Poremećaji povezani s uporabom psihoaktivnih tvari

Zadnja provjera: listopad 2026.

Poremećaji povezani s uporabom psihoaktivnih tvari

Poremećaji povezani s uporabom psihoaktivnih tvari skupina su psihičkih poremećaja kod kojih uporaba tvari koje djeluju na središnji živčani sustav dovodi do klinički značajnih teškoća, gubitka kontrole ili narušenog funkcioniranja u osobnom, obiteljskom, obrazovnom, radnom ili društvenom životu.

Psihoaktivne tvari mogu utjecati na raspoloženje, mišljenje, percepciju, budnost i ponašanje. Neke se koriste zbog ugodnih učinaka, ublažavanja neugodnih osjećaja ili povećanja budnosti, dok se druge primjenjuju u medicinske svrhe. Međutim, njihova uporaba u određenim okolnostima može dovesti do razvoja štetnih obrazaca ponašanja, psihičke i tjelesne ovisnosti ili drugih zdravstvenih posljedica.

Važno je razlikovati samu uporabu psihoaktivne tvari od poremećaja povezanog s njezinom uporabom. Nije svaka osoba koja konzumira alkohol, nikotin ili neku drugu psihoaktivnu tvar razvila poremećaj. Klinička procjena uzima u obzir obrazac uporabe, mogućnost kontrole, posljedice i stupanj narušenog funkcioniranja.

Što su psihoaktivne tvari?

Psihoaktivne tvari djeluju na središnji živčani sustav i mogu mijenjati psihičke procese, uključujući emocije, pažnju, pamćenje, percepciju i motivaciju. Njihovi učinci ovise o vrsti tvari, dozi, načinu primjene, učestalosti uporabe, individualnoj osjetljivosti i okolnostima u kojima se koriste.

Među najvažnije skupine ubrajaju se:

Različite tvari djeluju različitim mehanizmima. Zbog toga se razlikuju i njihovi akutni učinci, rizik razvoja ovisnosti, simptomi ustezanja i dugoročne posljedice.

Razlika između uporabe, štetne uporabe i ovisnosti

Pojmovi koji opisuju probleme povezane s uporabom psihoaktivnih tvari nisu međusobno potpuno zamjenjivi. Njihovo značenje ovisi i o dijagnostičkom sustavu.

**Uporaba psihoaktivne tvari** označava konzumiranje ili primjenu neke tvari. Sama po sebi ne znači da postoji psihički poremećaj.

**Rizična uporaba** odnosi se na obrazac ponašanja koji povećava vjerojatnost štetnih zdravstvenih ili socijalnih posljedica, čak i ako se one još nisu pojavile.

**Štetna uporaba** označava uporabu povezanu s nastankom štete za fizičko ili psihičko zdravlje. U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, 11. reviziji (ICD-11), štetni obrazac uporabe zasebna je dijagnostička kategorija.

**Poremećaj uporabe psihoaktivne tvari** označava obrazac koji uključuje teškoće s kontrolom uporabe i druge simptome koji uzrokuju značajne probleme u funkcioniranju. U Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje, petom izdanju s tekstualnom revizijom (DSM-5-TR), poremećaji uporabe tvari procjenjuju se prema broju prisutnih kriterija i njihovoj težini.

**Ovisnost** se u svakodnevnom govoru često koristi kao opći naziv za ozbiljne probleme s uporabom tvari. U stručnom kontekstu opisuje stanje u kojem se razvijaju obilježja poput snažne žudnje, smanjene kontrole, prioritiziranja uporabe i nastavka ponašanja unatoč štetnim posljedicama. Točno značenje pojma ovisi o klasifikaciji i kontekstu u kojem se koristi.

Važno je razlikovati fizičku ovisnost od poremećaja ovisnosti. Fizička ovisnost znači da se organizam prilagodio prisutnosti određene tvari, pa smanjenje doze ili prekid uzimanja može izazvati simptome ustezanja. Može se razviti i tijekom pravilne medicinske primjene nekih lijekova te sama po sebi ne dokazuje postojanje poremećaja ovisnosti.

Simptomi i obilježja poremećaja uporabe tvari

Simptomi se razlikuju ovisno o tvari, ali neki su obrasci zajednički različitim poremećajima.

Gubitak kontrole

Osoba može imati teškoće u određivanju količine tvari koju će uzeti ili vremena koje će provesti u njezinoj nabavi, uporabi i oporavku nakon uporabe. Može pokušavati smanjiti ili prekinuti uporabu, ali u tome ne uspijevati.

Žudnja

Žudnja je snažna želja ili poriv za uzimanjem tvari. Može se pojaviti nakon susreta s određenim ljudima, mjestima ili situacijama koje osoba povezuje s prethodnom uporabom. Može je potaknuti i stres, neugodno emocionalno stanje ili prisjećanje na ranije ugodne učinke tvari.

Tolerancija

Tolerancija označava smanjenu osjetljivost na određeni učinak tvari nakon ponavljane uporabe. Osoba može trebati veću količinu za postizanje sličnog učinka ili primijetiti slabiji učinak iste količine.

Razvoj tolerancije razlikuje se među tvarima i među pojedincima. Ne razvijaju se svi oblici tolerancije jednakom brzinom, a tolerancija na jedan učinak ne znači nužno jednaku toleranciju na sve učinke. Primjerice, osoba može razviti određenu toleranciju na subjektivni osjećaj sedacije, ali i dalje biti izložena ozbiljnom riziku od respiratorne depresije.

Simptomi ustezanja

Ustezanje se pojavljuje kada se nakon ponavljane uporabe tvari njezina količina naglo smanji ili se uporaba prekine. Simptomi ovise o tvari i mogu uključivati tjeskobu, razdražljivost, drhtanje, znojenje, mučninu, poremećaje spavanja, promjene raspoloženja i druge tjelesne ili psihičke tegobe.

Kod nekih tvari, osobito alkohola i benzodiazepina, teško ustezanje može biti životno ugrožavajuće. Zbog toga prekid dugotrajne ili intenzivne uporabe ne bi uvijek trebalo provoditi bez medicinske procjene i nadzora.

Nastavak uporabe unatoč posljedicama

Osoba može nastaviti uzimati tvar iako primjećuje da joj uporaba šteti zdravlju, odnosima ili radnom uspjehu. Može zanemarivati druge interese, smanjivati aktivnosti koje su joj prije bile važne ili nastavljati s uporabom u situacijama u kojima postoji povećan rizik od ozljede.

Ovi simptomi ne moraju svi biti prisutni. Dijagnoza se postavlja na temelju ukupnog obrasca, trajanja, težine i posljedica uporabe.

Dijagnostički sustavi: DSM-5-TR i ICD-11

Dva važna sustava za klasifikaciju psihičkih poremećaja jesu DSM-5-TR Američkog psihijatrijskog udruženja i ICD-11 Svjetske zdravstvene organizacije.

U DSM-5-TR-u poremećaji povezani s uporabom tvari organizirani su prema vrsti tvari, a poremećaj uporabe pojedine tvari procjenjuje se na temelju jedanaest kriterija. Oni obuhvaćaju gubitak kontrole, socijalno narušavanje, rizičnu uporabu te farmakološka obilježja poput tolerancije i ustezanja.

Za dijagnozu poremećaja uporabe tvari u pravilu su potrebna najmanje dva kriterija prisutna tijekom razdoblja od 12 mjeseci. Težina se određuje prema broju ispunjenih kriterija:

Broj kriterija ne govori sam po sebi sve o riziku. Primjerice, osoba može biti izložena ozbiljnoj opasnosti zbog određene tvari ili načina uporabe iako ne ispunjava kriterije za teški poremećaj.

ICD-11 razlikuje štetni obrazac uporabe od ovisnosti o tvari. Ovisnost se povezuje s obilježjima kao što su snažan unutarnji poriv za uporabom, smanjena kontrola, povećan prioritet koji uporaba dobiva u životu te fiziološke značajke poput tolerancije ili ustezanja. Za dijagnozu je važna procjena cjelokupnog obrasca, a ne samo prisutnost jednog simptoma.

Klasifikacije se djelomično razlikuju u nazivlju i organizaciji kategorija. Stoga dijagnoze iz različitih sustava nije uvijek moguće izravno izjednačiti.

Skupine poremećaja povezanih s uporabom psihoaktivnih tvari

Poremećaji povezani s uporabom alkohola

Alkohol je psihoaktivna tvar čija uporaba može dovesti do akutne opijenosti, štetnog obrasca uporabe i poremećaja uporabe alkohola. Kod nekih osoba razvijaju se tolerancija i simptomi ustezanja.

Dugotrajna intenzivna uporaba povezana je s povećanim rizikom od bolesti jetre, kardiovaskularnih problema, nekih vrsta raka, kognitivnih teškoća i drugih zdravstvenih posljedica. Alkohol također može pogoršati postojeće psihičke tegobe ili pridonijeti njihovoj pojavi.

Poremećaji povezani s uporabom nikotina

Nikotin može brzo potaknuti razvoj ovisnosti, a njegovi učinci povezani su s djelovanjem na sustave koji sudjeluju u pažnji, učenju i nagrađivanju.

Kod osoba koje redovito koriste duhanske ili druge nikotinske proizvode prekid uporabe može izazvati žudnju, razdražljivost, nemir, poteškoće s koncentracijom i promjene raspoloženja. Ti simptomi mogu otežati prestanak uporabe.

Zdravstveni rizici ovise i o načinu primjene. Primjerice, mnoge štetne posljedice pušenja proizlaze iz udisanja produkata izgaranja duhana, a ne samo iz djelovanja nikotina.

Poremećaji povezani s uporabom kanabisa

Kanabis može utjecati na pažnju, pamćenje, koordinaciju, percepciju vremena i procjenu situacije. Kod nekih osoba uporaba može izazvati tjeskobu ili panične reakcije, a kod osjetljivih osoba i psihotične simptome.

Poremećaj uporabe kanabisa može uključivati žudnju, neuspješne pokušaje smanjenja uporabe, zanemarivanje obveza i nastavak uporabe unatoč negativnim posljedicama. Prestanak nakon redovite uporabe može biti praćen razdražljivošću, poremećajima spavanja, smanjenim apetitom i nemirom.

Rizici ovise o učestalosti, dobi početka uporabe, koncentraciji THC-a, načinu primjene i individualnoj ranjivosti. Posebnu pozornost zahtijeva uporaba tijekom adolescencije, kada se mozak još razvija.

Poremećaji povezani s uporabom opioida

Opioidi se koriste za ublažavanje boli, ali neke vrste i obrasci uporabe nose visok rizik razvoja ovisnosti i predoziranja. Predoziranje opioidima može dovesti do usporavanja ili prestanka disanja te smrti.

Poremećaj uporabe opioida može se razviti tijekom uporabe ilegalnih opioida, ali i u kontekstu nepravilne ili problematične uporabe lijekova. Sama činjenica da osoba uzima opioidni lijek prema liječničkim uputama ne znači da ima poremećaj ovisnosti.

Liječenje može uključivati psihosocijalnu podršku i lijekove kao što su metadon ili buprenorfin, ovisno o kliničkoj procjeni i dostupnosti terapije. Kod predoziranja opioidima nalokson može preokrenuti njihove životno ugrožavajuće učinke, ali je i dalje potrebna hitna medicinska pomoć.

Poremećaji povezani s uporabom stimulansa

Stimulansi poput kokaina i metamfetamina povećavaju aktivnost određenih neurotransmiterskih sustava i mogu izazvati pojačanu budnost, energiju i osjećaj samopouzdanja.

Problematična uporaba može dovesti do nesanice, tjeskobe, razdražljivosti, impulzivnosti, srčanih komplikacija i psihotičnih simptoma. Nakon prestanka uporabe mogu se pojaviti umor, promjene raspoloženja, poremećaji spavanja i intenzivna žudnja.

Za poremećaje uporabe stimulansa važnu ulogu imaju psihosocijalni pristupi, uključujući intervencije usmjerene na promjenu ponašanja i prevenciju povratka uporabi.

Poremećaji povezani s uporabom sedativa i hipnotika

Sedativi i hipnotici uključuju lijekove koji smanjuju pobuđenost ili olakšavaju spavanje. Neki od njih, posebno benzodiazepini, mogu dovesti do fizičke ovisnosti nakon redovite uporabe.

Rizik je osobito velik kada se uzimaju u većim dozama od propisanih, dulje nego što je preporučeno ili zajedno s alkoholom i opioidima. Kombiniranje depresora središnjeg živčanog sustava može pojačati sedaciju i povećati rizik od respiratorne depresije.

Naglo prekidanje dugotrajne uporabe benzodiazepina može izazvati ozbiljne simptome ustezanja, uključujući konvulzije. Smanjivanje doze zato treba provoditi prema individualnom medicinskom planu.

Poremećaji povezani s drugim tvarima

Poremećaji se mogu povezati i s halucinogenima, inhalansima, kofeinom te drugim psihoaktivnim tvarima. Klinička slika ovisi o farmakološkim učincima tvari, obrascu uporabe i individualnim okolnostima.

Neke tvari mogu izazvati dugotrajnije promjene percepcije ili psihičke simptome, dok druge nose rizik ozbiljnog oštećenja organa. Za svaku skupinu potrebno je razmotriti specifične učinke, moguće komplikacije i dostupne oblike liječenja.

Zašto se razvijaju poremećaji povezani s uporabom tvari?

Razvoj poremećaja nije posljedica samo jedne osobine, događaja ili odluke. Najčešće je riječ o međudjelovanju bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika.

Biološki čimbenici

Psihoaktivne tvari djeluju na moždane sustave koji sudjeluju u učenju, motivaciji, stresu i nagrađivanju. Ponavljana uporaba može promijeniti način na koji osoba reagira na tvar i podražaje povezane s njom.

Dopaminski sustav ima važnu ulogu u učenju o nagrađivanju i motivacijskom značaju podražaja. Međutim, ovisnost se ne može svesti na jednostavnu tvrdnju da je riječ o „manjku dopamina” ili o jednoj kemijskoj promjeni. Uključeni su brojni neurotransmiterski sustavi, moždani krugovi i procesi prilagodbe.

Genetski čimbenici mogu utjecati na osjetljivost na učinke tvari i vjerojatnost razvoja problema, ali ne određuju ishod. Biološka ranjivost djeluje u interakciji s iskustvima i okolinom.

Psihološki čimbenici

Neki ljudi počinju koristiti tvari kako bi ublažili tjeskobu, tugu, osjećaj praznine, nesanicu ili posljedice stresnih iskustava. Ako tvar kratkoročno smanji neugodno stanje, takvo ponašanje može se negativnim potkrepljenjem učvrstiti: osoba ponavlja uporabu zato što njome privremeno uklanja nešto neugodno.

Pozitivno potkrepljenje također može imati važnu ulogu. Ako uporaba izaziva ugodu, opuštanje ili osjećaj pripadnosti, povećava se vjerojatnost ponavljanja ponašanja.

S vremenom uporaba može postati automatski odgovor na stres, određene emocije ili situacijske podražaje. Pritom osoba može sve češće posezati za tvari unatoč tome što su dugoročne posljedice negativne.

Socijalni i okolišni čimbenici

Dostupnost tvari, društvene norme, ponašanje vršnjaka, obiteljsko okruženje, socioekonomske teškoće i izloženost nasilju mogu utjecati na početak i tijek uporabe.

U nekim sredinama uporaba alkohola ili drugih tvari prihvaćena je kao uobičajen način druženja ili nošenja sa stresom. Takve norme mogu otežati prepoznavanje rizičnog ponašanja.

Podrška obitelji i zajednice, stabilni odnosi, mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja te dostupnost zdravstvenih usluga mogu djelovati zaštitno. Nijedan od tih čimbenika ne jamči određeni ishod, ali može promijeniti razinu rizika.

Uloga stresa, traume i drugih psihičkih teškoća

Stres i traumatska iskustva mogu povećati rizik problematične uporabe psihoaktivnih tvari. Osoba može pokušavati ublažiti neugodne uspomene, pretjeranu pobuđenost, osjećaj ugroženosti ili emocionalnu bol.

Istodobno, uporaba tvari može dodatno pogoršati psihičke teškoće. Alkohol, primjerice, može kratkoročno djelovati opuštajuće, ali dugoročno pridonijeti poremećajima spavanja, promjenama raspoloženja i povećanoj tjeskobi. Stimulansi mogu izazvati ili pogoršati nesanicu, uznemirenost i psihotične simptome.

Poremećaji povezani s uporabom tvari često se pojavljuju zajedno s drugim psihičkim poremećajima, uključujući depresivne i anksiozne poremećaje, posttraumatski stresni poremećaj, ADHD i neke poremećaje ličnosti.

Povezanost ne znači automatski da je jedan poremećaj uzrokovao drugi. Ponekad psihičke teškoće prethode uporabi, ponekad nastaju ili se pogoršavaju zbog nje, a ponekad oba problema imaju zajedničke čimbenike rizika. Procjena zato treba obuhvatiti vremenski slijed simptoma i njihov odnos s uporabom tvari.

Posljedice problematične uporabe

Posljedice ovise o vrsti tvari, dozi, učestalosti, trajanju uporabe i zdravstvenom stanju osobe.

**Tjelesne posljedice** mogu uključivati bolesti jetre, kardiovaskularne komplikacije, oštećenja živčanog sustava, respiratorne probleme, poremećaje prehrane i spavanja te povećan rizik od nesreća i ozljeda.

**Psihičke posljedice** mogu obuhvaćati promjene raspoloženja, tjeskobu, probleme s pamćenjem i koncentracijom, impulzivnost, psihotične simptome i pogoršanje postojećih psihičkih teškoća.

**Obiteljske i društvene posljedice** mogu uključivati sukobe, gubitak povjerenja, zanemarivanje obveza, socijalnu izolaciju i teškoće u održavanju bliskih odnosa.

**Obrazovne i radne posljedice** mogu uključivati izostanke, smanjenu učinkovitost, pogreške, gubitak zaposlenja ili prekid školovanja.

**Financijske i pravne posljedice** mogu nastati zbog troškova uporabe, dugova, rizičnog ponašanja ili postupaka koji krše zakon.

Navedene posljedice nisu neizbježne kod svake osobe. Njihova pojava i težina razlikuju se, a pravodobno liječenje može smanjiti rizik daljnjih komplikacija.

Akutna intoksikacija, ustezanje i predoziranje

Poremećaje povezane s uporabom tvari važno je razlikovati od akutnih stanja koja mogu zahtijevati hitnu medicinsku intervenciju.

**Akutna intoksikacija** prolazno je stanje nakon uzimanja tvari koje uzrokuje promjene svijesti, spoznaje, percepcije, emocija, ponašanja ili tjelesnih funkcija. Simptomi ovise o tvari i količini.

**Ustezanje** je skup simptoma koji se može pojaviti nakon smanjenja ili prekida ponavljane uporabe. Njegova težina i trajanje ovise o tvari, intenzitetu i trajanju uporabe te individualnim čimbenicima.

**Predoziranje** nastaje kada količina tvari ili njezina kombinacija s drugim tvarima izazove toksične učinke. Može uzrokovati gubitak svijesti, napadaje, opasne promjene srčanog ritma ili usporavanje disanja.

Gubitak svijesti, otežano ili usporeno disanje, plavkaste usnice, napadaji ili nemogućnost buđenja zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć. U Hrvatskoj treba nazvati 112 ili 194. Osobu koja ne reagira ne treba ostaviti samu niti pretpostaviti da će se stanje samo popraviti.

Posebno je važno ne podcijeniti opasnost kombiniranja alkohola, opioida i sedativa. Njihovi učinci mogu se međusobno pojačavati, osobito kada je riječ o smanjenju budnosti i disanja.

Procjena i dijagnostika

Procjena poremećaja povezanog s uporabom tvari obuhvaća razgovor o vrsti tvari, količini, učestalosti, načinu primjene, trajanju uporabe i okolnostima u kojima se ona pojavljuje.

Stručnjak procjenjuje i pokušaje smanjivanja uporabe, žudnju, simptome ustezanja, toleranciju, zdravstvene posljedice te utjecaj na odnose i svakodnevno funkcioniranje. Važno je razmotriti i druge lijekove, tjelesne bolesti, psihičke simptome te moguće akutne komplikacije.

Prema potrebi koriste se standardizirani upitnici, tjelesni pregled i laboratorijske pretrage. Testovi na prisutnost tvari mogu pružiti korisne informacije, ali sami po sebi ne utvrđuju dijagnozu ovisnosti. Pozitivan nalaz ne dokazuje nužno poremećaj, a negativan nalaz ne isključuje problematičnu uporabu.

Procjena treba biti povjerljiva, nestigmatizirajuća i usmjerena na razumijevanje problema. Osobe mogu umanjivati uporabu zbog srama ili straha od posljedica, pa je važno uspostaviti odnos u kojem mogu otvoreno govoriti o svojim iskustvima.

Liječenje i oporavak

Liječenje se prilagođava vrsti tvari, težini poremećaja, zdravstvenom stanju, potrebama osobe i njezinim životnim okolnostima. Ne postoji jedan pristup koji odgovara svima.

Psihosocijalni pristupi

Psihoterapija i druge psihosocijalne intervencije pomažu osobi razumjeti obrasce uporabe, prepoznati okidače i razviti načine suočavanja sa stresom bez oslanjanja na tvar.

**Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)** usmjerena je na prepoznavanje misli, emocija i ponašanja povezanih s uporabom. Osoba uči prepoznavati rizične situacije, mijenjati nekorisne obrasce i razvijati strategije prevencije povratka uporabi.

**Motivacijski intervju** pomaže osobi istražiti vlastite razloge za promjenu i ambivalentnost prema prestanku ili smanjenju uporabe. Umjesto nametanja odluke, pristup potiče autonomiju i suradnju.

**Upravljanje potkrepljenjem** koristi jasno definirana pozitivna potkrepljenja za poticanje ponašanja povezanih s oporavkom. U određenim poremećajima, osobito poremećajima uporabe stimulansa, ovaj pristup ima važnu dokaznu potporu.

Obiteljske intervencije i grupe uzajamne pomoći mogu biti korisne, ovisno o potrebama osobe i njezinoj spremnosti na uključivanje.

Farmakološko liječenje

Za neke poremećaje dostupni su lijekovi koji mogu smanjiti žudnju, ublažiti simptome ili podržati oporavak.

Kod poremećaja uporabe opioida metadon i buprenorfin mogu smanjiti žudnju i rizik povezan s uporabom ilegalnih opioida. Nalokson se koristi za hitno poništavanje učinaka predoziranja opioidima.

Kod poremećaja uporabe alkohola, ovisno o kliničkoj procjeni, mogu se primjenjivati lijekovi poput naltreksona ili akamprosata. Farmakološki pristupi mogu se kombinirati s psihosocijalnim intervencijama.

Za neke druge poremećaje, uključujući poremećaje uporabe stimulansa, mogućnosti farmakološkog liječenja ograničenije su ili ovise o lokalnim smjernicama i dostupnosti terapije.

Lijekove treba primjenjivati uz stručnu procjenu. Posebno je važno da se dugotrajna uporaba benzodiazepina ili drugih lijekova koji mogu izazvati ustezanje ne prekida naglo bez odgovarajućeg plana.

Detoksikacija i nastavak liječenja

Detoksikacija obuhvaća medicinsko zbrinjavanje akutnih učinaka i simptoma ustezanja. Ona može biti nužan prvi korak, ali sama po sebi ne rješava sve čimbenike koji održavaju poremećaj.

Dugoročniji oporavak može zahtijevati psihoterapiju, lijekove, zdravstveno praćenje, socijalnu podršku i promjene životnih okolnosti. Uspjeh se ne procjenjuje samo prema tome je li osoba potpuno prestala koristiti tvar, nego i prema poboljšanju zdravlja, sigurnosti i kvalitete života te ostvarenju ciljeva dogovorenih u liječenju.

Povratak uporabi može se dogoditi tijekom oporavka. Ne znači automatski da je liječenje bilo beskorisno, ali može upućivati na potrebu prilagodbe plana i dodatne podrške.

Prevencija

Prevencija uključuje mjere kojima se smanjuje vjerojatnost početka uporabe, razvoja štetnog obrasca i nastanka ozbiljnih posljedica.

Važne su sastavnice prevencije:

Prevencija je učinkovitija kada se ne temelji isključivo na zastrašivanju ili moraliziranju, nego na provjerenim informacijama, dostupnoj podršci i smanjenju čimbenika rizika.

Stigma i društveni pogled na ovisnost

Osobe s poremećajima povezanim s uporabom tvari često se suočavaju sa stigmom. Problem se može pogrešno prikazivati kao dokaz slabog karaktera, nedostatka volje ili moralnog neuspjeha.

Takvo pojednostavljivanje zanemaruje složeno međudjelovanje neurobioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Istodobno, razumijevanje poremećaja kao zdravstvenog problema ne znači da su ponašanje i njegove posljedice nevažni. Odgovornost, sigurnost i promjena ponašanja mogu se razmatrati bez ponižavanja ili isključivanja osobe.

Stigma može odgoditi traženje pomoći, otežati pristup liječenju i povećati socijalnu izolaciju. Neutralan jezik, poštovanje i usmjeravanje na konkretne potrebe mogu olakšati uključivanje u liječenje.

Sažetak

Poremećaji povezani s uporabom psihoaktivnih tvari nastaju kada obrazac uporabe dovodi do značajnih teškoća u kontroli, zdravlju ili svakodnevnom funkcioniranju. Mogu biti povezani s alkoholom, nikotinom, kanabisom, opioidima, stimulansima, sedativima i drugim tvarima.

Njihov razvoj rezultat je međudjelovanja bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Žudnja, tolerancija, ustezanje i nastavak uporabe unatoč štetnim posljedicama mogu biti važna obilježja, ali se simptomi i težina razlikuju među osobama i tvarima.

Procjena obuhvaća obrazac uporabe, posljedice i druge moguće psihičke ili tjelesne teškoće. Liječenje može uključivati psihoterapiju, farmakološke intervencije, medicinsko zbrinjavanje ustezanja i dugoročnu socijalnu podršku. Pravodobna pomoć i smanjenje stigme važni su za sigurnost, oporavak i kvalitetu života.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. American Psychiatric Association. (2022). *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders* (5. izd., tekstualna revizija; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing. https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425787

2. World Health Organization. *Clinical Descriptions and Diagnostic Requirements for ICD-11 Mental, Behavioural and Neurodevelopmental Disorders*. Geneva: World Health Organization; 2024. Dostupno na: https://www.who.int/publications/b/68103

3. World Health Organization. *International Classification of Diseases 11th Revision (ICD-11)*. Geneva: World Health Organization. Dostupno na: https://icd.who.int/

4. National Institute on Drug Abuse. *Drugs, Brains, and Behavior: The Science of Addiction*. Bethesda, MD: National Institute on Drug Abuse; 2020. Dostupno na: https://nida.nih.gov/publications/drugs-brains-behavior-science-addiction

5. Volkow, N. D., Koob, G. F., & McLellan, A. T. (2016). Neurobiologic advances from the brain disease model of addiction. *The New England Journal of Medicine, 374*(4), 363–371. https://doi.org/10.1056/NEJMra1511480

6. Koob, G. F., & Volkow, N. D. (2016). Neurobiology of addiction: A neurocircuitry analysis. *The Lancet Psychiatry, 3*(8), 760–773. https://doi.org/10.1016/S2215-0366(16)00104-8

7. McHugh, R. K., Hearon, B. A., & Otto, M. W. (2010). Cognitive behavioral therapy for substance use disorders. *Psychiatric Clinics of North America, 33*(3), 511–525. https://doi.org/10.1016/j.psc.2010.04.012

8. Miller WR, Rollnick S. *Motivational Interviewing: Helping People Change and Grow*. 4. izd. New York: Guilford Press; 2023.

9. National Institute on Drug Abuse. *Treatment and Recovery*. Dostupno na: https://nida.nih.gov/research-topics/treatment

10. World Health Organization. *Management of Substance Abuse*. Dostupno na: https://www.who.int/health-topics/substance-abuse