Simptomi, sindromi i dijagnoze

Zadnja provjera: listopad 2026.

Kada liječnik ili psiholog kaže da osoba ima depresiju, što to točno znači? Iza jedne riječi krije se niz pojmova: simptomi koje osoba opisuje, znakovi koje stručnjak primjećuje, sindrom koji iz njih nastaje i dijagnoza koja mu daje ime. Razumijevanje tih pojmova pomaže shvatiti što dijagnoza govori, a što ne govori.

Simptom i znak

**Simptom** je teškoća koju osoba sama doživljava i opisuje, primjerice „Ništa me ne veseli”, a **znak** ono što drugi mogu opaziti, poput usporenog govora ili nemira. Ni simptomi ni znakovi sami po sebi nisu poremećaj: nesanica, briga ili tuga česti su i kod ljudi bez poremećaja. Pregled najvažnijih simptoma i znakova daje lekcija [Simptomi i znakovi psihičkih poremećaja](/lekcija/simptomi-i-znakovi-psihickih-poremecaja); ova lekcija bavi se time kako se od pojedinačnih simptoma dolazi do sindroma i dijagnoze.

Sindrom

**Sindrom** je skup simptoma i znakova koji se često javljaju zajedno i imaju prepoznatljiv tijek. Primjerice, sniženo raspoloženje, gubitak interesa, umor, teškoće koncentracije, promjene sna i apetita te osjećaj bezvrijednosti zajedno čine depresivni sindrom.

Važno je da sindrom opisuje **obrazac**, a ne nužno uzrok. Isti sindrom može imati različite uzroke kod različitih ljudi.

Dijagnoza

**Dijagnoza** je naziv za sindrom koji ispunjava dogovorene kriterije iz dijagnostičkog priručnika. Kriteriji obično određuju:

• koji simptomi moraju biti prisutni i koliko njih,
• koliko dugo moraju trajati,
• da uzrokuju patnju ili ometaju svakodnevni život,
• da se ne mogu bolje objasniti drugim stanjem, tvari ili lijekom (American Psychiatric Association, 2022).

Zadnji uvjet posebno je važan. Simptomi slični depresiji ili tjeskobi mogu nastati, primjerice, zbog bolesti štitnjače, nuspojava lijekova ili uporabe alkohola. Razlikovanje među stanjima koja izgledaju slično naziva se **diferencijalna dijagnostika**.

Ista dijagnoza, različiti ljudi

Kriteriji za mnoge poremećaje su takvi da osoba mora imati određen broj simptoma s duljeg popisa. Za veliki depresivni poremećaj, primjerice, potrebno je najmanje pet od devet simptoma, uz barem jedan od dva glavna: sniženo raspoloženje ili gubitak interesa. Matematički to daje više od dvjesto različitih kombinacija simptoma koje sve ispunjavaju kriterije.

To znači da dvije osobe s istom dijagnozom mogu imati gotovo potpuno različite teškoće. Jedna može mnogo spavati i jesti, a druga gotovo ne spavati i izgubiti apetit. Zato dijagnoza ne zamjenjuje razgovor o tome što točno muči konkretnu osobu.

Simptomi koji prelaze granice dijagnoza

Neki simptomi javljaju se kod mnogih poremećaja. Teškoće spavanja, koncentracije, razdražljivost ili umor mogu biti dio depresije, anksioznih poremećaja, posttraumatskog stresnog poremećaja ili bipolarnog poremećaja. Takvi simptomi nazivaju se **transdijagnostičkima**. Oni pomažu objasniti zašto se poremećaji često javljaju zajedno i zašto neki psihološki postupci pomažu kod više različitih dijagnoza.

Kratki upitnici nisu dijagnoza

U zdravstvu se često koriste kratki upitnici koji pomažu procijeniti izraženost simptoma. Primjeri su upitnik PHQ-9 za depresivne simptome (Kroenke, Spitzer i Williams, 2001) i GAD-7 za simptome generalizirane anksioznosti (Spitzer, Kroenke, Williams i Löwe, 2006). Takvi upitnici korisni su za probir i praćenje promjena, ali sami ne postavljaju dijagnozu. Visok rezultat znači da je potrebna detaljnija procjena.

Primjer

Izmišljena osoba, Dora, javila se liječniku jer posljednja dva mjeseca loše spava, umorna je i ne može se koncentrirati na posao.

• **Simptomi:** nesanica, umor, slaba koncentracija – to opisuje sama Dora.
• **Znakovi:** liječnik primjećuje da je napeta i govori brzo.
• **Sindrom:** u razgovoru se pokazuje da se stalno brine zbog mnogo stvari i ne može prestati – obrazac koji podsjeća na generalizirani anksiozni poremećaj.
• **Diferencijalna dijagnostika:** prije zaključka treba isključiti, primjerice, pretjeranu aktivnost štitnjače ili mnogo kave.
• **Dijagnoza:** tek ako su kriteriji ispunjeni i drugi uzroci isključeni, može se postaviti dijagnoza.

Česte zablude

• **„Imam simptom, dakle imam poremećaj."** Pojedinačni simptomi česti su i kod ljudi bez poremećaja.
• **„Dijagnoza objašnjava uzrok."** Dijagnoza opisuje obrazac teškoća, a uzroci su obično složeni.
• **„Svi s istom dijagnozom imaju iste teškoće."** Ista dijagnoza može obuhvatiti vrlo različite kombinacije simptoma.
• **„Upitnik s interneta može postaviti dijagnozu."** Upitnici mogu upozoriti na teškoće, ali dijagnozu postavlja stručnjak nakon detaljne procjene.

Što znanost zna, a što ostaje otvoreno?

**Dobro potvrđeno:** dijagnoze se temelje na obrascima simptoma, trajanju i ometanju funkcioniranja; kratki upitnici korisni su za probir i praćenje (Kroenke i sur., 2001; Spitzer i sur., 2006).

**Otvoreno pitanje:** je li za istraživanje i liječenje korisnije pratiti pojedinačne simptome ili cijele dijagnoze; kako najbolje opisati velike razlike među ljudima s istom dijagnozom.

Sažetak

Simptom je teškoća koju osoba doživljava, a znak ono što drugi mogu opaziti. Sindrom je skup simptoma i znakova koji se javljaju zajedno i opisuje obrazac, a ne nužno uzrok. Dijagnoza je naziv za sindrom koji ispunjava dogovorene kriterije o broju simptoma, trajanju, patnji ili ometanju funkcioniranja te isključenju drugih uzroka, pri čemu je važna diferencijalna dijagnostika. Zbog načina na koji su kriteriji postavljeni, ljudi s istom dijagnozom mogu imati vrlo različite teškoće, a neki simptomi prelaze granice dijagnoza. Kratki upitnici poput PHQ-9 i GAD-7 korisni su za probir i praćenje, ali sami ne postavljaju dijagnozu.

Povezane teme

• [Kako se definiraju psihički poremećaji?](/lekcija/kako-se-definiraju-psihicki-poremecaji) – što se smatra poremećajem.
• [Klasifikacija psihičkih poremećaja](/lekcija/klasifikacija-psihickih-poremecaja) – kako se poremećaji razvrstavaju.
• [Procjena težine simptoma i funkcionalnog oštećenja](/lekcija/procjena-tezine-simptoma-i-funkcionalnog-ostecenja) – koliko su teškoće izražene.
• [Simptomi i znakovi psihičkih poremećaja](/lekcija/simptomi-i-znakovi-psihickih-poremecaja) – pregled čestih simptoma.
• [Diferencijalna dijagnostika](/lekcija/diferencijalna-dijagnostika) – razlikovanje sličnih stanja.

Izvori i literatura

• American Psychiatric Association. (2022). *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders* (5. izd., tekstualna revizija; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing. https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425787
• Kroenke, K., Spitzer, R. L., & Williams, J. B. W. (2001). The PHQ-9: Validity of a brief depression severity measure. *Journal of General Internal Medicine, 16*(9), 606–613. https://doi.org/10.1046/j.1525-1497.2001.016009606.x
• Spitzer, R. L., Kroenke, K., Williams, J. B. W., & Löwe, B. (2006). A brief measure for assessing generalized anxiety disorder: The GAD-7. *Archives of Internal Medicine, 166*(10), 1092–1097. https://doi.org/10.1001/archinte.166.10.1092
• World Health Organization. (2024). *Clinical descriptions and diagnostic requirements for ICD-11 mental, behavioural and neurodevelopmental disorders*. World Health Organization. https://www.who.int/publications/b/68103