REBT

Zadnja provjera: listopad 2026.

**Racionalno-emocionalna bihevioralna terapija** (REBT) jedan je od prvih oblika kognitivne terapije. Razvija je Albert Ellis krajem 1950-ih, a smatra se jednim od temelja kognitivno-bihevioralne terapije (David i sur., 2018).

Ellis počinje rad u psihoanalitičkoj tradiciji, ali ga ne zadovoljavaju sporost i pasivnost psihoanalize. Primjećuje da klijenti brže napreduju kada im izravno pomogne uočiti i promijeniti uvjerenja kojima sami sebe uznemiruju. Na Ellisov rad utječu i stoički filozofi, osobito Epiktetova misao da ljude ne uznemiruju stvari same, nego mišljenja o njima. Terapija je u početku nosila naziv racionalna terapija, a današnji naziv dobila je 1990-ih, kako bi se naglasilo da uključuje i emocije i ponašanje.

Polazište: nije događaj, nego uvjerenje o njemu

Ellis tvrdi da ljude ne uznemiravaju toliko sami događaji koliko uvjerenja o njima. To je sažeo u **model ABC** (Ellis, 1962):

• **A** (engl. *activating event*) – događaj, primjerice neuspjeh na ispitu;
• **B** (engl. *beliefs*) – uvjerenja o tom događaju, primjerice „Moram uspjeti, inače sam bezvrijedan.”;
• **C** (engl. *consequences*) – emocionalne i ponašajne posljedice, primjerice potištenost i odustajanje.

Prema REBT-u, isti događaj može izazvati različite posljedice ovisno o uvjerenju. Kasnije su modelu dodani i koraci **D** (osporavanje uvjerenja) i **E** (nov, djelotvorniji pogled).

Iracionalna uvjerenja

REBT razlikuje **racionalna** uvjerenja, koja su fleksibilna i izražena kao želje i sklonosti („Volio bih uspjeti”), od **iracionalnih**, koja su kruta i apsolutna. Kao tipične oblike iracionalnih uvjerenja REBT navodi:

• **zahtjeve** („moram”, „trebaju”, „ne smije se dogoditi”);
• **katastrofiziranje** („to bi bilo užasno, najgore moguće”);
• **nisku toleranciju frustracije** („to ne mogu podnijeti”);
• **globalno ocjenjivanje sebe ili drugih** („ja sam neuspjeh”, „on je loš čovjek”).

Ellis naglašava i **bezuvjetno prihvaćanje sebe**: ponašanje se može ocjenjivati, ali osoba kao cjelina ne mora. Uz to govori o bezuvjetnom prihvaćanju drugih ljudi i života: drugi mogu postupati loše, a život može biti nepravedan, ali to ne znači da su drugi ljudi bezvrijedni ni da je život „nepodnošljiv”.

Zdrave i nezdrave negativne emocije

REBT ne nastoji ukloniti neugodne emocije. Razlikuje **zdrave negativne emocije**, koje su primjerene teškoj situaciji i pomažu da se s njom nosimo, od **nezdravih negativnih emocija**, koje su pretjerane i otežavaju djelovanje (Ellis i Dryden, 1997). Primjerice:

| Zdrava negativna emocija | Nezdrava negativna emocija |

|---|---|

| zabrinutost | tjeskoba |

| tuga | depresivnost |

| kajanje | krivnja koja osuđuje cijelu osobu |

| ljutnja koja potiče na rješavanje problema | bijes koji vodi u napad |

Prema REBT-u, zdrave negativne emocije proizlaze iz fleksibilnih uvjerenja („Jako bih volio da se to nije dogodilo”), a nezdrave iz krutih zahtjeva („To se nije smjelo dogoditi”). Cilj terapije zato nije ravnodušnost, nego primjerenija emocionalna reakcija.

Kako se radi

REBT je aktivan i usmjeren pristup. Terapeut pomaže klijentu prepoznati iracionalna uvjerenja i **osporavati** ih pitanjima o njihovoj logičnosti, utemeljenosti u dokazima i korisnosti. Uz to se koriste bihevioralni zadaci, primjerice namjerno suočavanje sa situacijama koje osoba izbjegava, i domaće zadaće. REBT se primjenjuje i u savjetovanju, obrazovanju i radu s grupama.

Osporavanje se obično provodi kroz tri vrste pitanja:

• **Empirijska:** „Gdje je dokaz da moraš uspjeti?”
• **Logička:** „Slijedi li iz toga što bi volio uspjeti da moraš uspjeti?”
• **Pragmatička:** „Kako ti to uvjerenje pomaže? Što ti donosi?”

REBT koristi i emocionalne i iskustvene postupke. Poznate su **vježbe napadanja srama**, u kojima osoba namjerno učini nešto bezopasno, ali pomalo neugodno, primjerice glasno izgovori stanicu u tramvaju, kako bi iskusila da može podnijeti neodobravanje drugih. U **racionalno-emotivnoj imaginaciji** osoba zamišlja tešku situaciju i vježba promjenu nezdrave emocije u zdravu (Ellis i Dryden, 1997).

Primjer

Petar je izmišljena osoba. Pred važan razgovor za posao osjeća jaku tjeskobu i misli: „Moram ostaviti savršen dojam. Ako me odbiju, to znači da ništa ne vrijedim.” U REBT-u terapeut s njim prepoznaje dva iracionalna uvjerenja: zahtjev („moram”) i globalno ocjenjivanje sebe („ništa ne vrijedim”).

Osporavanjem Petar dolazi do fleksibilnijeg uvjerenja: „Jako bih volio dobiti posao i potrudit ću se. Ako me odbiju, bit će mi žao, ali to govori o jednom razgovoru, a ne o mojoj vrijednosti.” Tjeskoba se pretvara u zabrinutost, koja ga potiče da se dobro pripremi, umjesto da ga blokira.

Po čemu se razlikuje od Beckove kognitivne terapije

Oba pristupa polaze od toga da tumačenja utječu na emocije. Beckova terapija uglavnom provjerava konkretne automatske misli kroz suradničko ispitivanje i bihevioralne eksperimente (vidi [KBT](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija)), dok je REBT usmjerena na temeljna, apsolutistička uvjerenja i u pravilu izravnije ih osporava. U praksi se te razlike često ublažavaju.

Što istraživanja pokazuju

Sustavni pregled i meta-analiza istraživanja REBT-a od njezinih početaka obuhvatila je 84 rada. U usporedbi s drugim intervencijama REBT je imala srednje velike učinke na ishode i na iracionalna uvjerenja nakon tretmana, a pronađeno je i nekoliko značajnih moderatora. Autori zaključuju da je REBT utemeljena psihološka intervencija, ali ističu ograničenja postojećih istraživanja (David i sur., 2018).

**Kako to čitati:** REBT ima empirijsku potporu, ali je istraživana znatno manje od Beckove kognitivno-bihevioralne terapije, a usporedna istraživanja uključuju vrlo različite skupine i kontrolne uvjete. Za razliku od KBT-a, za REBT ne postoji velik broj kvalitetnih istraživanja po pojedinim poremećajima.

REBT izvan terapije

Ellis je REBT zamislio i kao obrazovni pristup, koji ljudi mogu naučiti i primjenjivati sami. Iz toga su nastali programi **racionalno-emotivnog obrazovanja** za škole, u kojima djeca uče prepoznati vezu između uvjerenja i emocija, razlikovati želje od zahtjeva i nositi se s frustracijom. REBT se primjenjuje i u savjetovanju na radnom mjestu, u sportskoj psihologiji, primjerice za tremu pred natjecanje, i u brojnim knjigama za samopomoć.

Takve primjene pokazuju jednu od prednosti REBT-a: model ABC je jednostavan i lako se pamti. Istodobno, dokazi za pojedine primjene izvan terapije znatno su skromniji od dokaza za kliničku primjenu.

Kritike i ograničenja

• **Izravan stil.** Ellisov način rada izrazito je izravan, ponekad i grub. Neki klijenti takvo osporavanje doživljavaju kao napad, pa suvremeni terapeuti obično rade blaže i više surađuju.
• **Što je „racionalno”.** Kritičari upozoravaju da podjela na racionalna i iracionalna uvjerenja nosi određene filozofske pretpostavke o tome kako bi trebalo živjeti, koje nisu jednako prihvatljive svima.
• **Stvarni problemi.** Promjena uvjerenja ne rješava stvarne teškoće, poput nasilja ili siromaštva. REBT je korisnija kada se uvjerenja odnose na način nošenja s teškoćama, a ne kada bi se njome umanjivali stvarni problemi.

Česte zablude

• **„REBT uči ljude da ne osjećaju ništa.”** Cilj nije ravnodušnost, nego zamjena nezdravih negativnih emocija zdravima, primjerenima situaciji.
• **„Racionalno znači hladno i logično.”** U REBT-u racionalna su uvjerenja fleksibilna i korisna, a ne bezosjećajna.
• **„REBT i Beckova kognitivna terapija su isto.”** Dijele polazište, ali REBT se više usmjerava na opća, kruta uvjerenja i izravnije ih osporava.

Sažetak

Racionalno-emocionalna bihevioralna terapija jedan je od prvih oblika kognitivne terapije. Model ABC opisuje kako uvjerenja (B) o događaju (A) određuju emocionalne i ponašajne posljedice (C), a osporavanje (D) vodi do novog pogleda (E). REBT razlikuje fleksibilna, racionalna uvjerenja od krutih, iracionalnih – zahtjeva, katastrofiziranja, niske tolerancije frustracije i globalnog ocjenjivanja. Cilj nije ukloniti neugodne emocije, nego zamijeniti nezdrave negativne emocije zdravima. Rad uključuje empirijska, logička i pragmatička pitanja te iskustvene postupke poput vježbi napadanja srama. REBT ima empirijsku potporu, ali je manje istražena od Beckove kognitivne terapije.

Kamo dalje?

• [KBT – kognitivno-bihevioralna terapija](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija) – najistraženiji srodni pristup.
• [Emocije](/lekcija/sto-su-emocije) – teorije procjene: zašto isti događaj izaziva različite emocije.
• [Regulacija emocija](/lekcija/regulacija-emocija) – kognitivna promjena kao strategija regulacije.

Izvori i literatura

• David, D., Cotet, C., Matu, S., Mogoase, C. i Stefan, S. (2018). 50 years of rational-emotive and cognitive-behavioral therapy: A systematic review and meta-analysis. *Journal of Clinical Psychology*, 74(3), 304–318. [doi.org/10.1002/jclp.22514](https://doi.org/10.1002/jclp.22514)
• Ellis, A. (1962). *Reason and Emotion in Psychotherapy*. Lyle Stuart.
• Ellis, A. i Dryden, W. (1997). *The Practice of Rational Emotive Behavior Therapy* (2. izd.). Springer.