Psihičke teškoće u različitim životnim razdobljima

Zadnja provjera: listopad 2026.

Psihičko zdravlje mijenja se tijekom života pod utjecajem biološkog razvoja, psiholoških procesa, međuljudskih odnosa i životnih okolnosti. Svako životno razdoblje donosi specifične razvojne zadatke, promjene i izazove koji mogu utjecati na emocionalno stanje, ponašanje i sposobnost suočavanja sa stresom.

U djetinjstvu se razvijaju emocionalna regulacija, osjećaj sigurnosti i odnosi s bliskim osobama. Adolescencija donosi promjene u identitetu, odnosima s vršnjacima i samostalnosti. U odrasloj dobi važnu ulogu mogu imati partnerski odnosi, roditeljstvo, posao i financijska sigurnost, dok se u starijoj dobi mogu pojaviti izazovi povezani sa zdravljem, gubitkom bliskih osoba i promjenama životnih uloga.

Psihičke teškoće ne pojavljuju se samo u određenim životnim razdobljima. Depresija, anksioznost, traumatske reakcije i drugi problemi mogu započeti u djetinjstvu, adolescenciji ili odrasloj dobi. Njihov oblik može se mijenjati tijekom vremena, a iskustva iz ranijih razdoblja mogu utjecati na kasnije funkcioniranje.

Važno je razlikovati razvojne izazove od psihičkih poremećaja. Tuga nakon gubitka, zabrinutost prije važne životne promjene ili povremeni sukobi s roditeljima dio su ljudskog iskustva. Međutim, ako su teškoće dugotrajne, intenzivne ili značajno narušavaju svakodnevno funkcioniranje, potrebno je razmotriti stručnu procjenu.

Razvojna perspektiva mentalnog zdravlja

Razvojna perspektiva proučava kako se psihičko funkcioniranje mijenja tijekom života. Ona polazi od pretpostavke da se čovjek ne razvija odvojeno od svojeg okruženja, nego kroz stalnu interakciju bioloških predispozicija, osobnih iskustava i društvenih uvjeta.

Za razumijevanje psihičkih teškoća posebno su važna tri načela.

1. Razvoj je kontinuiran proces

Emocionalne i ponašajne karakteristike mijenjaju se tijekom života. Način na koji dijete reagira na strah razlikuje se od načina na koji se sa strahom suočava odrasla osoba. Slično tome, stres zbog školskih obveza, zaposlenja ili umirovljenja može imati različita značenja ovisno o životnoj fazi.

Neke sposobnosti, poput prepoznavanja emocija i upravljanja njima, razvijaju se postupno. Druge se mogu promijeniti zbog novih iskustava, odnosa, bolesti ili dugotrajnog stresa.

2. Psihičke teškoće nastaju djelovanjem više čimbenika

Mentalno zdravlje oblikuju biološki, psihološki i socijalni čimbenici. Taj se pristup naziva biopsihosocijalnim modelom.

Biološki čimbenici uključuju genetske predispozicije, tjelesno zdravlje, razvoj živčanog sustava i hormonske promjene. Psihološki čimbenici obuhvaćaju obrasce mišljenja, emocionalnu regulaciju, samopoštovanje i strategije suočavanja. Socijalni čimbenici uključuju obiteljske odnose, vršnjačku podršku, obrazovanje, posao, financijsku sigurnost i životne uvjete.

Nijedan od tih čimbenika ne djeluje nužno samostalno. Primjerice, osoba s genetskom sklonošću određenim psihičkim teškoćama ne mora razviti poremećaj ako ima odgovarajuću podršku i povoljne životne uvjete. S druge strane, dugotrajna izloženost nepovoljnim okolnostima može povećati rizik za teškoće i kod osoba bez poznate prethodne ranjivosti.

3. Rizik i otpornost mijenjaju se tijekom života

Čimbenici rizika povećavaju vjerojatnost razvoja teškoća, dok zaštitni čimbenici mogu smanjiti njihov učinak.

Primjeri čimbenika rizika uključuju nasilje, zanemarivanje, socijalnu izolaciju, dugotrajnu nesigurnost, ozbiljne zdravstvene probleme i nedostatak podrške. Zaštitni čimbenici mogu uključivati stabilne odnose, sigurno okruženje, osjećaj pripadnosti, pristup obrazovanju i zdravstvenoj skrbi te razvijene vještine suočavanja.

Psihološka otpornost ili rezilijentnost označava sposobnost prilagodbe i oporavka unatoč nepovoljnim okolnostima. Ona nije nepromjenjiva osobina koju netko ima ili nema, nego proces na koji utječu osobni resursi, odnosi i dostupna podrška.

Djetinjstvo i adolescencija

U ranom djetinjstvu teškoće se najčešće očituju kroz ponašanje, san, hranjenje i reakcije na odvajanje, a važnu ulogu imaju privrženost i sigurnost obiteljskog okruženja. U školskoj dobi česti su strahovi, teškoće pažnje i učenja te problemi u vršnjačkim odnosima. U adolescenciji se depresivni simptomi ne moraju očitovati samo tugom, nego i razdražljivošću, gubitkom interesa i povlačenjem, a pojačavaju se i socijalni pritisak, pitanja identiteta te rizik samoozljeđivanja.

Kako se psihičke teškoće očituju kod djece i mladih, kako razlikovati uobičajene razvojne teškoće od zabrinjavajućih i što pomaže, detaljno opisuje lekcija [Psihički poremećaji u dječjoj i adolescentskoj dobi](/lekcija/psihicki-poremecaji-u-djecjoj-i-adolescentskoj-dobi).

Psihičke teškoće u ranoj odrasloj dobi

Rana odrasla dob često uključuje prijelaz iz obrazovanja u zaposlenje, osamostaljivanje, stvaranje partnerskih odnosa i donošenje važnih životnih odluka.

Ti procesi mogu pružati osjećaj razvoja i slobode, ali mogu biti povezani i s nesigurnošću. Očekivanja o tome kako bi život trebao izgledati ponekad se razlikuju od stvarnih mogućnosti i okolnosti.

Stres povezan s obrazovanjem i poslom

Studiranje, traženje zaposlenja, ulazak na tržište rada i financijska neovisnost mogu stvarati pritisak.

Dugotrajni stres može se očitovati kroz:

Važno je razlikovati prolaznu reakciju na zahtjevno razdoblje od teškoća koje traju i značajno narušavaju funkcioniranje.

Partnerski odnosi i usamljenost

U ovoj životnoj fazi mnogi ljudi razvijaju intimne odnose, ali se mogu suočiti i s prekidima, odbacivanjem, nesigurnošću ili usamljenošću.

Usamljenost nije isto što i samoća. Osoba može imati mnogo društvenih kontakata, a ipak osjećati da nema odnose u kojima se osjeća shvaćeno i prihvaćeno.

Dugotrajna usamljenost povezana je s nepovoljnim ishodima mentalnog i tjelesnog zdravlja. Ipak, sama činjenica da je osoba bez partnera ne znači da je usamljena ili da ima psihičke teškoće.

Uspoređivanje s drugima

Uspoređivanje s vršnjacima može pojačati osjećaj da osoba zaostaje u karijeri, odnosima, financijama ili drugim životnim područjima.

Kada se osobna vrijednost stalno procjenjuje prema vanjskim očekivanjima, mogu se razviti osjećaj neuspjeha, perfekcionizam i kronična zabrinutost.

Korisno je razlikovati vlastite ciljeve od društvenih očekivanja te prepoznati da se životni putovi razlikuju prema okolnostima, mogućnostima i osobnim prioritetima.

Psihičke teškoće u srednjoj odrasloj dobi

Srednja odrasla dob često uključuje istodobno upravljanje većim brojem obveza. Osoba može biti odgovorna za vlastitu karijeru, partnerski odnos, odgoj djece i brigu o starijim članovima obitelji.

Neke osobe u tom razdoblju postižu veću stabilnost, dok se druge suočavaju s promjenama koje zahtijevaju prilagodbu.

Preopterećenost i kronični stres

Dugotrajna izloženost zahtjevima bez dovoljno vremena za odmor može pridonijeti iscrpljenosti, problemima sa spavanjem, razdražljivosti i smanjenom zadovoljstvu životom.

Osobe koje istodobno obavljaju više uloga mogu imati osjećaj da ne zadovoljavaju očekivanja ni u jednom području.

Važno je razlikovati stres od profesionalnog sagorijevanja. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, sagorijevanje je u MKB-11 klasificirano kao profesionalni fenomen povezan s kroničnim stresom na radnom mjestu koji nije uspješno prevladan, a ne kao zaseban medicinski poremećaj.

Partnerske i obiteljske promjene

Promjene u partnerskom odnosu, razvod, roditeljski izazovi i odlazak djece iz roditeljskog doma mogu utjecati na emocionalno stanje.

Obiteljske promjene mogu izazvati tugu i nesigurnost, ali mogu otvoriti i mogućnost za razvoj novih odnosa, interesa i životnih ciljeva.

Teškoće postaju posebno zahtjevne kada se više stresora pojavljuje istodobno, primjerice kada se problemi u odnosima podudaraju s financijskim poteškoćama ili ozbiljnom bolešću člana obitelji.

Briga za druge i zanemarivanje vlastitih potreba

U srednjoj odrasloj dobi neki ljudi skrbe i za djecu i za starije roditelje ili druge članove obitelji. Takva skrb može imati osobno značenje, ali i predstavljati velik emocionalni, vremenski i financijski teret.

Dugotrajno zanemarivanje vlastitog odmora, zdravlja i odnosa može povećati ranjivost za psihičke teškoće.

Podrška njegovateljima, raspodjela obveza i pristup odgovarajućim uslugama mogu smanjiti opterećenje.

Preispitivanje životnih ciljeva

Neke osobe u srednjoj odrasloj dobi preispituju dosadašnje odluke, odnose ili profesionalni put. Pritom mogu osjećati nezadovoljstvo, žaljenje ili strah od budućnosti.

Izraz *kriza srednjih godina* često se koristi u svakodnevnom govoru, ali nije formalna psihijatrijska dijagnoza. Ne prolaze svi ljudi kroz takvu krizu, a preispitivanje životnih ciljeva može biti i uobičajen dio razvoja.

Starija odrasla dob

Starija dob donosi različita iskustva: mnogi ljudi imaju dobro psihičko zdravlje, a drugi se suočavaju s gubicima, bolestima i usamljenošću. Žalovanje nakon gubitka bliske osobe uobičajena je reakcija, a ne poremećaj samo po sebi. Depresija se može pojaviti u bilo kojoj dobi, a u starijih osoba simptomi ponekad uključuju umor, poremećaje spavanja i gubitak interesa, pa se lakše previde. Izražene promjene pamćenja i mišljenja nisu uobičajeni dio starenja i zahtijevaju procjenu.

Detaljnije o depresiji, anksioznosti, demenciji, deliriju i usamljenosti u starijoj dobi u lekciji [Psihički poremećaji u starijoj životnoj dobi](/lekcija/psihicki-poremecaji-u-starijoj-zivotnoj-dobi).

Životne promjene i prijelazna razdoblja

Psihičke teškoće ne pojavljuju se samo unutar određenih dobnih skupina. Često se javljaju ili pojačavaju tijekom prijelaza između životnih uloga.

Primjeri uključuju:

Takve promjene mogu zahtijevati prilagodbu identiteta, dnevnih rutina, odnosa i očekivanja.

Prijelazno razdoblje ne mora nužno dovesti do psihičkih teškoća. Njegov učinak ovisi o tome koliko je promjena zahtjevna, je li očekivana, koliko kontrole osoba ima nad njom i kakvi su joj resursi dostupni.

Kako prepoznati kada teškoće zahtijevaju pomoć?

Pojedinačni simptomi nisu dovoljni za zaključak da osoba ima mentalni poremećaj. Pri procjeni je potrebno razmotriti više obilježja.

Trajanje

Važno je utvrditi koliko dugo teškoće traju i mijenjaju li se tijekom vremena. Neki poremećaji imaju specifične vremenske kriterije, dok se za druge razmatra cjelokupan obrazac simptoma.

Intenzitet

Blaga zabrinutost prije važne odluke razlikuje se od intenzivne tjeskobe koja onemogućuje uobičajene aktivnosti.

Utjecaj na funkcioniranje

Potrebno je razmotriti utječu li teškoće na posao, obrazovanje, odnose, spavanje, prehranu, brigu o sebi ili druge važne aktivnosti.

Kontekst

Simptome treba razumjeti u kontekstu životnih događaja, tjelesnog zdravlja, uporabe lijekova i psihoaktivnih tvari te dostupne podrške.

Promjene u odnosu na uobičajeno funkcioniranje

Značajna promjena ponašanja, raspoloženja ili sposobnosti obavljanja svakodnevnih zadataka može biti razlog za procjenu, osobito ako se pojavila naglo ili se pogoršava.

Ako postoji neposredna opasnost od samoozljeđivanja ili suicida, ozbiljna dezorijentacija ili druga hitna zdravstvena situacija, potrebno je odmah potražiti hitnu pomoć.

Prevencija i podrška mentalnom zdravlju tijekom života

Prevencija psihičkih teškoća ne znači da se svi poremećaji mogu spriječiti. Cilj je smanjiti čimbenike rizika, ojačati zaštitne čimbenike i omogućiti pravodobnu pomoć.

Razvoj emocionalnih i socijalnih vještina

Prepoznavanje emocija, rješavanje problema, komunikacija i traženje pomoći mogu biti korisni u svim životnim razdobljima. Te se sposobnosti razvijaju postupno i mogu se unapređivati iskustvom i učenjem.

Stabilni odnosi i socijalna podrška

Podržavajući odnosi mogu pružiti osjećaj pripadnosti, sigurnosti i praktičnu pomoć u stresnim situacijama. Kvaliteta odnosa često je važnija od samog broja društvenih kontakata.

Briga o tjelesnom zdravlju

Redovita tjelesna aktivnost, odgovarajući san, uravnotežena prehrana i liječenje tjelesnih bolesti mogu pridonijeti mentalnom zdravlju. Ipak, takve navike nisu zamjena za stručnu pomoć kada su prisutni ozbiljni simptomi.

Smanjivanje štetnih utjecaja okoline

Suzbijanje nasilja, vršnjačkog zlostavljanja, diskriminacije i socijalne isključenosti važno je za mentalno zdravlje pojedinaca i zajednica.

Prevencija uključuje i stvaranje uvjeta u kojima ljudi mogu pristupiti obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, sigurnom stanovanju i odgovarajućoj socijalnoj podršci.

Pravodobno prepoznavanje teškoća

Informiranost o mentalnom zdravlju može pomoći ljudima da ranije prepoznaju kada im je potrebna pomoć. Uključivanje obitelji, škole, radnog okruženja i zdravstvenih službi može olakšati pristup podršci, uz poštovanje privatnosti i autonomije osobe.

Što vrijedi zapamtiti?

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. World Health Organization. (2022). *World Mental Health Report: Transforming Mental Health for All*. World Health Organization. https://www.who.int/publications/i/item/9789240049338

2. World Health Organization. (2024). *Mental Health of Adolescents*. World Health Organization. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/adolescent-mental-health

3. World Health Organization. (2023). *Mental Health of Older Adults*. World Health Organization. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/mental-health-of-older-adults

4. Kessler, R. C., Berglund, P., Demler, O., Jin, R., Merikangas, K. R., & Walters, E. E. (2005). Lifetime prevalence and age-of-onset distributions of DSM-IV disorders in the National Comorbidity Survey Replication. *Archives of General Psychiatry, 62*(6), 593–602. https://doi.org/10.1001/archpsyc.62.6.593

5. Solmi, M., Radua, J., Olivola, M., Croce, E., Soardo, L., Salazar de Pablo, G., Il Shin, J., Kirkbride, J. B., Jones, P., Kim, J. H., Kim, J. Y., Carvalho, A. F., Seeman, M. V., Correll, C. U., & Fusar-Poli, P. (2022). Age at onset of mental disorders worldwide: Large-scale meta-analysis of 192 epidemiological studies. *Molecular Psychiatry, 27*, 281–295. https://doi.org/10.1038/s41380-021-01161-7

6. Masten, A. S. (2001). Ordinary magic: Resilience processes in development. *American Psychologist, 56*(3), 227–238. https://doi.org/10.1037/0003-066X.56.3.227

7. Engel, G. L. (1977). The need for a new medical model: A challenge for biomedicine. *Science, 196*(4286), 129–136. https://doi.org/10.1126/science.847460

8. Patel, V., Saxena, S., Lund, C., Thornicroft, G., Baingana, F., Bolton, P., Chisholm, D., Collins, P. Y., Cooper, J. L., Eaton, J., Herrman, H., Herzallah, M. M., Huang, Y., Jordans, M. J. D., Kleinman, A., Medina-Mora, M. E., Morgan, E., Niaz, U., Omigbodun, O., ... UnÜtzer, J. (2018). The Lancet Commission on global mental health and sustainable development. *The Lancet, 392*(10157), 1553–1598. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(18)31612-X

9. Keyes, C. L. M. (2002). The mental health continuum: From languishing to flourishing in life. *Journal of Health and Social Behavior, 43*(2), 207–222. https://doi.org/10.2307/3090197

10. World Health Organization. (2019). *Burn-out an occupational phenomenon: International Classification of Diseases*. WHO. https://www.who.int/news/item/28-05-2019-burn-out-an-occupational-phenomenon-international-classification-of-diseases

11. National Academies of Sciences, Engineering, and Medicine. (2019). *Fostering Healthy Mental, Emotional, and Behavioral Development in Children and Youth: A National Agenda*. The National Academies Press. https://doi.org/10.17226/25201

12. Lund, C., Brooke-Sumner, C., Baingana, F., Baron, E. C., Breuer, E., Chandra, P., Haushofer, J., Herrman, H., Jordans, M., Kieling, C., Medina-Mora, M. E., Morgan, E., Omigbodun, O., Tol, W., Patel, V., & Saxena, S. (2018). Social determinants of mental disorders and the Sustainable Development Goals: A systematic review of reviews. *The Lancet Psychiatry, 5*(4), 357–369. https://doi.org/10.1016/S2215-0366(18)30060-9