Razvojna psihologija

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Razvojna psihologija grana je psihologije koja proučava promjene i kontinuitete u ljudskom funkcioniranju tijekom cijelog životnog vijeka. Istražuje kako se mijenjaju mišljenje, pamćenje, jezik, emocije, osobnost, odnosi i ponašanje od prenatalnog razdoblja i djetinjstva do adolescencije, odrasle dobi i starosti.

Razvoj ne obuhvaća samo tjelesno sazrijevanje ili usvajanje novih sposobnosti. Uključuje promjene u načinu razumijevanja svijeta, upravljanja emocijama, stvaranja odnosa, donošenja odluka i prilagođavanja životnim okolnostima.

Primjerice, dijete postupno razvija sposobnost razumijevanja perspektive drugih ljudi, adolescent intenzivnije istražuje vlastiti identitet i društvenu pripadnost, dok odrasla osoba može tijekom života mijenjati svoje ciljeve, vrijednosti i način suočavanja s odgovornostima. U starijoj dobi mogu se mijenjati pojedine kognitivne sposobnosti, ali se istodobno mogu očuvati ili razvijati znanje, iskustvo i određene emocionalne vještine.

Razvoj nije potpuno jednak kod svih ljudi. Iako postoje određeni obrasci koji su česti u pojedinim razvojnim razdobljima, ljudi se razlikuju po brzini razvoja, iskustvima i načinima prilagodbe.

Razvojna psihologija nastoji objasniti kako nastaju te razlike, koji čimbenici potiču razvoj i zašto se neke osobine mijenjaju, dok druge ostaju relativno stabilne.

Što proučava razvojna psihologija?

Razvojna psihologija proučava promjene u različitim područjima ljudskog funkcioniranja. Ta su područja međusobno povezana i ne mogu se u potpunosti razumjeti odvojeno.

Tjelesni i neurobiološki razvoj

Tjelesni razvoj uključuje promjene u rastu, tjelesnim sposobnostima, senzornim funkcijama i radu živčanog sustava.

Razvoj mozga i živčanog sustava omogućuje postupno usavršavanje sposobnosti poput koordinacije pokreta, usmjeravanja pažnje i regulacije ponašanja.

Biološke promjene nastavljaju se i nakon djetinjstva. Pubertet donosi značajne hormonalne i tjelesne promjene, dok starenje može utjecati na brzinu pojedinih kognitivnih procesa i tjelesno funkcioniranje.

Ipak, biološki razvoj nije odvojen od iskustva. Učenje, odnosi, stres, prehrana, zdravstveno stanje i drugi čimbenici iz okoline mogu utjecati na razvoj i funkcioniranje organizma.

Kognitivni razvoj

Kognitivni razvoj obuhvaća promjene u pažnji, percepciji, pamćenju, mišljenju, zaključivanju, rješavanju problema i jeziku.

Djeca postupno razvijaju sposobnost povezivanja informacija, razumijevanja uzročno-posljedičnih odnosa i razmatranja različitih perspektiva. Tijekom odrastanja povećava se složenost mnogih kognitivnih procesa, iako se pojedine sposobnosti razvijaju različitim tempom.

Kognitivni razvoj ne prestaje završetkom djetinjstva. Odrasli nastavljaju stjecati znanja, razvijati stručnost i prilagođavati načine razmišljanja novim zahtjevima.

U starijoj dobi neke sposobnosti, poput brzine obrade informacija, mogu oslabjeti, dok se određeni oblici znanja i stručnosti mogu dobro održavati.

Emocionalni razvoj

Emocionalni razvoj uključuje promjene u prepoznavanju, izražavanju i regulaciji emocija te u razumijevanju emocionalnih stanja drugih ljudi.

Mala djeca postupno razvijaju sposobnost prepoznavanja emocija i upravljanja vlastitim reakcijama. U tome im pomažu sazrijevanje živčanog sustava, iskustvo i podrška odraslih osoba.

S razvojem se povećava sposobnost razumijevanja složenih emocionalnih iskustava, primjerice situacija u kojima osoba istodobno osjeća više različitih emocija.

Emocionalni razvoj nastavlja se tijekom cijelog života. Nova iskustva, odnosi i životne promjene mogu utjecati na način na koji osoba izražava osjećaje, reagira na stres i razumije vlastite potrebe.

Socijalni razvoj

Socijalni razvoj obuhvaća promjene u odnosima s drugim ljudima, razumijevanju društvenih pravila, razvoju empatije, suradnje i osjećaja pripadnosti.

Obitelj, vršnjaci, škola, radno okruženje i šira zajednica pružaju prilike za učenje društvenih vještina.

Tijekom odrastanja mijenjaju se odnosi koji imaju posebno značenje. U ranom djetinjstvu važnu ulogu imaju roditelji i drugi skrbnici, dok odnosi s vršnjacima postaju osobito važni tijekom školskog razdoblja i adolescencije. U odrasloj dobi razvoj se nastavlja kroz prijateljstva, partnerske odnose, roditeljstvo i profesionalne uloge.

Socijalni razvoj ne podrazumijeva samo prilagodbu postojećim pravilima. Ljudi također preispituju društvene norme i sudjeluju u njihovoj promjeni.

Razvoj osobnosti i identiteta

Razvojna psihologija proučava kako se oblikuju osobine ličnosti, samopoimanje, vrijednosti i osjećaj osobnog identiteta.

Osobnost pokazuje određenu stabilnost, ali nije potpuno nepromjenjiva. Neke osobine mogu se mijenjati kroz život, a iskustva i životne uloge mogu utjecati na način na koji osoba razumije sebe i reagira na okolinu.

Identitet uključuje osjećaj osobnog kontinuiteta, pripadnost društvenim skupinama i razumijevanje vlastite životne priče.

Adolescencija je važno razdoblje istraživanja identiteta, ali oblikovanje identiteta nije ograničeno na tu dob. Promjene u karijeri, odnosima, uvjerenjima i životnim okolnostima mogu potaknuti novo promišljanje o tome tko smo i što nam je važno.

Temeljna pitanja razvojne psihologije

Razvojna psihologija nastoji odgovoriti na nekoliko temeljnih pitanja o ljudskom razvoju.

Biološki čimbenici i okolina

Jedno od središnjih pitanja odnosi se na doprinos nasljeđa i okoline razvoju pojedinca.

Biološki čimbenici uključuju genetske predispozicije, sazrijevanje organizma i neurobiološke procese. Okolina uključuje obiteljske odnose, obrazovanje, kulturu, vršnjačke skupine, životne uvjete i različita iskustva.

Suvremena razvojna psihologija ne promatra nasljeđe i okolinu kao međusobno isključiva objašnjenja. Razvoj nastaje kroz njihovo složeno međudjelovanje.

Primjerice, dijete može imati određenu predispoziciju za razvoj glazbenih sposobnosti, ali će mogućnosti učenja, vježbanja i pristupa instrumentima utjecati na to kako će se ta predispozicija izraziti.

Jednako tako, iskustva mogu utjecati na razvoj i funkcioniranje bioloških sustava. Zato je često smislenije proučavati kako se biološki čimbenici i okolina međusobno povezuju nego pokušavati odrediti koji je od njih jedini uzrok određene osobine.

Kontinuitet i promjena

Neke se osobine razvijaju postupnim promjenama, dok druge mogu uključivati izraženije razvojne prijelaze.

Primjerice, rječnik se obično proširuje tijekom vremena kroz postupno usvajanje novih riječi. Nasuprot tome, početak puberteta uključuje promjene koje mogu biti uočljivije i povezane s biološkim sazrijevanjem.

Razvojna psihologija proučava i ono što se mijenja i ono što ostaje relativno stabilno.

Kontinuitet ne znači da osobina ostaje potpuno nepromijenjena, a promjena ne znači da nestaje sve što je postojalo prije. Razvoj često uključuje preoblikovanje prethodno stečenih sposobnosti i iskustava.

Opći razvojni obrasci i individualne razlike

Mnogi razvojni procesi pokazuju određene pravilnosti. Djeca u pravilu prolaze kroz povezane faze razvoja govora, kretanja i mišljenja, ali se vrijeme pojavljivanja pojedinih sposobnosti razlikuje.

Razlike mogu biti povezane s biološkim sazrijevanjem, temperamentom, iskustvom, zdravstvenim stanjem i uvjetima okoline.

Zbog toga razvojne norme treba koristiti kao orijentaciju, a ne kao stroge granice koje određuju što svako dijete ili odrasla osoba mora postići u određenoj dobi.

Razvojna psihologija nastoji razumjeti i zajedničke obrasce i raznolikost razvojnih putova.

Glavna razvojna razdoblja

Razvoj se često proučava kroz razdoblja koja se razlikuju prema biološkim promjenama, psihološkim zadacima i društvenim očekivanjima.

Granice između tih razdoblja nisu potpuno jednake za sve ljude niti se sve sposobnosti mijenjaju istodobno.

Prenatalno razdoblje

Prenatalni razvoj započinje začećem i traje do rođenja.

Tijekom tog razdoblja razvijaju se tjelesne strukture, organi i živčani sustav. Na razvoj mogu utjecati genetski čimbenici, zdravstveno stanje trudnice, prehrana, određene tvari iz okoline i drugi uvjeti.

Prenatalno razdoblje važno je za razumijevanje ranih bioloških temelja razvoja, ali kasnije funkcioniranje ne može se objasniti isključivo događajima prije rođenja.

Dojenačka i rana dječja dob

U najranijem razdoblju života odvijaju se važne promjene u osjetilnom funkcioniranju, kretanju, komunikaciji i stvaranju odnosa s osobama koje pružaju skrb.

Djeca postupno razvijaju sposobnost prepoznavanja poznatih osoba, istraživanja okoline, razumijevanja jednostavnih odnosa i korištenja sve složenijih oblika komunikacije.

Kvaliteta skrbi i interakcije s odraslima može pridonijeti osjećaju sigurnosti, emocionalnom razvoju i učenju.

Ipak, razvoj nije rezultat samo postupaka roditelja. Na njega utječu i djetetove osobine, zdravstveno stanje, šira obiteljska situacija i drugi čimbenici.

Predškolska dob

U predškolskoj dobi razvijaju se jezik, mašta, simboličko mišljenje, početne sposobnosti samoregulacije i razumijevanje društvenih pravila.

Igra ima važnu ulogu jer djeci omogućuje istraživanje odnosa, vježbanje uloga i izražavanje ideja.

Djeca postupno postaju sposobnija razumjeti da drugi ljudi mogu imati drukčije želje, znanja i uvjerenja. Razvoj tih sposobnosti odvija se postupno i ovisi o više čimbenika.

Školska dob

Tijekom školskog razdoblja razvijaju se složenije kognitivne sposobnosti, uključujući pažnju, pamćenje, planiranje i rješavanje problema.

Škola pruža strukturirane prilike za usvajanje znanja, dok odnosi s vršnjacima postaju važan kontekst za razvoj suradnje, uspoređivanje s drugima i razumijevanje društvenih očekivanja.

U tom razdoblju djeca postupno stvaraju realističniju sliku o vlastitim sposobnostima. Povratne informacije odraslih i iskustva uspjeha ili neuspjeha mogu utjecati na samopoimanje i motivaciju za učenje.

Adolescencija

Adolescencija uključuje pubertetske, kognitivne, emocionalne i društvene promjene.

Mladi postupno razvijaju sposobnost složenijeg apstraktnog mišljenja, preispituju vrijednosti i istražuju različite mogućnosti identiteta. Odnosi s vršnjacima mogu postati posebno važni, a istodobno se mijenja odnos prema roditeljima i drugim autoritetima.

Adolescencija nije samo razdoblje poteškoća ili impulzivnosti. Ona uključuje i razvoj kreativnosti, novih interesa, samostalnosti i sposobnosti razmišljanja o budućnosti.

Pojedinci se razlikuju u tempu sazrijevanja i načinu prilagodbe, a uvjeti okoline utječu na prilike koje imaju za razvoj.

Rana i srednja odrasla dob

Odrasla dob uključuje različite životne putove i uloge. Ljudi mogu graditi karijeru, stvarati partnerske odnose, postati roditelji, mijenjati zanimanje ili razvijati nove interese.

Razvoj u odrasloj dobi ne znači samo prilagodbu postojećim obvezama. Ljudi mogu mijenjati prioritete, usvajati nove vještine i preispitivati prethodne odluke.

Važne promjene mogu nastati zbog osobnih izbora, društvenih okolnosti ili neočekivanih događaja.

Ne postoji jedan univerzalni raspored životnih postignuća koji odgovara svim pojedincima.

Starija dob

Starenje uključuje tjelesne, kognitivne, emocionalne i društvene promjene.

Neke kognitivne sposobnosti, poput brzine obrade informacija i dijela radnog pamćenja, mogu slabjeti, dok se znanje, iskustvo i pojedini aspekti stručnosti mogu očuvati.

Starija dob također može uključivati promjene u društvenim ulogama, zdravlju, svakodnevnim aktivnostima i mreži odnosa.

Razvoj u ovom razdoblju nije jednak kod svih ljudi. Način starenja ovisi o zdravstvenim čimbenicima, prethodnim iskustvima, okolini i dostupnim resursima.

Važno je razlikovati uobičajene promjene povezane sa starenjem od ozbiljnijih poteškoća koje zahtijevaju stručnu procjenu.

Važne teorije razvojne psihologije

Tijekom razvoja psihologije nastali su različiti teorijski pristupi koji objašnjavaju kako se mijenjaju sposobnosti, odnosi i osobnost.

Svaka teorija ističe određene mehanizme razvoja. Nijedna pojedinačna teorija ne objašnjava sve aspekte ljudskog razvoja.

Teorija kognitivnog razvoja Jeana Piageta

Jean Piaget smatrao je da djeca aktivno izgrađuju razumijevanje svijeta kroz interakciju s okolinom.

Prema njegovu pristupu, kognitivni razvoj uključuje promjene u načinu na koji djeca organiziraju informacije i razumiju pojave. Piaget je opisao nekoliko razvojnih stadija, od senzomotoričkog razdoblja do formalnih operacija.

Njegov je rad znatno utjecao na proučavanje dječjeg mišljenja i načina na koji djeca razumiju količinu, prostor, uzročnost i druge pojmove.

Suvremena istraživanja zadržavaju važnost ideje da djeca aktivno konstruiraju znanje, ali su preispitala neka Piagetova tumačenja razvojnih stadija i vrijeme pojavljivanja pojedinih sposobnosti.

Djeca u nekim područjima mogu pokazati kompetencije ranije nego što je Piaget pretpostavljao, a uspješnost često ovisi o zadatku i iskustvu.

Sociokulturna teorija Leva Vygotskog

Lev Vygotsky naglašavao je važnost društvene interakcije, jezika i kulture u kognitivnom razvoju.

Prema njegovu pristupu, mnoge sposobnosti razvijaju se kroz suradnju s osobama koje imaju više iskustva ili znanja. Jezik pritom služi ne samo komunikaciji nego i organizaciji mišljenja i ponašanja.

Jedan od poznatih pojmova njegova pristupa jest **zona približnog razvoja**. Ona označava razliku između onoga što dijete može učiniti samostalno i onoga što može postići uz odgovarajuću pomoć.

Primjerice, dijete možda ne može samostalno riješiti određeni matematički problem, ali ga može uspješno riješiti uz objašnjenje ili usmjeravanje odrasle osobe.

Vygotskijev pristup naglašava da se učenje i razvoj odvijaju u društvenom i kulturnom kontekstu, a ne samo kroz individualno sazrijevanje.

Psihosocijalna teorija Erika Eriksona

Erik Erikson razvoj je promatrao kroz cijeli životni vijek i opisao niz psihosocijalnih pitanja koja postaju posebno važna u različitim životnim razdobljima.

Među poznatim temama njegova modela nalaze se razvoj povjerenja, autonomije, inicijative, osjećaja kompetentnosti, identiteta, intimnosti i osjećaja smisla.

Primjerice, adolescencija se u njegovu modelu povezuje s pitanjem identiteta, dok se rana odrasla dob povezuje s razvojem bliskih odnosa.

Eriksonova teorija ponudila je širok okvir za razumijevanje razvoja osobnosti i društvenih odnosa tijekom života. Međutim, njezine stadije i razvojne zadatke ne treba tumačiti kao strogo univerzalne obrasce kroz koje svaka osoba prolazi na jednak način.

Teorija privrženosti Johna Bowlbyja

John Bowlby razvio je teoriju privrženosti, koja objašnjava važnost ranih emocionalnih veza između djece i osoba koje se o njima skrbe.

Prema tom pristupu, odnos s dostupnim i odgovornim skrbnikom može pružiti osjećaj sigurnosti koji djetetu omogućuje istraživanje okoline i traženje pomoći kada mu je potrebna.

Mary Ainsworth i suradnici pridonijeli su empirijskom proučavanju različitih obrazaca privrženosti.

Istraživanja privrženosti pokazala su važnost ranih odnosa za razumijevanje emocionalnog razvoja, ali ne znače da rani obrasci potpuno određuju kasnije odnose.

Iskustva tijekom života, kvaliteta kasnijih odnosa i drugi čimbenici također mogu utjecati na razvoj i promjene u obrascima privrženosti.

Ekološka teorija Urieja Bronfenbrennera

Urie Bronfenbrenner naglašavao je da se razvoj odvija unutar više međusobno povezanih sustava okoline.

Djetetov razvoj ne oblikuje samo neposredna obitelj nego i odnosi sa školom, lokalnom zajednicom, roditeljskim radnim okruženjem, kulturnim vrijednostima i širim društvenim uvjetima.

Njegov je ekološki pristup kasnije proširen u bioekološki model koji naglašava međudjelovanje osobe, okoline, razvojnih procesa i vremena.

Primjerice, školski uspjeh nije moguće objasniti samo sposobnostima djeteta. Na njega mogu utjecati i kvaliteta poučavanja, obiteljski resursi, odnosi s vršnjacima, zdravstveno stanje i šire obrazovne mogućnosti.

Ovaj pristup pomaže razumjeti zašto razvojne procese nije dovoljno proučavati samo na razini pojedinca.

Pristup razvoju tijekom cijelog životnog vijeka

Psihologija razvoja tijekom cijelog životnog vijeka, povezana s radom Paula Baltesa i drugih istraživača, naglašava da se razvoj nastavlja tijekom svih životnih razdoblja.

Prema tom pristupu, razvoj uključuje dobitke i gubitke, plastičnost, individualne razlike i prilagodbu promjenjivim okolnostima.

Primjerice, odrasla osoba može razviti stručnost u novom području, dok istodobno doživljava promjene u drugim sposobnostima ili životnim mogućnostima.

Razvoj se zato ne promatra samo kao neprekidno poboljšavanje svih sposobnosti, nego kao proces u kojem ljudi raspolažu različitim resursima i pronalaze načine prilagodbe.

Kako se istražuje razvoj?

Razvojna psihologija koristi znanstvene metode kako bi proučavala promjene tijekom vremena i čimbenike koji su povezani s njima.

Longitudinalna istraživanja

Longitudinalna istraživanja prate iste pojedince kroz dulje razdoblje.

Omogućuju proučavanje promjena unutar pojedinca i odnosa između ranijih iskustava i kasnijih ishoda.

Primjerice, istraživači mogu pratiti razvoj jezičnih sposobnosti iste skupine djece tijekom više godina.

Prednost je takvih istraživanja mogućnost proučavanja individualnih razvojnih putova. Nedostaci uključuju visoke troškove, dugotrajnost i mogućnost da dio sudionika odustane od sudjelovanja.

Transverzalna istraživanja

Transverzalna istraživanja uspoređuju različite dobne skupine u jednom vremenskom razdoblju.

Primjerice, istraživači mogu usporediti sposobnosti pamćenja kod mlađih odraslih i starijih osoba.

Takva su istraživanja često brža i jednostavnija od longitudinalnih, ali razlike između dobnih skupina ne moraju proizlaziti samo iz dobi. Na rezultate mogu utjecati razlike u obrazovanju, životnim iskustvima i društvenim okolnostima.

Sekvencijalna istraživanja

Sekvencijalna istraživanja kombiniraju elemente longitudinalnog i transverzalnog pristupa. Mogu pratiti više dobnih skupina kroz određeno razdoblje.

Takav dizajn pomaže razlikovati promjene povezane s dobi od razlika povezanih s generacijom ili povijesnim okolnostima.

Eksperimentalna i opažajna istraživanja

Eksperimentalna istraživanja omogućuju sustavnu provjeru učinaka određenih čimbenika, osobito kada je moguće manipulirati neovisnom varijablom.

Opažajna istraživanja proučavaju ponašanje i odnose među varijablama bez izravnog manipuliranja svim čimbenicima.

Budući da se mnogi razvojni čimbenici ne mogu etički ili praktično eksperimentalno mijenjati, razvojna psihologija koristi različite istraživačke pristupe.

Važno je razlikovati povezanost od uzročnosti. Ako je određeno iskustvo povezano s kasnijim ishodom, to samo po sebi ne dokazuje da je iskustvo jedini ili izravni uzrok tog ishoda.

Zašto je razvojna psihologija važna?

Razvojna psihologija pridonosi razumijevanju potreba i mogućnosti ljudi u različitim životnim razdobljima.

Obrazovanje

Poznavanje kognitivnog i emocionalnog razvoja pomaže prilagoditi poučavanje predznanju, sposobnostima i potrebama učenika.

Primjerice, način objašnjavanja apstraktnih pojmova treba prilagoditi iskustvu učenika, a složenije zadatke uvoditi postupno.

Razvojna psihologija također pomaže razumjeti individualne razlike i izbjeći očekivanje da sva djeca napreduju jednakim tempom.

Roditeljstvo i odgoj

Razumijevanje razvoja pomaže odraslima prepoznati da dječje ponašanje ovisi o razvojnim sposobnostima, emocionalnim potrebama i kontekstu.

Primjerice, teškoće u regulaciji emocija kod malog djeteta ne treba tumačiti jednako kao iste teškoće kod odrasle osobe jer se razlikuju razvojne mogućnosti i razina samostalnosti.

To ne znači zanemarivanje granica i odgovornosti, nego prilagođavanje očekivanja i načina podrške dobi i sposobnostima djeteta.

Mentalno zdravlje

Poznavanje razvojnih procesa pomaže razumjeti kako se emocionalne i ponašajne poteškoće mogu pojaviti, mijenjati ili nestajati tijekom života.

Razvojni kontekst važan je za procjenu jesu li određena ponašanja očekivana za pojedino razdoblje ili zahtijevaju dodatnu procjenu.

Razvojna psihologija pritom ne zamjenjuje kliničku procjenu, nego pruža okvir za razumijevanje osobe u kontekstu njezine dobi, iskustava i okolnosti.

Partnerski i obiteljski odnosi

Razvojne promjene mogu utjecati na potrebe, uloge i očekivanja u odnosima.

Prijelazi poput osamostaljivanja, roditeljstva, promjene karijere ili skrbi za starije članove obitelji mogu zahtijevati prilagodbu odnosa i svakodnevnih navika.

Razumijevanje razvoja pomaže prepoznati da se potrebe ljudi mogu mijenjati tijekom života te da odnosi često zahtijevaju pregovaranje o novim ulogama.

Starenje i kvaliteta života

Razvojna psihologija pomaže razlikovati promjene koje se mogu očekivati tijekom starenja od onih koje mogu upućivati na zdravstvene ili neurokognitivne poteškoće.

Također proučava kako ljudi održavaju osjećaj smisla, odnose, samostalnost i dobrobit tijekom promjena povezanih sa starijom dobi.

Zaključak

Razvojna psihologija proučava kako se ljudske sposobnosti, osobnost, emocije, identitet i odnosi mijenjaju tijekom cijelog životnog vijeka. Uključuje biološke, kognitivne, emocionalne i socijalne dimenzije razvoja te istražuje njihovo međudjelovanje.

Razvoj oblikuju nasljeđe i okolina, sazrijevanje i iskustvo, kao i kulturni i društveni kontekst. Ne odvija se jednako kod svih ljudi niti je uvijek linearan. Uključuje i stjecanje novih sposobnosti i promjene u postojećim obrascima funkcioniranja.

Teorije Piageta, Vygotskog, Eriksona, Bowlbyja, Bronfenbrennera i drugih istraživača nude različite načine razumijevanja razvojnih procesa. Zajedno pridonose slici razvoja kao složenog procesa koji uključuje pojedinca i okolinu u kojoj živi.

Razumijevanje razvoja važno je za obrazovanje, odgoj, mentalno zdravlje i međuljudske odnose jer omogućuje realističnije razumijevanje potreba, mogućnosti i individualnih razlika tijekom života.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Baltes, P. B. (1987). Theoretical propositions of life-span developmental psychology: On the dynamics between growth and decline. *Developmental Psychology, 23*(5), 611–626. https://doi.org/10.1037/0012-1649.23.5.611

2. Bowlby, J. (1969). *Attachment and Loss: Vol. 1. Attachment*. Basic Books.

3. Bronfenbrenner, U. (1979). *The ecology of human development: Experiments by nature and design*. Harvard University Press.

4. Erikson, E. H. (1968). *Identity: Youth and Crisis*. W. W. Norton & Company.

5. Flavell, J. H. (1999). Cognitive development: Children's knowledge about the mind. *Annual Review of Psychology, 50*, 21–45. https://doi.org/10.1146/annurev.psych.50.1.21

6. Piaget, J. (1952). *The Origins of Intelligence in Children*. International Universities Press.

7. Vygotsky, L. S. (1978). *Mind in Society: The Development of Higher Psychological Processes*. Harvard University Press.