Potiskivanje emocija

Zadnja provjera: listopad 2026.

Što je potiskivanje emocija?

Potiskivanje emocija izraz je koji se u svakodnevnom govoru koristi za različite načine na koje ljudi pokušavaju izbjeći, zanemariti, prikriti ili ukloniti neugodne emocionalne doživljaje. U psihologiji je važno razlikovati nekoliko procesa koji se mogu opisivati tim izrazom, jer nemaju isto značenje ni iste posljedice.

Osoba može pokušavati ne razmišljati o tuzi, uvjeravati se da nema razloga za ljutnju, skrivati strah pred drugima ili nastaviti obavljati svakodnevne obveze kao da je ništa nije pogodilo. U nekim situacijama takve reakcije mogu biti kratkoročno korisne. Međutim, ako postanu uobičajen način suočavanja sa svim neugodnim emocijama, mogu otežati razumijevanje vlastitih potreba i dugoročno povećati emocionalno opterećenje.

U stručnom smislu potrebno je razlikovati **potiskivanje u psihoanalitičkom značenju**, **svjesno suzbijanje emocionalnog izražavanja** i **izbjegavanje emocionalnog iskustva**.

Potiskivanje u psihoanalitičkoj tradiciji odnosi se na proces kojim se neprihvatljive ili uznemirujuće misli, želje i osjećaji zadržavaju izvan svjesnosti. Suzbijanje emocionalnog izražavanja odnosi se na pokušaj da se ne pokaže ono što osoba osjeća. Izbjegavanje emocionalnog iskustva širi je pojam koji obuhvaća nastojanje da se neugodne emocije ne osjete, ne prihvate ili ne dožive u potpunosti.

Ti procesi mogu biti povezani, ali nisu istovjetni.

Zašto ljudi potiskuju emocije?

Ljudi ne pokušavaju izbjeći emocije bez razloga. Takvo ponašanje često se razvija kao odgovor na okolnosti u kojima emocionalno izražavanje nije bilo sigurno, prihvaćeno ili korisno.

Strah od odbacivanja

Osoba može naučiti da će izgubiti prihvaćanje ako pokaže tugu, strah, ljutnju ili ranjivost. Zbog toga počinje skrivati osjećaje kako bi očuvala odnose i izbjegla negativne reakcije drugih.

Primjerice, osoba koja je u djetinjstvu često slušala da pretjeruje kada plače može u odrasloj dobi osjećati potrebu da prikrije tugu čak i pred ljudima kojima vjeruje.

Obiteljski i društveni obrasci

U nekim obiteljima emocije se otvoreno prepoznaju i izražavaju, dok se u drugima potiče suzdržanost ili se određeni osjećaji smatraju neprihvatljivima.

Dijete može naučiti da se ljutnja kažnjava, da je strah znak slabosti ili da se o tuzi ne razgovara. Takve poruke mogu postati unutarnja pravila koja osoba nastavlja slijediti i kada se okolnosti promijene.

Kulturne norme također mogu utjecati na to koje se emocije izražavaju, pred kim i na koji način. Ipak, ne treba pretpostavljati da svi pripadnici neke kulture jednako doživljavaju ili reguliraju emocije.

Potreba za kontrolom

Neki ljudi vjeruju da moraju stalno biti smireni, racionalni ili snažni. Emocije doživljavaju kao nešto što bi ih moglo preplaviti ili omesti u ostvarivanju ciljeva.

Zbog toga mogu pokušavati zadržati potpunu kontrolu nad svojim unutarnjim iskustvom.

Međutim, kontroliranje ponašanja nije isto što i uklanjanje emocije. Osoba može odlučiti da neće reagirati impulzivno, a istodobno priznati sebi da je ljuta ili povrijeđena.

Strah od vlastitih osjećaja

Ponekad osoba ne potiskuje emocije samo zbog reakcija drugih nego i zato što se boji vlastitog emocionalnog iskustva.

Može vjerovati da će je tuga potpuno slomiti, da će je ljutnja navesti na nešto zbog čega će požaliti ili da će je priznavanje straha učiniti još ranjivijom.

Takva očekivanja mogu potaknuti izbjegavanje emocija prije nego što osoba dobije priliku iskusiti ih i utvrditi da se s njima može nositi.

Preopterećenost i potreba za funkcioniranjem

U nekim okolnostima osoba jednostavno nema dovoljno vremena, prostora ili podrške da obradi ono što osjeća.

Tijekom krizne situacije može biti potrebno usredotočiti se na praktične zadatke i odgoditi emocionalnu obradu. To samo po sebi nije nužno problematično.

Razlika je u tome može li se osoba kasnije vratiti svojim osjećajima ili ih trajno izbjegava jer nema načina da se s njima suoči.

Razlika između potiskivanja, suzbijanja i regulacije emocija

U svakodnevnom govoru ti se pojmovi često koriste kao sinonimi, ali njihovo razlikovanje pomaže u razumijevanju emocionalnih procesa.

Potiskivanje u psihoanalitičkom smislu

U psihoanalitičkoj teoriji potiskivanje označava obrambeni proces kojim se određeni psihički sadržaji zadržavaju izvan svjesnosti jer su doživljeni kao neprihvatljivi ili prijeteći.

Primjerice, osoba može imati teškoće u prepoznavanju vlastite ljutnje prema nekome o kome ovisi jer joj je takav osjećaj previše uznemirujući.

Prema psihoanalitičkom shvaćanju, potisnuti sadržaji mogu nastaviti utjecati na doživljavanje i ponašanje. Međutim, ne treba pretpostaviti da svaka neprepoznata emocija predstavlja potisnuti sadržaj niti da se svaki problem može objasniti nesvjesnim potiskivanjem.

Svjesno suzbijanje emocionalnog izražavanja

Suzbijanje emocionalnog izražavanja, odnosno *expressive suppression*, odnosi se na pokušaj da se smanje vidljivi znakovi emocije nakon što je ona već nastala.

Osoba može osjećati tugu, ali spriječiti suze. Može biti ljuta, ali kontrolirati izraz lica i ton glasa. Može osjećati strah, ali nastojati da drugi to ne primijete.

Takvo suzbijanje može biti korisno u situacijama u kojima bi impulzivno izražavanje bilo neprimjereno ili štetno. Međutim, ako je stalno i zahtijeva velik napor, može povećati unutarnje opterećenje i otežati komunikaciju s drugima.

Važno je da suzbijanje izražavanja ne znači nužno da osoba pokušava ukloniti samu emociju.

Emocionalno izbjegavanje

Emocionalno izbjegavanje obuhvaća različite pokušaje da se neugodni osjećaji ne dožive ili da se što prije uklone.

Osoba može:

Takva ponašanja mogu kratkoročno smanjiti nelagodu, ali dugoročno održavati problem ako osoba nikada ne dobije priliku naučiti kako podnijeti emociju ili riješiti situaciju koja je izaziva.

Zdrava regulacija emocija

Regulacija emocija obuhvaća procese kojima osoba utječe na to koje emocije doživljava, kada ih doživljava, koliko su intenzivne i kako ih izražava.

Regulacija ne znači da osoba mora ukloniti svaku neugodnu emociju. Može uključivati:

Primjerice, osoba može priznati da je ljuta, odgoditi razgovor dok se ne smiri i zatim jasno izraziti što joj je zasmetalo. Ona regulira emociju bez poricanja njezina postojanja.

Kako se razvija obrazac potiskivanja emocija?

Obrasci emocionalnog izbjegavanja i suzbijanja često se oblikuju postupno, kroz ponavljana iskustva i učenje.

Dijete koje doživi da se njegove emocije ismijavaju ili kažnjavaju može zaključiti da ih je sigurnije skrivati. Ako takvo ponašanje smanjuje sukobe ili neugodne reakcije odraslih, ono može postati sve češće.

Kasnije se isti obrazac može nastaviti i u odnosima u kojima više nije nužan.

Primjerice, odrasla osoba može osjećati tugu nakon razočaranja, ali automatski nastaviti raditi, šaliti se ili govoriti da je sve u redu. Možda više ne postoji stvarna opasnost da će je netko kazniti zbog osjećaja, ali naučena reakcija i dalje se aktivira.

Tijekom vremena mogu se razviti uvjerenja poput:

Takva uvjerenja nisu nužno svjesna niti vrijede za sve situacije. Ipak, mogu utjecati na način na koji osoba prepoznaje vlastite potrebe i traži podršku.

Važno je naglasiti da ljudi ne razvijaju teškoće s emocijama samo zbog odgoja. Na emocionalno funkcioniranje utječu temperament, životna iskustva, društveno okruženje, trenutačni stres i brojni drugi čimbenici.

Kako prepoznati potiskivanje emocija?

Potiskivanje nije uvijek lako prepoznati, osobito kada je riječ o dugotrajnom obrascu koji osoba doživljava kao normalan način funkcioniranja.

Mogući znakovi uključuju sljedeće.

Teškoće u prepoznavanju osjećaja

Osoba zna da joj nešto smeta, ali teško određuje što točno osjeća. Umjesto tuge, straha ili ljutnje može opisivati samo opću napetost, prazninu ili umor.

To ne mora nužno značiti potiskivanje. Teškoće u prepoznavanju i opisivanju emocija mogu imati različite uzroke.

Automatsko umanjivanje vlastitih osjećaja

Osoba često govori sebi da nema razloga biti uzrujana, da drugi imaju veće probleme ili da ne bi trebala osjećati ono što osjeća.

Takve misli mogu služiti kao pokušaj brzog uklanjanja nelagode, umjesto da osoba najprije razumije što se u njoj događa.

Pretjerano usmjeravanje na racionalnost

Razumijevanje situacije može biti korisno, ali ponekad osoba objašnjava svoje iskustvo isključivo logički, izbjegavajući priznati emocionalnu povrijeđenost, strah ili potrebu.

Primjerice, nakon prekida odnosa može detaljno nabrajati razloge zbog kojih odnos nije mogao uspjeti, a pritom teško priznaje da joj druga osoba nedostaje.

Razum i emocije nisu suprotstavljeni. Osoba može razumjeti razloge nekog događaja i istodobno osjećati tugu zbog njega.

Teškoće u izražavanju potreba

Ako osoba ne prepoznaje ili ne prihvaća vlastite osjećaje, može joj biti teško reći drugima što joj treba.

Umjesto da kaže da je povrijeđena, može se povući, postati hladna ili očekivati da drugi sami prepoznaju što se dogodilo.

Odgođena emocionalna reakcija

Ponekad osoba tijekom zahtjevnog događaja djeluje smireno, a emocionalna reakcija pojavi se tek kasnije.

To može biti povezano s odgođenom obradom iskustva, umorom ili promjenom okolnosti. Samo po sebi ne dokazuje da su emocije bile potisnute.

Osjećaj emocionalne praznine

Neki ljudi opisuju da ne osjećaju mnogo, čak ni u situacijama koje bi obično izazvale snažnu reakciju.

Takvo iskustvo može biti povezano s različitim čimbenicima, uključujući dugotrajan stres, iscrpljenost, depresivno raspoloženje ili disocijativne procese. Ne treba ga automatski tumačiti kao posljedicu potiskivanja.

Što se događa kada stalno pokušavamo potisnuti emocije?

Posljedice ovise o vrsti emocionalne regulacije, situaciji, intenzitetu emocije i dostupnim načinima suočavanja. Potiskivanje nije uvijek štetno, a povremeno suzdržavanje može biti prilagodljivo.

Problemi se mogu pojaviti kada izbjegavanje ili suzbijanje postanu kruti i dominantni obrasci.

Emocije ostaju nerazriješene

Ako osoba stalno izbjegava razmišljati o važnom problemu, možda neće prepoznati što joj smeta niti poduzeti korake potrebne za njegovo rješavanje.

Primjerice, osoba koja redovito zanemaruje ljutnju zbog nepoštovanja svojih granica može nastaviti ostajati u situacijama koje joj ne odgovaraju.

Povećava se unutarnje opterećenje

Suzbijanje vidljivih znakova emocije može zahtijevati dodatni kognitivni napor. Osoba istodobno doživljava emociju i pokušava spriječiti da je drugi primijete.

U nekim okolnostima to može otežati koncentraciju ili povećati subjektivni osjećaj napora.

Ipak, učinci ovise o kontekstu. Kratkotrajno suzdržavanje u važnom razgovoru nije isto što i trajno skrivanje emocija u svim odnosima.

Slabi emocionalna svjesnost

Ako osoba često ignorira svoje osjećaje, može postati teže prepoznati njihove nijanse, okidače i povezanost s potrebama.

Primjerice, nezadovoljstvo koje se pojavljuje u više odnosa može ostati neprepoznato ako ga osoba svaki put pripiše umoru ili lošem raspoloženju.

Otežava se bliskost u odnosima

Emocionalna bliskost često zahtijeva određenu razinu otvorenosti, povjerenja i mogućnosti da se izraze potrebe.

Ako osoba stalno skriva svoje iskustvo, drugi je mogu teže razumjeti. Mogu pretpostaviti da joj nije potrebna podrška ili da joj određene situacije ne smetaju.

To ne znači da je potrebno dijeliti sve osjećaje sa svima. Važno je pronaći ravnotežu između privatnosti, sigurnosti i iskrenog izražavanja u odnosima u kojima je to primjereno.

Povećava se vjerojatnost izbjegavajućih obrazaca

Kada izbjegavanje neugodne emocije donosi trenutačno olakšanje, osoba može naučiti da je izbjegavanje najbolji način suočavanja.

Takav obrazac može se proširiti na sve više situacija. Osoba može izbjegavati teške razgovore, nove izazove ili odnose u kojima postoji mogućnost odbacivanja.

Kratkoročno smanjenje nelagode tada može otežati dugoročno rješavanje problema.

Mogu se pojaviti različiti oblici emocionalne i tjelesne nelagode

Neki ljudi koji teško prepoznaju ili izražavaju emocije opisuju napetost, razdražljivost, probleme sa snom ili tjelesne tegobe.

Međutim, ne postoji jednostavna veza prema kojoj potisnuta emocija nužno uzrokuje određeni simptom ili bolest. Tjelesne tegobe mogu imati brojne psihološke i medicinske uzroke, pa ih nije opravdano automatski pripisivati emocionalnom potiskivanju.

Mogu li potisnute emocije izaći na površinu?

U svakodnevnom govoru često se kaže da će potisnute emocije prije ili poslije „izaći na površinu”. Takva formulacija pojednostavljuje složene psihološke procese.

Ako osoba dugo izbjegava neki osjećaj ili problem, on i dalje može utjecati na njezino ponašanje, odnose i način tumačenja situacija. Ponekad se emocija jasnije prepozna kada se pojavi novi događaj koji podsjeća na ranije iskustvo.

Primjerice, osoba koja nije obradila razočaranje u jednom odnosu može postati izrazito osjetljiva na slične znakove udaljavanja u drugom odnosu.

Ipak, ne mora se raditi o skrivenoj emociji koja se automatski oslobađa. Moguće je da sadašnja situacija doista izaziva strah ili nesigurnost, da osoba povezuje iskustva ili da reagira na naučeni obrazac.

Ne postoji univerzalno pravilo prema kojem svaka potisnuta emocija mora biti otkrivena, niti je svaku emocionalnu reakciju moguće objasniti skrivenim iskustvom iz prošlosti.

Korisnije je istražiti konkretne okolnosti, misli, osjećaje i ponašanja nego unaprijed pretpostaviti da određena emocija mora biti potisnuta.

Potiskivanje emocija i tjelesne reakcije

Emocije su povezane s fiziološkim procesima, uključujući promjene u disanju, mišićnoj napetosti, radu srca i aktivnosti autonomnog živčanog sustava.

Kada osoba pokušava prikriti emociju, njezino tijelo i dalje može pokazivati određene reakcije. Primjerice, osoba koja pokušava djelovati smireno tijekom konflikta može istodobno osjećati napetost u čeljusti, ubrzano disanje ili snažan rad srca.

To ne znači da se svaka tjelesna tegoba može objasniti emocijama niti da postoji specifično mjesto u tijelu u kojem se pohranjuje određena potisnuta emocija.

Tjelesne senzacije mogu poslužiti kao informacije o emocionalnom stanju, ali zahtijevaju pažljivo tumačenje. Ubrzan rad srca može se pojaviti zbog straha, fizičkog napora, kofeina ili medicinskih razloga.

Korisno je promatrati tjelesne reakcije u kontekstu, bez pretpostavke da one uvijek otkrivaju skriveno emocionalno značenje.

Kako prestati automatski potiskivati emocije?

Cilj nije izgubiti kontrolu nad ponašanjem niti izražavati svaku emociju čim se pojavi. Cilj je razviti fleksibilniji odnos prema osjećajima: moći ih prepoznati, podnijeti, razumjeti i izraziti kada je to korisno.

1. Zastati i primijetiti što se događa

Kada primijetiš da automatski govoriš sebi da nije važno ili da ne bi trebao/trebala osjećati to što osjećaš, pokušaj na trenutak zastati.

Možeš se zapitati:

Nije potrebno odmah pronaći savršeno preciznu riječ. Dovoljno je početi primjećivati iskustvo.

2. Imenovati emociju bez osuđivanja

Pokušaj razlikovati tugu, strah, ljutnju, razočaranje, sram, usamljenost ili neku drugu emociju.

Ako nisi siguran/sigurna, možeš opisati iskustvo jednostavnim riječima: „Osjećam se uznemireno”, „Nešto me pogodilo” ili „Osjećam nelagodu, ali još ne znam zašto”.

Imenovanje emocije može pomoći da iskustvo postane jasnije, ali ne mora odmah smanjiti njegov intenzitet.

3. Razlikovati osjećaj od postupka

Osjećaj nije isto što i ponašanje.

Možeš biti ljut/a, a da ne vrijeđaš drugu osobu. Možeš osjećati strah, a da ne odustaneš automatski od onoga što ti je važno. Možeš biti povrijeđen/a, a da ne donosiš odluku dok si preplavljen/a.

Prihvaćanje emocije ne znači odobravanje svakog postupka koji bi ona mogla potaknuti.

4. Istražiti što emocija znači

Kada se intenzitet osjećaja malo smanji, pokušaj istražiti što ga je izazvalo.

Ljutnja može biti povezana s doživljajem nepravde ili narušavanjem granica. Tuga može biti povezana s gubitkom. Strah može upućivati na doživljaj prijetnje ili neizvjesnosti.

To nisu univerzalna pravila. Ista emocija može imati različita značenja, pa je važno razmotriti konkretne okolnosti.

5. Dopustiti osjećaju da postoji

Ne moraš svaki osjećaj odmah riješiti, objasniti ili ukloniti.

Ponekad je dovoljno nekoliko trenutaka mirno primjećivati emocionalno iskustvo, bez dodatnog osuđivanja i bez impulzivne reakcije.

Ako emocija postane preintenzivna, može pomoći usmjeravanje pažnje na okolinu, usporavanje disanja, kretanje ili razgovor s osobom od povjerenja. Prihvaćanje emocije ne zahtijeva da ostaneš u situaciji koja je nesigurna ili da se izlažeš iskustvu koje trenutačno ne možeš podnijeti.

6. Pronaći prikladan način izražavanja

Izražavanje emocija ne mora značiti izravno suočavanje s osobom koja ih je izazvala.

Može uključivati razgovor s bliskom osobom, pisanje, kreativni rad, tjelesnu aktivnost ili razgovor sa stručnjakom.

Ako želiš razgovarati s nekim o povredi, možeš opisati konkretan događaj, vlastiti doživljaj i ono što ti je potrebno, bez vrijeđanja ili pripisivanja namjera koje ne možeš znati.

Primjerice: „Kada se dogovor promijeni bez da mi javiš, osjećam se zanemareno. Važno mi je da mi ubuduće kažeš ako se nešto promijeni.”

7. Razmotriti treba li riješiti problem

Neke emocije povezane su s problemom koji je moguće promijeniti. Druge su odgovor na gubitak, neizvjesnost ili okolnosti koje ne možemo kontrolirati.

Ako postoji konkretan problem, korisno je razmotriti moguće korake. Ako je riječ o nečemu što se ne može promijeniti, može biti važnije razvijati prihvaćanje, tražiti podršku i prilagoditi se stvarnosti.

Praktična vježba: Od automatskog potiskivanja do razumijevanja

Odaberi nedavnu situaciju u kojoj si primijetio/primijetila da skrivaš ili umanjuješ vlastite osjećaje.

Zapiši odgovore na sljedeća pitanja.

**1. Što se dogodilo?**

Opiši situaciju što konkretnije, bez zaključivanja o namjerama drugih ljudi.

**2. Što sam osjetio/osjetila?**

Pokušaj imenovati emociju ili nekoliko emocija koje su se pojavile.

**3. Što sam sebi rekao/rekla?**

Primjerice: „Nije to ništa”, „Ne smijem se ljutiti”, „Moram biti jak/jaka” ili „Nema smisla govoriti o tome”.

**4. Što sam napravio/napravila?**

Jesam li promijenio/promijenila temu, povukao/povukla se, nasmiješio/nasmiješila se, prešutio/prešutjela nešto važno ili se zaokupio/zaokupila drugom aktivnošću?

**5. Što sam pokušavao/pokušavala izbjeći?**

Je li to bila nelagoda, sukob, mogućnost odbacivanja, osjećaj ranjivosti ili nešto drugo?

**6. Što mi je zapravo trebalo?**

Možda razumijevanje, sigurnost, odmor, poštovanje granica, razgovor ili vrijeme za sebe.

**7. Kako bih mogao/mogla odgovoriti sljedeći put?**

Pronađi jedan način da priznaš vlastiti osjećaj i odabereš reakciju koja je u skladu s tvojim potrebama i okolnostima.

Na kraju dovrši rečenicu:

**„Kada osjetim __________, često pokušavam __________ jer se bojim __________. Sljedeći put mogu pokušati __________.”**

Ako ti je teško odgovoriti na neka pitanja, nemoj se prisiljavati na zaključak. Ponekad je potrebno više vremena da osoba prepozna vlastite obrasce.

Kada je korisno potražiti stručnu pomoć?

Razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje može biti koristan ako:

U terapiji se može raditi na prepoznavanju emocija, razumijevanju naučenih obrazaca, toleriranju nelagode, izražavanju potreba i razvoju fleksibilnijih strategija regulacije.

Ne postoji samo jedan pristup koji odgovara svima. Odabir načina rada ovisi o teškoćama, ciljevima i potrebama osobe.

Česte zablude o potiskivanju emocija

**„Potiskivanje emocija uvijek je štetno.”**

Ne. Kratkotrajno suzdržavanje može biti korisno u situacijama u kojima nije prikladno odmah izraziti emociju. Problem se češće pojavljuje kada osoba trajno izbjegava vlastito iskustvo i nema priliku obraditi ga.

**„Ako prihvatim emociju, izgubit ću kontrolu.”**

Prihvaćanje osjećaja nije isto što i impulzivno postupanje. Osoba može priznati ljutnju, strah ili tugu i pritom pažljivo odabrati što će učiniti.

**„Moram izraziti svaku emociju koju osjetim.”**

Ne. Važno je prepoznati emociju, ali način, vrijeme i osoba kojoj je izražavamo ovise o okolnostima, sigurnosti i našim ciljevima.

**„Ako ne osjećam emociju, sigurno sam je potisnuo/potisnula.”**

Ne nužno. Teškoće u prepoznavanju emocija mogu imati različite uzroke. Ponekad emocija nije snažna, a ponekad osoba još nema dovoljno informacija da razumije što doživljava.

**„Tjelesna tegoba dokazuje da imam potisnutu emociju.”**

Ne. Tjelesni simptomi mogu imati različite uzroke. Emocionalni čimbenici mogu utjecati na tjelesno iskustvo, ali simptome ne treba automatski pripisivati potiskivanju.

**„Moram pronaći skriveni razlog iz djetinjstva za svaku emociju.”**

Ne. Prošla iskustva mogu utjecati na sadašnje obrasce, ali nisu jedino objašnjenje emocionalnih reakcija. Važno je istraživati iskustvo bez unaprijed određenih zaključaka.

Sažetak

Potiskivanje emocija u svakodnevnom govoru označava različite pokušaje da se neugodni osjećaji izbjegnu, umanje ili sakriju. U psihologiji je važno razlikovati psihoanalitičko potiskivanje, svjesno suzbijanje emocionalnog izražavanja i šire obrasce emocionalnog izbjegavanja.

Takvi obrasci mogu se razviti zbog straha od odbacivanja, obiteljskih i društvenih poruka, potrebe za kontrolom ili preopterećenosti. U određenim situacijama suzdržavanje emocija može biti korisno, ali kruti i dugotrajni obrasci izbjegavanja mogu otežati emocionalnu svjesnost, komunikaciju i rješavanje problema.

Zdravija regulacija ne zahtijeva uklanjanje svake neugodne emocije. Ona uključuje prepoznavanje osjećaja, razumijevanje njegova konteksta, prihvaćanje vlastitog iskustva i odabir prikladnog ponašanja.

Emocije ne moramo uvijek pokazati drugima, ali korisno je razvijati sposobnost da ih prepoznamo i odnosimo se prema njima bez automatskog poricanja ili osuđivanja.

Povezane lekcije

Izvori i literatura