Psihoze

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Psihoze obuhvaćaju skup simptoma koji mogu znatno utjecati na način na koji osoba doživljava sebe, druge ljude i okolinu. Osoba može čuti glasove koje drugi ne čuju, biti uvjerena da je netko prati ili joj želi nauditi, teško povezivati misli ili se ponašati na način koji okolini djeluje neuobičajeno i teško razumljivo.

Pojam psihoze ne označava jednu određenu bolest. Psihotični simptomi mogu se pojaviti u različitim psihičkim poremećajima, uključujući shizofreniju, bipolarni poremećaj i teške depresivne epizode, ali i zbog uporabe psihoaktivnih tvari, određenih lijekova ili tjelesnih i neuroloških bolesti.

Psihoza može nastupiti postupno ili naglo, trajati kratko ili se zadržati dulje vrijeme. Kod nekih se osoba simptomi povuku, dok su kod drugih mogući ponavljani ili dugotrajniji problemi. Tijek ovisi o uzroku, individualnim čimbenicima, pravodobnosti liječenja i drugim okolnostima.

Rano prepoznavanje važno je jer pravodobna procjena i odgovarajuće liječenje mogu smanjiti patnju, pomoći u uspostavljanju stabilnosti i poboljšati dugoročno funkcioniranje.

Što je psihoza?

Psihoza je stanje u kojem dolazi do značajnih promjena u doživljavanju, tumačenju ili procjenjivanju stvarnosti. Najčešće se povezuje s halucinacijama, sumanutim uvjerenjima i dezorganiziranim mišljenjem, ali ne mora uključivati sve te simptome.

U svakodnevnom govoru riječ *psihoza* ponekad se koristi kao naziv za određenu bolest. U kliničkom kontekstu ona prvenstveno označava skup simptoma koji se mogu pojaviti u različitim dijagnostičkim kategorijama.

Primjerice, osoba može razviti psihotične simptome tijekom manične epizode bipolarnog poremećaja, tijekom teške depresivne epizode ili u sklopu shizofrenije. Psihotični simptomi mogu se pojaviti i zbog nekih tvari ili medicinskih stanja.

Zato je važno utvrditi ne samo jesu li psihotični simptomi prisutni nego i u kojem su se kontekstu pojavili, koliko traju te postoje li drugi simptomi ili zdravstveni čimbenici koji ih mogu objasniti.

Psihoza nije isto što i shizofrenija

Shizofrenija je jedan od psihotičnih poremećaja, ali nije jedini uzrok psihoze. Osoba može doživjeti psihotičnu epizodu, a da joj se nikada ne dijagnosticira shizofrenija.

Dijagnoza ovisi o cjelokupnom obrascu simptoma, njihovom trajanju, tijeku i utjecaju na funkcioniranje. Primjerice, psihotični simptomi koji se pojavljuju isključivo tijekom određene epizode poremećaja raspoloženja mogu upućivati na drukčiju dijagnostičku kategoriju od simptoma koji traju i izvan takvih epizoda.

Psihoza nije isto što i promijenjeno raspoloženje

Izrazito povišeno raspoloženje, depresivnost, tjeskoba ili razdražljivost sami po sebi ne znače da osoba ima psihozu. Psihotični simptomi odnose se na promjene u doživljavanju ili tumačenju stvarnosti, primjerice na halucinacije ili sumanuta uvjerenja.

Ipak, poremećaji raspoloženja mogu biti praćeni psihozom. U takvim slučajevima potrebno je procijeniti odnos između promjena raspoloženja i psihotičnih simptoma.

Glavni simptomi psihoze

Psihotični simptomi mogu se razlikovati među osobama, a njihov intenzitet može varirati tijekom vremena. Najvažnije skupine uključuju halucinacije, sumanuta uvjerenja i dezorganizirano mišljenje. Mogu se pojaviti i dezorganizirano ponašanje te određene teškoće u motivaciji, emocionalnom izražavanju i svakodnevnom funkcioniranju.

Halucinacije

Halucinacije su osjetilna iskustva koja se pojavljuju bez odgovarajućeg vanjskog podražaja. Osoba može nešto čuti, vidjeti, osjetiti ili doživjeti kao stvarno iako za to iskustvo nema odgovarajućeg podražaja u okolini.

Najčešće se spominju slušne halucinacije, primjerice glasovi koje osoba čuje iako drugi ljudi u njezinoj blizini ne čuju ništa slično.

Halucinacije mogu biti:

• **Slušne** – osoba čuje glasove, zvukove ili druge slušne doživljaje bez odgovarajućeg vanjskog izvora.
• **Vidne** – osoba vidi ljude, predmete, oblike ili prizore kojih nema u okolini.
• **Taktilne** – osoba osjeća dodire, kretanje ili druge tjelesne osjete bez odgovarajućeg vanjskog podražaja.
• **Njušne** – osoba osjeća mirise koji nemaju prepoznatljiv izvor u okolini.
• **Okusne** – osoba doživljava okuse bez odgovarajućeg podražaja.

Halucinacije nisu specifične samo za psihotične poremećaje. Mogu se pojaviti i u određenim neurološkim ili tjelesnim stanjima, tijekom nekih poremećaja spavanja, pod utjecajem psihoaktivnih tvari ili u drugim okolnostima. Njihovo značenje zato treba procjenjivati u širem kontekstu.

Važno je i razlikovati halucinacije od pogrešnog opažanja stvarnog podražaja. Ako osoba u mraku predmet zamijeni za osobu, riječ je o pogrešnoj interpretaciji postojećeg podražaja, a ne nužno o halucinaciji.

Sumanuta uvjerenja

Sumanuta uvjerenja, odnosno sumanutosti, uvjerenja su koja se održavaju unatoč snažnim dokazima koji im proturječe i koja se ne mogu primjereno objasniti uobičajenim kulturnim ili društvenim okolnostima.

Primjeri uključuju uvjerenje da netko tajno upravlja osobnim mislima, da osoba ima posebnu misiju ili da je drugi ljudi sustavno nadziru bez odgovarajućih dokaza.

Sumanuta uvjerenja mogu imati različite sadržaje:

• **Progonstvena** – osoba vjeruje da je netko prati, nadzire, vara ili joj namjerava nauditi.
• **Grandiozna** – osoba vjeruje da ima iznimne sposobnosti, moć ili poseban status koji nije u skladu sa stvarnim okolnostima.
• **Referencijalna** – osoba vjeruje da se događaji, poruke ili postupci drugih ljudi posebno odnose na nju.
• **Somatska** – osoba je čvrsto uvjerena da ima određenu tjelesnu promjenu ili bolest unatoč odgovarajućim dokazima koji to ne podupiru.
• **Ljubomorna** – osoba je čvrsto uvjerena u nevjeru partnera bez odgovarajućih dokaza.

Nije svako pogrešno uvjerenje sumanutost. Ljudi mogu imati netočne predodžbe, neobična mišljenja ili snažna uvjerenja koja drugi ne dijele. Klinička procjena uzima u obzir stupanj uvjerenosti, mogućnost razmatranja drugih objašnjenja, kulturni kontekst i odnos uvjerenja prema drugim simptomima.

Sumanuta uvjerenja mogu biti povezana sa snažnim strahom, nepovjerenjem ili osjećajem ugroženosti. Izravno ismijavanje ili agresivno osporavanje takvih uvjerenja obično ne pomaže u uspostavljanju suradnje. Korisnije je pokazati razumijevanje za uznemirenost osobe, a pritom ne potvrđivati tvrdnje za koje nema dokaza.

Dezorganizirano mišljenje i govor

Dezorganizirano mišljenje odnosi se na teškoće u povezivanju misli na koherentan i razumljiv način. U razgovoru se može očitovati kao govor koji naglo mijenja temu, gubi logičku povezanost ili postaje teško razumljiv.

Osoba može započeti rečenicu o jednoj temi, prijeći na nepovezanu temu i teško se vratiti na prvotnu misao. U težim slučajevima govor može postati toliko dezorganiziran da drugi ljudi teško razumiju što osoba pokušava izraziti.

Takve promjene mogu otežati komunikaciju, donošenje odluka i obavljanje svakodnevnih zadataka. Ipak, govor koji djeluje neobično nije sam po sebi dovoljan za zaključak da osoba ima psihozu. Potrebno je razmotriti i druge moguće uzroke, uključujući neurološka stanja, učinke tvari, ozbiljan nedostatak sna i druga zdravstvena stanja.

Dezorganizirano ponašanje

Dezorganizirano ponašanje može uključivati postupke koji su izrazito neusklađeni sa situacijom, teško objašnjivi ili ometaju svakodnevno funkcioniranje.

Osoba može imati teškoće s organiziranjem aktivnosti, održavanjem rutine ili primjerenim reagiranjem na okolinu. U nekim slučajevima ponašanje može postati izrazito nepredvidljivo.

Nije svako neobično ili društveno neprihvaćeno ponašanje znak psihičkog poremećaja. Za kliničku procjenu važni su promjena u odnosu na uobičajeno funkcioniranje, prisutnost drugih simptoma i posljedice za osobu.

Negativni simptomi

Negativni simptomi odnose se na smanjenje ili gubitak nekih uobičajenih funkcija. Mogu uključivati:

• smanjenu motivaciju;
• siromašniji govor;
• smanjeno izražavanje emocija;
• manji interes za društvene aktivnosti;
• smanjenu sposobnost doživljavanja zadovoljstva;
• teškoće u započinjanju i održavanju aktivnosti.

Negativni simptomi mogu otežati školovanje, rad, održavanje odnosa i brigu o sebi. Ponekad ih okolina pogrešno tumači kao lijenost, nezainteresiranost ili nedostatak volje.

Važno ih je razlikovati od simptoma depresije, nuspojava lijekova, socijalne izolacije i drugih čimbenika koji mogu uzrokovati slične promjene. Negativni simptomi osobito su važni u razumijevanju shizofrenije, ali nisu prisutni kod svake osobe koja doživi psihozu.

Kako osoba doživljava psihozu?

Psihotično iskustvo može snažno promijeniti način na koji osoba razumije događaje i odnose u svojoj okolini. Ono što drugima djeluje neutralno može osobi izgledati prijeteće, značajno ili osobno povezano s njom.

Primjerice, slučajan pogled prolaznika osoba može protumačiti kao znak da je netko prepoznaje ili prati. Uobičajeni zvukovi mogu joj se činiti kao poruke, a komentari drugih ljudi mogu djelovati kao da sadrže skrivena značenja.

Takva iskustva mogu izazvati snažan strah, zbunjenost, nepovjerenje ili osjećaj da osoba više ne može vjerovati vlastitim opažanjima. U nekim slučajevima osoba ima dobar uvid u to da su njezina iskustva neuobičajena, dok u drugima čvrsto vjeruje da su ona stvarna.

**Uvid** označava sposobnost osobe da prepozna prirodu svojih teškoća i razmotri mogućnost da su neka njezina iskustva povezana sa zdravstvenim stanjem. Uvid se može mijenjati tijekom epizode i ne mora biti jednak u svim područjima života.

Nedostatak uvida ne treba automatski tumačiti kao namjerno odbijanje pomoći. Ako osoba doživljava vlastita uvjerenja i opažanja kao potpuno stvarna, može joj biti teško razumjeti zašto drugi predlažu stručnu procjenu.

U takvim situacijama važno je pristupiti smireno, poštovati osobu i usmjeriti razgovor na njezinu sigurnost, uznemirenost i konkretne teškoće.

Uzroci i čimbenici rizika

Psihoza nema jedan univerzalan uzrok. Može se razviti u sklopu različitih psihičkih poremećaja, pod utjecajem psihoaktivnih tvari ili zbog određenih tjelesnih i neuroloških stanja.

Kako psihološki procesi, poput opažanja, pripisivanja značenja i prebrzog zaključivanja, pridonose nastanku halucinacija i sumanutih uvjerenja, opisuje lekcija [Psihotični poremećaji: psihološki procesi](/lekcija/psihoticni-poremecaji).

Psihički poremećaji

Psihotični simptomi mogu se pojaviti u nekoliko skupina psihičkih poremećaja.

**Shizofrenija** je poremećaj koji može uključivati halucinacije, sumanuta uvjerenja, dezorganizirano mišljenje, negativne simptome i dugotrajnije teškoće u funkcioniranju.

**Bipolarni poremećaj** može uključivati psihotične simptome tijekom teških maničnih ili depresivnih epizoda. Sadržaj i intenzitet simptoma mogu biti povezani s trenutačnim raspoloženjem.

**Teška depresivna epizoda s psihotičnim simptomima** može uključivati halucinacije ili sumanuta uvjerenja tijekom izražene depresije. Uvjerenja mogu, ali ne moraju, biti povezana s temama krivnje, bezvrijednosti ili bolesti.

Postoje i drugi psihotični poremećaji koji se razlikuju prema trajanju, simptomima i odnosu prema drugim psihičkim stanjima.

Psihoaktivne tvari i lijekovi

Određene psihoaktivne tvari mogu izazvati ili potaknuti psihotične simptome. Među njima su neke stimulativne tvari, halucinogeni i druge tvari koje utječu na središnji živčani sustav.

Teška uporaba nekih tvari može biti povezana s paranoičnim uvjerenjima, halucinacijama, uznemirenošću ili dezorganiziranim ponašanjem. Simptomi se mogu pojaviti tijekom djelovanja tvari, nakon njezina prestanka ili u sklopu složenijeg zdravstvenog stanja.

I određeni lijekovi mogu izazvati promjene u mišljenju ili percepciji. Zato je pri procjeni važno uzeti u obzir sve lijekove, dodatke i tvari koje osoba koristi.

Pojava psihotičnih simptoma povezanih s tvarima zahtijeva stručnu procjenu. Ne treba pretpostaviti da će simptomi nužno nestati sami od sebe čim prestane djelovanje tvari.

Tjelesna i neurološka stanja

Psihoza se može pojaviti i zbog određenih tjelesnih bolesti, neuroloških poremećaja ili akutnih stanja koja utječu na rad mozga.

Mogući uzroci uključuju određene infekcije, metaboličke poremećaje, neurološke bolesti, neke vrste epileptičkih poremećaja i nuspojave lijekova. Nagla promjena mentalnog stanja može biti povezana i s delirijem, stanjem koje zahtijeva hitnu medicinsku procjenu.

Osobito je važno obratiti pozornost na naglu pojavu zbunjenosti, promjenjivu razinu svijesti, dezorijentaciju, vrućicu, napadaje ili druge nove neurološke simptome. U takvim slučajevima nije primjereno pretpostaviti da je riječ samo o psihičkom poremećaju.

Genetski i okolišni čimbenici

Kod nekih psihotičnih poremećaja važnu ulogu imaju genetska ranjivost i međudjelovanje s okolišnim čimbenicima. Obiteljska povijest može povećati vjerojatnost razvoja određenih poremećaja, ali ne znači da će ih osoba nužno razviti.

Na rizik i tijek mogu utjecati razvojne okolnosti, dugotrajni stres, trauma, socijalna izolacija, uporaba određenih tvari i drugi čimbenici. Njihov utjecaj razlikuje se među osobama i ne može se svesti na jedan uzrok.

Stres može pridonijeti pojavi ili pogoršanju simptoma kod ranjivih osoba, ali nije opravdano zaključiti da je svaka psihoza posljedica stresa ili traumatskog iskustva.

Vrste psihotičnih poremećaja

Psihotični simptomi pojavljuju se u različitim dijagnostičkim kategorijama. Njihovo razlikovanje temelji se na simptomima, trajanju, tijeku bolesti i odnosu prema drugim stanjima.

Kratkotrajni psihotični poremećaj

Kratkotrajni psihotični poremećaj uključuje naglu pojavu psihotičnih simptoma koji traju ograničeno vrijeme. U nekim slučajevima simptomi se pojavljuju nakon izrazito stresnog događaja, ali takva povezanost nije nužna.

Kratko trajanje simptoma ne znači da je stanje bezopasno. Osoba može biti izrazito uznemirena, imati teškoće s procjenom stvarnosti ili biti izložena riziku zbog svojeg ponašanja. Potrebna je stručna procjena i, ovisno o težini, odgovarajuće liječenje.

Shizofrenija

Shizofrenija može uključivati pozitivne simptome, kao što su halucinacije i sumanuta uvjerenja, negativne simptome te promjene u mišljenju i kognitivnom funkcioniranju.

Tijek se razlikuje među osobama. Neki ljudi imaju epizode pogoršanja i razdoblja znatnog poboljšanja, dok drugi imaju dugotrajnije simptome. Odgovarajuće liječenje, psihološka i društvena podrška mogu pridonijeti oporavku i boljem funkcioniranju.

Psihoza i shizofrenija nisu sinonimi: shizofrenija je jedna od dijagnostičkih kategorija u kojima se psihotični simptomi mogu pojaviti.

Shizoafektivni poremećaj

Shizoafektivni poremećaj uključuje kombinaciju psihotičnih simptoma i izraženih epizoda poremećaja raspoloženja. Za razlikovanje od drugih poremećaja važan je vremenski odnos između psihotičnih simptoma i promjena raspoloženja.

Dijagnoza zahtijeva pažljivu procjenu cjelokupnog tijeka simptoma jer se psihotične i afektivne značajke mogu pojaviti u više različitih stanja.

Psihoza povezana s poremećajima raspoloženja

Psihotični simptomi mogu se pojaviti tijekom manične ili depresivne epizode. U takvim slučajevima važno je utvrditi jesu li simptomi ograničeni na epizode poremećaja raspoloženja ili se pojavljuju i izvan njih.

To razlikovanje pomaže u postavljanju dijagnoze i odabiru liječenja.

Psihoza povezana s tvarima ili drugim zdravstvenim stanjem

Ako se psihotični simptomi pojavljuju u jasnoj vezi s uporabom tvari, lijekom ili određenim medicinskim stanjem, potrebno je procijeniti tu povezanost.

Vremenska povezanost može biti važan trag, ali sama po sebi ne dokazuje uzročnost. Stručnjak procjenjuje tijek simptoma, zdravstveno stanje, uporabu tvari i druge moguće uzroke.

Dijagnostička procjena

Dijagnoza se temelji na kliničkom razgovoru, procjeni ponašanja i mišljenja, podacima o tijeku simptoma te, kada je potrebno, dodatnim medicinskim pretragama.

Procjena može uključivati:

• opis iskustava koja osoba doživljava kao stvarna;
• prisutnost halucinacija i sumanutih uvjerenja;
• organizaciju mišljenja i govora;
• promjene raspoloženja, sna i razine energije;
• trajanje simptoma i njihov razvoj;
• utjecaj na posao, školovanje, odnose i brigu o sebi;
• uporabu alkohola, psihoaktivnih tvari i lijekova;
• tjelesne i neurološke simptome;
• obiteljsku povijest psihičkih poremećaja;
• procjenu sigurnosti i mogućih rizika.

Prema potrebi se provode laboratorijske pretrage, neurološki pregled ili druge medicinske pretrage kako bi se utvrdilo postoji li tjelesni uzrok simptoma.

Dijagnostički sustavi, kao što su MKB-11 i DSM-5-TR, pomažu stručnjacima organizirati simptome u dijagnostičke kategorije. Ipak, nijedan pojedinačni simptom ili upitnik sam po sebi nije dovoljan za pouzdano postavljanje dijagnoze.

Zašto je važna rana procjena?

Rana procjena omogućuje prepoznavanje mogućeg uzroka, pravodobno liječenje i smanjenje posljedica za svakodnevno funkcioniranje. Ako se psihotični simptomi prvi put pojave, osobito naglo ili uz izraženu zbunjenost, važno je ne odgađati stručnu procjenu.

Kod nekih osoba prije prve izražene epizode mogu se pojaviti blaže promjene, primjerice povlačenje iz društvenih aktivnosti, poteškoće s koncentracijom, neobična sumnjičavost ili promjene u funkcioniranju. Ti znakovi nisu specifični za psihozu i sami po sebi ne znače da će se ona razviti.

Ako se takve promjene pogoršavaju, uzrokuju značajnu uznemirenost ili su praćene iskustvima koja upućuju na moguću psihozu, opravdano je potražiti stručnu procjenu.

Liječenje psihoze

Liječenje ovisi o uzroku, težini simptoma, trajanju i individualnim potrebama osobe. Može uključivati lijekove, psihološke intervencije, podršku obitelji, rehabilitaciju i liječenje eventualnog tjelesnog ili drugog psihičkog stanja.

Antipsihotici

Antipsihotici su lijekovi koji se često koriste u liječenju psihotičnih simptoma. Mogu pomoći smanjiti halucinacije, sumanuta uvjerenja, uznemirenost i druge simptome, iako odgovor na liječenje nije jednak kod svih osoba.

Odabir lijeka ovisi o kliničkoj procjeni, prethodnom odgovoru na liječenje, drugim zdravstvenim stanjima i mogućim nuspojavama. Potrebno je pratiti učinak terapije i redovito procjenjivati tjelesno zdravlje.

Antipsihotici mogu imati nuspojave, primjerice promjene tjelesne mase i metabolizma, pospanost, nemir ili određene poremećaje pokreta. Osoba treba imati priliku razgovarati sa stručnjakom o koristima, rizicima i mogućim alternativama.

Lijekove ne treba samostalno uvoditi, prekidati ili mijenjati. Nagli prekid propisane terapije može povećati rizik od ponovnog pogoršanja.

Psihološke intervencije

Psihološke intervencije mogu pomoći osobi razumjeti svoja iskustva, smanjiti uznemirenost i razviti načine suočavanja sa simptomima.

Kognitivno-bihevioralna terapija prilagođena psihozi može pomoći u istraživanju različitih objašnjenja iskustava, procjeni dokaza, smanjenju uznemirenosti i razvoju strategija za svakodnevne teškoće. Cilj nije prisiliti osobu da odmah odbaci svoja uvjerenja, nego uspostaviti suradnički odnos i pomoći joj da sigurnije procjenjuje iskustva.

Psihološka podrška može se prilagoditi i osobama koje još imaju simptome nakon akutne epizode ili žele naučiti prepoznati rane znakove pogoršanja.

Obiteljske intervencije i psihoedukacija

Psihoedukacija pomaže osobi i njezinoj obitelji razumjeti simptome, liječenje, moguće nuspojave i znakove pogoršanja.

Obiteljske intervencije mogu poboljšati komunikaciju, pomoći u rješavanju problema i smanjiti nesporazume povezane s bolešću. One ne podrazumijevaju okrivljavanje obitelji za nastanak psihoze.

Podrška bliskih osoba može biti važna, ali treba poštovati privatnost, autonomiju i želje osobe kada god je to moguće.

Psihosocijalna rehabilitacija

Psihosocijalna rehabilitacija usmjerena je na očuvanje ili ponovno uspostavljanje svakodnevnih sposobnosti. Može uključivati pomoć u obrazovanju, zapošljavanju, održavanju odnosa, organizaciji aktivnosti i samostalnom životu.

Cilj nije samo smanjenje simptoma nego i poboljšanje kvalitete života. Osoba može imati osobne ciljeve i interese koji ostaju važni bez obzira na dijagnozu.

Bolničko liječenje

Bolničko liječenje može biti potrebno kada su simptomi izrazito teški, kada osoba ne može sigurno brinuti o sebi ili kada postoji neposredan rizik od ozbiljne štete. Odluka o hospitalizaciji ovisi o kliničkoj procjeni i važećim zakonskim pravilima.

Kada je sigurno i izvedivo, liječenje u zajednici može omogućiti osobi da ostane u poznatom okruženju i nastavi svakodnevne aktivnosti uz odgovarajuću podršku.

Kako podržati osobu koja doživljava psihozu?

Osoba koja doživljava psihotične simptome može biti uplašena, zbunjena ili uvjerena da joj prijeti opasnost. Način na koji joj drugi pristupaju može utjecati na osjećaj sigurnosti i spremnost na suradnju.

Korisno je:

• govoriti smireno i jasno;
• saslušati osobu bez ismijavanja ili omalovažavanja;
• priznati da je njezino iskustvo uznemirujuće, bez potvrđivanja neprovjerenih uvjerenja;
• izbjegavati agresivno raspravljanje o tome što je stvarno;
• ponuditi praktičnu pomoć i podršku u traženju stručne procjene;
• smanjiti nepotrebne podražaje ako su osoba i okolina izrazito uznemireni;
• poštovati osobne granice i nastojati održati sigurnost svih uključenih.

Primjerice, ako osoba vjeruje da je netko prati, nije korisno potvrditi da se praćenje sigurno događa ako za to nema dokaza. Istodobno, nije korisno ni ismijavati je ili govoriti da izmišlja. Može se odgovoriti da se vidi kako je jako uplašena te predložiti da zajedno potraže pomoć i provjere što bi joj moglo pomoći da se osjeća sigurnije.

Ako osoba govori o samoubojstvu, ozbiljnom samoozljeđivanju, nasilju ili neposrednoj opasnosti, potrebno je hitno potražiti stručnu pomoć. U Hrvatskoj se u hitnoj situaciji može nazvati **112** ili otići u najbližu hitnu službu.

Tijek psihoze i oporavak

Tijek psihoze razlikuje se ovisno o uzroku i individualnim okolnostima. Kod nekih ljudi simptomi se povuku nakon liječenja uzroka ili završetka akutne epizode. Kod drugih se mogu ponavljati ili zahtijevati dugoročno liječenje.

Oporavak ne mora značiti potpuno i trajno odsustvo svih simptoma. Može uključivati smanjenje uznemirenosti, bolje razumijevanje vlastitih iskustava, povratak svakodnevnim aktivnostima i razvoj načina suočavanja sa simptomima.

Rano liječenje, suradnja sa stručnjacima, odgovarajuća podrška i praćenje tjelesnog zdravlja mogu pridonijeti boljem ishodu. Važno je pratiti i moguće nuspojave lijekova, jer fizičko zdravlje i mentalno zdravlje čine povezanu cjelinu.

Pojava psihoze ne znači da osoba nužno neće moći voditi ispunjen život. Uz odgovarajuću skrb mnogi ljudi ostvaruju osobne ciljeve, održavaju odnose i sudjeluju u društvenom životu.

Stigma i česte zablude

Psihoza znači da je osoba opasna

Psihoza sama po sebi ne znači da je osoba nasilna. Većina ljudi s psihičkim poremećajima nije nasilna, a osobe koje doživljavaju psihozu mogu biti posebno ranjive na strah, stigmu, zanemarivanje i nasilje drugih.

Procjena rizika treba se temeljiti na konkretnim okolnostima, simptomima i ponašanju, a ne samo na dijagnozi.

Osoba s psihozom ne može se oporaviti

Ishodi se razlikuju, ali psihoza nije automatski doživotno stanje nepromjenjive težine. Neki ljudi dožive jednu epizodu, dok drugi trebaju dugoročnu podršku. Liječenje i rehabilitacija mogu pomoći u smanjenju simptoma i poboljšanju funkcioniranja.

Halucinacije i sumanuta uvjerenja uvijek znače shizofreniju

Psihotični simptomi mogu se pojaviti u različitim psihičkim poremećajima, nakon uporabe određenih tvari ili zbog tjelesnih i neuroloških stanja. Dijagnoza zahtijeva procjenu šire kliničke slike.

Psihoza je posljedica slabe volje

Psihoza nije rezultat nedostatka volje ili moralne slabosti. Njezin razvoj može uključivati složene biološke, psihološke i okolišne čimbenike. Okrivljavanje osobe ne pomaže liječenju i može povećati stigmu.

Povezanost s drugim psihološkim konceptima

Psihoza je povezana s više područja psihijatrije, psihologije i neuroznanosti.

• **Shizofrenija:** Jedan je od poremećaja u kojima se mogu pojaviti dugotrajniji psihotični simptomi, uz moguće negativne simptome i kognitivne teškoće.
• **Bipolarni poremećaj:** Psihotični simptomi mogu se pojaviti tijekom teških maničnih ili depresivnih epizoda.
• **Depresivni poremećaji:** Teška depresivna epizoda može biti praćena psihotičnim simptomima.
• **Percepcija i tumačenje stvarnosti:** Psihoza može uključivati promjene u načinu na koji osoba opaža podražaje i pripisuje značenje događajima.
• **Kognitivni procesi:** Pažnja, pamćenje, zaključivanje i procjena dokaza mogu biti važni za razumijevanje nekih psihotičnih iskustava.
• **Psihoaktivne tvari:** Određene tvari mogu izazvati ili pogoršati psihotične simptome, zbog čega je važno procijeniti njihovu uporabu.
• **Mentalno zdravlje i stigma:** Društvene predrasude mogu otežati traženje pomoći i uključivanje osoba s psihotičnim iskustvima u zajednicu.

Za šire razumijevanje teme korisno je povezati ovu lekciju s lekcijama **Shizofrenija**, **Bipolarni poremećaj**, **Depresivni poremećaji**, **Psihijatrijska procjena**, **Dijagnostički sustavi**, **Antipsihotici**, **Poremećaji uzrokovani uporabom psihoaktivnih tvari** i **Stigma i oporavak**.

Sažetak

Psihoza je skup simptoma koji uključuju značajne promjene u doživljavanju ili tumačenju stvarnosti. Može se očitovati halucinacijama, sumanutim uvjerenjima, dezorganiziranim mišljenjem i ponašanjem te drugim teškoćama koje utječu na svakodnevno funkcioniranje.

Psihoza nije isto što i shizofrenija. Može se pojaviti u različitim psihičkim poremećajima, nakon uporabe određenih tvari ili zbog tjelesnih i neuroloških stanja. Zato je za dijagnozu važno utvrditi uzrok, trajanje simptoma i njihov odnos prema drugim zdravstvenim čimbenicima.

Liječenje može uključivati antipsihotike, psihološke intervencije, psihoedukaciju, obiteljsku podršku i psihosocijalnu rehabilitaciju. Rana stručna procjena i individualizirana skrb mogu smanjiti simptome i pomoći osobi u oporavku.

Povezane lekcije

• [Shizofrenija](/lekcija/shizofrenija)
• [Antipsihotici](/lekcija/antipsihotici)
• [Bipolarni poremećaj](/lekcija/bipolarni-poremecaj)
• [Poremećaji povezani s uporabom psihoaktivnih tvari](/lekcija/poremecaji-povezani-s-uporabom-psihoaktivnih-tvari)
• [Psihotični poremećaji: psihološki procesi](/lekcija/psihoticni-poremecaji)

Izvori i literatura

1. World Health Organization. *Schizophrenia*. Geneva: World Health Organization; 2025. Dostupno na: https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/schizophrenia

2. National Institute for Health and Care Excellence. (2014). *Psychosis and schizophrenia in adults: prevention and management (CG178)*. NICE. https://www.nice.org.uk/guidance/cg178

3. American Psychiatric Association. (2022). *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders* (5. izd., tekstualna revizija; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing. https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425787

4. World Health Organization. *Clinical Descriptions and Diagnostic Requirements for ICD-11 Mental, Behavioural and Neurodevelopmental Disorders*. Geneva: World Health Organization; 2024. Dostupno na: https://www.who.int/publications/b/68103