Ponašanje pod stresom

Zadnja provjera: listopad 2026.

Stres utječe na način na koji opažamo situacije, usmjeravamo pažnju, donosimo odluke i reagiramo na druge ljude. Kada procijenimo da su zahtjevi situacije veći od naših trenutačnih mogućnosti ili resursa, organizam aktivira niz fizioloških i psiholoških procesa koji nam pomažu pripremiti se za djelovanje. Takva reakcija može biti korisna kada zahtijeva brzu prilagodbu, ali može otežati razmišljanje i ponašanje kada je intenzivna, dugotrajna ili se javlja u situacijama koje ne možemo jednostavno riješiti.

Ponašanje pod stresom ne izgleda jednako kod svih ljudi. Netko postaje aktivniji i usredotočeniji, netko impulzivan, a netko se povlači, odgađa odluke ili teško započinje zadatke. Reakcija ovisi o intenzitetu stresa, osobinama pojedinca, prethodnim iskustvima, dostupnoj podršci i načinu na koji osoba procjenjuje situaciju.

Razumijevanje ponašanja pod stresom pomaže objasniti zašto ljudi ponekad reagiraju drukčije nego što bi željeli te kako mogu prepoznati i mijenjati reakcije koje im otežavaju svakodnevno funkcioniranje.

Što se događa u organizmu tijekom stresa?

Stres je odgovor organizma na zahtjeve ili prijetnje koje zahtijevaju prilagodbu. Može biti izazvan stvarnom opasnošću, vremenskim pritiskom, sukobom, neizvjesnošću, velikom odgovornošću ili očekivanjem negativnog ishoda.

Kada osoba procijeni da je situacija zahtjevna ili ugrožavajuća, aktiviraju se sustavi koji pripremaju tijelo za djelovanje. Među njima su simpatički dio autonomnog živčanog sustava i hormonska os hipotalamus–hipofiza–nadbubrežna žlijezda, poznata kao os HPA.

Aktivacija simpatičkog živčanog sustava može povećati broj otkucaja srca, ubrzati disanje i usmjeriti energiju prema procesima potrebnima za brzu reakciju. Aktivacija osi HPA uključuje oslobađanje kortizola, hormona koji sudjeluje u regulaciji energetskih resursa i odgovoru na stres.

Ti procesi nisu sami po sebi štetni. Kratkotrajna stresna reakcija može poboljšati spremnost za djelovanje i pomoći u suočavanju sa zahtjevnom situacijom. Problemi mogu nastati kada stres postane preintenzivan, često se ponavlja ili traje toliko dugo da otežava oporavak.

Važno je razlikovati fiziološku reakciju od subjektivnog doživljaja stresa. Dvije osobe mogu biti izložene sličnom događaju, ali ga procjenjivati različito, zbog čega se mogu razlikovati i njihove emocionalne, tjelesne i ponašajne reakcije.

Kako stres mijenja pažnju?

Pažnja je jedan od kognitivnih procesa koji su posebno osjetljivi na stres. Kada osoba procijeni da postoji prijetnja, njezini se mentalni resursi mogu usmjeriti prema informacijama koje smatra važnima za sigurnost ili rješavanje problema.

To može biti korisno ako je potrebno brzo uočiti opasnost. Međutim, kada se pažnja previše usmjeri na prijetnju, osoba može teže uočavati druge informacije koje su važne za donošenje odluka.

Sužavanje pažnje

Pod stresom osoba može postati izrazito usredotočena na jedan problem, prijetnju ili mogući negativni ishod. Pritom može zanemariti alternativna rješenja, dostupne resurse ili informacije koje ne odgovaraju njezinu trenutačnom strahu.

Primjerice, osoba koja se boji da će pogriješiti tijekom prezentacije može toliko pratiti vlastite simptome nervoze da slabije prati reakcije publike i zaboravlja dijelove sadržaja koje inače dobro poznaje.

Sužavanje pažnje nije uvijek negativno. U hitnim situacijama može omogućiti brzo reagiranje na najvažniji podražaj. Njegova korisnost ovisi o tome odgovara li usmjeravanje pažnje stvarnim zahtjevima situacije.

Pojačana osjetljivost na prijetnje

Stres može povećati usmjerenost na potencijalno negativne informacije. Dvosmislen izraz lica, kratka poruka ili nejasan komentar mogu se protumačiti kao znak odbacivanja, kritike ili opasnosti.

Takva osjetljivost može pomoći kada prijetnja doista postoji, ali može povećati vjerojatnost pogrešnog tumačenja kada su informacije nepotpune.

Primjerice, zaposlenik koji je već pod velikim pritiskom može neutralnu povratnu informaciju nadređenog doživjeti kao znak da će izgubiti posao. Sama reakcija ne dokazuje da je procjena točna; ona može odražavati i trenutačno stanje stresa.

Poteškoće s koncentracijom i radnim pamćenjem

Intenzivan stres može otežati održavanje pažnje i korištenje informacija koje su potrebne za složen zadatak. Osoba može teže pratiti razgovor, organizirati misli, pamtiti upute ili istodobno razmatrati više mogućnosti.

Radno pamćenje posebno je važno za zadatke koji zahtijevaju zadržavanje i obradu informacija. Kada je ono opterećeno brigama, ponavljajućim mislima ili strahom od neuspjeha, za sam zadatak može ostati manje mentalnih resursa.

To može objasniti zašto osoba pod pritiskom ponekad zaboravi ono što inače zna ili napravi pogrešku u jednostavnom postupku.

Kako stres utječe na donošenje odluka?

Stres može promijeniti način na koji procjenjujemo rizik, očekivane koristi i moguće posljedice. Ne vodi uvijek lošijim odlukama, ali može promijeniti kriterije prema kojima biramo.

Usmjerenost na neposredne posljedice

Kada je osoba pod stresom, može joj postati važnije brzo ukloniti nelagodu nego ostvariti dugoročan cilj.

Primjerice, osoba koja odgađa težak razgovor može osjetiti trenutačno olakšanje. Međutim, ako problem ostane neriješen, dugoročno se mogu povećati nesigurnost i napetost.

Sličan proces može se pojaviti kod impulzivne kupnje, emocionalnog jedenja, odgađanja obveza ili traženja trenutačne potvrde od drugih.

U takvim situacijama ponašanje nije nužno posljedica nepoznavanja dugoročnih posljedica. Osoba ih može razumjeti, ali u stresnom trenutku neposredno olakšanje može dobiti veću težinu u odlučivanju.

Smanjena fleksibilnost razmišljanja

Pod stresom može postati teže razmotriti više mogućih objašnjenja i promijeniti strategiju. Osoba se može držati prvog rješenja, ponavljati neučinkovit postupak ili teško prihvaćati nove informacije.

Primjerice, kada se projekt počne odvijati drukčije od plana, osoba može nastaviti primjenjivati istu strategiju iako rezultati pokazuju da je potrebno nešto promijeniti.

Takva reakcija može biti povezana s opterećenjem izvršnih funkcija, emocionalnom uznemirenošću ili osjećajem da nema dovoljno vremena za razmatranje alternativa.

Povećano oslanjanje na poznate obrasce

U zahtjevnim okolnostima ljudi se mogu više oslanjati na prethodno naučene reakcije i rutine. To može biti korisno ako su te reakcije prikladne, primjerice kada iskusni stručnjak brzo prepozna poznat problem.

Međutim, automatizirana reakcija može biti neučinkovita ako se situacija razlikuje od prethodnih iskustava. Osoba može reagirati prema starom obrascu iako se okolnosti promijenile.

Stres zato može pojačati važnost navika, prethodnog učenja i načina na koji osoba uobičajeno rješava probleme.

Promjene u procjeni rizika

Stres može utjecati na to koliko osoba smatra određeni ishod vjerojatnim ili koliko joj je važan. U nekim okolnostima postaje opreznija i izbjegava rizik, dok u drugima donosi rizičnije ili impulzivnije odluke.

Smjer promjene nije jednak kod svih ljudi ni u svim situacijama. Ovisi o intenzitetu i trajanju stresa, emocionalnom stanju, vrsti odluke, vremenskom pritisku i osobnim iskustvima.

Zato nije točno tvrditi da stres uvijek vodi pretjeranom riziku ili uvijek povećava oprez. Pouzdanije je reći da stres može promijeniti način procjenjivanja mogućnosti i posljedica.

Uobičajene reakcije na stres

Reakcije na stres mogu se očitovati na tjelesnoj, emocionalnoj, kognitivnoj i ponašajnoj razini. Te se razine međusobno utječu, pa jedna reakcija može pojačati drugu.

Borba, bijeg i ukočenost

U opisima stresnih reakcija često se koriste pojmovi borbe, bijega i ukočenosti.

Ti pojmovi pojednostavljuju složenije reakcije organizma. Ne predstavljaju tri strogo odvojene kategorije niti objašnjavaju svako ponašanje pod stresom. Osoba može kombinirati različite reakcije, a njihovo izražavanje ovisi o situaciji i individualnim razlikama.

Povlačenje i izbjegavanje

Neki ljudi pod stresom smanjuju komunikaciju, odgađaju zadatke ili se povlače iz društvenih situacija. Povlačenje može privremeno smanjiti opterećenje, ali može i otežati rješavanje problema.

Primjerice, osoba koja se boji sukoba može prestati odgovarati na poruke kako bi izbjegla nelagodu. Kratkoročno se osjeća mirnije, ali neizvjesnost i neriješeni problem mogu povećati stres.

Ipak, povlačenje nije uvijek štetno. Privremena stanka može pomoći osobi da se smiri i razmisli. Ključno je razlikovati svjesno uzimanje vremena za oporavak od trajnog izbjegavanja problema.

Razdražljivost i impulzivnost

Stres može smanjiti strpljenje i povećati vjerojatnost brzih emocionalnih reakcija. Osoba može lakše planuti, prekinuti sugovornika, poslati poruku koju poslije požali ili donijeti odluku bez dovoljno razmatranja posljedica.

Takvo ponašanje može biti povezano s emocionalnom pobuđenošću i opterećenjem procesa koji pomažu zaustaviti automatsku reakciju.

To ne znači da stres opravdava povređivanje drugih. Razumijevanje okolnosti može pomoći objasniti ponašanje, ali ne uklanja odgovornost za njegove posljedice.

Pojačana potreba za kontrolom

Neki ljudi na stres reagiraju pokušajem da kontroliraju što više elemenata situacije. Mogu detaljno provjeravati svaki korak, teško delegirati zadatke ili inzistirati da se sve odvija prema planu.

Takvo ponašanje može privremeno povećati osjećaj predvidljivosti, ali pretjerana kontrola može trošiti vrijeme, otežavati suradnju i povećavati napetost kada okolnosti nije moguće kontrolirati.

Traženje podrške

Stres može povećati potrebu za blizinom, razgovorom i praktičnom pomoći. Podrška drugih može olakšati procjenu situacije, pružiti osjećaj sigurnosti i pomoći u pronalaženju rješenja.

Međutim, ljudi se razlikuju u tome kako traže i prihvaćaju podršku. Netko otvoreno govori o problemu, dok netko drugi šuti jer se boji da će biti procijenjen kao slab ili opterećujući.

Ne postoji jedan način reagiranja koji odgovara svima. Važno je prepoznati koja vrsta podrške osobi doista pomaže.

Stres i međuljudski odnosi

Stres ne utječe samo na pojedinca nego i na način na koji ljudi međusobno komuniciraju. Kada su mentalni resursi opterećeni, može biti teže pažljivo slušati, razmotriti perspektivu druge osobe i razlikovati namjeru od učinka ponašanja.

Pogrešno tumačenje tuđih postupaka

Pod stresom osoba može dvosmislene postupke lakše protumačiti negativno. Kratak odgovor može joj djelovati kao odbacivanje, neslaganje kao napad, a kašnjenje kao znak nepoštovanja.

Takva tumačenja nisu nužno netočna, ali ih nije dobro prihvatiti kao činjenice bez dodatnih informacija.

Primjerice, ako netko tijekom napornog dana dobije poruku „U redu”, može je protumačiti kao znak ljutnje. Međutim, poruka sama po sebi ne otkriva emocionalno stanje pošiljatelja.

Eskalacija sukoba

Kada su obje osobe pod stresom, njihove reakcije mogu se međusobno pojačavati. Jedna osoba reagira oštrije, druga se brani ili povlači, a prva to tumači kao dodatni znak neprijateljstva.

Takav ciklus može održavati sukob čak i kada bi se početni problem mogao riješiti razgovorom.

U tim situacijama korisno je usporiti komunikaciju, jasno opisati konkretan problem i odvojiti opažanje od pretpostavki o tuđim namjerama. Ako su emocije vrlo intenzivne, privremena stanka može biti korisnija od nastavka rasprave.

Različiti načini reagiranja

U odnosima se može dogoditi da jedna osoba pod stresom traži razgovor i potvrdu, dok druga treba mir i prostor. Te razlike same po sebi ne znače da je jedna osoba nezainteresirana, a druga pretjerano zahtjevna.

Važno je razgovarati o potrebama i dogovoriti način održavanja kontakta tijekom zahtjevnih razdoblja. Primjerice, osoba kojoj treba stanka može jasno reći da joj je potrebno vrijeme za smirivanje i dogovoriti kada će se razgovor nastaviti.

Pritom treba razlikovati privremeno povlačenje radi regulacije emocija od namjernog uskraćivanja komunikacije radi kažnjavanja ili kontrole druge osobe.

Akutni i kronični stres

Akutni stres

Akutni stres javlja se kao odgovor na trenutačan zahtjev ili prijetnju. Može biti kratkotrajan i pomoći osobi da brzo reagira.

Primjeri uključuju iznenadni problem na poslu, javni nastup ili neočekivanu opasnost. Nakon što situacija prođe, fiziološka pobuđenost obično se postupno smanjuje.

Kratkotrajni stres nije uvijek štetan. Njegov učinak ovisi o intenzitetu, vrsti zadatka i sposobnosti osobe da se nakon opterećenja oporavi.

Kronični stres

Kronični stres povezan je s dugotrajnim ili ponavljajućim zahtjevima od kojih se osoba teško oporavlja. Može nastati zbog trajnog radnog opterećenja, financijske nesigurnosti, dugotrajnih sukoba, skrbi za bolesnog člana obitelji ili drugih kontinuiranih pritisaka.

Dugotrajni stres može pridonijeti:

Takve posljedice ne pojavljuju se jednako kod svih osoba, a pojedinačni simptomi ne dokazuju da je stres jedini uzrok. Na funkcioniranje utječu i zdravstveno stanje, životne okolnosti, dostupna podrška i drugi čimbenici.

Zašto ljudi različito reagiraju na stres?

Slična situacija može izazvati različite reakcije jer stres ne ovisi samo o objektivnim zahtjevima nego i o procjeni osobe.

Procjena prijetnje i resursa

Prema transakcijskom modelu stresa Richarda Lazarusa i Susan Folkman, važan je odnos između zahtjeva situacije i resursa koje osoba smatra dostupnima.

U primarnoj procjeni osoba razmatra je li situacija nevažna, povoljna ili stresna. Ako je stresna, može je doživjeti kao prijetnju, gubitak ili izazov.

U sekundarnoj procjeni razmatra što može učiniti, koje resurse ima i koliko može utjecati na ishod.

Primjerice, dvije osobe mogu dobiti isti zahtjevan zadatak. Jedna ga procjenjuje kao priliku za pokazivanje sposobnosti, dok druga očekuje neuspjeh i negativne posljedice. Njihove reakcije mogu se razlikovati zbog prethodnih iskustava, samopouzdanja, podrške i procjene raspoloživih mogućnosti.

Te procjene nisu uvijek svjesne niti potpuno točne. Mogu se mijenjati kada osoba dobije nove informacije ili stekne iskustvo.

Prethodna iskustva

Iskustva utječu na to što osoba prepoznaje kao prijetnju i kakve reakcije očekuje. Ako je ranije bila kažnjena zbog pogreške, može snažnije reagirati na kritiku. Ako je naučila da može potražiti pomoć i riješiti problem, može se osjećati sposobnijom suočiti se s novim izazovima.

Prethodno iskustvo ne određuje nužno buduće ponašanje. Nova iskustva i dostupne strategije mogu promijeniti način na koji osoba procjenjuje slične situacije.

Osobine i naučene strategije

Osobine ličnosti, emocionalna osjetljivost, tolerancija neizvjesnosti i navike suočavanja mogu utjecati na reakcije pod stresom. Neke osobe češće analiziraju problem i traže rješenja, dok druge prvo pokušavaju smanjiti emocionalnu nelagodu.

Nijedna strategija nije najbolja u svim okolnostima. Aktivno rješavanje problema korisno je kada osoba može utjecati na situaciju, dok prihvaćanje i prilagodba mogu biti primjereniji kada se okolnosti ne mogu brzo promijeniti.

Socijalna podrška

Podrška drugih može pomoći u emocionalnom smirivanju, praktičnom rješavanju problema i procjeni situacije iz druge perspektive.

Podrška ne mora uvijek značiti davanje savjeta. Ponekad je najkorisnije saslušati osobu, pomoći joj razjasniti prioritete ili preuzeti dio konkretnih obveza.

Kako prepoznati vlastiti obrazac ponašanja pod stresom?

Korisno je promatrati vlastite reakcije bez brzog osuđivanja. Cilj nije pronaći etiketu koja opisuje osobnost, nego razumjeti što se događa u određenim okolnostima.

Može pomoći sljedeći okvir:

1. **Okidač:** Što se dogodilo neposredno prije stresne reakcije?

2. **Procjena:** Što sam pomislio da taj događaj znači?

3. **Emocije i tjelesne reakcije:** Što sam osjećao i koje sam tjelesne promjene primijetio?

4. **Ponašanje:** Što sam učinio ili izbjegao učiniti?

5. **Neposredna posljedica:** Je li mi ponašanje kratkoročno olakšalo situaciju?

6. **Dugoročna posljedica:** Je li pomoglo riješiti problem ili ga je održalo?

7. **Alternativa:** Što bih sljedeći put mogao pokušati?

Primjerice, osoba može primijetiti da tijekom vremenskog pritiska počinje raditi nekoliko zadataka istodobno. To joj daje osjećaj da je aktivna, ali povećava broj pogrešaka i otežava dovršavanje posla.

Umjesto zaključka da je neorganizirana, može ispitati bi li joj pomoglo određivanje prioriteta, smanjivanje broja istodobnih zadataka i kratka provjera plana prije početka rada.

Takvo promatranje povezuje se sa samoregulacijom i metakognicijom: osoba uči prepoznati vlastite procese i svjesnije prilagoditi ponašanje.

Kako poboljšati odlučivanje pod stresom?

Nije uvijek moguće ukloniti stres prije donošenja odluke. Međutim, moguće je uvesti postupke koji smanjuju vjerojatnost impulzivnih ili nedovoljno promišljenih reakcija.

Razdvojiti hitne i važne odluke

Stres može stvoriti osjećaj da se sve mora riješiti odmah. Korisno je razlikovati odluke koje doista zahtijevaju trenutačnu reakciju od onih koje mogu pričekati.

Ako odluka nije hitna, odgoda može omogućiti da se smanji emocionalna pobuđenost i prikupe dodatne informacije.

Smanjiti broj mogućnosti

Kada je osoba preopterećena, razmatranje prevelikog broja alternativa može dodatno otežati odlučivanje. Korisno je izdvojiti nekoliko izvedivih mogućnosti i usporediti ih prema unaprijed određenim kriterijima.

Primjerice, umjesto da razmatra sve moguće načine rješavanja problema, osoba može izdvojiti dvije ili tri realne opcije i procijeniti njihove glavne prednosti, troškove i rizike.

Provjeriti pretpostavke

Pod stresom se zaključci mogu činiti očitijima nego što jesu. Korisno je razlikovati ono što se stvarno dogodilo od onoga što osoba pretpostavlja da će se dogoditi.

Pitanja poput „Koje informacije imam?”, „Što još može objasniti situaciju?” i „Što bi promijenilo moju procjenu?” mogu pomoći u smanjenju utjecaja neprovjerenih pretpostavki.

Koristiti unaprijed pripremljene postupke

U zahtjevnim situacijama unaprijed dogovoreni koraci mogu smanjiti opterećenje odlučivanja. To može biti kontrolni popis, jasan protokol, plan prioriteta ili pravilo da se važne odluke ne donose dok je osoba izrazito uzrujana, osim ako okolnosti zahtijevaju hitno djelovanje.

Takvi postupci posebno su korisni kada se slične situacije ponavljaju.

Kako regulirati ponašanje tijekom stresne reakcije?

Prepoznati rane znakove

Stres se može prepoznati kroz tjelesne znakove, misli, emocije i promjene u ponašanju. Primjeri uključuju ubrzano disanje, napetost mišića, ubrzane misli, razdražljivost, teškoće koncentracije ili poriv za povlačenjem.

Rano prepoznavanje omogućuje reakciju prije nego što se obrazac dodatno pojača.

Napraviti kratku stanku

Ako situacija to dopušta, kratka stanka može pomoći da se smanji automatsko reagiranje. To može uključivati nekoliko sporijih udaha, kratku šetnju ili odgodu odgovora dok osoba ne može jasnije razmišljati.

Stanka nije uvijek moguća ni dovoljna, ali može stvoriti prostor između emocionalnog impulsa i ponašanja.

Usmjeriti pažnju na ono što je pod kontrolom

Stres često pojačava razmišljanje o mogućim negativnim ishodima. Korisno je razlikovati ono što osoba može promijeniti od onoga na što trenutačno ne može utjecati.

Takvo razlikovanje ne znači zanemarivanje problema. Ono pomaže usmjeriti raspoložive resurse na konkretne korake, umjesto na beskonačno analiziranje neizvjesnih ishoda.

Prilagoditi strategiju situaciji

Ako je problem promjenjiv i na njega je moguće utjecati, korisno je usmjeriti se na rješavanje problema. Ako se okolnosti ne mogu odmah promijeniti, može biti važnije regulirati emocionalnu reakciju, potražiti podršku ili prilagoditi očekivanja.

Učinkovito suočavanje sa stresom nije jedna univerzalna tehnika, nego sposobnost odabira strategije koja odgovara situaciji.

Kada stres zahtijeva dodatnu pomoć?

Kratkotrajne stresne reakcije uobičajene su i često prolaze kada se situacija razriješi ili osoba dobije priliku za oporavak. Dodatna pomoć može biti važna kada stres traje dugo, kada se osoba teško oporavlja ili kada simptomi ozbiljno utječu na san, odnose, rad i svakodnevno funkcioniranje.

Posebno je korisno potražiti stručnu procjenu ako se pojavljuju dugotrajna tjeskoba, učestali napadaji panike, izražena razdražljivost, trajne poteškoće sa spavanjem ili sve veće izbjegavanje svakodnevnih aktivnosti.

Takve teškoće ne znače automatski da osoba ima određeni poremećaj. Stručnjak može pomoći razlikovati uobičajenu reakciju na opterećenje od stanja koje zahtijeva specifičan tretman.

Sažetak

Stres može promijeniti način na koji usmjeravamo pažnju, obrađujemo informacije, procjenjujemo rizik i reagiramo na druge ljude. U kratkotrajnim i primjerenim okolnostima može povećati spremnost za djelovanje, dok intenzivan ili dugotrajan stres može otežati koncentraciju, fleksibilno razmišljanje i regulaciju emocija.

Reakcije se razlikuju među ljudima i situacijama. Neki postaju impulzivniji, drugi se povlače, a treći pokušavaju pojačati kontrolu. Te reakcije nisu jednostavne oznake osobnosti, nego mogu odražavati kombinaciju procjene situacije, prethodnih iskustava, naučenih navika i trenutačnih resursa.

Prepoznavanje vlastitih stresnih obrazaca, provjeravanje pretpostavki, prilagođavanje strategija i korištenje socijalne podrške mogu pomoći u donošenju promišljenijih odluka. Cilj nije potpuno ukloniti stres, nego razviti sposobnost prilagodbe i oporavka.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Lazarus, R. S., & Folkman, S. (1984). *Stress, Appraisal, and Coping*. Springer Publishing Company.

2. McEwen, B. S. (1998). Protective and damaging effects of stress mediators. *The New England Journal of Medicine, 338*(3), 171–179. https://doi.org/10.1056/NEJM199801153380307

3. Arnsten, A. F. T. (2009). Stress signalling pathways that impair prefrontal cortex structure and function. *Nature Reviews Neuroscience, 10*, 410–422. https://doi.org/10.1038/nrn2648

4. Starcke, K., & Brand, M. (2012). Decision making under stress: A selective review. *Neuroscience & Biobehavioral Reviews, 36*(4), 1228–1248. https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2012.02.003

5. Schwabe, L., & Wolf, O. T. (2009). Stress prompts habit behavior in humans. *The Journal of Neuroscience, 29*(22), 7191–7198. https://doi.org/10.1523/JNEUROSCI.0979-09.2009

6. Porcelli, A. J., & Delgado, M. R. (2017). Stress and decision making: Effects on valuation, learning, and risk-taking. *Current Opinion in Behavioral Sciences, 14*, 33–39. https://doi.org/10.1016/j.cobeha.2016.11.015

7. Shields, G. S., Sazma, M. A., & Yonelinas, A. P. (2016). The effects of acute stress on core executive functions: A meta-analysis and comparison with cortisol. *Neuroscience & Biobehavioral Reviews, 68*, 651–668. https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2016.06.038

8. Eysenck, M. W., Derakshan, N., Santos, R., & Calvo, M. G. (2007). Anxiety and cognitive performance: Attentional control theory. *Emotion, 7*(2), 336–353. https://doi.org/10.1037/1528-3542.7.2.336

9. Cohen, S. i Wills, T. A. (1985). Stress, social support, and the buffering hypothesis. *Psychological Bulletin, 98*(2), 310–357. https://doi.org/10.1037/0033-2909.98.2.310

10. McEwen, B. S., & Morrison, J. H. (2013). The brain on stress: Vulnerability and plasticity of the prefrontal cortex over the life course. *Neuron, 79*(1), 16–29. https://doi.org/10.1016/j.neuron.2013.06.028

11. Jamieson, J. P., Mendes, W. B., Blackstock, E., & Schmader, T. (2010). Turning the knots in your stomach into bows: Reappraising arousal improves performance on the GRE. *Journal of Experimental Social Psychology, 46*(1), 208–212. https://doi.org/10.1016/j.jesp.2009.08.015