Privrženost u odrasloj dobi

Zadnja provjera: listopad 2026.

Što je privrženost u odrasloj dobi?

Privrženost u odrasloj dobi odnosi se na emocionalne veze koje ljudi razvijaju s partnerima i drugim važnim osobama te na način na koji doživljavaju bliskost, sigurnost, odvajanje i podršku.

Teoriju privrženosti razvio je John Bowlby, proučavajući važnost ranih emocionalnih veza za razvoj djeteta. Kasnija istraživanja proširila su ovaj okvir na romantične odnose odraslih.

Cindy Hazan i Phillip Shaver predložili su da se ljubavni odnosi mogu promatrati kroz perspektivu privrženosti. Njihov rad potaknuo je istraživanja o tome kako ljudi traže bliskost, reagiraju na udaljavanje i razvijaju očekivanja o dostupnosti partnera.

Privrženost u odrasloj dobi ne znači da se partnerski odnos jednostavno preslikava iz odnosa s roditeljima. Odrasli odnosi uključuju uzajamnu podršku, seksualnost, zajedničke odluke, odgovornost i druge značajke koje se razlikuju od odnosa djeteta i skrbnika.

Funkcije privrženosti u odrasloj dobi

Privrženost ima nekoliko važnih funkcija u bliskim odnosima.

Traženje sigurnosti

Kada osoba doživljava stres, bolest, gubitak ili neizvjesnost, može tražiti blizinu partnera kako bi dobila emocionalnu podršku.

Partnerova prisutnost može pomoći u smanjenju uznemirenosti i olakšati suočavanje s problemima.

Sigurna baza za samostalnost

Blizak odnos može pružiti osjećaj sigurnosti iz kojeg osoba lakše istražuje nove mogućnosti, donosi odluke i suočava se s izazovima.

Podrška partnera ne mora smanjivati samostalnost. U kvalitetnom odnosu bliskost i autonomija mogu se međusobno nadopunjavati.

Regulacija emocija

Bliski odnosi mogu pomoći u regulaciji emocija. Razgovor, utjeha, tjelesna blizina i osjećaj da druga osoba razumije iskustvo mogu smanjiti stres.

Međutim, regulacija emocija ne bi se trebala u potpunosti oslanjati na partnera. Važna je kombinacija međusobne podrške i individualnih sposobnosti suočavanja.

Održavanje emocionalne povezanosti

Privrženost uključuje osjećaj da je odnos važan i da postoji određena pouzdanost u dostupnost druge osobe.

Taj osjećaj ne zahtijeva stalni kontakt. Ljudi mogu biti emocionalno povezani i kada su fizički odvojeni, ako postoji dovoljno povjerenja i dosljednosti.

Dimenzije privrženosti odraslih

Suvremena istraživanja često proučavaju privrženost odraslih kroz dvije osnovne dimenzije: anksioznost i izbjegavanje.

Anksioznost privrženosti

Anksioznost privrženosti odnosi se na stupanj zabrinutosti zbog odbacivanja, napuštanja ili nedovoljne zainteresiranosti druge osobe.

Osobe s višom razinom anksioznosti mogu biti osjetljivije na znakove udaljavanja, češće tražiti potvrdu i intenzivnije reagirati na neizvjesnost.

Niža razina anksioznosti povezana je s većim osjećajem sigurnosti u pogledu vlastite vrijednosti i dostupnosti bliskih osoba.

Izbjegavanje privrženosti

Izbjegavanje privrženosti odnosi se na nelagodu zbog oslanjanja na druge i emocionalne bliskosti.

Osobe s višom razinom izbjegavanja mogu naglašavati samostalnost, teže tražiti podršku ili se povlačiti kada odnos postane emocionalno zahtjevan.

Niža razina izbjegavanja povezana je s većom spremnošću na bliskost, uzajamnu podršku i emocionalnu otvorenost.

Ove su dimenzije kontinuirane. Osoba ne mora pripadati samo jednoj kategoriji, a njezin obrazac može se razlikovati među odnosima i tijekom vremena.

Četiri opća obrasca privrženosti odraslih

Kada se dimenzije anksioznosti i izbjegavanja kombiniraju, moguće je opisati četiri opća obrasca.

Sigurna privrženost

Osobe s nižom razinom anksioznosti i izbjegavanja uglavnom se osjećaju ugodno s bliskošću i samostalnošću.

Mogu tražiti podršku kada im je potrebna, izražavati potrebe i prihvaćati da partner ima vlastite interese i granice.

Anksiozna ili zaokupljena privrženost

Osobe s višom razinom anksioznosti i nižom razinom izbjegavanja mogu snažno željeti bliskost, ali se bojati da odnos nije dovoljno stabilan.

Mogu biti posebno osjetljive na partnerovo udaljavanje i češće tražiti potvrdu osjećaja.

Izbjegavajuća ili odbacujuća privrženost

Osobe s nižom razinom anksioznosti i višom razinom izbjegavanja mogu naglašavati neovisnost i smanjivati važnost emocionalne ovisnosti.

Mogu se osjećati nelagodno kada partner traži više otvorenosti ili zajedničkog vremena.

Bojažljivo-izbjegavajuća privrženost

U nekim modelima odrasle privrženosti ovaj obrazac obilježavaju povišene razine anksioznosti i izbjegavanja.

Osoba može željeti bliskost, ali se istodobno bojati odbacivanja ili povrede. Zbog toga može doživljavati sukob između približavanja i održavanja distance.

Ovaj obrazac u pojedinim modelima naziva se bojažljivo-izbjegavajućim. Ne treba ga automatski poistovjećivati s dezorganiziranom privrženošću u djetinjstvu.

Kako privrženost utječe na partnerske odnose?

Izražavanje potreba

Obrazac privrženosti može utjecati na to koliko je osobi lako reći da joj je potrebna podrška, više vremena zajedno ili veća jasnoća u odnosu.

Osoba sa sigurnijom privrženošću obično lakše izražava potrebe izravno. Anksiozniji obrazac može biti povezan s češćim traženjem potvrde, dok izbjegavajući obrazac može uključivati zadržavanje potreba za sebe.

Reakcije na sukobe

Sukobi mogu aktivirati sustav privrženosti jer predstavljaju moguću prijetnju emocionalnoj povezanosti.

Neke osobe tijekom sukoba traže razgovor i brzo razjašnjenje. Druge trebaju više vremena ili se povlače kako bi smanjile emocionalnu napetost.

Razumijevanje tih razlika može pomoći partnerima da prepoznaju što se događa i dogovore načine razgovora koji odgovaraju oboma.

Povjerenje i dostupnost

Privrženost utječe na očekivanja o tome koliko se osoba može osloniti na partnera.

Ako su iskustva odnosa dosljedna, povjerenje se može postupno razvijati. Ako su partnerove reakcije nepredvidljive, osjećaj sigurnosti može biti narušen.

Pritom je važno ne svoditi svaku nesigurnost na individualni stil privrženosti. Povjerenje ovisi i o stvarnom ponašanju partnera.

Intimnost i samostalnost

Ljudi se razlikuju u tome koliko bliskosti žele i koliko prostora trebaju za vlastite aktivnosti.

Privrženost može utjecati na to doživljava li osoba te razlike kao prirodan dio odnosa ili kao prijetnju povezanosti.

U zdravom odnosu partneri mogu pregovarati o zajedničkom vremenu, privatnosti i samostalnosti bez pretpostavke da jedna potreba automatski poništava drugu.

Kako se privrženost mijenja tijekom života?

Privrženost može biti relativno stabilna, ali nije nepromjenjiva.

Rana iskustva pridonose razvoju očekivanja o odnosima, no kasniji odnosi mogu potvrditi ili promijeniti ta očekivanja.

Stabilna prijateljstva, uzajamni partnerski odnosi, iskustva podrške i psihoterapija mogu pridonijeti većem osjećaju sigurnosti.

Promjena može nastati postupno. Osoba koja je ranije očekivala odbacivanje može kroz ponovljena iskustva pouzdanosti razviti veće povjerenje. Osoba koja je izbjegavala emocionalnu bliskost može postupno naučiti da izražavanje potreba ne znači nužno gubitak autonomije.

Promjena nije uvijek linearna. Ponašanje može ovisiti o konkretnom odnosu, životnom stresu i prethodnim iskustvima.

Privrženost i izbor partnera

Ljudi ponekad ulaze u odnose čija dinamika podsjeća na njihove ranije obrasce povezivanja. Primjerice, osoba koja se boji napuštanja može biti posebno usmjerena na partnera čija je dostupnost nepredvidljiva.

Međutim, istraživanja ne pokazuju da svi ljudi biraju partnere prema jednostavnom obrascu suprotnosti ili sličnosti stilova privrženosti.

Izbor partnera ovisi i o privlačnosti, vrijednostima, zajedničkim interesima, životnim okolnostima, kompatibilnosti i prilikama za upoznavanje.

Privrženost je zato jedan od mogućih čimbenika koji oblikuju izbor i razvoj odnosa, a ne jedino objašnjenje zašto nas privlači određena osoba.

Kako razvijati sigurniju privrženost?

Razvoj sigurnije privrženosti može uključivati:

Važno je i prepoznati kada problem nije samo u vlastitim reakcijama nego u stvarnoj kvaliteti odnosa.

Sigurnija privrženost ne znači prilagođavanje svakoj situaciji ili prihvaćanje nedostatka uzajamnosti. Ona uključuje sposobnost da se ostane emocionalno otvoren, a istodobno procjenjuje je li odnos dobar i održiv.

Sažetak

Privrženost u odrasloj dobi opisuje način na koji ljudi doživljavaju bliskost, traže podršku i reagiraju na prijetnje emocionalnoj povezanosti.

Istraživanja često razlikuju dimenzije anksioznosti i izbjegavanja, koje se mogu kombinirati u različite obrasce. Oni utječu na komunikaciju, povjerenje, rješavanje sukoba i ravnotežu između bliskosti i samostalnosti.

Obrasci privrženosti nisu nepromjenjive oznake niti sami po sebi predstavljaju dijagnoze. Mogu se mijenjati kroz životna iskustva, kvalitetne odnose i osobni razvoj.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Bowlby, J. (1969). *Attachment and Loss: Volume I. Attachment*. New York: Basic Books.

2. Hazan, C. i Shaver, P. (1987). Romantic love conceptualized as an attachment process. *Journal of Personality and Social Psychology, 52*(3), 511–524. https://doi.org/10.1037/0022-3514.52.3.511

3. Bartholomew, K. i Horowitz, L. M. (1991). Attachment styles among young adults: A test of a four-category model. *Journal of Personality and Social Psychology, 61*(2), 226–244. https://doi.org/10.1037/0022-3514.61.2.226

4. Fraley, R. C. (2002). Attachment stability from infancy to adulthood: Meta-analysis and dynamic modeling of developmental mechanisms. *Personality and Social Psychology Review, 6*(2), 123–151. https://doi.org/10.1207/S15327957PSPR0602_03

5. Mikulincer, M. i Shaver, P. R. (2016). *Attachment in Adulthood: Structure, Dynamics, and Change*. 2. izdanje. New York: Guilford Press.

6. Simpson, J. A. i Rholes, W. S. (2017). Adult attachment, stress, and romantic relationships. *Current Opinion in Psychology, 13*, 19–24. https://doi.org/10.1016/j.copsyc.2016.04.006