Shizofrenija

Zadnja provjera: listopad 2026.

Shizofrenija je psihički poremećaj iz skupine primarnih psihotičnih poremećaja, obilježen promjenama u doživljavanju stvarnosti, mišljenju, percepciji, emocionalnom izražavanju, motivaciji i ponašanju. Tijek bolesti razlikuje se među pojedincima, a uz odgovarajuće liječenje i podršku mnogi ljudi mogu postići značajno poboljšanje i kvalitetan život.

Što je shizofrenija?

Shizofrenija je složen psihički poremećaj koji može utjecati na različite aspekte čovjekova funkcioniranja, uključujući sposobnost realističnog tumačenja događaja, organizaciju misli, emocionalno izražavanje, održavanje odnosa i obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

Središnje obilježje poremećaja jest pojava psihotičnih simptoma, poput halucinacija i sumanutih uvjerenja, koji mogu promijeniti način na koji osoba razumije sebe, druge ljude i okolinu. Osim tih simptoma, mogu se javiti smanjena motivacija, povlačenje iz društvenih odnosa, osiromašeno emocionalno izražavanje i teškoće s pažnjom, pamćenjem i planiranjem.

Shizofrenija nije isto što i podijeljena ličnost, višestruki identitet ili uobičajena promjena raspoloženja. Naziv poremećaja ne znači da osoba ima dvije ili više ličnosti. Riječ je o poremećaju koji zahvaća više međusobno povezanih psihičkih funkcija.

Poremećaj se može razvijati postupno ili se prvi put jasno očitovati tijekom akutne psihotične epizode. Kod nekih osoba simptomi se povlače između epizoda, dok kod drugih dio simptoma traje dulje. Ne postoji jedinstven tijek koji vrijedi za sve osobe sa shizofrenijom.

Glavni simptomi shizofrenije

Simptomi shizofrenije često se razvrstavaju u pozitivne, negativne i kognitivne simptome. Ta podjela pomaže u razumijevanju različitih aspekata poremećaja, ali se simptomi u praksi mogu preklapati.

Pozitivni simptomi

Pozitivni simptomi predstavljaju pojave koje se javljaju uz uobičajeno psihičko funkcioniranje ili ga mijenjaju. Izraz „pozitivni” ne znači da su simptomi dobri ili poželjni, nego da uključuju dodatna iskustva ili obrasce koji se u uobičajenom funkcioniranju ne pojavljuju na isti način.

**Halucinacije** su osjetilna iskustva koja se pojavljuju bez odgovarajućeg vanjskog podražaja. Osoba može čuti glasove, vidjeti prizore ili osjećati dodire koje drugi ljudi ne opažaju. Kod shizofrenije su osobito česte slušne halucinacije, primjerice glasovi koji komentiraju postupke osobe, razgovaraju međusobno ili joj se izravno obraćaju.

Takva iskustva mogu biti zastrašujuća, zbunjujuća ili izrazito nametljiva. Osoba ih može doživljavati kao potpuno stvarna i postupati u skladu s njihovim sadržajem. Zbog toga je važno razumjeti koliko iskustvo utječe na njezine osjećaje, odluke i sigurnost.

**Sumanuta uvjerenja** čvrsta su uvjerenja koja se održavaju unatoč uvjerljivim dokazima koji im proturječe i koja se ne mogu dovoljno objasniti kulturnim ili društvenim kontekstom osobe. Njihov sadržaj može biti različit.

Primjeri uključuju uvjerenje da netko osobu prati, da joj namjerno želi nauditi, da drugi ljudi šalju skrivene poruke upravo njoj ili da vanjske sile upravljaju njezinim mislima i postupcima.

Sumanuta uvjerenja nisu isto što i neobična mišljenja, pogrešne procjene ili snažna uvjerenja koja dijele pripadnici određene zajednice. Pri procjeni se uzimaju u obzir kontekst, stupanj uvjerenosti, mogućnost preispitivanja i utjecaj na funkcioniranje.

**Dezorganizirano mišljenje** odnosi se na teškoće u organizaciji i povezivanju misli. Govor može postati teško razumljiv, nepovezan ili skrenuti s teme prije nego što osoba dovrši misao. U izraženijim slučajevima teško je pratiti logičku povezanost između pojedinih izjava.

**Dezorganizirano ponašanje** može uključivati postupke koji su izrazito neprimjereni situaciji, teškoće u organiziranju svakodnevnih aktivnosti ili nepredvidive promjene ponašanja. U nekim slučajevima mogu se javiti i katatonični simptomi, koji uključuju izrazite promjene pokreta, držanja, reagiranja na okolinu ili razine aktivnosti. Katatonija nije specifična samo za shizofreniju i zahtijeva zasebnu kliničku procjenu.

Negativni simptomi

Negativni simptomi označavaju smanjenje ili gubitak određenih uobičajenih psihičkih funkcija. Mogu biti manje uočljivi od halucinacija i sumanutih uvjerenja, ali znatno utjecati na svakodnevni život.

Najvažniji uključuju:

Negativne simptome ne treba automatski tumačiti kao lijenost, nezainteresiranost ili nedostatak osjećaja. Osoba može željeti održavati odnose ili ostvarivati ciljeve, ali imati teškoće s pokretanjem aktivnosti i održavanjem motivacije.

Važno je razlikovati primarne negativne simptome od prividno sličnih teškoća koje mogu nastati zbog depresije, socijalne izolacije, nuspojava lijekova, uporabe psihoaktivnih tvari ili nepovoljnih životnih okolnosti.

Kognitivni simptomi

Kognitivni simptomi odnose se na teškoće u procesima koji omogućuju primanje, obradu, pohranu i primjenu informacija.

Mogu uključivati:

Takve teškoće mogu utjecati na školovanje, zaposlenje, upravljanje novcem, praćenje razgovora i obavljanje više zadataka. Njihova izraženost razlikuje se među osobama i ne može se pouzdano zaključiti samo na temelju vanjskog izgleda ili načina govora.

Kako osoba doživljava shizofreniju?

Doživljaj shizofrenije razlikuje se od osobe do osobe. Za neke ljude simptomi su izrazito zastrašujući, dok ih drugi u određenim fazama bolesti ne prepoznaju kao znak poremećaja.

Osoba koja čuje glasove može ih doživljavati kao stvarne glasove drugih ljudi, a ne kao unutarnje iskustvo. Ako vjeruje da je netko prati ili joj želi nauditi, njezin strah može biti stvaran čak i kada okolnosti ne potvrđuju njezino tumačenje događaja.

Zbog toga izravno ismijavanje, prijetnje ili agresivno uvjeravanje osobe da su njezina iskustva besmislena mogu povećati nepovjerenje i uznemirenost. Korisnije je priznati da je iskustvo za nju stvarno i teško, a pritom ne potvrđivati sadržaj koji nije potkrijepljen dokazima.

Primjerice, umjesto tvrdnje da netko doista šalje skrivene poruke osobi, može se reći da se vidi koliko je takvo iskustvo uznemiruje te da je važno zajedno potražiti pomoć.

Uvid u bolest

Uvid označava sposobnost prepoznavanja vlastitih simptoma i razumijevanja njihove moguće povezanosti s psihičkim poremećajem. Kod shizofrenije uvid može biti očuvan, djelomičan ili znatno oslabljen, a može se mijenjati tijekom bolesti.

Ako osoba ne prepoznaje da su njezina iskustva simptomi, može teško prihvaćati liječenje. To nije nužno izraz tvrdoglavosti ili svjesnog odbijanja pomoći. Njezino tumačenje situacije može biti snažno oblikovano samim poremećajem.

U liječenju je zato važno graditi odnos povjerenja, objašnjavati mogućnosti liječenja razumljivim jezikom i uključivati osobu u odluke koliko god je to moguće.

Uzroci i čimbenici rizika

Shizofrenija nema jedan jednostavan uzrok. Razvija se kroz složenu interakciju bioloških, psiholoških i društvenih čimbenika. Nijedan pojedinačni čimbenik rizika sam po sebi ne znači da će osoba razviti poremećaj.

Genetski čimbenici

Nasljedna sklonost ima važnu ulogu u razvoju shizofrenije. Poremećaj je češći među biološkim srodnicima osoba sa shizofrenijom nego u općoj populaciji.

Međutim, shizofrenija se ne nasljeđuje prema jednostavnom obrascu u kojem jedan gen izravno određuje pojavu bolesti. U rizik je uključeno mnogo genetskih varijanti, od kojih svaka može imati malen učinak, a njihov se utjecaj isprepliće s drugim čimbenicima.

Obiteljska povijest shizofrenije zato ne znači da će osoba nužno razviti poremećaj, kao što ni odsutnost obiteljske povijesti ne isključuje mogućnost njegova nastanka.

Neurobiološki čimbenici

Istraživanja upućuju na povezanost shizofrenije s promjenama u razvoju i funkcioniranju mozga, neurotransmiterskim sustavima i povezivanju različitih moždanih područja.

Dopamin ima važnu ulogu u istraživanju shizofrenije, osobito u razumijevanju nekih pozitivnih simptoma. Međutim, poremećaj se ne može svesti na jednostavnu tvrdnju da mozak proizvodi previše dopamina. Uključeni su i drugi neurotransmiterski sustavi, složeni moždani procesi i razlike među pojedincima.

Ne postoji jedan laboratorijski nalaz ili snimka mozga na temelju kojih se shizofrenija može samostalno dijagnosticirati.

Čimbenici razvoja i okoline

Određeni prenatalni i perinatalni čimbenici, komplikacije tijekom trudnoće i poroda te nepovoljna iskustva tijekom razvoja povezani su s povećanim rizikom, ali ne djeluju jednako kod svih osoba.

Među istraživanim čimbenicima nalaze se i kronični stres, traumatska iskustva, socijalna izolacija, nepovoljni životni uvjeti te život u okruženju obilježenom diskriminacijom ili isključenošću.

Povezanost nekog iskustva sa shizofrenijom ne dokazuje da je ono samo po sebi uzrokovalo poremećaj. Razvoj shizofrenije potrebno je razumjeti kroz međudjelovanje ranjivosti, razvoja i životnih okolnosti.

Psihoaktivne tvari

Uporaba određenih psihoaktivnih tvari, osobito kanabisa, povezana je s povećanim rizikom od psihotičnih iskustava i shizofrenije, a rizik može ovisiti o dobi početka uporabe, učestalosti, količini i individualnoj ranjivosti. Povezanost ne znači da će svaka osoba koja koristi takve tvari razviti shizofreniju.

Stimulansi, uključujući amfetamine i kokain, mogu izazvati psihotične simptome. Alkohol i druge tvari također mogu utjecati na psihičko stanje, osobito u kontekstu intoksikacije, apstinencije ili kombiniranja više tvari.

Psihotični simptomi povezani s uporabom tvari ne znače automatski da osoba ima shizofreniju. Potrebno je procijeniti vremenski odnos između uporabe tvari i pojave simptoma te razmotriti druge moguće uzroke.

Kada se shizofrenija najčešće pojavljuje?

Shizofrenija se najčešće prvi put jasno očituje u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, premda se može pojaviti i u drugim životnim razdobljima.

Početak može biti nagao, s izraženim psihotičnim simptomima, ili postupan, uz promjene koje se razvijaju tijekom duljeg razdoblja.

Prije prve izražene epizode neke osobe pokazuju promjene poput povlačenja iz društvenih odnosa, pada školskog ili radnog uspjeha, poremećaja spavanja, teškoća s koncentracijom ili neuobičajenih iskustava. Takvi znakovi nisu specifični za shizofreniju i mogu se pojaviti kod mnogih drugih stanja, uključujući depresiju, anksiozne poremećaje, stres i teškoće povezane s uporabom tvari.

Zbog toga se shizofrenija ne može pouzdano predvidjeti samo na temelju povučenosti, neobičnog ponašanja ili pogoršanja školskog uspjeha.

Rano prepoznavanje izraženih psihotičnih simptoma i pravodobna stručna procjena važni su jer mogu omogućiti raniji početak liječenja i smanjiti trajanje neliječenog poremećaja.

Dijagnosticiranje shizofrenije

Dijagnozu postavlja kvalificirani stručnjak na temelju sveobuhvatne kliničke procjene. Ne postoji jedan test kojim se shizofrenija može potvrditi ili isključiti.

Procjena uključuje razgovor s osobom, analizu simptoma i njihova trajanja, podatke o funkcioniranju prije i nakon pojave teškoća te, kada je primjereno i uz poštovanje privatnosti, informacije članova obitelji ili drugih osoba koje poznaju njezino stanje.

Stručnjak procjenjuje:

Prema međunarodnim dijagnostičkim sustavima, među kojima su MKB-11 i DSM-5-TR, za dijagnozu je potrebno zadovoljavanje određenih kriterija koji uključuju vrstu simptoma, njihovu učestalost, trajanje i utjecaj na funkcioniranje. Pojedini se zahtjevi razlikuju između sustava, pa ih nije primjereno svesti na jedan univerzalan popis simptoma.

Medicinska obrada provodi se kada je potrebna radi isključivanja ili utvrđivanja drugih mogućih uzroka psihotičnih simptoma, uključujući određene neurološke i druge tjelesne bolesti, učinke lijekova i uporabu psihoaktivnih tvari.

Razlikovanje od drugih poremećaja

Shizofreniju je važno razlikovati od drugih stanja koja mogu uključivati psihotične simptome.

**Bipolarni poremećaj** može uključivati manične ili depresivne epizode s psihotičnim simptomima. Za razlikovanje je važan odnos između psihotičnih simptoma i epizoda raspoloženja.

**Depresivni poremećaj s psihotičnim simptomima** uključuje psihotične simptome koji se pojavljuju u kontekstu teške depresivne epizode. Procjena tijeka simptoma i njihova odnosa s raspoloženjem pomaže u dijagnostičkom razlikovanju.

**Shizoafektivni poremećaj** obilježava kombinacija simptoma shizofrenije i izraženih epizoda poremećaja raspoloženja, uz posebne dijagnostičke uvjete koji se odnose na njihov vremenski odnos.

**Psihotični poremećaji povezani s psihoaktivnim tvarima ili tjelesnim bolestima** zahtijevaju procjenu moguće uzročne povezanosti simptoma s uporabom tvari, lijekovima ili medicinskim stanjem.

Razlikovanje je važno jer dijagnoza utječe na izbor liječenja, praćenje i procjenu mogućeg tijeka poremećaja.

Liječenje shizofrenije

Liječenje se prilagođava simptomima, potrebama, životnim okolnostima i preferencijama osobe. Najčešće uključuje kombinaciju farmakoloških, psiholoških i psihosocijalnih intervencija.

Ciljevi liječenja nisu samo smanjiti halucinacije i sumanuta uvjerenja nego i poboljšati svakodnevno funkcioniranje, ublažiti patnju, spriječiti pogoršanja te omogućiti osobi da razvija i održava odnose, obrazuje se, radi i sudjeluje u zajednici.

Antipsihotici

Antipsihotici su lijekovi koji se primjenjuju za smanjenje psihotičnih simptoma i smanjenje rizika od njihova ponovnog pojavljivanja. Razlikuju se prema djelovanju, učinkovitosti za pojedine simptome, nuspojavama i načinu primjene.

Odabir lijeka donosi se zajednički sa stručnjakom, uz razmatranje prethodnog odgovora na liječenje, mogućih nuspojava, drugih zdravstvenih stanja i osobnih preferencija.

Moguće nuspojave uključuju povećanje tjelesne mase, metaboličke promjene, pospanost, motoričke smetnje i hormonalne promjene. Njihova učestalost i izraženost razlikuju se među lijekovima i osobama.

Zato liječenje zahtijeva redovito praćenje psihičkog stanja, tjelesnog zdravlja i nuspojava. Ako lijek ne djeluje dovoljno ili izaziva teško podnošljive nuspojave, stručnjak može razmotriti promjenu doze ili lijeka. Terapiju ne treba samostalno prekidati ili mijenjati.

Kod osoba čiji se simptomi ne poboljšavaju dovoljno unatoč odgovarajućim pokušajima liječenja može se razmotriti klozapin, uz posebne mjere praćenja zbog mogućih ozbiljnih nuspojava.

Psihološke intervencije

Psihološki tretmani mogu pomoći osobi da bolje razumije simptome, razvije strategije suočavanja i poboljša svakodnevno funkcioniranje.

**Kognitivno-bihevioralna terapija za psihozu (KBTp)** može pomoći u prepoznavanju povezanosti između iskustava, tumačenja, emocija i ponašanja. Cilj nije prisiliti osobu da odbaci vlastito iskustvo, nego istražiti različita moguća tumačenja, smanjiti uznemirenost i razviti korisnije načine reagiranja.

Terapija se može usmjeriti na teškoće povezane s glasovima, sumnjičavošću, strahom, povlačenjem, stresom i drugim simptomima. Može pomoći i u razvoju strategija za rano prepoznavanje znakova pogoršanja.

Obiteljske intervencije i psihoedukacija

Psihoedukacija pruža osobi i njezinoj obitelji razumljive informacije o poremećaju, simptomima, liječenju, mogućim nuspojavama i znakovima pogoršanja.

Obiteljske intervencije mogu poboljšati komunikaciju, smanjiti napetosti, pomoći u rješavanju problema i olakšati zajedničko planiranje podrške.

Uključivanje obitelji treba prilagoditi željama i okolnostima osobe, uz poštovanje njezine privatnosti i prava na sudjelovanje u odlukama o vlastitom liječenju.

Psihosocijalna rehabilitacija

Psihosocijalna rehabilitacija usmjerena je na razvoj i očuvanje sposobnosti potrebnih za svakodnevni život. Može uključivati podršku pri obrazovanju i zapošljavanju, razvoj socijalnih vještina, pomoć u organizaciji aktivnosti i podršku pri samostalnom stanovanju.

Za neke osobe važni su programi podržanog zapošljavanja, koji pomažu u pronalaženju i zadržavanju posla uz prilagođenu podršku. Drugima više odgovaraju postupni ciljevi povezani sa svakodnevnim aktivnostima, odnosima i osobnom samostalnošću.

Liječenje treba uključivati i brigu o tjelesnom zdravlju jer osobe sa shizofrenijom mogu imati povećan rizik od određenih tjelesnih bolesti, a neki lijekovi mogu dodatno utjecati na metaboličko zdravlje.

Hospitalizacija i krizna skrb

Hospitalizacija može biti potrebna kada su simptomi izrazito teški, kada osoba ne može zadovoljiti osnovne životne potrebe ili kada postoji ozbiljan rizik za njezinu sigurnost ili sigurnost drugih.

Međutim, hospitalizacija nije nužna za svaku psihotičnu epizodu. Kada je moguće sigurno i učinkovito liječenje u zajednici, prednost se može dati odgovarajućoj izvanbolničkoj ili kriznoj skrbi.

Odluke o skrbi trebaju uzimati u obzir kliničko stanje, prava osobe, njezine potrebe i dostupne mogućnosti podrške.

Tijek bolesti i mogućnost oporavka

Shizofrenija može imati različit tijek. Kod nekih osoba nakon prve epizode dolazi do dugotrajnog poboljšanja, dok druge imaju ponavljajuće epizode ili dugotrajnije simptome. Dio osoba treba kontinuiranu podršku, a dio s vremenom postiže visok stupanj samostalnosti.

Na tijek mogu utjecati pravodobnost liječenja, odgovor na terapiju, prisutnost drugih psihičkih ili tjelesnih teškoća, uporaba psihoaktivnih tvari, životni stresori i dostupnost podrške.

Oporavak ne znači nužno potpuno odsustvo svih simptoma. Može uključivati smanjenje simptoma i patnje, bolje upravljanje preostalim teškoćama, obnovu odnosa, povratak obrazovanju ili poslu te ostvarivanje osobnih ciljeva.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi da najmanje jedna od tri osobe sa shizofrenijom može ostvariti potpuni oporavak. Takvi podaci pokazuju da dijagnoza ne određuje unaprijed životni ishod, iako individualna prognoza ovisi o brojnim čimbenicima.

Relaps označava ponovno pojavljivanje ili pogoršanje simptoma nakon razdoblja poboljšanja. Rano prepoznavanje promjena, održavanje kontakta sa stručnjacima i unaprijed dogovoren plan postupanja mogu pomoći u pravodobnom reagiranju.

Kako pružiti podršku osobi sa shizofrenijom?

Podrška treba biti usmjerena na osobu, a ne samo na dijagnozu. Važno je sačuvati njezino dostojanstvo, poticati samostalnost i izbjegavati svođenje svih njezinih postupaka ili osjećaja na poremećaj.

Korisni pristupi uključuju:

Ako osoba čuje glasove ili izražava sumnjičavost, nije korisno ulaziti u svađu oko toga je li njezino iskustvo stvarno. Primjerenije je usredotočiti se na to kako se osjeća, koliko je iskustvo uznemiruje i što joj može pomoći da se osjeća sigurnije.

Ako se pojave neposredna opasnost, ozbiljna dezorganizacija, nemogućnost zadovoljavanja osnovnih potreba ili izražene suicidalne namjere, potrebna je hitna stručna procjena. U Hrvatskoj se u neposrednoj hitnoj situaciji može nazvati 112.

Stigma i zablude o shizofreniji

Shizofrenija je često povezana sa stereotipima koji mogu otežati traženje pomoći, zapošljavanje, obrazovanje i održavanje društvenih odnosa.

Jedna od čestih zabluda jest da su sve osobe sa shizofrenijom nasilne. Sama dijagnoza ne znači da će osoba biti nasilna. Procjena rizika mora uzeti u obzir konkretne okolnosti, aktualne simptome, povijest ponašanja, uporabu psihoaktivnih tvari i druge relevantne čimbenike.

Druga zabluda jest da osobe sa shizofrenijom ne mogu raditi, učiti, održavati odnose ili živjeti samostalno. Mogućnosti se razlikuju među pojedincima, a odgovarajuće liječenje i podrška mogu znatno poboljšati funkcioniranje.

Pogrešno je i pretpostaviti da poremećaj uvijek ima neizbježno progresivan tijek. Iako kod nekih osoba simptomi i teškoće mogu biti dugotrajni, tijek nije jednak za sve.

Smanjenje stigme zahtijeva točne informacije, pristup liječenju, zaštitu prava i mogućnosti sudjelovanja u zajednici. Osobe sa shizofrenijom trebaju biti prepoznate kao pojedinci s vlastitim iskustvima, sposobnostima, odnosima i životnim ciljevima.

Povezane lekcije

Sažetak

Shizofrenija je složen psihički poremećaj koji može utjecati na percepciju, mišljenje, emocionalno izražavanje, motivaciju i kognitivne sposobnosti. Među njezinim glavnim obilježjima nalaze se pozitivni simptomi, poput halucinacija i sumanutih uvjerenja, negativni simptomi, poput smanjene motivacije i emocionalnog izražavanja, te kognitivne teškoće.

Nastanak shizofrenije povezan je s međudjelovanjem genetskih, neurobioloških, razvojnih i okolišnih čimbenika. Dijagnoza se postavlja na temelju sveobuhvatne kliničke procjene i razlikovanja od drugih psihičkih poremećaja, učinaka psihoaktivnih tvari i medicinskih stanja.

Liječenje najčešće obuhvaća antipsihotike, psihološke intervencije, psihoedukaciju, obiteljsku podršku i psihosocijalnu rehabilitaciju. Tijek poremećaja razlikuje se među pojedincima, a oporavak je moguć. Pravodobna stručna pomoć, individualizirano liječenje, društvena podrška i smanjenje stigme važni su za kvalitetu života osoba sa shizofrenijom.

Izvori i literatura

1. World Health Organization. (2025, 6. listopada). *Schizophrenia*. WHO. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/schizophrenia

2. World Health Organization. (2024). *Clinical descriptions and diagnostic requirements for ICD-11 mental, behavioural and neurodevelopmental disorders*. World Health Organization. https://www.who.int/publications/b/68103

3. National Institute for Health and Care Excellence. (2014). *Psychosis and schizophrenia in adults: prevention and management (CG178)*. NICE. https://www.nice.org.uk/guidance/cg178

4. American Psychiatric Association. (2022). *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders* (5. izd., tekstualna revizija; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing. https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425787