Samoispunjavajuće proročanstvo

Zadnja provjera: listopad 2026.

Samoispunjavajuće proročanstvo psihološki je i društveni proces u kojem očekivanje nekog ishoda pridonosi ponašanju koje povećava vjerojatnost da će se taj ishod doista ostvariti. Osoba na temelju svojih očekivanja mijenja način na koji razmišlja, osjeća ili djeluje, a posljedice takvog ponašanja mogu potvrditi njezino početno uvjerenje.

Pojam je posebno važan za razumijevanje međuljudskih odnosa, obrazovanja, radnog okruženja i društvenih stereotipa. Pokazuje da očekivanja nisu samo pasivna predviđanja budućnosti. Ona mogu utjecati na odluke i postupke kojima osoba djelomično oblikuje vlastita iskustva.

Samoispunjavajuće proročanstvo ne znači da se svaka misao ili želja nužno ostvaruje. Riječ je o procesu u kojem očekivanja utječu na ponašanje i okolnosti, a time i na vjerojatnost određenog ishoda. Na rezultat istodobno utječu i drugi ljudi, objektivni uvjeti i čimbenici koje osoba ne može kontrolirati.

Kako nastaje samoispunjavajuće proročanstvo?

Proces se može prikazati kao slijed nekoliko međusobno povezanih koraka.

1. Stvaranje očekivanja

Osoba razvija uvjerenje o tome što će se dogoditi. Očekivanje može nastati na temelju prethodnih iskustava, tuđih procjena, stereotipa ili vlastitih strahova.

Primjerice, osoba koja je nekoliko puta doživjela odbijanje može početi vjerovati da će je i drugi ljudi odbaciti.

2. Promjena ponašanja

Očekivanje utječe na to kako osoba pristupa situaciji. Može postati opreznija, povučenija, obrambenija ili pretjerano usmjerena na znakove koji bi mogli potvrditi njezino uvjerenje.

U prethodnom primjeru osoba može izbjegavati započeti razgovor, djelovati nezainteresirano ili se povući čim primijeti najmanji znak neizvjesnosti.

3. Reakcija okoline

Drugi ljudi reagiraju na ponašanje koje opažaju, a ne nužno na očekivanje koje ga je izazvalo.

Ako osoba djeluje zatvoreno i nezainteresirano, drugi mogu zaključiti da ne želi komunikaciju te se i sami udaljiti.

4. Potvrđivanje početnog očekivanja

Osoba primjećuje da drugi doista nisu uspostavili blizak kontakt i zaključuje da je njezino početno uvjerenje bilo točno.

Pritom može previdjeti da je i vlastito ponašanje djelomično pridonijelo ishodu. Početno očekivanje tako postaje dio procesa koji ga potvrđuje.

**Očekivanje → ponašanje → reakcija okoline → ishod koji potvrđuje očekivanje.**

Taj se ciklus može ponavljati i učvršćivati. Ipak, samoispunjavajuće proročanstvo ne nastaje svaki put kada se očekivanje i ishod podudaraju. Važno je utvrditi je li očekivanje doista utjecalo na ponašanje i pridonijelo rezultatu.

Klasično objašnjenje pojma

Sociolog Robert K. Merton uveo je pojam samoispunjavajućeg proročanstva u društvenu teoriju 1948. godine.

Prema njegovu objašnjenju, početno pogrešna definicija situacije može potaknuti ponašanje koje dovodi do toga da se prvotno očekivanje na kraju ostvari. Drugim riječima, uvjerenje koje u početku ne odgovara stvarnosti može promijeniti postupke ljudi i tako pridonijeti nastanku nove stvarnosti.

Merton je posebno naglašavao društvene procese. Primjerice, glasina da je neka banka pred financijskim slomom može navesti velik broj klijenata da istodobno povuku svoj novac. Takva reakcija može stvoriti ozbiljne financijske probleme koji prethodno nisu bili neizbježni.

Ovaj primjer pokazuje da samoispunjavajuće proročanstvo nije ograničeno na pojedinačnu psihologiju. Može djelovati i na razini organizacija, tržišta i društvenih institucija.

Važno je razlikovati samoispunjavajuće proročanstvo od običnog predviđanja. Ako se očekivani događaj dogodi neovisno o očekivanju, nije nužno riječ o samoispunjavajućem procesu. Ključna je upravo uzročna uloga očekivanja u nastanku ishoda.

Samoispunjavajuće proročanstvo u međuljudskim odnosima

Očekivanja mogu utjecati na način na koji se ponašamo prema drugim ljudima, a time i na njihove reakcije prema nama.

Očekivanje odbacivanja

Osoba koja očekuje odbacivanje može postati pretjerano oprezna u odnosima. Može izbjegavati pokazivanje interesa, teško izražavati potrebe ili tumačiti neutralne reakcije kao znak nezainteresiranosti.

Druga osoba tada može zaključiti da nema dovoljno interesa za razvoj odnosa i prestati ulagati trud.

Početno uvjerenje da će osoba biti odbačena tako može pridonijeti ponašanju koje povećava vjerojatnost udaljavanja.

Međutim, ne mora svako udaljavanje biti posljedica takvog procesa. Druga osoba može doista biti nezainteresirana, nedostupna ili nekompatibilna. Zato je važno ne preuzimati automatski odgovornost za svaki negativan ishod odnosa.

Očekivanje sukoba

Osoba koja očekuje da će razgovor završiti svađom može unaprijed zauzeti obrambeni stav. Može govoriti oštrijim tonom, prekidati sugovornika ili tumačiti neslaganje kao napad.

Druga osoba može reagirati obrambeno ili ljutito, čime razgovor doista postaje konfliktan.

U ovom slučaju očekivanje sukoba utječe na ponašanje koje mijenja tijek interakcije.

Očekivanje nepouzdanosti

Ako netko vjeruje da mu druga osoba ne može vjerovati ili da će ga iznevjeriti, može je stalno provjeravati, zahtijevati dodatna jamstva ili joj ograničavati samostalnost.

Takvo ponašanje može narušiti povjerenje i povećati napetost u odnosu. Druga osoba može postati manje otvorena ili se početi udaljavati, što se zatim tumači kao potvrda početne sumnje.

Ipak, nepovjerenje ponekad proizlazi iz stvarnih iskustava. Prepoznavanje mogućeg samoispunjavajućeg proročanstva ne znači zanemarivanje dokaza o nečijoj nepouzdanosti, nego razlikovanje opravdanog opreza od očekivanja koja se održavaju bez dovoljne provjere.

Pygmalionov učinak: kada očekivanja poboljšavaju izvedbu

Pygmalionov učinak oblik je samoispunjavajućeg proročanstva u kojem pozitivna očekivanja jedne osobe mogu pridonijeti boljoj izvedbi druge osobe.

Pojam se posebno povezuje s istraživanjima očekivanja nastavnika o sposobnostima učenika.

U poznatom istraživanju Rosenthal i Jacobson iz 1968. godine nastavnicima su predstavljeni učenici za koje se tvrdilo da imaju potencijal za posebno intelektualno napredovanje. Očekivanja su bila nasumično povezana s odabranim učenicima, a istraživači su potom pratili njihove rezultate.

Rezultati su potaknuli velik interes za mogućnost da očekivanja nastavnika utječu na razvoj učenika. Međutim, kasnija istraživanja pokazala su da učinci očekivanja nisu jednako veliki ni pouzdani u svim okolnostima. Početno istraživanje imalo je metodološka ograničenja, a rezultati ne opravdavaju tvrdnju da sama pozitivna očekivanja automatski poboljšavaju uspjeh.

Mogući mehanizam uključuje promjene u ponašanju nastavnika. Nastavnik koji očekuje napredak može učeniku češće pružati prilike za učenje, davati korisniju povratnu informaciju, pokazivati više strpljenja i poticati ga da nastavi nakon pogreške.

Učenik tako dobiva bolje uvjete za napredak, a njegovi rezultati mogu dodatno ojačati nastavnikova očekivanja.

Pygmalionov učinak pokazuje da očekivanja mogu utjecati na prilike koje ljudi dobivaju i na način na koji ih drugi podržavaju. Ne znači da su sposobnosti neograničene niti da je neuspjeh posljedica nedostatka pozitivnih očekivanja.

Golemov učinak: kada negativna očekivanja otežavaju uspjeh

Golemova učinka koristi se za opis situacija u kojima negativna očekivanja mogu pridonijeti slabijoj izvedbi ili nepovoljnijem razvoju.

Primjerice, voditelj koji vjeruje da određeni zaposlenik nije sposoban može mu dodjeljivati manje zahtjevne zadatke, rjeđe tražiti njegovo mišljenje ili mu pružati manje povratnih informacija.

Zaposlenik tako dobiva manje prilika za razvoj. Njegov napredak može biti sporiji, a voditelj to može protumačiti kao potvrdu početne procjene.

Sličan proces može se pojaviti u obrazovanju, sportu i drugim okruženjima u kojima jedna osoba ima utjecaj na prilike i razvoj druge.

Ipak, negativna očekivanja ne moraju uvijek dovesti do slabije izvedbe. Njihov utjecaj ovisi o tome kako se izražavaju, kakve resurse osoba ima, kakvu podršku dobiva i koliko može utjecati na vlastitu situaciju.

Važno je razlikovati očekivanje od stvarne procjene sposobnosti. Ako se procjena temelji na relevantnim dokazima, može pomoći u odabiru odgovarajuće podrške. Problem nastaje kada se početna procjena pretvori u trajnu pretpostavku koja ograničava prilike za promjenu.

Samoispunjavajuće proročanstvo u radu i obrazovanju

Očekivanja mogu utjecati na način na koji nadređeni, nastavnici, treneri i drugi autoriteti raspodjeljuju pažnju, zadatke i povratne informacije.

U radnom okruženju voditelj koji vjeruje da zaposlenik ima velik potencijal može mu povjeriti zahtjevniji zadatak, pružiti mentorstvo i omogućiti više samostalnosti. Takve prilike mogu pridonijeti razvoju sposobnosti.

Suprotno tome, zaposlenik kojeg se smatra nepouzdanim može dobivati manje prilika za samostalno djelovanje, čak i kada je početna procjena bila nepotpuna ili pogrešna.

U obrazovanju očekivanja mogu utjecati na složenost zadataka koje učenici dobivaju, vrijeme koje im nastavnici posvećuju i način na koji tumače njihove pogreške.

Takvi procesi mogu pridonijeti održavanju nejednakosti ako se očekivanja temelje na stereotipima, društvenom položaju ili drugim čimbenicima koji nisu izravno povezani sa sposobnostima pojedinca.

Kako bi se smanjio taj rizik, korisno je primjenjivati jasne kriterije procjene, pružati usporedive prilike i redovito provjeravati jesu li očekivanja usklađena sa stvarnim rezultatima.

Samoispunjavajuće proročanstvo i stereotipi

Stereotipi su generalizirana uvjerenja o članovima određene društvene skupine. Kada utječu na očekivanja i postupke prema pojedincima, mogu pridonijeti stvaranju uvjeta u kojima se neka očekivanja djelomično ostvaruju.

Primjerice, ako se od pripadnika određene skupine očekuje slabija izvedba, mogu dobivati manje prilika, manje podrške ili više negativnih povratnih informacija. Takve okolnosti mogu otežati njihov uspjeh, a rezultat se zatim pogrešno pripisuje osobinama cijele skupine.

Srodni je pojam **prijetnja stereotipom**, koji se odnosi na situaciju u kojoj svijest o negativnom stereotipu može izazvati zabrinutost da će osoba potvrditi taj stereotip. Ta zabrinutost može ometati izvedbu u određenim uvjetima.

Prijetnja stereotipom i samoispunjavajuće proročanstvo povezani su pojmovi, ali nisu istovjetni. U samoispunjavajućem proročanstvu očekivanje mijenja ponašanje ili okolnosti tako da pridonosi vlastitom ostvarenju. Kod prijetnje stereotipom važnu ulogu može imati stres koji osoba doživljava zbog mogućnosti da bude procijenjena kroz negativan stereotip.

U oba slučaja važno je izbjegavati pojednostavljene zaključke o sposobnostima pojedinaca i uzeti u obzir društvene uvjete u kojima se izvedba odvija.

Samoispunjavajuće proročanstvo i samopouzdanje

Očekivanja o vlastitim sposobnostima mogu utjecati na motivaciju, ustrajnost i način suočavanja s teškoćama.

Osoba koja vjeruje da može naučiti određenu vještinu možda će biti spremnija pokušavati, tražiti povratne informacije i mijenjati strategiju nakon pogreške. Time povećava mogućnost napretka.

Osoba koja očekuje neuspjeh može ranije odustati, izbjegavati izazove ili pogreške tumačiti kao dokaz da nema sposobnosti. Takvo ponašanje može smanjiti prilike za učenje.

Ovaj je proces povezan s pojmom **samoefikasnosti**, koji je Albert Bandura koristio za označavanje uvjerenja osobe da može organizirati i provesti postupke potrebne za ostvarivanje određenog cilja.

Samoefikasnost nije isto što i opće samopouzdanje. Osoba može vjerovati da može uspješno riješiti određenu vrstu zadatka, a istodobno biti nesigurna u drugim područjima.

Također, pozitivno očekivanje samo po sebi nije dovoljno za uspjeh. Važni su znanje, vještine, raspoloživi resursi, kvaliteta strategije i stvarne mogućnosti djelovanja.

Kako razlikovati samoispunjavajuće proročanstvo od slučajnosti?

Nije svako ostvareno očekivanje primjer samoispunjavajućeg proročanstva. Ako osoba predvidi da će pasti kiša i ona doista padne, to ne znači da je njezino očekivanje uzrokovalo vremensku promjenu.

Da bi se govorilo o samoispunjavajućem proročanstvu, potrebno je pokazati da je očekivanje utjecalo na ponašanje ili društvene okolnosti koje su pridonijele ishodu.

Pritom treba razmotriti nekoliko pitanja:

U svakodnevnim odnosima nije uvijek moguće pouzdano utvrditi uzročnost. Zato je bolje govoriti o mogućem doprinosu očekivanja nego zaključiti da je osoba sama izazvala svaki ishod koji je očekivala.

Kako prepoznati i prekinuti negativan ciklus očekivanja?

Samoispunjavajuće proročanstvo može se održavati kada osoba očekuje negativan ishod, ponaša se u skladu s tim očekivanjem i zatim vlastito ponašanje ili reakcije drugih tumači kao njegovu potvrdu.

Prekidanje takvog ciklusa počinje razlikovanjem očekivanja od činjenica.

Prepoznati početno uvjerenje

Korisno je jasno formulirati što osoba očekuje.

Primjerice: „Ako izrazim svoje neslaganje, druga će me osoba odbaciti.”

Takva formulacija omogućuje da se uvjerenje razmotri kao pretpostavka koju je moguće provjeriti, a ne kao neupitna činjenica.

Ispitati dokaze

Potrebno je razmotriti iskustva koja podupiru očekivanje, ali i ona koja mu proturječe.

Ako je osoba ranije doživjela odbacivanje, njezin strah može biti razumljiv. Ipak, prethodno iskustvo ne dokazuje da će svaka buduća osoba reagirati na isti način.

Uočiti ponašanje koje proizlazi iz očekivanja

Osoba može provjeriti kako njezino uvjerenje utječe na postupke.

Ako očekuje odbacivanje, možda skriva interes, izbjegava razgovor ili unaprijed prekida kontakt. Prepoznavanje tih postupaka otvara mogućnost drukčijeg izbora.

Provesti mali i siguran eksperiment

Umjesto pokušaja da se odmah promijeni duboko uvjerenje, osoba može odabrati mali postupak koji omogućuje prikupljanje novih informacija.

Primjerice, može jasno izraziti mišljenje u odnosu u kojem se osjeća sigurno i promatrati reakciju druge osobe.

Cilj nije dokazati da će svi reagirati pozitivno, nego utvrditi je li početno očekivanje preširoko i postoje li okolnosti u kojima se ishod razlikuje.

Razmotriti vanjske čimbenike

Važno je ne pripisivati svaki negativan ishod vlastitim očekivanjima. Drugi ljudi imaju vlastite interese, ograničenja i odluke, a neke okolnosti ne ovise o ponašanju pojedinca.

Ako druga osoba ne pokazuje interes za odnos, ne poštuje dogovore ili sustavno odbacuje potrebe pojedinca, problem se ne mora moći riješiti promjenom vlastitih očekivanja.

Razvijati fleksibilnija očekivanja

Umjesto apsolutnog uvjerenja, poput „Uvijek ću pogriješiti”, korisnije je razviti realističniju procjenu: „Mogu pogriješiti, ali mogu se pripremiti, učiti i prilagoditi ako se to dogodi.”

Fleksibilna očekivanja ne zahtijevaju slijepi optimizam. Ona omogućuju da se budućnost procjenjuje na temelju dostupnih informacija, uz priznavanje neizvjesnosti i mogućnosti promjene.

Sažetak

Samoispunjavajuće proročanstvo nastaje kada očekivanje utječe na ponašanje ili okolnosti tako da povećava vjerojatnost vlastitog ostvarenja. Proces može djelovati kroz povlačenje, obrambene reakcije, raspodjelu prilika, način pružanja podrške ili ponašanje drugih ljudi.

Pozitivna očekivanja mogu pridonijeti napretku ako potiču korisne postupke i omogućuju bolje prilike, dok negativna očekivanja mogu održavati teškoće ako ograničavaju djelovanje ili mijenjaju način na koji ljudi tretiraju jedni druge. Ipak, očekivanja ne određuju ishod sama po sebi i ne mogu objasniti sve uspjehe ni neuspjehe.

Prepoznavanje ovog procesa pomaže razlikovati činjenice od pretpostavki, uočiti vlastiti doprinos određenim ishodima i provjeriti postoje li alternativni načini djelovanja. Istodobno je važno prepoznati stvarne vanjske prepreke i ne preuzimati odgovornost za postupke drugih ljudi.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Merton, R. K. (1948). The self-fulfilling prophecy. *The Antioch Review, 8*(2), 193–210. https://doi.org/10.2307/4609267

2. Rosenthal, R., & Jacobson, L. (1968). *Pygmalion in the Classroom: Teacher Expectation and Pupils' Intellectual Development*. Holt, Rinehart and Winston.

3. Jussim, L., & Harber, K. D. (2005). Teacher expectations and self-fulfilling prophecies: Knowns and unknowns, resolved and unresolved controversies. *Personality and Social Psychology Review, 9*(2), 131–155. https://doi.org/10.1207/s15327957pspr0902_3

4. Madon, S., Jussim, L., & Eccles, J. (1997). In search of the powerful self-fulfilling prophecy. *Journal of Personality and Social Psychology, 72*(4), 791–809. https://doi.org/10.1037/0022-3514.72.4.791

5. Snyder, M., Tanke, E. D. i Berscheid, E. (1977). Social perception and interpersonal behavior: On the self-fulfilling nature of social stereotypes. *Journal of Personality and Social Psychology*, 35(9), 656–666. [doi.org/10.1037/0022-3514.35.9.656](https://doi.org/10.1037/0022-3514.35.9.656)

6. Bandura, A. (1997). *Self-Efficacy: The Exercise of Control*. W. H. Freeman.

7. Rosenthal, R. (1994). Interpersonal expectancy effects: A 30-year perspective. *Current Directions in Psychological Science, 3*(6), 176–179. https://doi.org/10.1111/1467-8721.ep10770698

8. Steele, C. M., & Aronson, J. (1995). Stereotype threat and the intellectual test performance of African Americans. *Journal of Personality and Social Psychology, 69*(5), 797–811. https://doi.org/10.1037/0022-3514.69.5.797

9. Madon, S., Guyll, M., Buller, A. A., Scherr, K. C., Willard, J., Spoth, R., & Jussim, L. (2008). The accumulation of stereotype-based self-fulfilling prophecies. *Journal of Personality and Social Psychology, 95*(3), 607–624. https://doi.org/10.1037/0022-3514.95.3.607