Samodijagnosticiranje

Zadnja provjera: listopad 2026.

Kratki videozapis na društvenoj mreži nabraja „pet znakova da imaš ADHD”, a gledatelj prepoznaje sve. Internetski popis simptoma „potvrđuje” depresiju. Samodijagnosticiranje – zaključivanje o vlastitom psihičkom poremećaju bez stručne procjene – danas je vrlo često. Ova lekcija objašnjava zašto je tako privlačno, zašto je nepouzdano i kako korisno upotrijebiti ono što osoba sama primijeti.

Zašto je samodijagnosticiranje privlačno

• **Objašnjenje i olakšanje.** Naziv za teškoću može dati osjećaj da je osoba shvaćena i da nije „lijena” ili „čudna”.
• **Zajednica.** Ljudi s istom etiketom na mrežama nude razumijevanje i pripadnost.
• **Dostupnost.** Stručna procjena može biti skupa ili zahtijevati dugo čekanje.

Te potrebe su razumljive i opravdane. Problem je u tome što internetski izvori ne mogu pružiti ono što stručna procjena pruža.

Zašto je nepouzdano

• **Simptomi nisu specifični.** Teškoće s koncentracijom mogu biti dio ADHD-a, ali i depresije, anksioznosti, nedostatka sna, stresa ili tjelesne bolesti. Ista teškoća ima mnogo mogućih uzroka.
• **Općeniti opisi.** Popisi „znakova” često sadrže iskustva koja ima većina ljudi, pa se gotovo svatko u njima prepozna (više u lekciji [Efekt Barnum](/lekcija/efekt-barnum)).
• **Netočni sadržaji.** U istraživanju sto najgledanijih videozapisa o ADHD-u na jednoj društvenoj mreži približno polovica sadržavala je netočne ili pojednostavljene informacije (Yeung i sur., 2022).
• **Potvrđujuća pristranost.** Kad se jednom posumnja na određeni poremećaj, lakše se primjećuju podaci koji to potvrđuju (više u lekciji [Potvrđujuća pristranost u samoprocjeni](/lekcija/potvrdjujuca-pristranost-u-samoprocjeni)).
• **Nedostaje procjena funkcioniranja.** Dijagnoza ne ovisi samo o prisutnosti simptoma, nego i o trajanju, patnji, ometanju funkcioniranja i isključivanju drugih uzroka (više u lekciji [Simptomi, sindromi i dijagnoze](/lekcija/simptomi-sindromi-i-dijagnoze)).

Mogući rizici

• propuštanje stvarnog uzroka, primjerice poremećaja štitnjače ili nedostatka sna;
• liječenje „na svoju ruku”, uključujući lijekove ili dodatke prehrani;
• identitet izgrađen oko etikete koja možda ne odgovara;
• s druge strane, osoba može i ispravno posumnjati, ali bez procjene ne dobiti odgovarajuću pomoć.

Kako korisno upotrijebiti vlastita opažanja

Samoopažanje nije bezvrijedno – upravo ono često potakne traženje pomoći. Korisno je:

1. zapisati **konkretne teškoće**, kada su počele, koliko traju i u kojim se situacijama javljaju;

2. zapisati kako teškoće **utječu na posao, školu, odnose i san**;

3. razmisliti o **drugim mogućim uzrocima** – stresu, snu, tjelesnom zdravlju;

4. ponijeti zapis na razgovor s **liječnikom obiteljske medicine, psihologom ili psihijatrom** i reći što ste pročitali, kao pitanje, a ne kao gotov zaključak.

Česte zablude

• **„Prepoznao sam se u svim znakovima, znači da imam poremećaj.”** Mnogi znakovi česti su u općoj populaciji.
• **„Samo ja znam što osjećam, pa mogu sam postaviti dijagnozu.”** Doživljaj je važan, ali dijagnoza traži i procjenu drugih uzroka i funkcioniranja.
• **„Stručnjaci samo žele etiketirati.”** Dobra procjena jednako tako može zaključiti da poremećaja nema.

Primjer

Ema (izmišljeni primjer) nakon videozapisa zaključuje da ima ADHD jer zaboravlja obaveze i ne može se usredotočiti. Odlučuje zapisati teškoće dva tjedna. Primjećuje da su se pojavile prije pet mjeseci, kad je počela raditi noćne smjene i spavati četiri do pet sati. Na razgovoru s liječnicom spominje i ADHD i san; liječnica predlaže da se najprije riješi problem spavanja i zatim ponovno procijeni koncentracija.

Sažetak

Samodijagnosticiranje je razumljivo jer nudi objašnjenje i pripadnost, ali je nepouzdano: simptomi nisu specifični, mnogi internetski sadržaji su netočni, a dijagnoza traži procjenu trajanja, funkcioniranja i drugih uzroka. Vlastita opažanja korisna su kao polazište za razgovor sa stručnjakom, a ne kao gotov zaključak.

Povezane lekcije

• [Simptomi, sindromi i dijagnoze](/lekcija/simptomi-sindromi-i-dijagnoze)
• [Psihološke etikete](/lekcija/psiholoske-etikete)
• [Efekt Barnum](/lekcija/efekt-barnum)
• [Kada je samopomoć dovoljna, a kada nije](/lekcija/kada-je-samopomoc-dovoljna)
• [Kada potražiti stručnu pomoć](/lekcija/kada-potraziti-strucnu-pomoc)
• [Kako procijeniti vjerodostojnost izvora?](/lekcija/kako-procijeniti-vjerodostojnost-izvora)

Izvori i literatura

• Yeung, A., Ng, E. i Abi-Jaoude, E. (2022). TikTok and attention-deficit/hyperactivity disorder: A cross-sectional study of social media content quality. *The Canadian Journal of Psychiatry*, 67(12), 899–906. [doi.org/10.1177/07067437221082854](https://doi.org/10.1177/07067437221082854)