• **Djelovanje za okoliš:** otac godinama želi voziti bicikl na posao, ali počinje tek kad tvrtka uvede parkiralište za bicikle, a kolege počnu činiti isto.

Što možemo zaključiti: da okruženje djeluje na svakodnevno funkcioniranje i da se ponašanje lakše mijenja kad se promijene okolnosti. Što ne možemo zaključiti: koji je od tih čimbenika presudan za svakog člana obitelji – za to su potrebna sustavna istraživanja.

Lekcije u ovoj skupini

• [Priroda i obnova pažnje](/lekcija/priroda-i-obnova-paznje) – kako priroda djeluje na pažnju i stres.
• [Grad, buka i mentalno zdravlje](/lekcija/grad-buka-i-mentalno-zdravlje) – urbanost, buka i gužva.
• [Klimatska tjeskoba](/lekcija/klimatska-tjeskoba) – briga, tuga i nada u vrijeme klimatskih promjena.
• [Zašto je teško djelovati za okoliš](/lekcija/zasto-je-tesko-djelovati-za-okolis) – navike, norme i zadane opcije.

Kamo dalje?

• [Što je stres?](/lekcija/sto-je-stres) – opći okvir za razumijevanje okolišnih stresora.
• [Bihevioralna ekonomija i poticaji](/lekcija/bihevioralna-ekonomija-i-poticaji) – kako zadane opcije i okviri oblikuju izbor.
• [Tjelesna aktivnost i psihička dobrobit](/lekcija/tjelesna-aktivnost-i-psihicka-dobrobit) – kretanje kao jedan od putova povezanosti prirode i zdravlja.
• [Društvene norme](/lekcija/drustvene-norme) – kako ponašanje drugih oblikuje naše.

Izvori i literatura

• Allcott, H. (2011). Social norms and energy conservation. *Journal of Public Economics*, 95(9-10), 1082–1095. [doi.org/10.1016/j.jpubeco.2011.03.003](https://doi.org/10.1016/j.jpubeco.2011.03.003)
• Basner, M., Babisch, W., Davis, A., Brink, M., Clark, C., Janssen, S. i Stansfeld, S. (2014). Auditory and non-auditory effects of noise on health. *The Lancet*, 383(9925), 1325–1332. [doi.org/10.1016/S0140-6736(13)61613-X](https://doi.org/10.1016/S0140-6736%2813%2961613-X)
• Berman, M. G., Jonides, J. i Kaplan, S. (2008). The Cognitive Benefits of Interacting With Nature. *Psychological Science*, 19(12), 1207–1212. [doi.org/10.1111/j.1467-9280.2008.02225.x](https://doi.org/10.1111/j.1467-9280.2008.02225.x)
• Clayton, S. (2020). Climate anxiety: Psychological responses to climate change. *Journal of Anxiety Disorders*, 74, 102263. [doi.org/10.1016/j.janxdis.2020.102263](https://doi.org/10.1016/j.janxdis.2020.102263)
• Gifford, R. (2011). The dragons of inaction: Psychological barriers that limit climate change mitigation and adaptation. *American Psychologist*, 66(4), 290–302. [doi.org/10.1037/a0023566](https://doi.org/10.1037/a0023566)
• Goldstein, N. J., Cialdini, R. B. i Griskevicius, V. (2008). A Room with a Viewpoint: Using Social Norms to Motivate Environmental Conservation in Hotels. *Journal of Consumer Research*, 35(3), 472–482. [doi.org/10.1086/586910](https://doi.org/10.1086/586910)
• Gruebner, O., Rapp, M. A., Adli, M., Kluge, U., Galea, S. i Heinz, A. (2017). Cities and Mental Health. *Deutsches Ärzteblatt international*. [doi.org/10.3238/arztebl.2017.0121](https://doi.org/10.3238/arztebl.2017.0121)
• Hartig, T., Mitchell, R., de Vries, S. i Frumkin, H. (2014). Nature and Health. *Annual Review of Public Health*, 35(1), 207–228. [doi.org/10.1146/annurev-publhealth-032013-182443](https://doi.org/10.1146/annurev-publhealth-032013-182443)
• Hickman, C., Marks, E., Pihkala, P., Clayton, S., Lewandowski, R. E., Mayall, E. E., Wray, B., Mellor, C. i van Susteren, L. (2021). Climate anxiety in children and young people and their beliefs about government responses to climate change: a global survey. *The Lancet Planetary Health*, 5(12), e863–e873. [doi.org/10.1016/S2542-5196(21)00278-3](https://doi.org/10.1016/S2542-5196%2821%2900278-3)
• Kaplan, S. (1995). The restorative benefits of nature: Toward an integrative framework. *Journal of Environmental Psychology*, 15(3), 169–182. [doi.org/10.1016/0272-4944(95)90001-2](https://doi.org/10.1016/0272-4944%2895%2990001-2)
• Nisa, C. F., Bélanger, J. J., Schumpe, B. M. i Faller, D. G. (2019). Meta-analysis of randomised controlled trials testing behavioural interventions to promote household action on climate change. *Nature Communications*, 10(1), 4545. [doi.org/10.1038/s41467-019-12457-2](https://doi.org/10.1038/s41467-019-12457-2)
• Ojala, M. (2012). Hope and climate change: the importance of hope for environmental engagement among young people. *Environmental Education Research*, 18(5), 625–642. [doi.org/10.1080/13504622.2011.637157](https://doi.org/10.1080/13504622.2011.637157)
• Peen, J., Schoevers, R. A., Beekman, A. T. i Dekker, J. (2010). The current status of urban-rural differences in psychiatric disorders. *Acta Psychiatrica Scandinavica*, 121(2), 84–93. [doi.org/10.1111/j.1600-0447.2009.01438.x](https://doi.org/10.1111/j.1600-0447.2009.01438.x)
• Stansfeld, S., Berglund, B., Clark, C., Lopez-Barrio, I., Fischer, P., Öhrström, E., Haines, M., Head, J., Hygge, S., van Kamp, I. i Berry, B. (2005). Aircraft and road traffic noise and children's cognition and health: a cross-national study. *The Lancet*, 365(9475), 1942–1949. [doi.org/10.1016/S0140-6736(05)66660-3](https://doi.org/10.1016/S0140-6736%2805%2966660-3)
• Stevenson, M. P., Schilhab, T. i Bentsen, P. (2018). Attention Restoration Theory II: a systematic review to clarify attention processes affected by exposure to natural environments. *Journal of Toxicology and Environmental Health, Part B*, 21(4), 227–268. [doi.org/10.1080/10937404.2018.1505571](https://doi.org/10.1080/10937404.2018.1505571)
• Vassos, E., Pedersen, C. B., Murray, R. M., Collier, D. A. i Lewis, C. M. (2012). Meta-Analysis of the Association of Urbanicity With Schizophrenia. *Schizophrenia Bulletin*, 38(6), 1118–1123. [doi.org/10.1093/schbul/sbs096](https://doi.org/10.1093/schbul/sbs096)
• White, M. P., Alcock, I., Grellier, J., Wheeler, B. W., Hartig, T., Warber, S. L., Bone, A., Depledge, M. H. i Fleming, L. E. (2019). Spending at least 120 minutes a week in nature is associated with good health and wellbeing. *Scientific Reports*, 9(1), 7730. [doi.org/10.1038/s41598-019-44097-3](https://doi.org/10.1038/s41598-019-44097-3)