Psihički poremećaji u dječjoj i adolescentskoj dobi

Zadnja provjera: listopad 2026.

Djeca i mladi prolaze kroz velike promjene: uče, sazrijevaju, traže svoje mjesto među vršnjacima i postupno postaju samostalni. Prolazne teškoće, poput straha od mraka, razdražljivosti u pubertetu ili tuge nakon razočaranja, uobičajen su dio odrastanja. Ipak, djetinjstvo i adolescencija razdoblje su u kojem počinju i mnoge ozbiljnije psihičke teškoće. Njihovo rano prepoznavanje može znatno promijeniti tijek života.

Koliko su česte?

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, otprilike jedna od sedam osoba u dobi od 10 do 19 godina ima neki psihički poremećaj (World Health Organization, 2024). Najčešći su anksiozni i depresivni poremećaji te poremećaji ponašanja.

Istraživanja pokazuju i da mnogi psihički poremećaji počinju rano. Veliki pregled istraživanja iz cijeloga svijeta pokazao je da otprilike trećina ljudi s psihičkim poremećajem razvije prve teškoće prije 14. godine, gotovo polovina prije 18., a gotovo dvije trećine prije 25. godine (Solmi i sur., 2022). Raniji nalazi iz SAD-a bili su slični: polovina svih životnih slučajeva počela je do 14. godine (Kessler i sur., 2005).

Kako teškoće izgledaju kod djece i mladih?

Psihičke teškoće kod djece često izgledaju drukčije nego kod odraslih:

• **Depresija** se kod djece i adolescenata može pokazivati više kao razdražljivost i ljutnja nego kao tuga, uz povlačenje od prijatelja, pad školskog uspjeha i tjelesne tegobe.
• **Tjeskoba** se često očituje kao bolovi u trbuhu ili glavi, odbijanje odlaska u školu, pretjerana potreba za umirivanjem ili izbjegavanje.
• **Teškoće ponašanja** mogu uključivati česte sukobe, prkos ili kršenje pravila.

Stručnjaci teškoće često dijele u dvije široke skupine. **Internalizirane** teškoće usmjerene su prema unutra: tjeskoba, tuga, povlačenje. **Eksternalizirane** su usmjerene prema van: impulzivnost, agresivnost, kršenje pravila. Prve su lakše previđene jer dijete „ne stvara probleme".

Uobičajeno ili zabrinjavajuće?

Mnoga ponašanja koja bi kod odraslih bila neobična uobičajena su u određenoj dobi. Strah od nepoznatih ljudi kod male djece, strah od čudovišta u predškolskoj dobi ili promjene raspoloženja u pubertetu dio su normalnog razvoja.

Na teškoće treba obratiti pažnju kada:

• traju tjednima ili mjesecima,
• su jače nego kod većine vršnjaka,
• ozbiljno ometaju školu, prijateljstva ili obiteljski život,
• predstavljaju veliku promjenu u odnosu na prije,
• uključuju samoozljeđivanje ili govor o smrti.

Što povećava rizik, a što štiti?

Na psihičko zdravlje djece utječu biološki čimbenici, poput nasljeđa i temperamenta, ali i obitelj, škola, vršnjaci i šire okolnosti. Zlostavljanje, zanemarivanje, nasilje među vršnjacima, siromaštvo i teški gubici povećavaju rizik.

Važno je i ono što štiti. Ann Masten opisuje otpornost djece kao „običnu magiju": većina djece dobro se razvija i u teškim okolnostima zahvaljujući običnim, ali važnim zaštitnim čimbenicima, poput barem jednog brižnog odraslog, dobrih školskih iskustava, osjećaja kompetentnosti i sposobnosti samoregulacije (Masten, 2001).

Što pomaže?

• **Rano prepoznavanje** – roditelji, učitelji i liječnici često prvi primijete promjene.
• **Razgovor bez osuđivanja** – mladima je važno da ih netko sasluša i shvati ozbiljno.
• **Uključivanje obitelji** – kod djece se pomoć gotovo uvijek pruža i kroz rad s roditeljima.
• **Psihološka pomoć** – postoje učinkoviti psihološki postupci prilagođeni djeci i mladima, osobito za tjeskobu, depresiju i teškoće ponašanja.
• **Podrška u školi** – prilagodbe, školski psiholog i dobri odnosi s nastavnicima.

Primjer

Izmišljena učenica, Lea, ima 15 godina. Posljednja tri mjeseca sve je razdražljivija, ne želi ići na trening koji je voljela, slabije spava i ocjene su joj pale. Roditelji misle da je „to pubertet". Razredna primjećuje da je izgubila kontakt s prijateljicama.

Neke promjene raspoloženja u toj dobi su uobičajene, ali kod Lee teškoće traju dugo, zahvaćaju više područja i predstavljaju veliku promjenu. Razgovor sa školskim psihologom ili liječnikom bio bi dobar prvi korak.

Česte zablude

• **„Djeca nemaju prave psihičke probleme."** Mnogi poremećaji počinju upravo u djetinjstvu i adolescenciji.
• **„To je samo faza."** Neke teškoće prolaze same, ali one koje traju i ometaju život zaslužuju pažnju.
• **„Ako dijete ne stvara probleme, dobro je."** Tjeskoba i tuga često se ne vide izvana.
• **„Razgovor o samoubojstvu može potaknuti misli o njemu."** Mirno i otvoreno pitanje o tome ne povećava rizik i može pomoći da mlada osoba potraži pomoć (Dazzi, Gribble, Wessely i Fear, 2014).

Kada potražiti pomoć?

Pomoć treba potražiti ako teškoće traju i ometaju svakodnevni život, ako se dijete povlači, samoozljeđuje ili govori o smrti. Prvi korak može biti razgovor s pedijatrom, liječnikom obiteljske medicine ili školskim psihologom. U slučaju neposredne opasnosti nazovite 112.

Što znanost zna, a što ostaje otvoreno?

**Dobro potvrđeno:** mnogi psihički poremećaji počinju prije odrasle dobi (Kessler i sur., 2005; Solmi i sur., 2022); otpornost je česta i oslanja se na obične zaštitne čimbenike (Masten, 2001).

**Otvoreno pitanje:** koliko na psihičko zdravlje mladih utječu društvene mreže i digitalni mediji; kako najbolje organizirati ranu pomoć za sve kojima je potrebna.

Sažetak

Otprilike jedna od sedam osoba u dobi od 10 do 19 godina ima neki psihički poremećaj, a mnogi poremećaji počinju prije odrasle dobi. Kod djece teškoće često izgledaju drukčije nego kod odraslih: depresija kao razdražljivost, tjeskoba kao tjelesne tegobe ili odbijanje škole. Razlikuju se internalizirane i eksternalizirane teškoće. Na teškoće treba obratiti pažnju kada traju dugo, jače su nego kod vršnjaka, ometaju život, predstavljaju veliku promjenu ili uključuju samoozljeđivanje. Rizik povećavaju zlostavljanje, nasilje, siromaštvo i gubici, a štite obični zaštitni čimbenici poput brižnih odraslih. Pomažu rano prepoznavanje, razgovor bez osuđivanja, uključivanje obitelji, psihološka pomoć i podrška u školi.

Povezane teme

• [Neurorazvojni poremećaji](/lekcija/neurorazvojni-poremecaji) – ADHD, autizam i teškoće učenja.
• [Psihičke teškoće u različitim životnim razdobljima](/lekcija/psihicke-teskoce-u-razlicitim-zivotnim-razdobljima) – psihičko zdravlje kroz život.
• [Adolescencija](/lekcija/adolescencija) – razvoj u adolescenciji.
• [Emocionalni razvoj](/lekcija/emocionalni-razvoj) – kako djeca uče razumjeti i regulirati emocije.
• [Čimbenici rizika i zaštitni čimbenici](/lekcija/cimbenici-rizika-i-zastitni-cimbenici) – što povećava, a što smanjuje rizik.

Izvori i literatura

• Dazzi, T., Gribble, R., Wessely, S. i Fear, N. T. (2014). Does asking about suicide and related behaviours induce suicidal ideation? What is the evidence? *Psychological Medicine*, 44(16), 3361–3363. [doi.org/10.1017/S0033291714001299](https://doi.org/10.1017/S0033291714001299)
• Kessler, R. C., Berglund, P., Demler, O., Jin, R., Merikangas, K. R., & Walters, E. E. (2005). Lifetime prevalence and age-of-onset distributions of DSM-IV disorders in the National Comorbidity Survey Replication. *Archives of General Psychiatry, 62*(6), 593–602. https://doi.org/10.1001/archpsyc.62.6.593
• Masten, A. S. (2001). Ordinary magic: Resilience processes in development. *American Psychologist, 56*(3), 227–238. https://doi.org/10.1037/0003-066X.56.3.227
• Solmi, M., Radua, J., Olivola, M., Croce, E., Soardo, L., Salazar de Pablo, G., Il Shin, J., Kirkbride, J. B., Jones, P., Kim, J. H., Kim, J. Y., Carvalho, A. F., Seeman, M. V., Correll, C. U., & Fusar-Poli, P. (2022). Age at onset of mental disorders worldwide: Large-scale meta-analysis of 192 epidemiological studies. *Molecular Psychiatry, 27*, 281–295. https://doi.org/10.1038/s41380-021-01161-7
• World Health Organization. (2024). *Mental Health of Adolescents*. World Health Organization. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/adolescent-mental-health