Pozitivne izjave i samogovor

Zadnja provjera: listopad 2026.

Svi razgovaramo sami sa sobom: „Hajde, možeš ti to”, „Opet sam to zabrljala”, „Polako, korak po korak.” Taj unutarnji ili glasni govor naziva se **samogovorom**. Za razliku od afirmacija, koje se unaprijed sastavljaju i ponavljaju, samogovor je dio svakodnevnog razmišljanja, a može se i namjerno mijenjati. Ova lekcija objašnjava vrste samogovora, što o njemu pokazuju istraživanja i kako ga koristiti.

Vrste samogovora

Samogovor se može razlikovati po sadržaju i funkciji:

• **Instruktivni samogovor** – upute samome sebi: „Laktovi uz tijelo”, „Prvo pročitaj cijeli zadatak.”
• **Motivacijski samogovor** – ohrabrenje i poticaj: „Izdrži još malo”, „Dobro ti ide.”
• **Negativni samogovor** – kritika i obeshrabrenje: „Nikad to neću naučiti”, „Glupa sam.”
• **Neutralni ili opisni samogovor** – jednostavno opisivanje onoga što se događa.

Samogovor može biti **automatski**, kada se javlja sam od sebe, ili **strateški**, kada ga osoba namjerno koristi.

Što pokazuju istraživanja u sportu

Sportska psihologija najviše je istraživala strateški samogovor. Meta-analiza je pokazala da samogovor ima umjeren pozitivan učinak na sportsku izvedbu (Hatzigeorgiadis i sur., 2011). Pritom su zabilježeni obrasci:

• **instruktivni samogovor** posebno je koristan kod zadataka koji zahtijevaju preciznost i finu motoriku, primjerice kod gađanja;
• **motivacijski samogovor** koristan je kod zadataka koji zahtijevaju snagu i izdržljivost;
• učinak je veći kada se samogovor **uvježbava** prije natjecanja, a ne samo koristi spontano.

Kako govorimo sebi: udaljeni samogovor

Zanimljiv nalaz odnosi se na *oblik* samogovora. U istraživanjima su ljudi koji su se o stresnoj situaciji obraćali sebi vlastitim imenom ili u drugom licu („Ana, možeš se pripremiti za ovo”) bolje regulirali emocije i bolje izvodili stresne zadatke, poput javnog govora, od onih koji su koristili „ja” (Kross i sur., 2014). Takav **udaljeni samogovor** pomaže zauzeti pogled sa strane, kao da savjetujemo prijatelja.

Negativni samogovor

Negativni samogovor čest je kod tjeskobe i depresije i može održavati teškoće: misli poput „Bezvrijedan sam” utječu na raspoloženje i ponašanje. Kognitivno-bihevioralna terapija ne pokušava samo zamijeniti takve misli pozitivnima, nego ih provjerava: je li misao točna, korisna, postoje li dokazi za suprotno (više u lekcijama [Kognitivno-bihevioralna terapija](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija) i [Unutarnji kritičar](/lekcija/unutarnji-kriticar)).

Pristupi temeljeni na prihvaćanju, poput terapije prihvaćanjem i predanošću, predlažu i drukčiji odnos: misao se može primijetiti kao misao, bez borbe s njom (više u lekciji [ACT](/lekcija/act)).

Samogovor i afirmacije

Afirmacije su posebna vrsta pozitivnih izjava. Istraživanja upućuju na to da općenite pozitivne izjave o sebi nisu uvijek korisne, osobito kod osoba niskog samopoštovanja (Wood i sur., 2009; više u lekciji [Afirmacije i samopoštovanje](/lekcija/afirmacije-i-samopostovanje)). Samogovor koji je konkretan, povezan sa zadatkom i realističan obično je korisniji od općenitih tvrdnji o vlastitoj vrijednosti.

Kako koristiti samogovor

1. **Primijetite svoj uobičajeni samogovor** – osobito u stresnim situacijama.

2. **Odaberite svrhu** – treba li vam uputa, ohrabrenje ili smirivanje?

3. **Budite konkretni** – „Diši polako i pogledaj prvi slajd” korisnije je od „Bit ću savršen.”

4. **Pokušajte s udaljenošću** – obratite se sebi imenom ili u drugom licu.

5. **Budite realistični** – samogovor koji ne vjerujete teško će pomoći.

6. **Uvježbajte ga** – u sigurnim situacijama, prije nego što ga zatrebate.

Primjer

Ivan je izmišljeni tenisač koji nakon izgubljenog poena govori sebi: „Ti si beznadan, uvijek to pokvariš.” S trenerom uvježbava drukčiji samogovor: nakon pogreške kaže „Dalje, sljedeći poen”, a prije servisa „Opusti rame, prati lopticu.” Na sljedećem turniru brže se oporavlja nakon pogrešaka. Primjer pokazuje zamjenu negativnog samogovora konkretnim, instruktivnim i motivacijskim izjavama.

Sažetak

Samogovor je način na koji razgovaramo sami sa sobom, a može biti instruktivan, motivacijski, negativan ili neutralan. Istraživanja pokazuju da strateški samogovor poboljšava sportsku izvedbu, a udaljeni samogovor pomaže u regulaciji emocija. Konkretan i realističan samogovor obično je korisniji od općenitih pozitivnih izjava o sebi.

Povezane lekcije

• [Što su afirmacije?](/lekcija/sto-su-afirmacije)
• [Realistične afirmacije](/lekcija/realisticne-afirmacije)
• [Unutarnji kritičar](/lekcija/unutarnji-kriticar)
• [Vizualizacija u sportu](/lekcija/vizualizacija-u-sportu)
• [Kognitivno-bihevioralna terapija](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija)

Izvori i literatura

• Hatzigeorgiadis, A., Zourbanos, N., Galanis, E. i Theodorakis, Y. (2011). Self-talk and sports performance: A meta-analysis. *Perspectives on Psychological Science*, 6(4), 348–356. [doi.org/10.1177/1745691611413136](https://doi.org/10.1177/1745691611413136)
• Kross, E., Bruehlman-Senecal, E., Park, J. i sur. (2014). Self-talk as a regulatory mechanism: How you do it matters. *Journal of Personality and Social Psychology*, 106(2), 304–324. [doi.org/10.1037/a0035173](https://doi.org/10.1037/a0035173)
• Wood, J. V., Perunovic, W. Q. E. i Lee, J. W. (2009). Positive self-statements: Power for some, peril for others. *Psychological Science*, 20(7), 860–866. [doi.org/10.1111/j.1467-9280.2009.02370.x](https://doi.org/10.1111/j.1467-9280.2009.02370.x)