Psihotični poremećaji: psihološki procesi

Zadnja provjera: listopad 2026.

Kako je moguće čuti glas koji nitko drugi ne čuje? Zašto netko bude potpuno uvjeren da ga prate, iako za to nema dokaza? Psihotična iskustva čine se vrlo dalekima od svakodnevnog života, ali psihologija pokazuje da počivaju na procesima koje imaju svi ljudi: opažanju, pripisivanju značenja i zaključivanju.

Ova lekcija povezuje psihotična iskustva s tim procesima. Kako se psihoze i shizofrenija očituju, dijagnosticiraju i liječe, opisano je u području Psihijatrija, u lekcijama [Psihoze](/lekcija/psihoze) i [Shizofrenija](/lekcija/shizofrenija).

Psihotična iskustva na kontinuumu

Psihotična iskustva nisu oštro odvojena od uobičajenog doživljavanja. Pregled istraživanja opće populacije pokazao je da neobična iskustva, poput povremenog čujenja glasa ili sumnjičavih misli, ima znatno više ljudi od onih kojima se dijagnosticira psihotični poremećaj. Kod većine su prolazna, a rizik poremećaja raste kada traju, kada uzrokuju patnju i kada im se pridruže drugi čimbenici rizika (van Os i sur., 2009).

To ne znači da je psihoza „samo malo jače” uobičajeno iskustvo, nego da se može proučavati preko procesa koji postoje kod svih ljudi.

Kako nastaju halucinacije

Mozak ne bilježi svijet pasivno, nego stalno predviđa i tumači osjetilne podatke. Prema jednom od vodećih objašnjenja, slušne halucinacije nastaju kada se vlastite misli ili unutarnji govor ne prepoznaju kao vlastiti, nego se doživljavaju kao glas izvana. Tome pridonose i jaka očekivanja i nametljiva sjećanja, osobito kada je narušena sposobnost razlikovanja unutarnjeg od vanjskog izvora (Waters i sur., 2012).

Više u lekcijama [Percepcija](/lekcija/percepcija) i [Iluzije percepcije](/lekcija/iluzije-percepcije).

Pretjerana važnost i nastanak uvjerenja

Prema hipotezi pretjerane istaknutosti, pojačan prijenos dopamina uzrokuje da obični, nevažni događaji dobiju snažan osjećaj važnosti. Osoba tada traži objašnjenje zašto joj se sve čini značajnim, a sumanuto uvjerenje može biti pokušaj da se to iskustvo objasni (Kapur, 2003).

Kognitivni model psihoze naglašava da način na koji osoba tumači neobična iskustva odlučuje o tome hoće li se razviti trajna uvjerenja. Tumačenje oblikuju raniji doživljaji, emocije poput straha i stil zaključivanja (Garety i sur., 2001).

Više u lekciji [Dopamin i motivacija](/lekcija/dopamin-i-motivacija).

Prebrzo zaključivanje

Jedna od najbolje istraženih pristranosti kod sumanutih uvjerenja jest prebrzo zaključivanje: osoba donosi čvrst zaključak na temelju manje informacija nego drugi ljudi. Meta-analiza je potvrdila da je ta pristranost češća kod osoba s psihozom, osobito kod onih sa sumanutostima (Dudley i sur., 2016). Ljudi općenito skloni su primjećivati podatke koji potvrđuju ono što već misle, a kod psihoze se ta sklonost može pojačati.

Više u lekcijama [Kognitivne pristranosti](/lekcija/kognitivne-pristranosti) i [Potvrđujuća pristranost](/lekcija/kognitivne-pristranosti).

Nepovoljna iskustva i stres

Meta-analiza je pokazala da su nepovoljna iskustva u djetinjstvu, poput zlostavljanja i vršnjačkog nasilja, povezana s povećanim rizikom psihoze (Varese i sur., 2012). Stres i trauma mogu pojačati osjećaj prijetnje i sumnjičavost, što pridonosi sadržaju glasova i uvjerenja.

Kako se procesi povezuju

Zamislimo osobu koja nakon niza stresnih mjeseci slabo spava. Slučajni pogledi prolaznika odjednom joj se čine važnima, a unutarnja misao doživi kao šapat izvana. Iz straha brzo zaključi da je netko prati i počne primjećivati samo ono što to potvrđuje. Svaki od tih procesa postoji i u svakodnevnom doživljavanju, a njihovo povezivanje objašnjava kako se psihotično iskustvo može razviti. Na takvom razumijevanju temelji se kognitivno-bihevioralna terapija za psihozu.

Što znanost zna, a što ostaje otvoreno?

**Dobro potvrđeno:** psihotična iskustva postoje na kontinuumu u općoj populaciji (van Os i sur., 2009); prebrzo zaključivanje povezano je sa sumanutostima (Dudley i sur., 2016); nepovoljna iskustva u djetinjstvu povećavaju rizik psihoze (Varese i sur., 2012).

**Otvoreno pitanje:** kako se biološki i psihološki procesi točno povezuju i zašto neka neobična iskustva prođu, a druga prerastu u poremećaj.

Povezane teme

• [Psihoze](/lekcija/psihoze) – psihijatrijski pregled psihoza.
• [Shizofrenija](/lekcija/shizofrenija) – simptomi, tijek i liječenje shizofrenije.
• [Percepcija](/lekcija/percepcija) – kako mozak tumači osjetilne podatke.
• [Stigma i diskriminacija osoba s psihičkim poremećajima](/lekcija/stigma-i-diskriminacija-osoba-s-psihickim-poremecajima) – predrasude o psihozi i nasilju.

Izvori i literatura

• Dudley, R., Taylor, P., Wickham, S. i Hutton, P. (2016). Psychosis, delusions and the “jumping to conclusions” reasoning bias: A systematic review and meta-analysis. *Schizophrenia Bulletin*, 42(3), 652–665. [doi.org/10.1093/schbul/sbv150](https://doi.org/10.1093/schbul/sbv150)
• Garety, P. A., Kuipers, E., Fowler, D., Freeman, D. i Bebbington, P. E. (2001). A cognitive model of the positive symptoms of psychosis. *Psychological Medicine*, 31(2), 189–195. [doi.org/10.1017/S0033291701003312](https://doi.org/10.1017/S0033291701003312)
• Kapur, S. (2003). Psychosis as a state of aberrant salience: A framework linking biology, phenomenology, and pharmacology in schizophrenia. *American Journal of Psychiatry*, 160(1), 13–23. [doi.org/10.1176/appi.ajp.160.1.13](https://doi.org/10.1176/appi.ajp.160.1.13)
• van Os, J., Linscott, R. J., Myin-Germeys, I., Delespaul, P. i Krabbendam, L. (2009). A systematic review and meta-analysis of the psychosis continuum: Evidence for a psychosis proneness–persistence–impairment model of psychotic disorder. *Psychological Medicine*, 39(2), 179–195. [doi.org/10.1017/S0033291708003814](https://doi.org/10.1017/S0033291708003814)
• Varese, F., Smeets, F., Drukker, M., Lieverse, R., Lataster, T., Viechtbauer, W. i sur. (2012). Childhood adversities increase the risk of psychosis: A meta-analysis of patient-control, prospective- and cross-sectional cohort studies. *Schizophrenia Bulletin*, 38(4), 661–671. [doi.org/10.1093/schbul/sbs050](https://doi.org/10.1093/schbul/sbs050)
• Waters, F., Allen, P., Aleman, A., Fernyhough, C., Woodward, T. S., Badcock, J. C. i sur. (2012). Auditory hallucinations in schizophrenia and nonschizophrenia populations: A review and integrated model of cognitive mechanisms. *Schizophrenia Bulletin*, 38(4), 683–693. [doi.org/10.1093/schbul/sbs045](https://doi.org/10.1093/schbul/sbs045)