Prepoznavanje vlastitog doprinosa konfliktu

Zadnja provjera: listopad 2026.

U gotovo svakom sukobu lakše je vidjeti što je pogriješila druga osoba nego što smo pogriješili mi. To nije znak loše namjere, nego način na koji ljudi obično obrađuju informacije o sebi i drugima. Ipak, upravo je prepoznavanje vlastitog dijela jedan od najsnažnijih koraka prema rješavanju sukoba, jer na vlastito ponašanje možemo neposredno utjecati.

Ova lekcija objašnjava zašto je vlastiti doprinos teško vidjeti i kako ga prepoznati, a da pritom ne preuzmemo krivnju za sve.

Zašto teško vidimo vlastiti dio

• **Pristranost u korist sebe.** Ljudi uspjehe češće pripisuju sebi, a neuspjehe okolnostima ili drugima. Meta-analiza je pokazala da je ta pristranost posebno izražena kada se osoba osjeća ugroženo (Campbell i Sedikides, 1999), što je u sukobu gotovo uvijek slučaj.
• **Različita perspektiva.** Vlastito ponašanje objašnjavamo okolnostima („Bio sam umoran”), a tuđe osobinama („On je bezobziran”). Više u lekciji [Temeljna atribucijska pogreška](/lekcija/temeljna-atribucijska-pogreska).
• **Vidimo tuđe postupke, a svoje namjere.** Znamo da nismo htjeli povrijediti, pa nam je teško prihvatiti da je naš postupak ipak povrijedio.
• **Emocije sužavaju pažnju.** Kada smo ljuti ili povrijeđeni, usmjereni smo na ono što nas je pogodilo.

Obrasci koji se međusobno pojačavaju

Mnogi sukobi nisu niz pojedinačnih pogrešaka, nego krug u kojem ponašanje jedne osobe potiče ponašanje druge. Najpoznatiji primjer je obrazac **zahtijevanja i povlačenja**: jedna osoba sve upornije traži razgovor ili promjenu, a druga se sve više povlači. Što se jedna više povlači, druga više zahtijeva, i obrnuto. Obje strane pritom svoje ponašanje doživljavaju kao odgovor na ono drugo (Christensen i Heavey, 1990).

U takvom krugu pitanje „Tko je počeo?” obično nema odgovor. Korisnije je pitanje: „Što ja radim što održava ovaj krug?”

Više o obrascima u sukobima u lekciji [Komunikacijske pogreške](/lekcija/komunikacijske-pogreske).

Kako prepoznati vlastiti doprinos

Nekoliko pitanja može pomoći, osobito kada se emocije smire:

• **Što sam konkretno rekao ili učinio?** Ne što sam mislio, nego što je druga osoba mogla vidjeti i čuti.
• **Kako je to moglo izgledati iz njezine perspektive?** Kako bih se ja osjećao da mi je netko rekao isto, istim tonom?
• **Ponavlja li se nešto?** Završavaju li naši sukobi često na isti način i koja je moja uloga u tome?
• **Što sam prešutio?** Ponekad je doprinos u onome što nismo rekli, primjerice u nakupljenom nezadovoljstvu koje je izbilo kasnije (više u lekciji [Strah od konflikta](/lekcija/strah-od-konflikta)).
• **Što bih sljedeći put mogao učiniti drukčije?** Usredotočiti se na jedan konkretan korak.

Doprinos nije isto što i krivnja

Prepoznati vlastiti dio ne znači preuzeti odgovornost za sve. U sukobu obično obje strane nečim pridonose, ali ne nužno jednako. Neke osobe sklone su previše preuzimati krivnju, osobito one koje ugađaju drugima, pa za vlastiti doprinos smatraju i ono što je posljedica tuđeg ponašanja.

Važno je posebno naglasiti: u odnosima u kojima postoji nasilje, prijetnje ili kontrola, odgovornost za nasilje snosi osoba koja ga čini. Pitanje „Što sam ja pridonio?” tu nije primjereno i može dodatno štetiti (više u lekciji [Nezdravi obrasci odnosa](/lekcija/nezdravi-obrasci-odnosa)). Razlikovanje odgovornosti i krivnje detaljnije opisuje lekcija [Odgovornost i krivnja](/lekcija/odgovornost-i-krivnja).

Kako to izgovoriti

Priznanje vlastitog dijela često smiruje sukob, jer pokazuje drugoj osobi da je čujemo:

• „Shvatio sam da sam ti upao u riječ i nisam te pustio da završiš. Žao mi je.”
• „Mislim da sam bila oštrija nego što sam htjela, jer sam se osjećala nepravedno optuženo.”

Takvo priznanje ne mora biti dugo ni pretjerano. Važno je da je konkretno i iskreno. Više o tome u lekciji [Isprika i oprost](/lekcija/isprika-i-oprost).

Primjer

Luka i Petra izmišljeni su par koji se često svađa oko kućanskih poslova. Luka je bio uvjeren da je Petra „stalno nezadovoljna”. Kada je nakon jedne svađe razmislio, primijetio je da se uvijek povuče u drugu sobu čim ona započne razgovor, a ona tada podigne ton. Sljedeći put rekao je: „Primijetio sam da se povlačim kad počneš o tome. Možemo li sjesti i razgovarati sada, deset minuta?” Razgovor je bio mirniji nego ikad prije.

Česte zablude

• *„Ako priznam svoj dio, priznajem da sam ja kriv.”* Priznati doprinos znači preuzeti odgovornost za vlastito ponašanje, a ne za cijeli sukob.
• *„Kriv je onaj tko je počeo.”* U ponavljajućim sukobima obje strane obično održavaju krug.
• *„Prvo neka se on promijeni.”* Na vlastito ponašanje možemo utjecati odmah, a promjena jedne strane često mijenja i drugu.

Sažetak

Ljudi u sukobu lakše vide tuđe pogreške nego vlastite, osobito kada se osjećaju ugroženo. Mnogi sukobi održavaju se krugom u kojem ponašanje jedne osobe potiče ponašanje druge. Prepoznavanje vlastitog doprinosa, bez preuzimanja krivnje za sve, omogućuje konkretnu promjenu, osim u odnosima u kojima postoji nasilje, gdje je odgovornost na osobi koja ga čini.

Povezane lekcije

• [Rješavanje sukoba](/lekcija/rjesavanje-sukoba)
• [Odgovornost i krivnja](/lekcija/odgovornost-i-krivnja)
• [Isprika i oprost](/lekcija/isprika-i-oprost)
• [Temeljna atribucijska pogreška](/lekcija/temeljna-atribucijska-pogreska)
• [Komunikacijske pogreške](/lekcija/komunikacijske-pogreske)

Izvori i literatura

• Campbell, W. K. i Sedikides, C. (1999). Self-threat magnifies the self-serving bias: A meta-analytic integration. *Review of General Psychology*, 3(1), 23–43. [doi.org/10.1037/1089-2680.3.1.23](https://doi.org/10.1037/1089-2680.3.1.23)
• Christensen, A., & Heavey, C. L. (1990). Gender and social structure in the demand/withdraw pattern of marital conflict. *Journal of Personality and Social Psychology, 59*(1), 73–81. https://doi.org/10.1037/0022-3514.59.1.73