Prevencija relapsa

Zadnja provjera: listopad 2026.

Kraj psihoterapije ne znači da se teškoće više nikad neće pojaviti. Depresija se kod mnogih ljudi ponavlja, a osoba koja je prestala piti ili pušiti može se u teškom razdoblju vratiti starim navikama. **Prevencija relapsa** obuhvaća postupke kojima se osoba priprema na takve rizike: kako prepoznati rane znakove pogoršanja i što tada učiniti da se ono ne pretvori u povratak bolesti.

Prevencija relapsa važan je završni dio [kognitivno-bihevioralne terapije](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija), ali se primjenjuje i u drugim pristupima.

Pojmovi: posrnuće, relaps i recidiv

U literaturi se razlikuje nekoliko pojmova:

**Posrnuće** (engl. *lapse*) je kratkotrajan, pojedinačan povratak starom ponašanju, primjerice jedna cigareta nakon mjeseci apstinencije.
**Relaps** je povratak simptoma ili ponašanja na raniju razinu, nakon razdoblja poboljšanja.
**Recidiv** se, osobito kod depresije, odnosi na novu epizodu bolesti nakon potpunog oporavka.

Razlikovanje posrnuća i relapsa jedna je od najvažnijih ideja prevencije relapsa: jedno posrnuće ne mora značiti da je sav napredak izgubljen.

Model Marlatta i Gordona

G. Alan Marlatt i Judith Gordon 1980-ih razvijaju model prevencije relapsa kod ovisnosti. Prema njemu, relaps nije iznenadni događaj, nego proces koji se može razumjeti i prekinuti (Witkiewitz i Marlatt, 2004).

Ključni pojmovi modela su:

**Visokorizične situacije:** okolnosti u kojima je vjerojatnost povratka veća, primjerice negativne emocije, sukobi, društveni pritisak ili mjesta povezana s pićem.
**Vještine suočavanja:** ako osoba u visokorizičnoj situaciji ima i primijeni dobar način suočavanja, njezino samopouzdanje raste, a rizik pada.
**Učinak kršenja apstinencije:** nakon posrnuća osoba može pomisliti „Svejedno sam sve upropastio” i potpuno odustati. Ta reakcija, praćena krivnjom i samoosudom, često pretvara posrnuće u relaps.

Model je kasnije proširen. Danas se relaps opisuje kao dinamičan proces u kojem se rizični čimbenici, raspoloženje, misli i okolina međusobno mijenjaju iz trenutka u trenutak (Witkiewitz i Marlatt, 2004).

Prevencija relapsa kod depresije

Depresija se često ponavlja, pa je sprječavanje novih epizoda jednako važno kao i liječenje trenutačne. Pregled istraživanja pokazao je da psihološke intervencije, poput nastavka kognitivne terapije ili [mindfulnessa](/lekcija/mindfulness-u-terapiji) temeljenog na kognitivnoj terapiji, mogu smanjiti rizik relapsa i recidiva, osobito kod osoba koje su imale više epizoda (Bockting i sur., 2015).

Kod depresije se naglasak stavlja na rano prepoznavanje promjena, poput povlačenja, slabijeg sna ili pojačane samokritičnosti, i na održavanje vještina naučenih u terapiji, primjerice [bihevioralne aktivacije](/lekcija/bihevioralna-aktivacija).

Što pokazuju istraživanja

Jeffrey Irvin i suradnici (1999) u meta-analizi istraživanja prevencije relapsa kod ovisnosti nalaze da je pristup u prosjeku učinkovit, osobito kod problema s alkoholom i kod uporabe više tvari. Kod pušenja učinak je bio slabiji. Prevencija relapsa posebno je pomagala u smanjenju psihosocijalnih teškoća povezanih s ovisnošću, a ne samo same uporabe tvari.

Kod depresije je posebno dobro istražena **kognitivna terapija utemeljena na usredotočenoj svjesnosti** (engl. *mindfulness-based cognitive therapy*, MBCT). Willem Kuyken i suradnici (2016) analiziraju pojedinačne podatke sudionika iz devet randomiziranih istraživanja. Osobe koje su prošle MBCT imale su manji rizik povratka depresije tijekom godinu dana od onih koje su dobile uobičajenu skrb, a rizik je bio manji i u usporedbi s drugim aktivnim tretmanima, uključujući antidepresive. Učinak je bio izraženiji kod osoba s izraženijim simptomima na početku.

Ti nalazi ne znače da je jedan pristup najbolji za sve. Kod nekih osoba važnije je nastaviti uzimati lijekove, kod drugih nastaviti povremene terapijske susrete, a kod trećih održavati vještine samostalno.

Uloga bliskih osoba i okoline

Rizik relapsa ne ovisi samo o osobi. Bliske osobe mogu pomoći da se rani znakovi prepoznaju na vrijeme: partner ili prijatelj ponekad prije primijeti povlačenje ili promjenu raspoloženja nego sama osoba. Zato se u plan prevencije relapsa, uz pristanak osobe, mogu uključiti i bliski ljudi, s dogovorom o tome što trebaju primijetiti i kako reagirati.

Okolina može i povećati rizik. Kod ovisnosti su to društvo u kojem se pije ili uzimaju tvari, dostupnost tvari i stres. Kod depresije to mogu biti preopterećenost, usamljenost i sukobi. Prevencija relapsa zato uključuje i praktične promjene okoline: izbjegavanje određenih mjesta u ranom razdoblju oporavka, planiranje podrške u teškim razdobljima i održavanje rutina sna i aktivnosti.

Rani znakovi upozorenja

Rani znakovi pogoršanja razlikuju se od osobe do osobe, pa je važno da ih svatko upozna kod sebe. Obično se pojavljuju u nekoliko područja:

**Ponašanje** – povlačenje od ljudi, zanemarivanje obveza, promjene u snu i prehrani, više vremena pred ekranom, češća uporaba alkohola.
**Misli** – povratak starih obrazaca poput „ništa nema smisla”, „ne mogu se nositi s ovim” ili „jedno piće neće škoditi”.
**Emocije** – razdražljivost, tjeskoba, osjećaj praznine ili napetosti.
**Tijelo** – umor, glavobolje, napetost u mišićima.

Korisno je vratiti se razdoblju prije prošlog pogoršanja i pitati se: što se tada promijenilo prvo? Mnogi ljudi otkriju da su prvi znakovi bili suptilni i da ih tada nisu prepoznali. Zapisivanje tih znakova i dijeljenje s bliskom osobom povećava šansu da se sljedeći put primijete na vrijeme.

Posrnuće kao prilika za učenje

Prevencija relapsa posrnuće ne promatra kao neuspjeh, nego kao informaciju. Nakon posrnuća korisno je smireno analizirati što se dogodilo: u kojoj se situaciji javilo, što mu je prethodilo, koje su misli i emocije bile prisutne i što bi sljedeći put moglo pomoći. Takva analiza slična je [funkcionalnoj analizi ponašanja](/lekcija/funkcionalna-analiza-ponasanja).

Važan je i odnos prema sebi. Samoosuda i krivnja nakon posrnuća povećavaju rizik da se ono pretvori u relaps, dok blaži, razumijevajući odnos prema sebi olakšava povratak planu. Više o tome govori lekcija [Samosuosjećanje](/lekcija/samosuosjecanje).

Plan prevencije relapsa

Pri kraju terapije osoba s terapeutom često izrađuje pisani plan. Takav plan obično sadrži:

1. **Što je pomoglo.** Koje su vještine i promjene najviše pridonijele poboljšanju?

2. **Rani znakovi upozorenja.** Kako izgleda početak pogoršanja kod te osobe? Primjerice: „Prestajem odgovarati na poruke, spavam do podne, mislim da sam teret drugima.”

3. **Visokorizične situacije.** Koje okolnosti mogu pokrenuti pogoršanje, primjerice godišnjice gubitka, preopterećenost na poslu ili sukobi.

4. **Konkretni koraci.** Što će osoba učiniti kad primijeti znakove, primjerice vratiti se planiranju aktivnosti, javiti se prijatelju, ponovno koristiti zapis misli.

5. **Kada potražiti pomoć.** Koji su znakovi da treba kontaktirati terapeuta ili liječnika, uz kontakte koji su pritom potrebni.

Takav plan povezan je s praktičnom vježbom opisanom u lekciji [Plan za teške emocionalne trenutke](/lekcija/vjezba-plan-za-teske-emocionalne-trenutke).

Primjer

Tomislav se oporavio od depresije uz kognitivno-bihevioralnu terapiju. U njegovom planu piše da su prvi znakovi pogoršanja propuštanje treninga i misli poput „Nema smisla truditi se”. Šest mjeseci nakon terapije, u razdoblju velikog opterećenja na poslu, primijeti oba znaka.

Umjesto zaključka „Depresija se vratila, sve je bilo uzalud”, prepoznaje rani znak i postupa prema planu: vraća dva kratka treninga tjedno, priča sa suprugom o opterećenju i zapisuje misli. Nakon dva tjedna osjeća se bolje. Da se stanje nije popravilo, plan predviđa javljanje terapeutu.

Česte zablude

**„Ako se simptomi vrate, terapija nije uspjela.”** Pogoršanja su česta i ne poništavaju naučeno. Važno je kako se na njih odgovori.

**„Jedno posrnuće znači neuspjeh.”** Upravo takvo razmišljanje, učinak kršenja apstinencije, povećava rizik da posrnuće preraste u relaps.

**„Prevencija relapsa počinje kad terapija završi.”** U dobroj terapiji priprema za razdoblje nakon terapije počinje mnogo ranije.

Sažetak

Prevencija relapsa priprema osobu na rizik povratka teškoća nakon poboljšanja. Važno je razlikovati posrnuće, relaps i recidiv, jer jedno posrnuće ne znači gubitak cijelog napretka. Model koji predlažu Marlatt i Gordon opisuje visokorizične situacije, vještine suočavanja i učinak kršenja apstinencije, a danas se relaps vidi kao dinamičan proces. Meta-analize pokazuju da je prevencija relapsa učinkovita kod ovisnosti, a kod depresije rizik povratka smanjuju nastavak kognitivne terapije i MBCT. Pisani plan uključuje ono što je pomoglo, rane znakove, visokorizične situacije, konkretne korake i kontakte za pomoć, a u njega se mogu uključiti i bliske osobe.

Povezane lekcije

[Kognitivno-bihevioralna terapija](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija)
[Bihevioralna aktivacija](/lekcija/bihevioralna-aktivacija)
[Mindfulness u terapiji](/lekcija/mindfulness-u-terapiji)
[Depresivni poremećaji: psihološki procesi](/lekcija/depresivni-poremecaji)
[Plan za teške emocionalne trenutke](/lekcija/vjezba-plan-za-teske-emocionalne-trenutke)

Izvori i literatura

Bockting, C. L., Hollon, S. D., Jarrett, R. B., Kuyken, W. i Dobson, K. (2015). A lifetime approach to major depressive disorder: The contributions of psychological interventions in preventing relapse and recurrence. *Clinical Psychology Review*, 41, 16–26. [doi.org/10.1016/j.cpr.2015.02.003](https://doi.org/10.1016/j.cpr.2015.02.003)
Irvin, J. E., Bowers, C. A., Dunn, M. E. i Wang, M. C. (1999). Efficacy of relapse prevention: A meta-analytic review. *Journal of Consulting and Clinical Psychology*, 67(4), 563–570. [doi.org/10.1037/0022-006X.67.4.563](https://doi.org/10.1037/0022-006X.67.4.563)
Kuyken, W., Warren, F. C., Taylor, R. S., Whalley, B., Crane, C., Bondolfi, G., Hayes, R., Huijbers, M., Ma, H., Schweizer, S., Segal, Z., Speckens, A., Teasdale, J. D., Van Heeringen, K., Williams, M., Byford, S., Byng, R. i Dalgleish, T. (2016). Efficacy of mindfulness-based cognitive therapy in prevention of depressive relapse: An individual patient data meta-analysis from randomized trials. *JAMA Psychiatry*, 73(6), 565–574. [doi.org/10.1001/jamapsychiatry.2016.0076](https://doi.org/10.1001/jamapsychiatry.2016.0076)
Marlatt, G. A., & Gordon, J. R. (Eds.). (1985). *Relapse Prevention: Maintenance Strategies in the Treatment of Addictive Behaviors*. Guilford Press.
Witkiewitz, K., & Marlatt, G. A. (2004). Relapse prevention for alcohol and drug problems: That was Zen, this is Tao. *American Psychologist, 59*(4), 224–235. https://doi.org/10.1037/0003-066X.59.4.224