Osobnost i tolerancija neizvjesnosti

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Neizvjesnost je sastavni dio ljudskog života. Ljudi se često moraju odlučivati bez potpunih informacija, čekati ishode koje ne mogu predvidjeti ili se prilagođavati okolnostima koje ne mogu kontrolirati. Međutim, ne reagiraju svi jednako na takve situacije.

Dok neke osobe mogu prihvatiti da nemaju sve odgovore i nastaviti djelovati, druge osjećaju snažnu potrebu za sigurnošću, dodatnim informacijama ili potvrdom da će sve završiti povoljno. Te razlike djelomično su povezane s tolerancijom neizvjesnosti, individualnom karakteristikom koja utječe na način na koji osoba doživljava i podnosi nepoznato.

Tolerancija neizvjesnosti povezana je s osobnošću, emocionalnom regulacijom i načinom donošenja odluka. Nije nepromjenjiva osobina niti jednostavna podjela na ljude koji su hrabri i one koji su bojažljivi. Na nju utječu iskustva, trenutačne okolnosti, procjena rizika i osjećaj osobne kontrole.

Što je tolerancija neizvjesnosti?

Tolerancija neizvjesnosti označava sposobnost podnošenja situacija u kojima informacije nisu potpune, ishodi nisu predvidljivi ili nije moguće postići potpunu sigurnost.

Neizvjesnost može biti prisutna u različitim područjima života:

• **Odnosi:** neznanje što druga osoba osjeća, kako će reagirati ili kamo odnos vodi.
• **Posao:** neizvjesnost oko zaposlenja, poslovnih odluka ili profesionalnog razvoja.
• **Zdravlje:** čekanje rezultata pretraga ili suočavanje s nejasnim zdravstvenim informacijama.
• **Važne životne odluke:** odabir između više mogućnosti bez jamstva da će jedna biti najbolja.
• **Osobni razvoj:** ulazak u nove situacije u kojima još nema dovoljno iskustva.

Osoba s većom tolerancijom neizvjesnosti obično lakše prihvaća da neke informacije nisu dostupne i da se određeni ishodi ne mogu unaprijed znati. To ne znači da joj neizvjesnost ne izaziva nelagodu, nego da je može podnijeti bez potrebe da je odmah ukloni.

Niža tolerancija neizvjesnosti može se očitovati snažnijom zabrinutošću, ponavljanim analiziranjem mogućih ishoda, traženjem dodatnih potvrda ili odgađanjem odluke dok se ne postigne veća sigurnost.

Važno je razlikovati toleriranje neizvjesnosti od pasivnog prihvaćanja svega što se događa. Osoba može prihvatiti da ishod nije poznat, a istodobno poduzimati razumne korake kako bi smanjila rizik.

Razlika između neizvjesnosti i opasnosti

Neizvjesnost i opasnost nisu isto.

**Neizvjesnost** znači da ishod ili važne informacije nisu poznati. **Opasnost** podrazumijeva mogućnost štetnih posljedica.

Situacija može biti neizvjesna, a pritom ne mora biti osobito opasna. Primjerice, osoba možda ne zna hoće li joj se svidjeti novi hobi, ali posljedice pokušaja uglavnom su male.

S druge strane, određene situacije uključuju stvarne rizike koji zahtijevaju oprez, provjeru informacija ili zaštitne mjere.

Poteškoće mogu nastati kada osoba samu neizvjesnost doživljava kao dokaz da nešto nije u redu. Tada nedostatak informacija može izazvati reakciju sličnu onoj koja se javlja pred stvarnom prijetnjom.

Učinkovito suočavanje zahtijeva razlikovanje situacija u kojima je potreban dodatni oprez od onih u kojima nije moguće dobiti potpunu sigurnost, ali je ipak razumno djelovati.

Osobnost i individualne razlike u toleranciji neizvjesnosti

Ljudi se razlikuju u načinu na koji reagiraju na nepoznato. Te razlike mogu biti povezane s osobinama ličnosti, emocionalnom reaktivnošću, prethodnim iskustvima i naučenim obrascima ponašanja.

Negativna emocionalnost

Negativna emocionalnost povezana je sa sklonošću češćem ili intenzivnijem doživljavanju zabrinutosti, straha i drugih neugodnih emocija.

Osobe s izraženijom negativnom emocionalnošću mogu snažnije reagirati na situacije u kojima postoji mogućnost nepovoljnog ishoda. Ako im je teško podnijeti neizvjesnost, mogu se češće usredotočivati na ono što bi moglo poći po zlu.

To ne znači da će svaka osoba s izraženom negativnom emocionalnošću imati nisku toleranciju neizvjesnosti. Riječ je o povezanim, ali različitim karakteristikama.

Savjesnost i potreba za predvidljivošću

Savjesnost uključuje organiziranost, odgovornost i usmjerenost prema ciljevima.

Planiranje može pomoći u suočavanju s neizvjesnošću jer osobi omogućuje da pripremi različite mogućnosti i smanji izbježive rizike. Međutim, potreba za potpunom kontrolom može postati problem kada osoba očekuje da se svaki ishod mora unaprijed predvidjeti.

Važno je razlikovati korisno planiranje od pokušaja kontrole okolnosti koje se ne mogu u potpunosti kontrolirati.

Otvorenost iskustvu

Otvorenost iskustvu povezana je sa znatiželjom, istraživanjem novih ideja i spremnošću na razmatranje različitih perspektiva.

Takve karakteristike mogu olakšati pristup novim iskustvima, ali ne znače nužno da osoba dobro podnosi emocionalnu neizvjesnost. Netko može uživati u intelektualnom istraživanju, a istodobno teško podnositi neizvjesnost u bliskim odnosima ili važnim životnim odlukama.

Tolerancija neizvjesnosti može se razlikovati ovisno o području života.

Kako se niska tolerancija neizvjesnosti očituje?

Niža tolerancija neizvjesnosti može se očitovati različitim obrascima mišljenja i ponašanja.

Pretjerano analiziranje

Osoba može iznova razmatrati iste informacije, pokušavati predvidjeti sve moguće ishode ili tražiti objašnjenje za svaki detalj.

Analiza je korisna dok donosi nove uvide. Kada se ponavlja bez novih informacija i ne vodi odluci, može održavati zabrinutost.

Traženje potvrde

Osoba može često tražiti mišljenje drugih, provjeravati je li nešto učinila ispravno ili postavljati ista pitanja kako bi smanjila sumnju.

Potvrda može donijeti kratkotrajno olakšanje. Međutim, ako se osoba počne oslanjati na ponavljano uvjeravanje svaki put kada se pojavi neizvjesnost, može postati sve teže samostalno podnositi sumnju.

Izbjegavanje odluka

Neke osobe odgađaju odluke jer se boje da bi mogle pogriješiti. Čekaju dodatne informacije ili trenutak u kojem će se osjećati potpuno sigurno.

Problem je u tome što potpuna sigurnost često nije dostupna. Odgađanje tada može imati negativne posljedice, a neizvjesnost ostaje prisutna.

Potreba za kontrolom

Potreba za kontrolom može se očitovati pretjeranim planiranjem, teškoćama s delegiranjem ili nastojanjem da se unaprijed odredi kako bi se drugi ljudi trebali ponašati.

Planiranje i organizacija sami po sebi nisu problem. Poteškoće nastaju kada osoba teško prihvaća odstupanja od plana ili troši previše energije na kontroliranje okolnosti koje nisu pod njezinim utjecajem.

Usredotočenost na negativne ishode

Kada informacije nedostaju, osoba može praznine popunjavati najnepovoljnijim pretpostavkama.

Primjerice, ako netko ne odgovara na poruku, osoba može zaključiti da je ljut ili da više nije zainteresiran, iako za takav zaključak nema dovoljno dokaza.

Takvo tumačenje nije nužno svjesno. Može odražavati način na koji osoba pokušava objasniti nepoznatu situaciju i pripremiti se za moguću prijetnju.

Tolerancija neizvjesnosti u međuljudskim odnosima

Bliski odnosi često uključuju neizvjesnost jer osjećaji, potrebe i namjere druge osobe nisu uvijek potpuno poznati.

Osoba koja teško podnosi neizvjesnost može snažno reagirati na promjene u komunikaciji, odgođene odgovore ili nejasne poruke. Može pokušavati zaključiti što druga osoba misli na temelju ograničenih informacija ili tražiti česta uvjeravanja.

Primjerice, ako se osoba s kojom se viđa nekoliko sati ne javlja, moguće su različite interpretacije: zauzeta je, odmara se, nema potrebu često komunicirati ili postoji neki problem. Bez dodatnih informacija nije moguće pouzdano znati koje je objašnjenje točno.

Veća tolerancija neizvjesnosti omogućuje osobi da ne donosi preuranjene zaključke i da pričeka dovoljno informacija. To ne znači zanemarivanje stvarnih problema ili prihvaćanje trajne nejasnoće u odnosu.

Važno je razlikovati:

• **Neizvjesnost koju nije moguće odmah razriješiti**, primjerice neznanje što netko trenutačno misli.
• **Nedostatak informacija koje je moguće zatražiti**, primjerice nejasnoću oko dogovora ili očekivanja.
• **Ponavljajući obrazac ponašanja**, primjerice dugotrajnu nepouzdanost ili izbjegavanje razgovora o važnim pitanjima.

Prvi slučaj često zahtijeva toleriranje nepoznatog. Drugi može zahtijevati otvorenu komunikaciju, a treći procjenu zadovoljava li odnos potrebe i granice uključenih osoba.

Tolerancija neizvjesnosti i donošenje odluka

Svaka važnija odluka uključuje određenu neizvjesnost. Čak i kada osoba prikupi mnogo informacija, ne može sa sigurnošću predvidjeti sve posljedice.

Niska tolerancija neizvjesnosti može potaknuti pretjerano prikupljanje informacija, stalno uspoređivanje mogućnosti ili odgađanje izbora. Ponekad osoba traži dodatne podatke koji zapravo ne bi bitno promijenili odluku.

S druge strane, prihvaćanje neizvjesnosti ne znači donošenje odluka bez razmišljanja. Kvalitetno odlučivanje uključuje procjenu dostupnih dokaza, mogućih posljedica i prihvatljivih rizika.

Korisno je razlikovati dvije vrste pitanja:

• **Na koja pitanja još mogu dobiti odgovor?** Ako postoje važne informacije koje je moguće prikupiti, opravdano ih je potražiti.
• **Na koja pitanja ne mogu dobiti potpun odgovor unaprijed?** Ako je neizvjesnost neizbježna, potrebno je odlučiti na temelju najboljih raspoloživih informacija.

Takav pristup pomaže izbjeći i nepromišljeno djelovanje i beskonačno čekanje na sigurnost.

Kako razvijati toleranciju neizvjesnosti?

Tolerancija neizvjesnosti može se razvijati postupno. Cilj nije ukloniti potrebu za sigurnošću, nego povećati sposobnost djelovanja i kada potpuna sigurnost nije dostupna.

1. Prepoznati neizvjesnost

Prvi korak je prepoznati situacije u kojima neizvjesnost izaziva pretjeranu zabrinutost ili potrebu za kontrolom.

Korisno je zapitati se: „Što točno ne znam i zašto mi je teško ne znati odgovor?”

Time se neizvjesnost može jasnije odvojiti od pretpostavki i strahova koji je prate.

2. Razlikovati činjenice od pretpostavki

Kada se pojavi zabrinjavajuća misao, korisno je razlikovati ono što je poznato od onoga što osoba pretpostavlja.

Primjerice:

• **Činjenica:** još nisam dobio odgovor.
• **Pretpostavka:** druga osoba više ne želi razgovarati sa mnom.
• **Nepoznato:** razlog zbog kojeg odgovor još nije stigao.

Takvo razdvajanje ne jamči da će zabrinutost nestati, ali smanjuje mogućnost da se pretpostavka automatski prihvati kao činjenica.

3. Odrediti granicu potrebnih informacija

Prije donošenja odluke korisno je odrediti koje su informacije nužne, a koje bi samo dodatno smanjile nelagodu bez bitnog poboljšanja odluke.

Kod važnih zdravstvenih, pravnih ili financijskih odluka potrebno je prikupiti odgovarajuće informacije i savjetovati se sa stručnjacima. Kod svakodnevnih odluka dodatna analiza često nije potrebna.

4. Vježbati male doze neizvjesnosti

Osoba može postupno vježbati situacije u kojima prihvaća manje neizvjesnosti bez automatskog traženja potvrde ili kontrole.

To može uključivati odabir jednostavne aktivnosti bez dugotrajnog uspoređivanja mogućnosti ili odgađanje provjeravanja poruke kada nema opravdanog razloga za hitnu reakciju.

Takve vježbe trebaju biti primjerene situaciji. Nije cilj zanemariti stvarne rizike, nego smanjiti nepotrebne pokušaje uklanjanja svake sumnje.

5. Razvijati fleksibilnost u razmišljanju

Umjesto traženja jednog sigurnog objašnjenja, korisno je razmotriti nekoliko mogućih ishoda.

Pitanje „Što će se sigurno dogoditi?” može se zamijeniti pitanjima:

• „Koji su mogući ishodi?”
• „Koliko su vjerojatni na temelju dostupnih informacija?”
• „Što mogu učiniti ako se dogodi nepovoljan ishod?”

Takav pristup ne zahtijeva predviđanje budućnosti, nego pripremu za različite mogućnosti.

6. Prihvatiti nelagodu bez automatskog reagiranja

Neizvjesnost može izazvati nelagodu, ali sama nelagoda ne znači da je potrebno odmah nešto poduzeti.

Kratka stanka, svjesno disanje ili usmjeravanje pažnje na trenutačnu aktivnost mogu pomoći osobi da ne reagira impulzivno. Cilj nije prisilno ukloniti osjećaj, nego dopustiti mu da bude prisutan dok osoba procjenjuje što je korisno učiniti.

7. Procjenjivati rezultate, a ne samo osjećaj sigurnosti

Odluka može biti razumna čak i ako osoba prije nje nije osjećala potpunu sigurnost. Isto tako, osjećaj sigurnosti ne jamči da je odluka dobra.

Korisno je nakon nekog vremena procijeniti je li odluka bila utemeljena na dostupnim informacijama, je li odgovarala ciljevima i što se iz iskustva može naučiti.

Kada je potrebna dodatna pomoć?

Ako strah od neizvjesnosti dovodi do trajne zabrinutosti, ponavljanog traženja potvrde, izbjegavanja važnih aktivnosti ili ozbiljnog narušavanja svakodnevnog funkcioniranja, razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje može biti koristan.

Kognitivno-bihevioralna terapija, među ostalim pristupima, može pomoći u prepoznavanju obrazaca mišljenja i ponašanja koji održavaju zabrinutost. U radu se mogu koristiti postupci koji pomažu osobi postupno prihvaćati neizvjesnost i smanjivati ponašanja kojima stalno pokušava postići sigurnost.

Niska tolerancija neizvjesnosti sama po sebi nije psihički poremećaj. Njezino značenje ovisi o intenzitetu, trajanju i utjecaju na život osobe.

Zaključak

Tolerancija neizvjesnosti važna je individualna karakteristika koja utječe na emocionalne reakcije, donošenje odluka i ponašanje u situacijama bez jasnih odgovora. Povezana je s osobnošću, ali na nju utječu i iskustva, kontekst i naučeni načini suočavanja.

Razvijanje tolerancije neizvjesnosti ne znači odustajanje od planiranja ili zanemarivanje rizika. Znači prepoznati kada je dodatno prikupljanje informacija korisno, a kada je potrebno prihvatiti da potpuna sigurnost nije moguća.

Psihološka fleksibilnost omogućuje osobi da djeluje u skladu sa svojim vrijednostima i ciljevima čak i kada ne može unaprijed znati sve posljedice svojih odluka.

Povezane lekcije

• [Tolerancija emocionalne nelagode](/lekcija/tolerancija-emocionalne-nelagode)
• [Individualne razlike u mišljenju i emocijama](/lekcija/individualne-razlike-u-misljenju-i-emocijama)
• [Osobnost i donošenje odluka](/lekcija/osobnost-i-donosenje-odluka)
• [Osobnost i preuzimanje rizika](/lekcija/osobnost-i-preuzimanje-rizika)
• [Emocije i donošenje odluka](/lekcija/emocije-i-donosenje-odluka)

Izvori i literatura

1. Carleton, R. N. (2016). Into the unknown: A review and synthesis of contemporary models involving uncertainty. *Journal of Anxiety Disorders, 39*, 30–43. https://doi.org/10.1016/j.janxdis.2016.02.007

2. Dugas, M. J., Gagnon, F., Ladouceur, R., & Freeston, M. H. (1998). Generalized anxiety disorder: A preliminary test of a conceptual model. *Behaviour Research and Therapy, 36*(2), 215–226. https://doi.org/10.1016/S0005-7967(97)00070-3

3. Grupe, D. W., & Nitschke, J. B. (2013). Uncertainty and anticipation in anxiety: An integrated neurobiological and psychological perspective. *Nature Reviews Neuroscience, 14*, 488–501. https://doi.org/10.1038/nrn3524

4. McEvoy, P. M., & Mahoney, A. E. J. (2012). To be sure, to be sure: Intolerance of uncertainty mediates symptoms of various anxiety disorders and depression. *Behavior Therapy, 43*(3), 533–545. https://doi.org/10.1016/j.beth.2011.02.007