Rad s dijelovima ličnosti

Zadnja provjera: listopad 2026.

„Jedan dio mene želi otići na zabavu, a drugi bi radije ostao kod kuće.” Takve rečenice izgovaramo svakodnevno, a nekoliko psihoterapijskih pristupa pretvorilo je tu intuiciju u metodu: osoba se promatra kao skup „dijelova”, „modusa” ili „glasova” koji imaju različite ciljeve i osjećaje. Ova lekcija objašnjava ideju rada s dijelovima ličnosti, najpoznatije pristupe i ono što o njima pokazuju istraživanja.

Ideja višestrukosti

Ideja da um nije potpuno jedinstven stara je i raširena. Mnogi pristupi u psihologiji i psihoterapiji opisuju unutarnje sukobe kao razgovor različitih „dijelova”:

• **psihoanaliza** govori o idu, egu i superegu (više u lekciji [Freudova teorija](/lekcija/freudova-teorija));
• **transakcijska analiza** o ego-stanjima roditelja, odraslog i djeteta (više u lekciji [Transakcijska analiza](/lekcija/transakcijska-analiza));
• **geštalt terapija** koristi dijalog između dijelova osobe, primjerice tehnikom prazne stolice (više u lekciji [Gestalt-terapija](/lekcija/gestalt-terapija));
• **shema terapija** opisuje **moduse** – trenutačna emocionalna stanja, poput ranjenog djeteta, kritičkog roditelja ili zdrave odrasle osobe (Young i sur., 2003);
• **terapija unutarnjih obiteljskih sustava** (engl. *Internal Family Systems*, IFS) osobu opisuje kao sustav dijelova i „sebstva” (Schwartz, 1995).

Terapija unutarnjih obiteljskih sustava

IFS je danas jedan od najpopularnijih pristupa radu s dijelovima. Prema tom modelu, osoba ima nekoliko vrsta dijelova:

• **Prognanici** – dijelovi koji nose bolne emocije i sjećanja, primjerice sram ili strah.
• **Upravitelji** – dijelovi koji preventivno štite od boli, primjerice perfekcionizmom, kontrolom ili kritikom.
• **Vatrogasci** – dijelovi koji reagiraju kada bol izbije, primjerice prejedanjem, alkoholom ili bijegom.

Uz dijelove, model pretpostavlja postojanje **sebstva** – smirenog, znatiželjnog i suosjećajnog središta koje može voditi dijelove. Terapija se sastoji od upoznavanja dijelova, razumijevanja njihove zaštitne uloge i „oslobađanja” prognanika od tereta.

Zašto je takav jezik koristan

• **Smanjuje osudu** – umjesto „ja sam lijen” osoba može reći „dio mene se boji neuspjeha pa odgađa”.
• **Objašnjava unutarnje sukobe** – ambivalencija postaje razumljiva kao sukob dijelova s različitim ciljevima.
• **Potiče znatiželju** – o dijelovima se može pitati što žele i od čega štite.
• **Olakšava suosjećanje prema sebi** (više u lekciji [Samosuosjećanje](/lekcija/samosuosjecanje)).

Što pokazuju istraživanja

Istraživačka potpora razlikuje se među pristupima:

• **Shema terapija** ima dobre dokaze kod poremećaja ličnosti (Jacob i Arntz, 2013).
• **IFS** je manje istražen. U randomiziranom istraživanju osoba s reumatoidnim artritisom intervencija temeljena na IFS-u bila je povezana s manjom boli i depresivnim simptomima u odnosu na kontrolnu skupinu koja je dobila edukaciju (Shadick i sur., 2013). Za druge probleme dokazi su još ograničeni, a popularnost pristupa trenutačno je veća od istraživačke potpore.

Oprez

• **Dijelovi su metafora.** Jezik dijelova ne znači da osoba doslovno ima više ličnosti. To je važno razlikovati od disocijativnog poremećaja identiteta, ozbiljnog stanja koje zahtijeva specijaliziranu pomoć (više u lekciji [Disocijacija](/lekcija/disocijacija)).
• **Samostalan rad s traumom.** Rad s „prognanicima” može otvoriti bolna sjećanja i preporučuje se uz terapeuta.
• **Pretjerane tvrdnje.** Neki popularni izvori predstavljaju rad s dijelovima kao rješenje za sve probleme, za što nema dokaza.

Primjer

Marko je izmišljena osoba koja ne može prestati raditi do kasno u noć. U terapiji upoznaje „upravitelja” koji ga tjera na rad jer se boji da će, ako ne bude savršen, biti odbačen, kao što se osjećao kao dijete. Umjesto da se bori s tim dijelom, Marko ga pokušava razumjeti i umiriti. S vremenom lakše postavlja granice radnom vremenu.

Sažetak

Rad s dijelovima ličnosti polazi od ideje da osoba ima više „dijelova” s različitim ciljevima i osjećajima, a prisutan je u psihoanalizi, transakcijskoj analizi, geštalt terapiji, shema terapiji i terapiji unutarnjih obiteljskih sustava. Takav jezik može smanjiti osudu i potaknuti suosjećanje prema sebi. Dokazi su dobri za shema terapiju, a za IFS još ograničeni.

Povezane lekcije

• [Rad s unutarnjim djetetom](/lekcija/rad-s-unutarnjim-djetetom)
• [Unutarnji kritičar](/lekcija/unutarnji-kriticar)
• [Transakcijska analiza](/lekcija/transakcijska-analiza)
• [Gestalt-terapija](/lekcija/gestalt-terapija)
• [Priroda sebstva](/lekcija/priroda-sebstva)

Izvori i literatura

• Jacob, G. A. i Arntz, A. (2013). Schema therapy for personality disorders—A review. *International Journal of Cognitive Therapy*, 6(2), 171–185. [doi.org/10.1521/ijct.2013.6.2.171](https://doi.org/10.1521/ijct.2013.6.2.171)
• Schwartz, R. C. (1995). *Internal Family Systems Therapy*. Guilford Press.
• Shadick, N. A., Sowell, N. F., Frits, M. L. i sur. (2013). A randomized controlled trial of an internal family systems-based psychotherapeutic intervention on outcomes in rheumatoid arthritis: A proof-of-concept study. *The Journal of Rheumatology*, 40(11), 1831–1841. [doi.org/10.3899/jrheum.121465](https://doi.org/10.3899/jrheum.121465)
• Young, J. E., Klosko, J. S. i Weishaar, M. E. (2003). *Schema Therapy: A Practitioner's Guide*. Guilford Press.