Pristranost mjerenja

Zadnja provjera: listopad 2026.

Svako mjerenje ima pogrešku, ali nisu sve pogreške jednake. Slučajne pogreške ponekad povećaju, a ponekad smanje rezultat i s ponavljanjem se „poništavaju”. Pristranost je sustavna pogreška: ona pomiče rezultate uvijek u istom smjeru ili različito za različite skupine. Ova lekcija objašnjava najvažnije izvore pristranosti mjerenja u psihologiji i kako se ublažavaju.

Slučajnu pogrešku i pouzdanost objašnjava lekcija [Pouzdanost testa](/lekcija/pouzdanost-testa).

Pristranosti u odgovorima sudionika

• **Društvena poželjnost** – prikazivanje sebe u boljem svjetlu (više u lekciji [Ograničenja psiholoških samoprocjena](/lekcija/ogranicenja-psiholoskih-samoprocjena)).
• **Sklonost slaganju** – slaganje s tvrdnjama bez obzira na sadržaj; ublažava se kombiniranjem pozitivno i negativno formuliranih tvrdnji.
• **Krajnji ili srednji odgovori** – osobni stil korištenja ljestvice.
• **Zahtjevna obilježja situacije** – sudionici pogađaju što istraživač očekuje i ponašaju se u skladu s tim (Orne, 1962).

Pristranosti istraživača

• **Očekivanja istraživača** mogu nesvjesno utjecati na to kako se daju upute ili boduju odgovori (više u lekciji [Eksperiment u psihologiji](/lekcija/eksperiment-u-psihologiji)).
• **Pristrano bodovanje** – kada procjenjivač zna kojoj skupini sudionik pripada. Ublažava se zasljepljivanjem – procjenjivač ne zna kojoj skupini sudionik pripada.

Pristranost zajedničke metode

Kada se dvije varijable mjere istim načinom – primjerice obje upitnikom samoprocjene, u isto vrijeme – dio njihove povezanosti može potjecati od same metode, a ne od stvarne veze. Primjerice, osoba lošeg raspoloženja može nepovoljnije odgovarati i o poslu i o zdravlju. Pregled je opisao mnoge izvore te pristranosti i načine kako je smanjiti, poput mjerenja varijabli u različito vrijeme ili iz različitih izvora (Podsakoff i sur., 2003).

Pristranost prema skupinama

Mjera je pristrana prema nekoj skupini ako ljudi iz te skupine s jednakom razinom obilježja dobivaju sustavno drukčije rezultate – primjerice zbog jezika, kulturnih referenci ili različitog razumijevanja pitanja. Statistički se to provjerava ispitivanjem **mjerne invarijantnosti**: mjeri li upitnik isti konstrukt na isti način u različitim skupinama (Meredith, 1993). Bez toga usporedbe skupina mogu biti zavaravajuće (više u lekciji [WEIRD uzorci i ograničenja njihove reprezentativnosti](/lekcija/weird-uzorci-i-ogranicenja-njihove-reprezentativnosti)).

Kako se pristranost smanjuje

• zasljepljivanje sudionika i istraživača;
• standardizirane upute i bodovanje;
• kombiniranje više metoda i izvora podataka (više u lekciji [Samoprocjena i objektivna mjerenja](/lekcija/samoprocjena-i-objektivna-mjerenja));
• provjera mjerne invarijantnosti prije usporedbe skupina;
• anonimnost kod osjetljivih tema.

Česte zablude

• **„Veći uzorak uklanja pristranost.”** Smanjuje slučajnu pogrešku, ali ne sustavnu.
• **„Pouzdana mjera nije pristrana.”** Mjera može biti dosljedno pristrana.
• **„Pristranost je uvijek namjerna.”** Najčešće je nesvjesna.

Primjer

Upitnik zadovoljstva poslom pokazuje da su zaposlenici jednog odjela znatno zadovoljniji od drugih. Pokaže se da je voditelj tog odjela osobno dijelio upitnike i skupljao ih, pa su zaposlenici vjerojatno davali poželjnije odgovore. Razlika možda govori više o načinu prikupljanja nego o stvarnom zadovoljstvu.

Sažetak

Pristranost je sustavna pogreška mjerenja. Može potjecati od sudionika, istraživača, zajedničke metode mjerenja ili neprimjerenosti mjere za neke skupine. Smanjuje se zasljepljivanjem, standardizacijom, kombiniranjem metoda, provjerom mjerne invarijantnosti i anonimnošću.

Povezane lekcije

• [Pouzdanost testa](/lekcija/pouzdanost-testa)
• [Valjanost testa](/lekcija/valjanost-testa)
• [Ograničenja psiholoških samoprocjena](/lekcija/ogranicenja-psiholoskih-samoprocjena)
• [Eksperiment u psihologiji](/lekcija/eksperiment-u-psihologiji)
• [Operacionalizacija psiholoških pojmova](/lekcija/operacionalizacija-psiholoskih-pojmova)

Izvori i literatura

• Meredith, W. (1993). Measurement invariance, factor analysis and factorial invariance. *Psychometrika*, 58(4), 525–543. [doi.org/10.1007/BF02294825](https://doi.org/10.1007/BF02294825)
• Orne, M. T. (1962). On the social psychology of the psychological experiment: With particular reference to demand characteristics and their implications. *American Psychologist*, 17(11), 776–783. [doi.org/10.1037/h0043424](https://doi.org/10.1037/h0043424)
• Podsakoff, P. M., MacKenzie, S. B., Lee, J.-Y. i Podsakoff, N. P. (2003). Common method biases in behavioral research: A critical review of the literature and recommended remedies. *Journal of Applied Psychology*, 88(5), 879–903. [doi.org/10.1037/0021-9010.88.5.879](https://doi.org/10.1037/0021-9010.88.5.879)