Preispitivanje katastrofičnih scenarija

Zadnja provjera: listopad 2026.

Katastrofični scenarij misaoni je lanac koji od malog povoda vodi do najgoreg mogućeg ishoda: „Glavobolja je → možda je tumor → neću vidjeti djecu kako odrastaju.” Ova vježba, koja se u kognitivnoj terapiji naziva dekatastrofiziranjem, preispituje takav lanac s dva pitanja: koliko je najgori ishod zapravo vjerojatan i kako bih se snašao kad bi se ipak dogodio.

Što je katastrofiziranje i zašto se održava, objašnjava lekcija [Katastrofiziranje](/lekcija/katastrofiziranje). Ne zamjenjuje stručnu pomoć ni liječnički pregled.

1. Čemu vježba služi

Kod katastrofiziranja obično se istodobno javljaju dvije pogreške procjene: precjenjuje se **vjerojatnost** lošeg ishoda i podcjenjuje vlastita **sposobnost** da se s njim nosi. Vježba se bavi objema:

• **procjenom vjerojatnosti** – razlaganjem lanca na korake i procjenom svakog od njih;
• **razmatranjem raspona** – najgori, najbolji i najvjerojatniji ishod;
• **planom suočavanja** – što bih učinio kad bi se nešto loše ipak dogodilo.

2. Što kažu istraživanja

Precjenjivanje vjerojatnosti i ozbiljnosti negativnih događaja jedan je od dobro opisanih procesa u anksioznosti, a dekatastrofiziranje i procjena vjerojatnosti standardni su postupci kognitivne terapije (Beck, 2020; Clark, 1999). U istraživanju osoba s generaliziranim anksioznim poremećajem sudionici su zapisivali svoje brige i provjeravali jesu li se ostvarile; velika većina briga nije se ostvarila, a kod onih koje jesu, ishod je često bio bolji nego što su očekivali (LaFreniere i Newman, 2020).

3. Koraci

Korak 1. Zapišite scenarij

Zapisuje se zabrinjavajuća misao i lanac do kojeg vodi, korak po korak. Primjerice: „Šef me pozvao na razgovor → kritizirat će me → dobit ću otkaz → neću naći drugi posao → izgubit ću stan.”

Korak 2. Procijenite vjerojatnost svakog koraka

Uz svaki korak upisuje se koliko je vjerojatan **ako se dogodio prethodni**, u postotku. Pomažu pitanja: koliko se puta to dogodilo u sličnim situacijama? Što bi rekao netko tko nije uznemiren? Ukupna vjerojatnost cijelog lanca obično je mnogo manja od vjerojatnosti koju osjećamo.

Korak 3. Najgori, najbolji i najvjerojatniji ishod

Zapisuju se tri ishoda:

• **Najgori:** onaj iz scenarija.
• **Najbolji:** najpovoljniji ishod koji je moguće zamisliti.
• **Najvjerojatniji:** ono što će se, s obzirom na sve što znam, najvjerojatnije dogoditi.

Najvjerojatniji ishod obično je negdje između i manje dramatičan od najgoreg.

Korak 4. Plan suočavanja s najgorim

Pita se: kad bi se najgore ipak dogodilo, što bih učinio? Tko bi mi mogao pomoći? Kako sam se nosio s teškim situacijama ranije? Kako bih se osjećao za tjedan dana, mjesec dana, godinu? Plan ne znači da će se najgore dogoditi, nego pokazuje da i tada postoje koraci.

Korak 5. Zapišite uravnoteženu misao i jedan korak

Na kraju se zapisuje rečenica koja uzima u obzir vjerojatnost i plan („Moguće je da će razgovor biti neugodan, ali otkaz je malo vjerojatan, a i tada bih imao mogućnosti”) te jedan korak za sadašnjost, primjerice pripremu za razgovor.

4. Primjer

Tomislav (izmišljeni primjer) primijeti madež koji se čini većim i misli: „Rak je, proširio se, umrijet ću.” Procjena lanca: madež se možda povećao (50 %); ako jest, većina takvih promjena nije maligna; i kad su maligne, rano otkrivene promjene kože često se uspješno liječe. Najvjerojatniji ishod: dermatolog će pregledati madež i reći da je bezopasan ili ga ukloniti. Plan: naručiti se na pregled ovaj tjedan i ne pretraživati internet do pregleda. Tjeskoba pada sa 8 na 5, a pregled se dogovara.

5. Česte poteškoće

• **„Ali moguće je.”** Gotovo sve je moguće; vježba se bavi time što je vjerojatno. Kad se jedini odgovor svodi na „moguće je”, može pomoći vježba [Tolerancija neizvjesnosti](/lekcija/tolerancija-neizvjesnosti).
• **Vježba kao umirivanje.** Ako se vježba ponavlja više puta dnevno za istu brigu, može postati novo sigurnosno ponašanje. Tada je korisnije ograničiti razmišljanje o brizi.
• **Stvarne opasnosti.** Ako je opasnost stvarna i blizu, potrebno je djelovanje, a ne preispitivanje vjerojatnosti.

6. Kada vježba nije dovoljna

Novi ili zabrinjavajući tjelesni simptomi zahtijevaju liječnički pregled; vježba služi smirivanju misli, a ne procjeni zdravlja. Ako katastrofične misli ometaju svakodnevni život, javljaju se napadaji panike ili stalna zdravstvena zabrinutost, korisna je stručna pomoć. Više u lekcijama [Panični poremećaj](/lekcija/panicni-poremecaj), [Somatski simptomi i zdravstvena anksioznost: psihološki procesi](/lekcija/somatski-simptomi-i-zdravstvena-anksioznost) i [Kada potražiti stručnu pomoć](/lekcija/kada-potraziti-strucnu-pomoc).

Povezane lekcije

• [Katastrofiziranje](/lekcija/katastrofiziranje)
• [Kognitivne distorzije](/lekcija/kognitivne-distorzije)
• [Generalizirani anksiozni poremećaj](/lekcija/generalizirani-anksiozni-poremecaj)
• [Tolerancija neizvjesnosti](/lekcija/tolerancija-neizvjesnosti)
• [Provjera dokaza za i protiv misli](/lekcija/provjera-dokaza-za-i-protiv-misli)
• [Krug kontrole](/lekcija/krug-kontrole)

Izvori i literatura

• Beck, J. S. (2020). *Cognitive Behavior Therapy: Basics and Beyond* (3. izd.). Guilford Press.
• Clark, D. M. (1999). Anxiety disorders: Why they persist and how to treat them. *Behaviour Research and Therapy, 37*(Suppl. 1), S5–S27. https://doi.org/10.1016/S0005-7967(99)00048-0
• LaFreniere, L. S. i Newman, M. G. (2020). Exposing worry's deceit: Percentage of untrue worries in generalized anxiety disorder treatment. *Behavior Therapy*, 51(3), 413–423. [doi.org/10.1016/j.beth.2019.07.003](https://doi.org/10.1016/j.beth.2019.07.003)