Sigurnosni plan u psihičkoj krizi

Zadnja provjera: listopad 2026.

Sigurnosni plan u psihičkoj krizi

Sigurnosni plan individualizirani je, unaprijed pripremljeni plan koji osobi pomaže prepoznati psihičku krizu i poduzeti konkretne korake za očuvanje vlastite sigurnosti. Posebno se primjenjuje kod osoba koje doživljavaju suicidalne misli, intenzivnu emocionalnu uznemirenost ili druge teškoće koje mogu dovesti do ozbiljnog pogoršanja psihičkog stanja.

Tijekom krize sposobnost jasnog razmišljanja, procjene mogućnosti i traženja pomoći može biti smanjena. Osoba može osjećati da nema izlaza, teško se prisjećati strategija koje su joj ranije pomagale ili ne znati kome se obratiti. Sigurnosni plan unaprijed određuje što može učiniti u takvim trenucima, koje osobe i službe može kontaktirati te kako smanjiti neposrednu opasnost.

Plan se izrađuje u suradnji s osobom i prilagođava njezinim iskustvima, potrebama i okolnostima. Nije zamjena za stručnu procjenu ili liječenje, nego praktičan alat koji povezuje osobne strategije suočavanja, podršku okoline i dostupne zdravstvene službe.

Svrha sigurnosnog plana

Glavni je cilj sigurnosnog plana pomoći osobi da prepozna pogoršanje stanja i reagira prije nego što kriza postane ozbiljnija. Umjesto oslanjanja na improvizaciju u trenutku intenzivne patnje, osoba ima unaprijed pripremljene korake kojima se može voditi.

Sigurnosni plan može pomoći u:

Plan ne jamči da se kriza neće dogoditi niti može potpuno ukloniti suicidalni rizik. Njegova je vrijednost u tome što olakšava pravodobno djelovanje i omogućuje osobi da u teškom trenutku ima jasne, unaprijed dogovorene mogućnosti.

Kada se izrađuje sigurnosni plan?

Sigurnosni plan može biti koristan osobama koje imaju suicidalne misli, prethodne pokušaje samoubojstva ili ponavljajuća razdoblja ozbiljne psihičke uznemirenosti. Može se izrađivati tijekom psihoterapije, psihijatrijskog liječenja, hitne procjene ili pripreme za otpust iz bolnice.

Korisno ga je izraditi dok osoba može sudjelovati u razgovoru i promišljati o vlastitim iskustvima. Ako se plan sastavlja tek u trenutku izrazito intenzivne krize, može biti teže prepoznati korisne strategije, prisjetiti se kontakata ili donijeti odluke.

Sigurnosni plan nije namijenjen samo osobama s dijagnosticiranim psihičkim poremećajem. Može biti koristan i kada se ozbiljna kriza pojavi nakon gubitka, traumatskog događaja, prekida odnosa ili drugih teških životnih okolnosti.

Sadržaj plana treba prilagoditi pojedincu. Strategije koje pomažu jednoj osobi ne moraju biti učinkovite za drugu, a plan treba mijenjati kada se promijene životne okolnosti, dostupnost podrške ili priroda teškoća.

Osnovni dijelovi sigurnosnog plana

Jedan od poznatih strukturiranih pristupa jest sigurnosni plan koji su razvili Barbara Stanley i Gregory K. Brown. Njihov model uključuje šest povezanih koraka koji osobu vode od prepoznavanja krize prema korištenju dostupne podrške i stručne pomoći.

1. Prepoznavanje osobnih znakova upozorenja

Prvi je korak prepoznati misli, osjećaje, tjelesne reakcije i ponašanja koja upućuju na to da se psihičko stanje pogoršava.

Znakovi upozorenja razlikuju se među ljudima. Mogu uključivati:

Važno je navesti konkretne znakove koji su se kod osobe pojavljivali prije prethodnih kriza. Što ih osoba ranije prepozna, to više vremena može imati za primjenu strategija suočavanja i traženje pomoći.

Primjer osobnog znaka upozorenja može biti: „Kada nekoliko dana izbjegavam razgovarati s drugima i počnem misliti da ništa nema smisla, moje se stanje obično pogoršava.”

2. Strategije samostalnog suočavanja

Drugi je korak odrediti aktivnosti koje osoba može primijeniti kako bi lakše podnijela intenzivne emocije bez neposrednog oslanjanja na druge ljude.

To mogu biti:

Strategije treba odabrati prema iskustvu osobe i njezinim mogućnostima. Nije potrebno očekivati da će one ukloniti sve neugodne osjećaje. Njihova je svrha pomoći osobi da prebrodi intenzivan trenutak i dobije vrijeme za sljedeći korak.

Ako neka aktivnost povećava uznemirenost ili ne pomaže, treba je zamijeniti prikladnijom. Plan treba sadržavati nekoliko mogućnosti jer ista strategija neće uvijek biti jednako učinkovita.

3. Osobe i mjesta koja mogu pružiti odvraćanje od krize

Treći je korak prepoznati ljude, mjesta ili aktivnosti koje osobi mogu pomoći da se osjeti manje izolirano i usmjeri pažnju izvan intenzivnih suicidalnih misli.

To može uključivati razgovor s prijateljem, boravak u zajedničkom prostoru ili sudjelovanje u aktivnosti koja osobi pruža osjećaj povezanosti.

U ovom koraku nije nužno odmah govoriti o svim teškoćama. Ponekad je prvi cilj ponovno uspostaviti kontakt s okolinom i smanjiti osjećaj izolacije.

Ipak, odvraćanje pažnje nije dovoljno kada postoji neposredna opasnost. Ako suicidalna namjera postaje intenzivna ili osoba osjeća da bi mogla postupiti prema njoj, potrebno je prijeći na izravno traženje pomoći.

4. Osobe kojima se može izravno obratiti za pomoć

Četvrti je korak sastaviti popis osoba kojima se može izravno reći da je potrebna pomoć.

To mogu biti članovi obitelji, prijatelji, partneri ili druge osobe od povjerenja. Važno je unaprijed razmotriti kome se osoba može obratiti, kako će uspostaviti kontakt i što može reći ako joj je teško objasniti svoje stanje.

Primjerice, može pripremiti jednostavnu poruku:

„Trenutačno mi je psihički jako teško i bojim se da neću moći sama proći kroz ovo. Možeš li razgovarati sa mnom ili mi pomoći da dođem do stručne pomoći?”

Korisno je odabrati više kontakata jer pojedina osoba možda neće biti dostupna. Također je važno odabrati osobe koje će reagirati ozbiljno i podržavajuće.

Obitelj ili partner nisu nužno najprikladniji izvori pomoći u svakoj situaciji. Ako je neki odnos nesiguran ili dodatno pogoršava krizu, treba odabrati druge izvore podrške.

5. Stručni kontakti i hitne službe

Peti je korak unaprijed zapisati kontakte zdravstvenih stručnjaka i službi kojima se osoba može obratiti.

Plan može sadržavati:

U Hrvatskoj se u neposrednoj opasnosti za život ili zdravlje može nazvati **112**.

Kontakti trebaju biti zapisani tako da ih osoba može brzo pronaći. Ako joj je tijekom krize teško čitati duge upute ili donositi odluke, popis treba biti kratak, jasan i praktičan.

Sigurnosni plan treba navesti i kada više nije dovoljno osloniti se na samostalne strategije ili podršku bliskih osoba, nego je potrebno odmah uključiti hitnu pomoć.

6. Povećanje sigurnosti okruženja

Šesti je korak smanjiti mogućnost da osoba tijekom krize dođe do sredstava kojima bi se mogla ozbiljno ozlijediti.

Mjere ovise o individualnoj situaciji i mogu uključivati sigurno pohranjivanje lijekova, ograničavanje pristupa drugim opasnim sredstvima ili dogovor s pouzdanom osobom o dodatnoj podršci tijekom rizičnog razdoblja.

Ove se mjere planiraju suradnički i konkretno. Cilj nije kažnjavanje ili oduzimanje dostojanstva osobi, nego stvaranje sigurnijeg okruženja dok traje povećana ranjivost.

Ako postoji neposredna opasnost, sigurnosni plan nije dovoljan sam po sebi. Potrebno je uključiti hitnu stručnu pomoć i ne ostavljati osobu samu ako je to nesigurno.

Kako izraditi individualizirani sigurnosni plan?

Sigurnosni plan najbolje je izraditi zajedno s osobom koja ga treba koristiti. Stručnjak može pomoći u prepoznavanju znakova upozorenja, odabiru realističnih strategija i određivanju trenutka kada je potrebno uključiti dodatnu pomoć.

Plan treba biti:

Nije dovoljno samo predati osobi obrazac. Važno je zajedno proći svaki korak, provjeriti razumije li ga i procijeniti može li ga primijeniti u stvarnim okolnostima.

Plan se može zapisati na papir ili spremiti na mobilni telefon. Ako se koristi digitalni zapis, treba voditi računa o privatnosti i osigurati da osoba može pristupiti planu i kada nema internetske veze.

Primjer strukture sigurnosnog plana

Sljedeći primjer prikazuje kako se plan može organizirati. Nije zamjena za individualnu stručnu procjenu i potrebno ga je prilagoditi osobnim okolnostima.

**Moji znakovi upozorenja**

**Što mogu učiniti samostalno**

**Kome se mogu obratiti radi podrške**

**Kome mogu izravno reći da sam u krizi**

**Stručna pomoć**

**Kako ću povećati sigurnost**

Plan je korisno pregledati nakon kriznog događaja, promjene liječenja ili promjene životnih okolnosti. Tako se mogu zadržati strategije koje su se pokazale korisnima i zamijeniti one koje nisu bile učinkovite.

Sigurnosni plan i plan liječenja

Sigurnosni plan i plan liječenja povezani su, ali nisu isto.

Sigurnosni plan usmjeren je na konkretne korake koje osoba može poduzeti kada prepozna znakove krize. Plan liječenja širi je i može uključivati psihoterapiju, lijekove, kontrolne preglede, rehabilitaciju i druge oblike skrbi.

Sigurnosni plan ne treba koristiti kao zamjenu za liječenje depresije, bipolarnog poremećaja, psihoze ili drugih teškoća koje pridonose krizi. Jednako tako, samo uključivanje u liječenje ne znači da osobi nije potreban plan za razdoblja pogoršanja.

Najkorisniji su pristupi u kojima su sigurnosni plan, liječenje i daljnje praćenje međusobno povezani.

Uloga bliskih osoba

Bliske osobe mogu pomoći u prepoznavanju ranih znakova upozorenja, pružanju podrške i povezivanju s profesionalnom pomoći. Uz pristanak osobe, mogu sudjelovati u izradi plana i dogovoriti kako će reagirati ako se stanje pogorša.

Njihova je uloga pružiti podršku, a ne preuzeti potpunu odgovornost za sigurnost ili liječenje druge osobe. Ako postoji neposredna opasnost, potrebno je uključiti stručne službe.

Korisno je unaprijed dogovoriti što osobi pomaže, što joj dodatno otežava stanje i kako joj se može ponuditi pomoć bez pritiska ili osuđivanja.

Ograničenja sigurnosnog plana

Sigurnosni plan nije jamstvo da neće doći do pokušaja samoubojstva ili drugog kriznog događaja. Njegova učinkovitost ovisi o tome koliko odgovara stvarnim potrebama osobe, može li ga primijeniti tijekom krize i jesu li dostupni potrebni izvori podrške.

Plan također nije zamjena za hitnu intervenciju. Ako osoba ima neposrednu namjeru oduzeti si život, već se ozbiljno ozlijedila ili ne može održati vlastitu sigurnost, potrebno je odmah zatražiti hitnu pomoć.

Sigurnosni plan treba shvatiti kao dio šireg pristupa koji uključuje stručnu procjenu, odgovarajuće liječenje, podršku okoline i kontinuitet skrbi.

Sažetak

Sigurnosni plan praktičan je alat za prepoznavanje i prebrođivanje psihičke krize. Obuhvaća osobne znakove upozorenja, samostalne strategije suočavanja, osobe koje pružaju podršku, stručne kontakte i mjere za povećanje sigurnosti okruženja.

Najkorisniji je kada se izrađuje suradnički, prilagođava pojedincu i zapisuje u obliku jasnih, izvedivih koraka. Potrebno ga je redovito pregledavati i mijenjati kada se promijene potrebe ili okolnosti.

Sigurnosni plan ne zamjenjuje stručnu pomoć ni hitnu intervenciju. Njegova je svrha olakšati pravodobno reagiranje, smanjiti neposrednu opasnost i povezati osobu s podrškom koja joj je potrebna.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Stanley, B., & Brown, G. K. (2012). Safety planning intervention: A brief intervention to mitigate suicide risk. *Cognitive and Behavioral Practice, 19*(2), 256–264. https://doi.org/10.1016/j.cbpra.2011.01.001

2. Nuij, C., van Ballegooijen, W., de Beurs, D., Juniar, D., Erlangsen, A., Portzky, G., O'Connor, R. C., Smit, J. H., Kerkhof, A., & Riper, H. (2021). Safety planning-type interventions for suicide prevention: Meta-analysis. *The British Journal of Psychiatry, 219*(2), 419–426. https://doi.org/10.1192/bjp.2021.50

3. National Institute for Health and Care Excellence. (2022). *Self-harm: assessment, management and preventing recurrence (NG225).* NICE. https://www.nice.org.uk/guidance/ng225

4. World Health Organization. (2021). *LIVE LIFE: An implementation guide for suicide prevention in countries.* World Health Organization. https://www.who.int/publications/i/item/9789240026629

5. U.S. Department of Veterans Affairs & U.S. Department of Defense. (2024). *Clinical Practice Guideline for Assessment and Management of Patients at Risk for Suicide.* https://www.healthquality.va.gov/guidelines/MH/srb/

6. Substance Abuse and Mental Health Services Administration. (2024). *988 Suicide & Crisis Lifeline: Safety planning.* U.S. Department of Health and Human Services. https://www.samhsa.gov/find-help/988