Razvoj osobnosti kroz život

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Jedno od najstarijih i najtrajnijih uvjerenja o ljudskoj prirodi jest da se osobnost „skameni“ u odrasloj dobi. William James, otac američke psihologije, slikovito je ustvrdio da je osobnost nakon tridesete „poput gipsa“ — čvrsta, nepromjenjiva i konačna. To uvjerenje dugo je bilo prisutno i u znanstvenim krugovima: sve do sredine 1990-ih, prevladavalo je mišljenje da se osobnost prestaje mijenjati u odrasloj dobi.

No suvremena istraživanja — temeljena na desetljećima dugim longitudinalnim studijama koje prate iste ljude od adolescencije do starosti — pokazuju nešto drugačije. Osobnost nije ni potpuno fiksna ni potpuno proizvoljna. Ona se mijenja, ali na predvidive načine i u određenom smjeru. Ljudi u prosjeku postaju savjesniji, ugodniji i emocionalno stabilniji kako odrastaju, dok se ekstraverzija i otvorenost prema iskustvu mijenjaju na složeniji način — rastu u mladosti, a opadaju u starosti.

Ova lekcija objašnjava što istraživanja dosljedno pokazuju o promjenama osobnosti kroz život, koje su teorije razvijene da objasne te promjene, te što to znači za razumijevanje sebe i drugih.

Što znači „mijenjati se“?

Dvije vrste stabilnosti i promjene

Kada psiholozi govore o stabilnosti i promjeni osobnosti, razlikuju **dva različita pojma**:

**Stabilnost redoslijeda** (rank-order stability) odnosi se na relativni položaj pojedinca unutar skupine. Ako je Ana bila ekstravertiranija od Marka s 20 godina, hoće li biti ekstravertiranija i s 50? Stabilnost redoslijeda je visoka — koeficijenti prelaze 0,80 za jednogodišnje intervale, a čak i nakon 50 godina ostaju oko 0,20. To znači da se ljudi ne mijenjaju proizvoljno — oni koji su bili ekstravertiraniji od svojih vršnjaka u mladosti, u prosjeku ostaju ekstravertiraniji i kasnije.

**Promjena prosječne razine** (mean-level change) odnosi se na to mijenja li se prosječna razina neke osobine u cijeloj populaciji kroz vrijeme. Ovo je ono što obično mislimo kada kažemo da „ljudi postaju zreliji s godinama“.

Ova dva pojma nisu suprotstavljena. Moguće je da **svi ljudi postaju savjesniji** (promjena prosječne razine), a da poredak među njima ostaje isti (visoka stabilnost redoslijeda). Netko tko je bio među najmanje savjesnima s 20 godina može postati savjesniji s 40 — ali i dalje biti manje savjesan od svojih vršnjaka.

Stabilnost nije nepromjenjivost

Visoka stabilnost redoslijeda ne znači da se pojedinci ne mijenjaju. Studija koja je pratila ljude 50 godina od srednje škole do mirovine pokazala je da je 20% do 60% ljudi pokazalo pouzdanu promjenu na barem jednoj osobini. Dakle, iako je poredak relativno stabilan, **mnogi pojedinci se mijenjaju** — neki više, neki manje.

Što se mijenja: pet velikih osobina kroz život

Suvremena istraživanja osobnosti najčešće koriste **model pet velikih faktora** (Big Five): savjesnost, ugodnost, neuroticizam (emocionalna stabilnost), ekstraverzija i otvorenost prema iskustvu. Meta-analize koje su obuhvatile desetke tisuća sudionika iz SAD-a, Europe i Skandinavije daju dosljednu sliku razvojnih trendova.

Savjesnost: raste do starosti

**Savjesnost** (conscientiousness) odnosi se na organiziranost, odgovornost, disciplinu i ustrajnost. To je osobina koja najdosljednije raste tijekom odrasle dobi. Mladi ljudi u prosjeku postaju sve savjesniji kako preuzimaju nove društvene uloge — zaposlenje, partnerstvo, roditeljstvo. Ta promjena odražava princip zrelosti (maturity principle): ljudi se prilagođavaju zahtjevima odraslog života tako što postaju odgovorniji i organiziraniji.

Zanimljivo je da savjesnost raste **sve do starosti**, a zatim, u vrlo poznoj dobi, počinje opadati. Taj pad može odražavati smanjenje zahtjeva — umirovljenici više ne moraju biti toliko organizirani, pa se savjesnost može smanjiti.

Ugodnost: stabilna do starosti

**Ugodnost** (agreeableness) odnosi se na toplinu, suradljivost, povjerenje i empatiju. Nalazi o ugodnosti su složeniji od ostalih osobina. Neke studije pokazuju da ostaje relativno stabilna kroz veći dio odrasle dobi, a zatim raste u starosti. Druge pokazuju da se mijenja, ali u različitim smjerovima u različitim uzorcima.

Meta-analiza Graham i suradnika (2020) otkrila je da ugodnost **nije pokazala dosljednu promjenu** na razini cijelog uzorka — u nekim studijama je rasla, u drugima opadala, pa se u agregatu činila stabilnom. To sugerira da na ugodnost više utječu kontekstualni čimbenici nego na druge osobine.

Emocionalna stabilnost: raste, uz blagi pad na kraju

**Neuroticizam** (suprotan emocionalnoj stabilnosti) odnosi se na sklonost negativnim emocijama — anksioznosti, ljutnji, tuzi. Istraživanja dosljedno pokazuju da neuroticizam opada kroz odraslu dob — ljudi u prosjeku postaju emocionalno stabilniji. Ta promjena odražava sazrijevanje i bolju regulaciju emocija koja dolazi s godinama.

Međutim, pred sam kraj života, neuroticizam može **blago porasti**. Taj porast može odražavati gubitke i izazove koji dolaze sa starošću — zdravstvene probleme, gubitak bližnjih, smanjenje autonomije.

Ekstraverzija: raste u mladosti, opada u starosti

**Ekstraverzija** ima dva različita aspekta koja se razvijaju različito:

**Socijalna dominacija** (asertivnost, vodstvo, ambicija) raste do srednje odrasle dobi, a zatim se stabilizira. Ljudi u prosjeku postaju asertivniji i samopouzdaniji kako napreduju u karijeri i preuzimaju odgovornosti.

**Socijalna vitalnost** (društvenost, energičnost, traženje uzbuđenja) raste u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, a zatim opada kroz odraslu dob. Ljudi u prosjeku postaju manje društveni i manje skloni traženju uzbuđenja kako stare — što odražava promjene u prioritetima i energiji.

Meta-analiza iz 2018. pokazala je da je **ekstraverzija opadala kroz život** u većini uzoraka, osobito u američkim. Autori su to protumačili kao smanjenje pritiska da se ponašamo ekstravertirano kako starimo — američka kultura snažno potiče ekstraverziju, ali taj pritisak s godinama slabi.

Otvorenost: raste u mladosti, opada u starosti

**Otvorenost prema iskustvu** odnosi se na intelektualnu radoznalost, kreativnost, sklonost novim idejama i iskustvima. Obrazac je sličan socijalnoj vitalnosti: raste u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, a zatim opada kroz odraslu dob.

Taj pad može odražavati smanjenje kognitivne fleksibilnosti koje dolazi s godinama, ali i promjenu prioriteta — stariji ljudi mogu više cijeniti poznato i sigurno od novog i nepoznatog.

Teorije koje objašnjavaju promjene

Princip zrelosti

**Princip zrelosti** (maturity principle) tvrdi da ljudi u prosjeku postaju ugodniji, savjesniji i emocionalno stabilniji kako odrastaju. Ta promjena odražava prilagodbu na zahtjeve odraslog života — posao, partnerstvo, roditeljstvo zahtijevaju odgovornost, suradnju i emocionalnu kontrolu.

Teorija socijalnog ulaganja

**Teorija socijalnog ulaganja** (social investment theory) objašnjava zašto dolazi do promjena: kada ljudi preuzmu nove društvene uloge (zaposlenje, brak, roditeljstvo), oni ulažu sebe u te uloge. Ta ulaganja zahtijevaju nove obrasce ponašanja — odgovornost, organiziranost, suradnju. Kada se ti obrasci ponavljaju dovoljno dugo, oni se internaliziraju i postaju dio osobnosti.

Primjerice, osoba koja započne prvi posao mora biti na vrijeme, organizirati zadatke i surađivati s kolegama. Ta ponašanja, ponavljana svakodnevno, postupno jačaju savjesnost i ugodnost.

Princip kumulativnog kontinuiteta

**Princip kumulativnog kontinuiteta** (cumulative continuity principle) tvrdi da stabilnost redoslijeda raste s dobi — ljudi postaju sve više „svoji“ kako stare. To se objašnjava selekcijom okoline: ljudi biraju situacije koje odgovaraju njihovoj osobnosti, a te situacije zatim jačaju tu osobnost.

Primjerice, ekstravertirana osoba traži društvene situacije, koje zatim dodatno jačaju njezinu ekstraverziju. Introvertirana osoba izbjegava te situacije, što dodatno jača njezinu introverziju. Tako se **razlike među ljudima povećavaju** s godinama.

Plastičnost i promjena

Unatoč visokoj stabilnosti, princip plastičnosti (plasticity principle) tvrdi da ljudi mogu mijenjati svoju osobnost cijeli život kao odgovor na okolinu. Promjene su najveće u mladoj odrasloj dobi (kada se preuzimaju nove uloge) i u starosti (kada se uloge gube), a najmanje u srednjoj dobi (kada su uloge stabilne).

Kritike i ograničenja

Teorije osobnosti često **zanemaruju biološke čimbenike**. Istraživanja blizanaca pokazuju da je 40% varijance osobnosti genetski uvjetovano. Također, kulturalne razlike su značajne — obrasci promjene mogu se razlikovati u različitim kulturama.

Individualne razlike u promjeni

Iako prosječni trendovi pokazuju predvidive obrasce, ljudi se razlikuju u tome koliko i u kojem smjeru se mijenjaju. Meta-analiza iz 2025. pokazala je da su individualne razlike u promjeni osobnosti značajne — prosječni trendovi nisu dobar prediktor za pojedinca.

Neki ljudi se mijenjaju više od prosjeka, neki manje, a neki u suprotnom smjeru. Netko može postati manje savjesniji s godinama, unatoč tome što je prosječni trend porast. Te individualne razlike ovise o životnim iskustvima, genetskim predispozicijama i kontekstu.

Istraživanja također pokazuju da su promjene veće u mlađoj dobi nego u srednjoj i staroj dobi. Mladi ljudi su **osjetljiviji na promjenu** jer prolaze kroz više novih uloga i iskustava.

Primjeri iz svakodnevnog života

Zaposlenje. Mlada osoba koja započne prvi posao u prosjeku postaje savjesnija — mora biti na vrijeme, organizirati zadatke, surađivati s kolegama. Ta promjena nije samo ponašajna; ona postupno mijenja osobnost.

Roditeljstvo. Roditelji u prosjeku postaju **strpljiviji i odgovorniji**. Zahtjevi roditeljstva oblikuju osobnost kroz svakodnevno ponavljanje strpljenja, brige i organizacije.

Umirovljenje. Nakon umirovljenja, neki ljudi **postaju manje savjesni** — jer više ne moraju biti organizirani na isti način. Drugi postaju otvoreniji — jer imaju više vremena za nove aktivnosti.

Terapija. Istraživanja pokazuju da psihoterapija može promijeniti osobnost — osobito neuroticizam, koji može opasti kroz terapiju. Promjena je umjerena, ali trajna.

Traumatska iskustva. Teška trauma može promijeniti osobnost — ponekad negativno (povećanje neuroticizma), ali ponekad i pozitivno (posttraumatski rast).

Vježba za samostalno promišljanje

Sjetite se sebe prije pet ili deset godina. Pokušajte se prisjetiti:

Ova vježba nije procjena — služi **poticanju svjesnosti** o vlastitom razvojnom putu i razumijevanju da osobnost nije fiksna.

Česte zablude o razvoju osobnosti

Zabluda: „Osobnost se prestaje mijenjati nakon 30. godine.“

Ne. Iako je **stabilnost redoslijeda visoka** u srednjoj dobi, promjena prosječne razine se nastavlja cijeli život. Ljudi postaju savjesniji, ugodniji i emocionalno stabilniji sve do starosti — a otvorenost i socijalna vitalnost opadaju.

Zabluda: „Ako se osobnost mijenja, onda je nestabilna.“

Ne. Stabilnost redoslijeda i promjena prosječne razine mogu koegzistirati. Netko može biti relativno stabilan u odnosu na druge, a istovremeno apsolutno rasti na nekoj osobini.

Zabluda: „Ljudi se mijenjaju samo ako to sami odluče.“

Ne. Promjene osobnosti često se događaju **nesvjesno**, kao posljedica novih uloga i iskustava. Ljudi ne odlučuju svjesno „postat ću savjesniji“ — oni se prilagođavaju zahtjevima okoline.

Zabluda: „Promjena osobnosti je uvijek pozitivna.“

Ne. Iako prosječni trendovi pokazuju sazrijevanje, individualne promjene mogu biti negativne. Netko može postati manje savjesniji ili neurotičniji zbog stresa, traume ili nepovoljnih okolnosti.

Zabluda: „Osobnost se ne može mijenjati nakon odrasle dobi.“

Ne. Iako je stabilnost visoka, plastičnost je prisutna cijeli život. Terapija, nove uloge i iskustva mogu promijeniti osobnost — čak i u starosti.

Sažetak

Osobnost nije fiksna nakon tridesete, kako se dugo vjerovalo. Suvremena longitudinalna istraživanja pokazuju da se osobnost mijenja kroz cijeli život, ali na predvidive načine i u određenom smjeru.

Savjesnost, ugodnost i emocionalna stabilnost u prosjeku rastu kroz odraslu dob — što odražava princip zrelosti i teoriju socijalnog ulaganja. Ekstraverzija i otvorenost rastu u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, a zatim opadaju kroz odraslu dob.

Stabilnost redoslijeda je visoka — ljudi se ne mijenjaju proizvoljno u odnosu na svoje vršnjake. Ali promjena prosječne razine se nastavlja, a mnogi pojedinci pokazuju pouzdanu promjenu na barem jednoj osobini.

Promjene su najveće u mladoj odrasloj dobi i u starosti, a najmanje u srednjoj dobi. Individualne razlike su značajne — prosječni trendovi ne predviđaju dobro pojedinca.

Osobnost je **istovremeno stabilna i promjenjiva**. Ljudi ostaju ono što jesu — ali postaju zreliji kroz iskustvo i prilagodbu.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Graham, E. K., Weston, S. J., Gerstorf, D., Yoneda, T. B., Booth, T., Beam, C. R., ... i Mroczek, D. K. (2020). Trajectories of Big Five personality traits: A coordinated analysis of 16 longitudinal samples. *European Journal of Personality, 34*(3), 301–321. https://doi.org/10.1002/per.2259

2. Bleidorn, W., Buyukcan-Tetik, A., Schwaba, T., van Scheppingen, M. A., Denissen, J. J. A. i Funder, D. C. (2022). Stability and change in personality traits over the lifespan. *Personality and Social Psychology Review, 26*(2), 116–143. https://doi.org/10.1177/10888683211067797

3. Damian, R. I., Spengler, M., Sutu, A. i Roberts, B. W. (2019). Sixteen going on sixty-six: A longitudinal study of personality stability and change across 50 years. *Journal of Personality and Social Psychology, 117*(3), 674–695. https://doi.org/10.1037/pspp0000210

4. Roberts, B. W., Walton, K. E. i Viechtbauer, W. (2006). Patterns of mean-level change in personality traits across the life course: A meta-analysis of longitudinal studies. *Psychological Bulletin*, 132(1), 1–25. [doi.org/10.1037/0033-2909.132.1.1](https://doi.org/10.1037/0033-2909.132.1.1)

5. Specht, J. (2017). Personality development in adulthood and old age. U *Personality Development Across the Lifespan* (str. 89–108). Academic Press. https://doi.org/10.1016/B978-0-12-804674-6.00005-3

6. Roberts, B. W., & Wood, D. (2006). Personality development in the context of the neo-socioanalytic model of personality. U: D. K. Mroczek & T. D. Little (ur.), *Handbook of Personality Development*. Lawrence Erlbaum Associates.

7. Roberts, B. W. i Mroczek, D. (2008). Personality trait change in adulthood. *Current Directions in Psychological Science, 17*(1), 31–35. https://doi.org/10.1111/j.1467-8721.2008.00543.x

8. Specht, J., Egloff, B., & Schmukle, S. C. (2011). Stability and change of personality across the life course: The impact of age and major life events on mean-level and rank-order stability of the Big Five. *Journal of Personality and Social Psychology, 101*(4), 862–882. https://doi.org/10.1037/a0024950

9. Anusic, I. i Schimmack, U. (2016). Stability and change of personality traits, self-esteem, and well-being: Introducing the meta-analytic stability and change model of retest correlations. *Journal of Personality and Social Psychology, 110*(5), 766–781. https://doi.org/10.1037/pspp0000066

10. Hudson, N. W. i Fraley, R. C. (2015). Volitional personality trait change: Can people choose to change their personality traits? *Journal of Personality and Social Psychology, 109*(3), 490–507. https://doi.org/10.1037/pspp0000021