Samomotivacija

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Samomotivacija je sposobnost poticanja i održavanja vlastitog djelovanja usmjerenog prema ciljevima, čak i kada vanjske okolnosti ne pružaju dovoljno poticaja, kada rezultati kasne ili kada se pojave umor, sumnja i nedostatak volje.

Ona uključuje razumijevanje vlastitih razloga za djelovanje, usmjeravanje pažnje prema onome što je važno, upravljanje preprekama i pronalaženje načina da se nastavi s aktivnostima koje pridonose željenim rezultatima.

Samomotivacija ne znači da osoba mora biti stalno entuzijastična, produktivna ili puna energije. Motivacija se prirodno mijenja ovisno o okolnostima, emocionalnom stanju, fizičkom zdravlju, iskustvima i važnosti zadatka. Samomotivirana osoba nije ona koja nikada ne gubi volju, nego ona koja razvija načine za ponovno usmjeravanje prema svojim ciljevima.

Primjerice, osoba koja želi napisati knjigu možda neće svakodnevno osjećati inspiraciju. Međutim, ako zna zašto joj je pisanje važno, ima realističan plan i uspijeva redovito odvojiti vrijeme za rad, može nastaviti napredovati i tijekom razdoblja smanjene motivacije.

**Samomotivacija nije sposobnost stalnog stvaranja želje za djelovanjem, nego sposobnost povezivanja osobnih razloga, konkretnih postupaka i ustrajnosti.**

Što je samomotivacija?

Samomotivacija je proces kojim osoba aktivira, usmjerava i održava vlastito ponašanje bez potrebe da se u svakom trenutku oslanja na vanjske poticaje, nadzor ili nagrade.

Ona uključuje nekoliko međusobno povezanih procesa:

Samomotivacija nije izolirana osobina. Na nju utječu osobne vrijednosti, prethodna iskustva, samoučinkovitost, emocionalna regulacija, navike, dostupni resursi i društveno okruženje.

Zbog toga se ne može svesti samo na snagu volje. Osoba može imati snažnu želju za promjenom, ali joj ipak biti teško djelovati ako je cilj nejasan, zadatak prezahtjevan ili okruženje puno prepreka.

Unutarnja i vanjska motivacija u samomotivaciji

Samomotivacija se često povezuje s unutarnjom motivacijom, ali ta dva pojma nisu istoznačna.

Unutarnja motivacija

Unutarnja motivacija postoji kada osoba obavlja aktivnost zbog interesa, zadovoljstva ili uživanja koje proizlazi iz same aktivnosti.

Primjerice, osoba može učiti psihologiju zato što je zanimaju ljudsko ponašanje, emocije i mentalni procesi.

Takva motivacija može olakšati dugoročno bavljenje aktivnošću jer sama aktivnost pruža određenu nagradu.

Vanjska motivacija

Vanjska motivacija postoji kada osoba djeluje zbog posljedica koje nisu sastavni dio same aktivnosti.

Primjeri uključuju:

Vanjska motivacija ne mora biti površna ili neučinkovita. Osoba može svjesno prihvatiti aktivnost koja joj nije posebno zanimljiva zato što je povezana s važnom osobnom vrijednošću.

Primjerice, netko možda ne uživa u svakodnevnom vježbanju, ali ga doživljava kao važan način brige o zdravlju.

Internalizirana motivacija

Prema teoriji samoodređenja, vanjski poticaji mogu se postupno povezati s osobnim vrijednostima. Osoba može početi obavljati neku aktivnost zbog vanjskog zahtjeva, a zatim prepoznati njezinu osobnu važnost.

Primjerice, student može početi učiti zato što mora položiti ispit, a s vremenom uvidjeti da mu stečeno znanje pomaže u području kojim se želi baviti.

Takva internalizacija važna je za samomotivaciju jer omogućuje da osoba nastavi djelovati i kada neposredne nagrade ili nadzor nisu prisutni.

Samomotivacija zato ne zahtijeva da svaka aktivnost bude ugodna. Važno je da osoba razumije zašto nešto radi i da može povezati djelovanje sa svojim ciljevima ili vrijednostima.

Odakle dolazi samomotivacija?

Samomotivacija može proizlaziti iz različitih izvora, a njihov se značaj razlikuje među ljudima i situacijama.

Osobne vrijednosti

Vrijednosti predstavljaju šire smjerove života koji osobi daju značenje i orijentaciju.

Netko može biti motiviran učenjem jer cijeni znanje, radom jer želi pridonositi zajednici ili tjelesnom aktivnošću jer mu je važno zdravlje.

Kada osoba razumije vezu između aktivnosti i svojih vrijednosti, lakše joj je prihvatiti da određeni koraci neće uvijek biti ugodni.

Interesi i znatiželja

Zanimanje za određeno područje može potaknuti istraživanje, učenje i ustrajnost. Znatiželja često olakšava početak aktivnosti jer pažnju usmjerava prema onome što osoba želi otkriti.

Interes se može razvijati iskustvom. Aktivnost koja je u početku dosadna ili nepoznata može postati zanimljivija kada osoba stekne osnovno znanje i počne primjećivati napredak.

Osjećaj kompetentnosti

Osoba se lakše motivira kada vjeruje da može razviti potrebne sposobnosti i uspješno izvršiti zadatak.

Osjećaj kompetentnosti ne znači da osoba mora biti sigurna u uspjeh. Dovoljno je da zadatak doživljava kao izazov s kojim se može nositi uz odgovarajući trud, učenje ili podršku.

Autonomija

Autonomija se odnosi na osjećaj da osoba svoje djelovanje doživljava kao vlastiti izbor, a ne samo kao posljedicu pritiska.

Čak i kada aktivnost uključuje obveze, osjećaj autonomije može se povećati ako osoba razumije njezinu svrhu i ima određenu mogućnost odlučivanja o načinu provedbe.

Osjećaj napretka

Primjećivanje napretka može povećati motivaciju jer osobi pruža informacije da njezin trud ima smisla.

Napredak ne mora značiti velik rezultat. Može uključivati bolje razumijevanje, veću dosljednost, lakše izvođenje zadatka ili sposobnost suočavanja s preprekom koja je prije bila zahtjevna.

Smisao i osobna važnost

Neke aktivnosti zahtijevaju napor koji se ne može uvijek povezati s neposrednim zadovoljstvom. U takvim slučajevima motivacija može proizlaziti iz šireg značenja aktivnosti.

Primjerice, osoba može prihvatiti dugotrajno učenje zato što želi promijeniti karijeru ili nastaviti s rehabilitacijskim vježbama zato što joj je važno vratiti funkcionalnost.

Samomotivacija i teorija samoodređenja

Teorija samoodređenja, koju su razvili Edward Deci i Richard Ryan, objašnjava kako kvaliteta motivacije ovisi o tome u kojoj su mjeri zadovoljene osnovne psihološke potrebe.

Prema toj teoriji, tri su potrebe posebno važne.

Autonomija

Autonomija znači doživljaj da osoba ima određenu slobodu izbora i da njezino djelovanje odgovara njezinim namjerama i vrijednostima.

Samomotivaciju može podržati pitanje: „Zašto je meni važno da ovo učinim?”

Kompetentnost

Kompetentnost se odnosi na osjećaj sposobnosti i učinkovitosti u suočavanju sa zadacima.

Motivacija može biti stabilnija kada osoba ima priliku učiti, dobivati korisne povratne informacije i primjećivati napredak.

Povezanost

Povezanost znači osjećaj pripadnosti, prihvaćenosti i značajne povezanosti s drugim ljudima.

Samomotivacija ne zahtijeva izolaciju. Podrška drugih, zajednički ciljevi i osjećaj da nekome pripadamo mogu olakšati ustrajnost.

Prema teoriji samoodređenja, motivacija je kvalitetnija kada su ove potrebe podržane. Međutim, njihov utjecaj ovisi o kontekstu i pojedincu, a nijedna od njih sama po sebi ne jamči dosljedno ponašanje.

Samomotivacija i samoučinkovitost

Samoučinkovitost je uvjerenje osobe da može organizirati i provesti postupke potrebne za određeni zadatak ili cilj.

Albert Bandura isticao je njezinu važnost za izbor aktivnosti, količinu uloženog napora i ustrajnost pred preprekama.

Osoba koja vjeruje da može napredovati u određenom području vjerojatnije će pokušati, nastaviti nakon pogreške i tražiti načine za poboljšanje.

Niska samoučinkovitost može otežati samomotivaciju čak i kada je cilj osobi važan. Ako osoba unaprijed vjeruje da neće uspjeti, može odgađati početak ili odustati prije nego što provjeri svoje stvarne mogućnosti.

Samoučinkovitost se može razvijati kroz:

Važno je da se samoučinkovitost razvija na temelju iskustva i realistične procjene, a ne samo pozitivnih tvrdnji o sebi.

Samomotivacija i ciljevi

Ciljevi usmjeravaju pažnju i pružaju kriterij prema kojem osoba može procjenjivati napredak. Međutim, cilj sam po sebi ne osigurava djelovanje.

Učinkovito postavljanje ciljeva uključuje nekoliko elemenata.

Jasnoća

Cilj treba biti dovoljno jasan da osoba može prepoznati što želi postići.

Umjesto „Želim biti bolji”, konkretniji cilj može biti „Želim tri puta tjedno vježbati po trideset minuta”.

Osobna važnost

Cilj je lakše održavati kada osoba razumije zašto joj je važan.

Ciljevi preuzeti isključivo zbog tuđih očekivanja mogu biti teži za održavanje ako osoba ne prepoznaje njihovu osobnu vrijednost.

Izvedivost

Cilj treba predstavljati smislen izazov, ali istodobno uzimati u obzir dostupno vrijeme, energiju, znanje i druge okolnosti.

Prezahtjevan cilj može izazvati obeshrabrenje, dok cilj koji ne zahtijeva nikakav napor možda neće pružiti dovoljno poticaja.

Konkretni koraci

Veliki ciljevi postaju izvediviji kada se razdijele na manje zadatke.

Primjerice, cilj promjene karijere može uključivati istraživanje zanimanja, procjenu potrebnih vještina, odabir obrazovnog programa i izradu financijskog plana.

Praćenje napretka

Praćenje omogućuje osobi da prepozna pomake, uoči probleme i prilagodi strategiju.

Važno je pratiti pokazatelje koji su povezani s djelovanjem, a ne isključivo konačni rezultat koji može ovisiti i o čimbenicima izvan osobne kontrole.

Samomotivacija kada nema volje

Jedan od čestih problema jest uvjerenje da je potrebno prvo osjetiti motivaciju, a tek onda započeti aktivnost.

U stvarnosti odnos između motivacije i ponašanja može djelovati u oba smjera. Motivacija može potaknuti djelovanje, ali početak aktivnosti može povećati zanimanje, osjećaj sposobnosti ili spremnost na nastavak.

To ne znači da osoba uvijek treba ignorirati umor ili neugodne emocije. Potrebno je razlikovati prolazni otpor prema zadatku od stvarne iscrpljenosti, zdravstvenih problema ili preopterećenosti.

Kada je prepreka uglavnom početna nevoljkost, korisne mogu biti sljedeće strategije:

Primjerice, osoba koja odgađa pisanje može odlučiti da će otvoriti dokument i pisati pet minuta. Taj mali korak ne jamči da će nastaviti, ali smanjuje prepreku započinjanja.

Ako se nakon početka pokaže da je osoba izrazito iscrpljena, razumno je prilagoditi zadatak ili se odmoriti.

Samomotivacija i disciplina

Motivacija i disciplina povezane su, ali nisu iste.

**Motivacija** obuhvaća razloge, želje i procjene koje pokreću ili usmjeravaju ponašanje.

**Samodisciplina** odnosi se na sposobnost dosljednog djelovanja prema ciljevima i kada postoje konkurentski impulsi, ometanja ili trenutačna nevoljkost.

Osoba može biti motivirana za cilj, ali joj nedostajati struktura potrebna za redovito djelovanje. Može imati i dobro organiziranu rutinu koja joj omogućuje da nastavi s aktivnošću čak i kada je motivacija slabija.

Samomotivacija zato nije zamjena za disciplinu, planiranje ili navike. Najčešće djeluju zajedno.

Primjerice, osoba koja želi naučiti programirati može biti motivirana zanimanjem za tehnologiju, koristiti raspored za organizaciju učenja i razviti naviku da svakodnevno riješi jedan manji zadatak.

Samomotivacija i samokontrola

Samokontrola se odnosi na reguliranje impulsa, pažnje, emocija i ponašanja kada se pojave sukobljeni ciljevi ili iskušenja.

Samomotivacija pomaže osobi zadržati smjer djelovanja, dok samokontrola može pomoći u upravljanju ponašanjem koje bi je udaljilo od tog smjera.

Primjerice, osoba može biti snažno motivirana za pripremu ispita, ali istodobno osjećati poriv da provjerava društvene mreže. Samokontrola može pomoći u odgađanju provjeravanja, a planiranje okoline može smanjiti dostupnost ometanja.

Ipak, samokontrola ne bi trebala biti jedini oslonac. Promjena okoline, razvoj navika, realistični ciljevi i smanjenje nepotrebnog opterećenja mogu smanjiti potrebu za stalnim suzbijanjem impulsa.

Uloga emocija u samomotivaciji

Emocije utječu na to koje aktivnosti doživljavamo privlačnima, važnima, prijetećima ili prezahtjevnima.

Pozitivne emocije mogu olakšati istraživanje i kreativnost, dok strah, sram, dosada ili frustracija mogu otežati započinjanje ili održavanje aktivnosti.

Međutim, neugodna emocija ne znači automatski da je cilj pogrešan ili da osoba treba odustati. Ponekad je nelagoda očekivan dio učenja, izlaganja novim situacijama ili promjene ustaljenih obrazaca.

Korisno je razlikovati:

Ako osoba osjeća snažan otpor, može se zapitati što ga održava. Možda joj nedostaju vještine, možda je zadatak nejasan, možda se boji pogreške ili možda cilj više nije usklađen s njezinim prioritetima.

Samomotivacija postaje održivija kada uključuje razumijevanje emocija, a ne samo pokušaj njihova nadjačavanja.

Samomotivacija i dopamin

Dopamin je neurotransmiter uključen u procese učenja, motivacije, procjene važnosti podražaja i usmjeravanja ponašanja prema nagradama.

Njegova uloga nije jednostavno stvaranje zadovoljstva. Dopaminski sustavi sudjeluju i u procesima povezanim s očekivanjem nagrade, učenjem iz ishoda i spremnošću na ulaganje napora.

Motivacija može ovisiti o tome koliko osoba očekuje određeni ishod, koliko ga vrednuje i koliko je truda potrebno za njegovo ostvarenje.

Primjerice, ako osoba procijeni da je nagrada vrlo udaljena, neizvjesna ili preskupa u odnosu na potreban napor, može joj biti teško održavati motivaciju.

To ne znači da se samomotivacija može jednostavno povećati podizanjem razine dopamina. Ljudsko ponašanje proizlazi iz složenog djelovanja živčanih sustava, učenja, kognitivnih procjena, emocija i okolinskih uvjeta.

Popularna ideja da je za motivaciju dovoljno povećavati dopamin ili provoditi „dopaminski detoks” previše je pojednostavljena. Korisnije je razmotriti konkretne čimbenike koji oblikuju ponašanje, kao što su dostupnost nagrade, težina zadatka, kvaliteta sna, stres, navike i osobni smisao aktivnosti.

Samomotivacija i odgađanje zadovoljstva

Odgađanje zadovoljstva znači odabir manje neposredne nagrade ili odgodu trenutačnog zadovoljstva radi potencijalno vrijednijeg budućeg ishoda.

Primjerice, osoba može odabrati učenje umjesto gledanja serije jer joj je važno položiti ispit.

Takve odluke nisu uvijek jednostavne. Buduće nagrade često su neizvjesne, dok je trenutačno zadovoljstvo neposredno i konkretno.

Samomotivaciju može olakšati ako osoba:

Odgađanje zadovoljstva ne treba shvatiti kao univerzalno pravilo da je buduće uvijek važnije od sadašnjeg. Odmor, odnosi i neposredno zadovoljstvo također su važni dijelovi života. Potrebno je pronaći ravnotežu između trenutačnih potreba i dugoročnih ciljeva.

Samomotivacija i povratne informacije

Povratne informacije pružaju podatke o tome koliko je ponašanje učinkovito i što bi se moglo poboljšati.

Korisne povratne informacije trebaju biti dovoljno konkretne da osoba može nešto poduzeti na temelju njih.

Umjesto opće procjene „Nisam dobar u ovome”, korisnije je utvrditi koji dio zadatka stvara poteškoće i što je potrebno dodatno uvježbati.

Samomotivaciji mogu pomoći:

Pritom je važno razlikovati trud od rezultata. Velik trud ne jamči uspjeh, ali rezultat koji nije ostvaren ne znači nužno da trud nije imao vrijednost ili da osoba nema sposobnosti za napredak.

Samomotivacija i samosabotaža

Samosabotaža obuhvaća ponašanja kojima osoba otežava vlastito ostvarivanje ciljeva, ponekad i bez jasne svjesne namjere.

Može uključivati:

Takvi obrasci mogu imati različite funkcije. Odgađanje, primjerice, može kratkoročno smanjiti tjeskobu povezanu sa zadatkom. Međutim, dugoročno povećava pritisak i otežava ostvarenje cilja.

Samomotivacija se može poboljšati kada osoba prepozna što njezino ponašanje kratkoročno olakšava, a što dugoročno otežava.

Umjesto da se usredotoči isključivo na pitanje „Zašto nemam dovoljno volje?”, korisnije je pitati se:

Samomotivacija i perfekcionizam

Perfekcionizam može otežati samomotivaciju kada osoba smatra da rezultat mora biti besprijekoran ili da pogreške predstavljaju dokaz osobne nedostatnosti.

Takva očekivanja mogu dovesti do odgađanja jer početak zadatka otvara mogućnost da rezultat neće odgovarati idealu.

Osoba može provoditi mnogo vremena planirajući, istražujući ili popravljajući detalje, ali izbjegavati završetak i izlaganje rezultata procjeni.

Korisne strategije uključuju:

Cilj nije smanjiti kvalitetu rada, nego spriječiti da težnja savršenstvu onemogući napredak.

Samomotivacija i odmor

Samomotivacija ne znači stalnu produktivnost. Održavanje djelovanja zahtijeva i upravljanje energijom, oporavkom i opterećenjem.

Nedostatak sna, dugotrajan stres, emocionalna iscrpljenost i prevelik broj obveza mogu smanjiti koncentraciju, inicijativu i sposobnost reguliranja ponašanja.

U takvim okolnostima problem ne mora biti nedostatak motivacije. Možda su zahtjevi veći od dostupnih resursa.

Korisno je razlikovati:

Ako se dugotrajno smanjenje energije, interesa ili motivacije pojavljuje zajedno s drugim teškoćama i narušava svakodnevni život, korisno je razmotriti stručnu pomoć. Takvo stanje ne treba automatski tumačiti kao nedostatak discipline.

Kako razvijati samomotivaciju?

Samomotivacija se može podržati promjenom načina postavljanja ciljeva, organizacijom okoline i razvojem navika.

1. Razjasnite osobni razlog

Odredite zašto vam je određeni cilj važan.

Pokušajte razlikovati vlastite razloge od pritiska okoline, potrebe za dokazivanjem ili straha od tuđe procjene.

2. Pretvorite cilj u konkretne postupke

Umjesto da se usredotočite samo na konačni rezultat, odredite ponašanja koja mu mogu pridonijeti.

Primjerice, cilj „Želim napredovati u struci” može se pretvoriti u redovito učenje, praktične zadatke i traženje povratnih informacija.

3. Smanjite početni napor

Odredite najmanji korak kojim možete započeti aktivnost.

Početni korak treba biti dovoljno jednostavan da smanji prepreku djelovanja, ali i dalje povezan sa stvarnim ciljem.

4. Napravite plan

Odredite kada, gdje i kako ćete djelovati.

Možete koristiti provedbene namjere: „Ako završim ručak, učit ću dvadeset minuta.”

5. Prilagodite okolinu

Uklonite nepotrebna ometanja i pripremite resurse unaprijed.

Nemojte se oslanjati samo na suzbijanje impulsa ako možete promijeniti uvjete koji ih potiču.

6. Pratite napredak

Bilježite provedene korake i rezultate koji su važni za cilj.

Praćenje može pomoći uočiti napredak koji bi inače ostao nezamijećen te otkriti kada plan treba prilagoditi.

7. Razvijajte realističnu samoučinkovitost

Umjesto da čekate potpunu sigurnost u vlastite sposobnosti, postupno stječite iskustvo.

Započnite zadacima koji su izazovni, ali izvedivi, a zatim prilagođavajte zahtjevnost.

8. Naučite se nositi s nelagodom

Prepoznajte da dosada, frustracija i nesigurnost ne moraju automatski zaustaviti djelovanje.

Pokušajte razlikovati nelagodu koju možete podnijeti od signala da vam je potreban odmor, podrška ili promjena plana.

9. Koristite nagrade promišljeno

Nagrade mogu podržati ponašanje, osobito kada su zadaci zahtjevni ili rezultati udaljeni.

Međutim, važno je razmotriti kako nagrada utječe na motivaciju i doživljaj autonomije. Ako je moguće, povežite aktivnost i s osjećajem napretka, kompetentnosti ili osobnog smisla.

10. Redovito preispitujte ciljeve

Samomotivacija ne znači slijepo ustrajanje u svakom cilju.

Ako se promijene vaše potrebe, mogućnosti ili prioriteti, razmotrite treba li promijeniti strategiju, prilagoditi cilj ili usmjeriti energiju prema nečemu drugome.

Praktična vježba: osobni sustav samomotivacije

Odaberite jedan cilj koji vam je važan, ali vam je teško dosljedno djelovati prema njemu.

Korak 1: Odredite razlog

Dovršite rečenicu:

„Ovaj mi je cilj važan zato što…”

Pokušajte navesti razlog koji je povezan s vašim vrijednostima ili stvarnim potrebama.

Korak 2: Prepoznajte prepreku

Odgovorite na pitanja:

Korak 3: Odredite najmanji sljedeći korak

Napišite jednu radnju koju možete provesti u kratkom vremenu.

Primjer: Umjesto „Učit ću cijelo poslijepodne”, odredite „Pročitat ću pet stranica i zapisati tri ključne ideje”.

Korak 4: Povežite radnju s okidačem

Dovršite rečenicu:

„Kada se dogodi __________, učinit ću __________.”

Primjer: „Kada završim jutarnju kavu, otvorit ću materijale i učiti petnaest minuta.”

Korak 5: Pripremite okolinu

Odredite što možete unaprijed pripremiti kako biste olakšali početak.

Primjerice, pripremite materijale, uklonite telefon iz vidnog polja ili rezervirajte vrijeme u kalendaru.

Korak 6: Odredite alternativu

Razmislite što ćete učiniti ako se pojavi najvjerojatnija prepreka.

Primjer: „Ako ne stignem učiti ujutro, odvojit ću petnaest minuta nakon večere.”

Korak 7: Pratite provedbu sedam dana

Svaki dan zabilježite:

Na kraju tjedna procijenite je li plan izvediv i pridonosi li cilju. Ako nije, prilagodite ga umjesto da automatski zaključite kako nemate dovoljno motivacije.

Česte zablude

„Samomotivirani ljudi uvijek imaju volju.”

Motivacija se mijenja kod svih ljudi. Samomotivacija uključuje sposobnost ponovnog usmjeravanja, a ne trajno održavanje istog emocionalnog stanja.

„Ako mi je cilj dovoljno važan, ne bi mi trebalo biti teško.”

Čak i važni ciljevi mogu zahtijevati napor, odricanje i suočavanje s nelagodom. Teškoće ne znače automatski da cilj nije važan.

„Samomotivacija znači da se moram oslanjati samo na sebe.”

Podrška drugih, povratne informacije i suradnja mogu biti važni izvori motivacije. Samostalno usmjeravanje ponašanja ne znači odbacivanje pomoći.

„Moram prvo osjetiti motivaciju, a zatim djelovati.”

Ponekad motivacija prethodi djelovanju, a ponekad se povećava nakon što osoba započne aktivnost i primijeti napredak.

„Ako nisam dosljedan, nemam dovoljno discipline.”

Nedosljednost može biti posljedica nerealističnog plana, iscrpljenosti, nejasnih ciljeva ili nepovoljnih okolnosti. Korisno je analizirati uzrok prije nego što se problem pripiše osobnim nedostacima.

„Samomotivacija znači stalno raditi na sebi.”

Odmor, odnosi, igra i aktivnosti koje nisu usmjerene na produktivnost također imaju vrijednost. Samomotivacija treba služiti smislenom životu, a ne pretvoriti svaku aktivnost u zadatak koji treba optimizirati.

Sažetak

Samomotivacija je proces aktiviranja, usmjeravanja i održavanja vlastitog ponašanja prema ciljevima. Na nju utječu osobne vrijednosti, unutarnja i vanjska motivacija, osjećaj kompetentnosti, samoučinkovitost, emocionalna regulacija, navike i okruženje.

Razvijanje samomotivacije ne zahtijeva stalnu inspiraciju ni neprekidno oslanjanje na snagu volje. Korisnije je povezati važne ciljeve s konkretnim postupcima, olakšati početak aktivnosti, pripremiti okolinu, pratiti napredak i prilagođavati plan kada se pojave prepreke.

Važno je razlikovati nedostatak trenutačne volje od iscrpljenosti, nejasnog cilja ili potrebe za promjenom. Samomotivacija uključuje i sposobnost preispitivanja ciljeva kada više ne odgovaraju osobnim vrijednostima ili okolnostima.

**Održiva samomotivacija ne temelji se na tome da se uvijek osjećamo spremno djelovati, nego na tome da razumijemo zašto djelujemo i razvijamo načine da taj razlog pretvorimo u konkretne korake.**

Povezane lekcije

Izvori i literatura