Prijateljstvo

Zadnja provjera: listopad 2026.

Prijateljstvo je jedan od rijetkih bliskih odnosa koje ljudi biraju sami i koji ne počiva na krvnom srodstvu, ugovoru ni formalnoj ulozi. Upravo zato ga je teško precizno definirati, a lako idealizirati. Ova lekcija opisuje što istraživanja govore o tome kako prijateljstva nastaju, što ih čini kvalitetnima, kako se mijenjaju kroz život i kako su povezana s dobrobiti – i gdje ti nalazi prestaju govoriti o pojedinom prijateljstvu.

Lekcija ne govori kako pronaći prijatelje ni kako biti dobar prijatelj. Opisuje prijateljstvo kao odnos koji se može istraživati.

1. Što je prijateljstvo?

Ne postoji jedna definicija prijateljstva koju prihvaćaju sva istraživanja. Većina ipak dijeli nekoliko obilježja: prijateljstvo je **dobrovoljan** odnos, temelji se na **uzajamnosti** i uključuje određenu mjeru **naklonosti i povjerenja**. Po tome se razlikuje od poznanstva, u kojem bliskost i očekivanja izostaju, i od obiteljskih odnosa, koji postoje neovisno o izboru.

Istraživanja proučavaju i što ljudi od prijateljstva očekuju. U nizu istraživanja s više od tisuću sudionika ideali prijateljstva sažeti su u šest dimenzija (Hall, 2012):

Druga linija istraživanja pitala je koje obrasce ponašanja ljudi doživljavaju kao znak bliskosti u prijateljstvu istog spola. Samootkrivanje i emocionalna podrška smatrani su tipičnijima za bliskost od zajedničkih aktivnosti i praktične pomoći; žene su obrasce bliskosti procjenjivale višima od muškaraca, ali su se oba spola slagala oko toga koji su obrasci najtipičniji (Fehr, 2004).

Te dimenzije opisuju **očekivanja**, a ne definiciju koja bi vrijedila za svako prijateljstvo.

2. Kako prijateljstva nastaju?

Vrijeme i prilike

Prijateljstvo ne nastaje bez prilika za susret. U istraživanju odraslih koji su se nedavno preselili, više sati provedenih s novim poznanikom bilo je povezano s bližim prijateljstvom, a predviđalo ga je i vrijeme provedeno u slobodnim aktivnostima. U drugom istraživanju studenti prve godine tri su puta tijekom devet tjedana izvještavali koliko su vremena proveli s dvoje novih poznanika: vrijeme provedeno zajedno bilo je povezano s promjenama bliskosti između mjerenja, a dvije vrste svakodnevnog razgovora predviđale su promjene bliskosti (Hall, 2019).

To su korelacijski i longitudinalni nalazi. Pokazuju da vrijeme i bliskost idu zajedno, ali ne isključuju i obrnuti smjer: ljudi provode više vremena s onima koji su im već bliži.

Sličnost: izbor ili utjecaj?

Prijatelji su često slični. U jedanaest uzoraka s 1.523 para ljudi koji su međusobno razgovarali, sličnost unutar para bila je statistički značajna na 86 % mjerenih varijabli – osobinama ličnosti, stavovima, vrijednostima, slobodnim aktivnostima te konzumaciji alkohola i droga (Bahns i sur., 2017).

Pitanje je odakle ta sličnost. Ako bi prijatelji postajali slični jedni drugima, sličnost bi rasla s bliskošću i trajanjem odnosa. To se uglavnom nije pokazalo: bliskost, trajanje odnosa i razgovor o stavu nisu bili povezani sa sličnošću, intimnost je imala tek skromne učinke, a pouzdano je djelovala samo zajednička važnost stava. U dva longitudinalna istraživanja parovi koji su se upoznali na predavanjima nisu bili sličniji od slučajnih parova – ali oni koji su nastavili družiti se nakon prvog susreta (njih 23 %) bili su značajno slični. Autori zaključuju da je sličnost ponajviše posljedica **izbora**, a ne međusobnog utjecaja, i da je najvažnija u ranoj fazi odnosa (Bahns i sur., 2017).

Kontekst

Prilike za prijateljstvo ovise o okolnostima: škola, studij, posao, mjesto stanovanja, roditeljstvo. Te okolnosti istodobno određuju s kim se ljudi uopće susreću i koliko vremena imaju za druge. Dio onoga što izgleda kao „izbor prijatelja” zato je i izbor između ljudi koje je život doveo u blizinu.

3. Uzajamnost, povjerenje i ranjivost

Samootkrivanje

Prijateljstva se produbljuju kroz postupno dijeljenje osobnih informacija. Meta-analiza istraživanja samootkrivanja i sviđanja pronašla je tri povezana učinka: ljudi koji se otvorenije otkrivaju u prosjeku se više sviđaju drugima; ljudi se više otkrivaju onima koji im se već sviđaju; i ljudi počinju više voljeti one kojima su se otkrili. Veze su ovisile o vrsti istraživanja i vrsti samootkrivanja, a autori ih opisuju kao dinamičan sustav u kojem djeluju zajedno (Collins i Miller, 1994).

Eksperimentalni postupak u kojem parovi sudionika 45 minuta rješavaju zadatke samootkrivanja postupno sve veće osobne težine proizveo je veću bliskost od usporedivog površnog razgovora. U daljnjim istraživanjima bliskost nije ovisila o tome jesu li parovi bili usklađeni u važnim stavovima, jesu li očekivali da će se svidjeti jedno drugome ni je li zbližavanje bilo izričit cilj (Aron i sur., 1997). Riječ je o kratkom laboratorijskom postupku, a ne o prijateljstvu koje traje.

Uzajamnost nije zajamčena

Ljudi obično pretpostavljaju da je prijateljstvo uzajamno. U istraživanju sa 84 studenta sudionici su u 94 % slučajeva očekivali da će ih osoba koju su naveli kao prijatelja i sama navesti kao prijatelja; u stvarnosti je uzajamno bilo samo 53 % takvih veza. Autori zaključuju da ljudi slabo procjenjuju je li njihovo prijateljstvo uzajamno (Almaatouq i sur., 2016).

Povjerenje je dio prijateljstva, ali nije specifično za njega. Što je povjerenje, kako se razvija i što se zna o njegovu narušavanju, obrađuje lekcija [Povjerenje](/lekcija/povjerenje-i-ranjivost).

4. Kvaliteta prijateljstva

Istraživanja, osobito ona s djecom i adolescentima, razlikuju **imati prijatelja** od **kvalitete prijateljstva**. Pregled istraživanja opisuje kvalitetno prijateljstvo kao odnos s mnogo prosocijalnog ponašanja, bliskosti i drugih pozitivnih obilježja te s malo sukoba, rivalstva i drugih negativnih obilježja (Berndt, 2002).

Pregled ih navodi kao zasebna obilježja, pa isto prijateljstvo može imati i mnogo bliskosti i povremene sukobe.

U istraživanju s 881 djetetom od trećeg do petog razreda mnoga djeca slabo prihvaćena u razredu ipak su imala najboljeg prijatelja i bila su s tim prijateljstvom zadovoljna, ali su njihova prijateljstva na većini dimenzija kvalitete bila slabija. Imati prijatelja, kvaliteta prijateljstva i prihvaćenost u skupini zasebno su doprinosili predviđanju usamljenosti (Parker i Asher, 1993).

Pretpostavljalo se da kvaliteta prijateljstva djeci izravno koristi u mnogim područjima, primjerice za samopoštovanje. Isti pregled navodi da kvaliteta prijateljstva ponajprije djeluje na uspjeh djeteta među vršnjacima, a malo je dokaza da kvalitetna prijateljstva pojačavaju međusobni utjecaj prijatelja (Berndt, 2002).

Te dimenzije služe istraživačima za opis i usporedbu. Nisu popis koji određuje je li netko „pravi” prijatelj.

5. Prijateljstvo kroz život

Djetinjstvo i adolescencija

U djetinjstvu se prijateljstva najčešće stvaraju u školi i susjedstvu, a važno je razlikovati prijateljstvo od prihvaćenosti u skupini (odjeljak 4). U adolescenciji vršnjaci postaju sve važniji, o čemu govori lekcija [Razvoj kroz život](/psihologija/razvoj-covjeka).

Prijelazi mijenjaju prijateljstva. Kod mladih koji su iz srednje škole otišli na studij, zadovoljstvo, predanost, nagrade i ulaganja u najbolja prijateljstva iz srednje škole tijekom prve godine su opali, a troškovi i alternative porasli. Fizička udaljenost nije utjecala na to, ali je količina komunikacije ublažavala slabljenje; oni koji su zadržali najbolje prijateljstvo izvještavali su o više pozitivnosti, podrške, samootkrivanja i druženja (Oswald i Clark, 2003).

Odrasla dob i starost

Meta-analiza 277 istraživanja sa 177.635 sudionika pokazala je da opća društvena mreža raste do rane odrasle dobi, a zatim postupno opada; mreža prijatelja opadala je kroz cijelu odraslu dob, dok je obiteljska mreža ostajala stabilna. Životni događaji poput roditeljstva, početka posla ili udovištva pratili su slične promjene. Mreže prijatelja uz to su u posljednjih 35 godina postale manje (Wrzus i sur., 2013).

Manja mreža ne znači nužno siromašnije odnose. U longitudinalnom istraživanju s odraslima svih dobi smanjivao se uglavnom broj perifernih poznanstava, dok je broj bliskih osoba ostajao razmjerno stabilan, a stariji su ljudi izvještavali da im članovi mreže izazivaju više pozitivnih i manje negativnih emocija (English i Carstensen, 2014). Autori to tumače teorijom socioemocionalne selektivnosti, prema kojoj ljudi s godinama sve više biraju emocionalno važne odnose. To je **teorijski model** s kojim su podaci u skladu, a ne izravno izmjeren razlog promjene.

6. Prijateljstvo i dobrobit

Društveni odnosi općenito povezani su sa zdravljem i dobrobiti, o čemu govori lekcija [Stres, suočavanje i regulacija emocija](/skupine/psihologija-zdravlja-i-stresa). Za prijateljstvo posebno postoje nalazi iz velikih istraživanja.

U presječnoj anketi s više od 270.000 odraslih vrednovanje prijateljstava bilo je povezano s boljim funkcioniranjem, osobito kod starijih osoba. U longitudinalnom istraživanju 7.481 starije osobe napetost u prijateljstvima predviđala je više kroničnih bolesti tijekom šest godina, a podrška partnera, djece i prijatelja predviđala je veću subjektivnu dobrobit tijekom osam godina (Chopik, 2017).

**Usamljenost nije isto što i biti sam.** Usamljenost se definira kao doživljaj društvene izolacije: osoba može biti sama, a ne osjećati se usamljeno, ili biti okružena ljudima i osjećati se usamljeno. Pregledni rad povezuje usamljenost s pojačanom budnošću na društvenu prijetnju, lošijim snom te većim pobolom i smrtnošću (Hawkley i Cacioppo, 2010).

**Otvoreno pitanje:** uzročni smjer. Većina tih nalaza je korelacijska ili longitudinalna. Pokazuju da prijateljstva i dobrobit idu zajedno i da napetost u prijateljstvima predviđa kasnije ishode, ali ne dokazuju da prijateljstva sama po sebi uzrokuju bolju dobrobit. Zdravije i zadovoljnije osobe mogu lakše održavati prijateljstva.

7. Konflikti i prekidi prijateljstva

Sukob u prijateljstvu ne znači da odnos ne postoji. Pregled istraživanja kvalitete prijateljstva sukobe i rivalstvo navodi kao negativna obilježja odnosa, ali uz pozitivna, a ne umjesto njih (Berndt, 2002). Istraživanja sukoba u bliskim odnosima rađena su većinom s partnerima, pa se o konfliktu više govori u lekciji [Konflikti](/lekcija/rjesavanje-sukoba).

Prijateljstva se rijetko završavaju dramatično. Češće se mijenjaju postupno:

U istraživanju prijelaza na studij dio sudionika izvještavao je o promjeni iz najboljeg u blisko ili povremeno prijateljstvo, a ne o prekidu (Oswald i Clark, 2003). U istraživanju parova najboljih prijatelja praćenih 19 godina, bliskost nakon tog razdoblja bila je povezana s izraženom sličnošću i s brojem mjeseci bliskosti na početku praćenja (Ledbetter, Griffin i Sparks, 2007). Sudionici su bili iz jednog malog koledža, pa nalaz upućuje na moguće čimbenike, a ne na pravilo.

8. Bliska prijateljstva i granice prema drugim odnosima

Bliska prijateljstva mogu uključivati veliku emocionalnu bliskost, samootkrivanje i podršku – dakle ono što ljudi doživljavaju kao intimnost u psihološkom smislu (odjeljci 1 i 3). Gdje točno prolazi granica između bliskog prijateljstva i romantičnog odnosa, istraživanja korištena u ovoj lekciji ne određuju; bliskost sama po sebi tu granicu ne označava.

Neka istraživanja uspoređuju koliko dobro ljudi u različitim odnosima razumiju jedni druge. U istraživanju s 50 parova, njihovim prijateljima i nepoznatim osobama, točnost u pogađanju misli i osjećaja druge osobe rasla je s razinom poznanstva; razlikovala se i među procjenjivačima, a bila je povezana sa zadovoljstvom odnosom samo pod određenim uvjetima (Thomas i Fletcher, 2003).

O partnerskim odnosima, uključujući predanost i zadovoljstvo, govori lekcija Partnerski odnosi. Intimnost kao zasebna tema bit će obrađena kasnije.

9. Popularne tvrdnje

„Suprotnosti se privlače.”

**Status: nije potkrijepljeno.** Prijatelji su u prosjeku slični na velikom broju obilježja, i to uglavnom zato što ljudi biraju slične osobe (Bahns i sur., 2017).

„Pravi prijatelj uvijek zna što misliš.”

**Status: pretjerano.** Ljudi bolje pogađaju misli i osjećaje osoba koje dobro poznaju nego nepoznatih ljudi, ali ta točnost nije potpuna i razlikuje se od osobe do osobe (Thomas i Fletcher, 2003).

„Moji prijatelji me sigurno smatraju prijateljem.”

**Status: često netočno.** U jednom istraživanju samo oko polovica prijateljstava koje su sudionici naveli bila je uzajamna, iako su gotovo svi očekivali uzajamnost (Almaatouq i sur., 2016).

„Što više prijatelja imaš, to si sretniji.”

**Status: nije potvrđeno kao pravilo.** Društvene mreže s godinama se smanjuju, uglavnom na račun perifernih poznanstava, a emocionalni ton mreže pritom se poboljšava (English i Carstensen, 2014); kod djece se kvaliteta prijateljstva pokazala važnom neovisno o tome ima li dijete prijatelja (Parker i Asher, 1993).

„Pravo prijateljstvo traje zauvijek.”

**Status: pojednostavljeno.** Prijateljstva se mijenjaju s životnim prijelazima, a njihovo održavanje bilo je povezano s komunikacijom i ponašanjima održavanja (Oswald i Clark, 2003). Promjena prijateljstva ne znači da ono „nije bilo pravo”.

10. Primjer: prijateljstvo koje se mijenja

Iva i Nina bile su nerazdvojne na studiju: zajednički stan, isti predmeti, svakodnevni razgovori. Nakon studija Iva se odselila u drugi grad, a Nina je dobila dijete. Sada se čuju nekoliko puta godišnje, uglavnom kratkim porukama. Iva se pita je li se prijateljstvo „pokvarilo”.

**Što je opaženo:** manje kontakta i kraći razgovori, nakon promjene posla, mjesta stanovanja i obiteljske situacije.

**Moguća objašnjenja:**

**Što se ne može zaključiti:** iz manje kontakta ne može se zaključiti da je prijateljstvo završilo, da je jedna od njih kriva ni što će biti dalje. Grupni nalazi opisuju česte obrasce, ali ne govore što se događa u ovom prijateljstvu. Lekcija ne odgovara na pitanje što bi Iva trebala učiniti.

Što možemo zaključiti – a što ne možemo

Što možemo zaključiti

Što ne možemo zaključiti

Ključni pojmovi

Zapamti

Istraži dalje

Izvori i literatura