Osnove živčanog sustava

Zadnja provjera: listopad 2026.

Živčani sustav jedan je od temeljnih sustava ljudskog organizma. Omogućuje primanje informacija iz vanjskog svijeta i unutrašnjosti tijela, njihovu obradu te stvaranje odgovora prilagođenih okolnostima. Zahvaljujući njegovu djelovanju možemo opažati okolinu, prepoznavati opasnost, upravljati pokretima, učiti iz iskustva, stvarati sjećanja i komunicirati s drugim ljudima.

Živčani sustav ne upravlja samo svjesnim aktivnostima. Sudjeluje i u regulaciji disanja, srčanog ritma, probave, tjelesne temperature i drugih funkcija koje se većinom odvijaju bez svjesnog napora. Njegovo djelovanje povezano je s endokrinim sustavom, imunološkim sustavom i drugim fiziološkim procesima.

Osnovu živčanog sustava čine neuroni, stanice specijalizirane za primanje i prijenos signala, te glija-stanice koje podupiru njihovo funkcioniranje. Te stanice djeluju zajedno i tvore složene mreže koje omogućuju obradu informacija i koordinaciju aktivnosti organizma.

1. Građa i organizacija živčanog sustava

Živčani sustav dijeli se na središnji i periferni živčani sustav. Ta podjela temelji se na anatomskoj organizaciji, odnosno na tome nalaze li se živčane strukture unutar mozga i leđne moždine ili izvan njih.

Središnji živčani sustav

Središnji živčani sustav čine mozak i leđna moždina. Njegova je uloga primanje i obrada informacija, koordinacija reakcija te regulacija brojnih tjelesnih i psiholoških funkcija.

**Mozak** je središnji organ živčanog sustava. Njegove različite strukture sudjeluju u osjetilnoj obradi, kontroli pokreta, pažnji, pamćenju, emocijama, motivaciji, jeziku i donošenju odluka. Složene funkcije uglavnom nastaju koordiniranim djelovanjem više međusobno povezanih područja, a ne aktivnošću samo jednog dijela mozga.

**Leđna moždina** smještena je unutar kralježničnog kanala. Prenosi informacije između mozga i perifernog živčanog sustava te sudjeluje u izvođenju refleksa. Neke se reakcije mogu organizirati na razini leđne moždine bez potrebe za prethodnom svjesnom obradom u mozgu.

Primjerice, kada osoba dotakne vrlo vruću površinu, može brzo povući ruku. Taj zaštitni odgovor uključuje refleksni krug u kojem se osjetilni signal prenosi do leđne moždine, a zatim se aktivira motorički odgovor. Informacija istodobno putuje prema mozgu, gdje se obrađuje svjesni doživljaj boli.

Periferni živčani sustav

Periferni živčani sustav obuhvaća živce i ganglije izvan mozga i leđne moždine. Povezuje središnji živčani sustav s osjetilima, mišićima, unutarnjim organima i drugim dijelovima tijela.

Njegove živčane stanice i vlakna prenose informacije u oba smjera. Osjetilni signali putuju prema središnjem živčanom sustavu, dok motoričke naredbe putuju prema mišićima i drugim ciljnim strukturama.

Periferni živčani sustav funkcionalno se dijeli na somatski i autonomni živčani sustav.

• **Somatski živčani sustav** prenosi osjetilne informacije i sudjeluje u upravljanju skeletnim mišićima. Omogućuje svjesne pokrete, primjerice hodanje, pisanje i hvatanje predmeta, ali sudjeluje i u refleksnim reakcijama.
• **Autonomni živčani sustav** regulira mnoge funkcije unutarnjih organa, žlijezda, glatkih mišića i srčanog mišića. Sudjeluje u regulaciji srčanog ritma, probave, promjera zjenica i drugih procesa koji uglavnom ne zahtijevaju svjesnu kontrolu.

Podjela na somatski i autonomni sustav korisna je za razumijevanje njihovih različitih uloga, ali ti sustavi nisu potpuno odvojeni. Njihovo djelovanje usklađuje se kako bi organizam mogao učinkovito reagirati na promjene u okolini.

2. Neuroni – osnovne funkcionalne stanice živčanog sustava

Neuron ili živčana stanica specijalizirana je stanica koja prima, obrađuje i prenosi informacije. Neuroni se međusobno povezuju u mreže, a njihova koordinirana aktivnost omogućuje funkcioniranje živčanog sustava.

Tipičan neuron sastoji se od tijela stanice, dendrita i aksona.

• **Tijelo stanice** sadrži jezgru i većinu staničnih struktura potrebnih za održavanje života stanice.
• **Dendriti** su nastavci koji primaju signale od drugih stanica i prenose ih prema tijelu neurona.
• **Akson** je nastavak kojim se električni signal prenosi prema drugim neuronima ili ciljnim stanicama.

Nisu svi neuroni jednaki. Razlikuju se po obliku, veličini, funkciji, načinu povezivanja i neurotransmiterima koje koriste. Njihova specijalizacija omogućuje raznolikost procesa koji se odvijaju u živčanom sustavu.

Vrste neurona prema funkciji

Prema osnovnoj ulozi u prijenosu informacija razlikuju se tri skupine neurona:

• **Osjetilni ili senzorički neuroni** prenose informacije o podražajima iz vanjske okoline ili unutrašnjosti tijela prema središnjem živčanom sustavu.
• **Motorički neuroni** prenose signale prema mišićima i drugim ciljnim strukturama te omogućuju izvođenje pokreta i drugih odgovora.
• **Interneuroni** povezuju neurone unutar živčanog sustava i sudjeluju u obradi, integraciji i usmjeravanju informacija.

Ova je podjela pojednostavljena. U stvarnosti postoje brojne podvrste neurona koje imaju specifične uloge u osjetilnoj obradi, regulaciji pokreta, učenju, pamćenju i drugim funkcijama.

Električni signal neurona

Neuroni održavaju razliku električnog potencijala između unutrašnjosti i vanjske strane stanične membrane. Ta se razlika naziva membranski potencijal.

Kada podražaji dovedu membranu do odgovarajućeg praga, u mnogim neuronima nastaje akcijski potencijal. Riječ je o kratkotrajnoj promjeni električnog potencijala koja se širi duž aksona.

Akcijski potencijal omogućuje brzo prenošenje signala na velike udaljenosti. Njegovo nastajanje i širenje ovise o kretanju iona kroz specijalizirane kanale u staničnoj membrani.

Jačina podražaja ne kodira se jednostavno većom veličinom pojedinačnog akcijskog potencijala. Važni su učestalost signala, obrasci aktivnosti i način na koji neuralne mreže obrađuju informacije.

3. Sinapse i komunikacija između neurona

Neuroni međusobno komuniciraju putem sinapsi. Sinapsa je specijalizirano mjesto prijenosa signala između neurona ili između neurona i druge stanice.

Najpoznatiji oblik komunikacije jest kemijska sinapsa. Kada akcijski potencijal stigne do završetka aksona, može potaknuti oslobađanje neurotransmitera. Te se kemijske tvari oslobađaju u sinaptičku pukotinu, vežu se na odgovarajuće receptore i mijenjaju aktivnost ciljne stanice.

Ovisno o neurotransmiteru, receptoru i okolnostima, učinak može povećati ili smanjiti vjerojatnost da će ciljni neuron stvoriti akcijski potencijal.

Postoje i električne sinapse, u kojima su stanice povezane kanalima koji omogućuju izravniji prijenos električne struje između njih. Takva komunikacija može biti vrlo brza i omogućuje usklađivanje aktivnosti povezanih stanica.

Neurotransmiteri

Neurotransmiteri su kemijski glasnici koji sudjeluju u prijenosu informacija između živčanih stanica. Različiti neurotransmiteri imaju različite uloge, ali njihov se učinak ne može svesti na jednu psihološku funkciju.

• **Glutamat** je glavni pobuđujući neurotransmiter u središnjem živčanom sustavu. Sudjeluje u prijenosu signala, učenju i sinaptičkoj plastičnosti.
• **GABA** je glavni inhibicijski neurotransmiter u mozgu odraslih osoba. Pomaže regulirati aktivnost neuralnih mreža.
• **Dopamin** sudjeluje u kontroli pokreta, motivaciji i učenju na temelju nagrade.
• **Serotonin** sudjeluje u regulaciji raspoloženja, sna, apetita i drugih funkcija.
• **Acetilkolin** važan je za prijenos signala prema skeletnim mišićima, a u središnjem živčanom sustavu sudjeluje u pažnji, učenju i pamćenju.
• **Noradrenalin** sudjeluje u regulaciji budnosti, pažnje i odgovora na zahtjevne situacije.

Učinak neurotransmitera ovisi o vrsti receptora, mjestu djelovanja i neuralnom krugu u kojem se signal prenosi. Zato nije ispravno zaključiti da određeni neurotransmiter samostalno uzrokuje jednu emociju ili složeno ponašanje.

4. Glija-stanice i potpora živčanom sustavu

Glija-stanice čine važan dio živčanog tkiva. Dugo su se smatrale uglavnom potpornim stanicama, ali suvremena istraživanja pokazala su da imaju brojne aktivne uloge u održavanju i regulaciji funkcioniranja živčanog sustava.

Glija-stanice sudjeluju u održavanju odgovarajućeg kemijskog okoliša, opskrbi neurona hranjivim tvarima, regulaciji sinaptičkog okruženja, imunološkoj obrani i stvaranju mijelina.

Među glavnim vrstama glija-stanica nalaze se:

• **Astrociti** pomažu održavati kemijsku ravnotežu oko neurona, sudjeluju u regulaciji sinapsi i podupiru funkciju krvno-moždane barijere.
• **Oligodendrociti** stvaraju mijelin u središnjem živčanom sustavu.
• **Schwannove stanice** stvaraju mijelin u perifernom živčanom sustavu i sudjeluju u procesima obnove perifernih živčanih vlakana.
• **Mikroglija** sudjeluje u imunološkom nadzoru i obrani živčanog sustava te uklanjanju staničnih ostataka.

Mijelin je izolacijski sloj koji obavija dijelove mnogih aksona. Omogućuje brže i učinkovitije provođenje električnih signala. Oštećenje mijelina može narušiti prijenos informacija i dovesti do različitih neuroloških simptoma.

Živčani sustav stoga ne funkcionira samo zahvaljujući neuronima. Njegova učinkovita aktivnost ovisi o međudjelovanju neurona, glija-stanica, krvnih žila i drugih struktura koje osiguravaju odgovarajuće uvjete za rad živčanog tkiva.

5. Somatski i autonomni živčani sustav

Funkcionalna podjela perifernog živčanog sustava pomaže objasniti kako organizam prima informacije i odgovara na njih.

Somatski živčani sustav

Somatski živčani sustav omogućuje osjete i upravljanje skeletnim mišićima. Zahvaljujući njemu možemo osjetiti dodir, temperaturu, bol i položaj dijelova tijela te izvoditi voljne pokrete.

Primjerice, podizanje šalice zahtijeva obradu vidnih i drugih osjetilnih informacija, procjenu položaja ruke te koordinaciju mišićne aktivnosti. U tom procesu sudjeluju osjetilni sustavi, moždane mreže za planiranje pokreta, motorički sustavi i povratne informacije iz tijela.

Somatski sustav sudjeluje i u refleksima. Refleks je relativno brza, organizirana reakcija na određeni podražaj. Neki se refleksi odvijaju preko leđne moždine, dok drugi uključuju moždano deblo ili druge strukture.

Autonomni živčani sustav

Autonomni živčani sustav regulira funkcije unutarnjih organa i pomaže održavati unutarnju ravnotežu organizma, odnosno homeostazu.

Njegovi glavni dijelovi jesu simpatički i parasimpatički sustav. U regulaciji brojnih funkcija sudjeluje i enterički živčani sustav, mreža neurona koja se nalazi u stijenci probavnog sustava.

**Simpatički živčani sustav** sudjeluje u mobilizaciji organizma kada su potrebni veća budnost i brza reakcija. Njegova aktivacija može pridonijeti ubrzanju srčanog ritma, promjenama protoka krvi i pripremi tijela za tjelesni napor.

**Parasimpatički živčani sustav** sudjeluje u regulaciji funkcija povezanih s odmorom, probavom i oporavkom. Njegovo djelovanje može usporiti srčani ritam i poduprijeti probavne procese.

**Enterički živčani sustav** koordinira mnoge funkcije probavnog sustava, uključujući pokretljivost crijeva i izlučivanje. Može organizirati dio svojih aktivnosti lokalno, ali je povezan i s drugim dijelovima živčanog sustava.

Simpatički i parasimpatički sustav ne djeluju uvijek kao jednostavni suprotnosti. Njihova aktivnost ovisi o organu i fiziološkoj potrebi. U nekim situacijama jedan dio može prevladavati, dok se u drugima aktivnosti različitih dijelova mijenjaju na složeniji način.

6. Mozak i njegova osnovna područja

Mozak se sastoji od više međusobno povezanih struktura. Svaka ima određene funkcionalne specifičnosti, ali složene sposobnosti ovise o njihovoj koordiniranoj aktivnosti.

Veliki mozak

Veliki mozak čine dvije moždane polutke, povezane nizom živčanih vlakana, među kojima je najpoznatije žuljevito tijelo. Njegova površina prekrivena je moždanom korom, koja sudjeluje u osjetilnoj obradi, jeziku, mišljenju, pamćenju i voljnom upravljanju pokretima.

Svaka polutka ima čeoni, tjemeni, sljepoočni i zatiljni režanj. Ta područja razlikuju se po svojim glavnim funkcijama, ali nisu potpuno neovisna.

• **Čeoni režanj** sudjeluje u planiranju, kontroli pokreta, donošenju odluka i regulaciji ponašanja.
• **Tjemeni režanj** sudjeluje u obradi dodira, položaja tijela i prostornih informacija.
• **Sljepoočni režanj** sudjeluje u slušnoj obradi, pamćenju i određenim aspektima razumijevanja jezika.
• **Zatiljni režanj** ima važnu ulogu u obradi vidnih informacija.

Ova podjela opisuje glavne funkcionalne povezanosti, ali ne znači da je svaka funkcija smještena isključivo u jednom režnju.

Mali mozak

Mali mozak sudjeluje u koordinaciji pokreta, ravnoteži, preciznosti i prilagodbi motoričkih reakcija. Važan je za učenje određenih motoričkih vještina i korekciju pokreta na temelju povratnih informacija.

Istraživanja pokazuju da mali mozak sudjeluje i u određenim kognitivnim i emocionalnim procesima. Njegova uloga stoga nije ograničena samo na kretanje.

Moždano deblo

Moždano deblo povezuje mozak s leđnom moždinom. Sudjeluje u regulaciji vitalnih funkcija, uključujući disanje, srčanu aktivnost, budnost i određene refleksne reakcije.

U njemu se nalaze i jezgre moždanih živaca koje sudjeluju u funkcijama poput gutanja, pokreta očiju i dijela osjetilne obrade.

Talamus i hipotalamus

**Talamus** ima važnu ulogu u prijenosu i organizaciji mnogih osjetilnih informacija koje dolaze prema moždanoj kori, a sudjeluje i u drugim neuralnim procesima.

**Hipotalamus** povezuje živčani i endokrini sustav te sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature, gladi, žeđi, reproduktivnih funkcija i odgovora na stres. Djeluje i preko hipofize, važne žlijezde endokrinog sustava.

7. Kako živčani sustav prima i obrađuje informacije?

Živčani sustav neprestano prima informacije iz okoline i tijela. Osjetilni receptori pretvaraju različite oblike energije ili kemijske podražaje u signale koje živčani sustav može obrađivati. Taj se proces naziva senzorna transdukcija.

Vidni sustav reagira na svjetlost, slušni sustav na promjene zvučnog tlaka, a somatosenzorni sustav na podražaje poput dodira, temperature i boli. Drugi receptori prenose informacije o položaju i kretanju tijela te o stanju unutarnjih organa.

Nakon početne registracije podražaja informacije se prenose i obrađuju u neuralnim putovima. Obrada može uključivati izdvajanje značajki podražaja, povezivanje s prethodnim iskustvom i usmjeravanje pažnje prema informacijama koje su važne za trenutačni zadatak.

Opažanje nije jednostavna kopija vanjskog svijeta. Ono nastaje kombinacijom osjetilnih informacija, prethodnog znanja, očekivanja i konteksta. Zbog toga ljudi ponekad različito tumače isti podražaj ili pogrešno prepoznaju ono što su opazili.

Živčani sustav obrađuje i informacije o unutarnjem stanju tijela. Signali o disanju, srčanoj aktivnosti, temperaturi i drugim fiziološkim procesima mogu utjecati na osjećaje, pažnju i ponašanje.

8. Refleksi i voljno ponašanje

Refleksi i voljni pokreti predstavljaju različite, ali povezane načine organizacije odgovora živčanog sustava.

Refleksni luk

Refleksni luk funkcionalni je put kojim se podražaj pretvara u brzu reakciju. U njegovu najjednostavnijem obliku sudjeluju:

1. Osjetilni receptor koji registrira podražaj.

2. Osjetilni neuron koji prenosi signal prema središnjem živčanom sustavu.

3. Središnja sinaptička veza ili mreža koja obrađuje informaciju.

4. Motorički neuron koji prenosi naredbu.

5. Efektor, primjerice mišić, koji izvodi odgovor.

Refleksi imaju važnu zaštitnu i regulacijsku funkciju. Osim povlačenja ruke od bolnog podražaja, uključuju i reakcije koje pomažu održavanju ravnoteže, držanja tijela i drugih fizioloških funkcija.

Iako se neki refleksi odvijaju bez prethodne svjesne odluke, to ne znači da su potpuno neovisni o mozgu. Mozak može utjecati na refleksnu aktivnost, a osjetilne informacije povezane s refleksom mogu istodobno postati svjesne.

Voljni pokreti

Voljni pokreti uključuju planiranje, odabir i izvođenje radnji u skladu s ciljevima. U njima sudjeluju moždana kora, bazalni gangliji, mali mozak, moždano deblo, leđna moždina i periferni živci.

Pokret nije samo slanje naredbe mišiću. Živčani sustav koristi povratne informacije iz osjetilnih sustava kako bi prilagodio snagu, smjer i trajanje pokreta. Ako osoba posegne za predmetom koji se pomaknuo, može prilagoditi putanju ruke tijekom samog pokreta.

Takva kontrola omogućuje precizno i fleksibilno ponašanje u promjenjivim uvjetima.

9. Živčani sustav, učenje i neuroplastičnost

Živčani sustav mijenja se tijekom razvoja i kao odgovor na iskustvo. Sposobnost živčanog sustava da mijenja svoju strukturu i funkciju naziva se neuroplastičnost.

Neuroplastičnost uključuje promjene u učinkovitosti sinaptičkih veza, organizaciji neuralnih mreža i drugim procesima koji sudjeluju u učenju, pamćenju i prilagodbi.

Kada osoba uči novu vještinu, ponavljanjem i povratnom informacijom mijenjaju se obrasci aktivnosti povezanih neuralnih mreža. U početku određeni zadatak može zahtijevati intenzivnu pažnju, dok se nakon uvježbavanja dio postupaka izvodi učinkovitije i uz manje svjesnog napora.

Neuroplastičnost je važna i tijekom oporavka nakon nekih oštećenja živčanog sustava. Preostale neuralne mreže mogu djelomično preuzeti funkcije ili se reorganizirati, ali mogućnosti oporavka ovise o vrsti i opsegu oštećenja, vremenu proteklom od ozljede, rehabilitaciji i drugim čimbenicima.

Promjenjivost živčanog sustava ne znači da su sve promjene jednostavne ili neograničene. Učenje zahtijeva odgovarajuće uvjete, a neke funkcije mogu biti znatno otežane zbog bolesti ili oštećenja.

10. Živčani sustav tijekom razvoja i starenja

Živčani sustav razvija se od prenatalnog razdoblja do odrasle dobi, a njegove se funkcije mijenjaju i tijekom starenja.

Tijekom prenatalnog razvoja stvaraju se živčane stanice, uspostavljaju se veze i organiziraju strukture mozga. Nakon rođenja razvoj se nastavlja kroz rast, sazrijevanje i reorganizaciju neuralnih mreža. Iskustva, učenje, odnosi s drugim ljudima i zdravstveni uvjeti mogu utjecati na taj proces.

U djetinjstvu se razvijaju osjetilne, motoričke, jezične i kognitivne sposobnosti. Tijekom adolescencije nastavljaju se promjene u neuralnim mrežama povezanim s izvršnim funkcijama, emocionalnom obradom i motivacijom.

U odrasloj dobi živčani sustav zadržava sposobnost učenja i prilagodbe. Tijekom starenja neke se funkcije mogu usporiti ili promijeniti, ali tijek promjena znatno se razlikuje među pojedincima. Na njega utječu zdravstveno stanje, genetika, životne navike, obrazovanje i druga iskustva.

Razvoj živčanog sustava zato nije jednostavan proces u kojem se mozak najprije oblikuje, a zatim ostaje nepromijenjen. Riječ je o dugotrajnoj interakciji biološkog razvoja, iskustva i okoliša.

11. Kada funkcioniranje živčanog sustava odstupa od uobičajenog?

Poremećaji živčanog sustava mogu nastati zbog različitih uzroka, uključujući genetske promjene, razvojne čimbenike, infekcije, ozljede, autoimune procese, poremećaje krvne opskrbe i degenerativne promjene.

Primjeri uključuju:

• **Moždani udar**, koji nastaje zbog prekida ili poremećaja krvne opskrbe dijela mozga i može uzrokovati teškoće u pokretima, govoru, osjetu ili drugim funkcijama.
• **Epilepsiju**, skupinu poremećaja obilježenih predispozicijom za ponavljane epileptičke napadaje povezane s abnormalnom neuralnom aktivnošću.
• **Multiplu sklerozu**, upalnu bolest središnjeg živčanog sustava koja može oštetiti mijelin i druge strukture.
• **Parkinsonovu bolest**, neurodegenerativni poremećaj povezan s promjenama u neuralnim sustavima koji sudjeluju u kontroli pokreta.
• **Periferne neuropatije**, skupinu stanja koja zahvaćaju periferne živce i mogu izazvati bol, trnce, slabost ili poremećaje osjeta.

Poremećaji živčanog sustava mogu utjecati i na kognitivno i emocionalno funkcioniranje, ovisno o zahvaćenim strukturama i procesima. Međutim, ne treba svaki psihološki problem tumačiti kao posljedicu neurološke bolesti. Psihološke teškoće mogu nastati kroz različite biološke, psihološke i društvene mehanizme, a procjena zahtijeva odgovarajući kontekst.

Što vrijedi zapamtiti?

• Živčani sustav prima i obrađuje informacije te koordinira odgovore organizma.
• Središnji živčani sustav čine mozak i leđna moždina, a periferni živčani sustav povezuje ih s ostatkom tijela.
• Neuroni prenose informacije električnim i kemijskim signalima, dok glija-stanice podupiru i reguliraju njihovo funkcioniranje.
• Sinapse omogućuju komunikaciju između stanica, a učinak neurotransmitera ovisi o receptorima i neuralnom kontekstu.
• Somatski živčani sustav sudjeluje u osjetima i upravljanju skeletnim mišićima, dok autonomni sustav regulira brojne funkcije unutarnjih organa.
• Moždane strukture djeluju povezano, pa složene funkcije ne ovise samo o jednom području.
• Neuroplastičnost omogućuje promjene povezane s učenjem, iskustvom i prilagodbom.
• Funkcioniranje živčanog sustava mijenja se tijekom razvoja i starenja te ovisi o biološkim i okolišnim čimbenicima.

Povezane lekcije

• [Središnji živčani sustav](/lekcija/sredisnji-zivcani-sustav)
• [Građa mozga](/lekcija/gradja-mozga)
• [Somatski živčani sustav](/lekcija/somatski-zivcani-sustav)
• [Periferni živčani sustav](/lekcija/periferni-zivcani-sustav)
• [Autonomni živčani sustav](/lekcija/autonomni-zivcani-sustav)

Izvori i literatura

1. Bear, M. F., Connors, B. W. i Paradiso, M. A. (2020). *Neuroscience: Exploring the Brain* (4. izd.). Jones & Bartlett Learning.

2. Kandel, E. R., Koester, J. D., Mack, S. H. i Siegelbaum, S. A. (ur.). (2021). *Principles of Neural Science* (6. izd.). McGraw Hill.

3. Purves, D., Augustine, G. J., Fitzpatrick, D., Hall, W. C., LaMantia, A.-S., Mooney, R. D., Platt, M. L., & White, L. E. (2018). *Neuroscience* (6. izd.). Oxford University Press.

4. OpenStax. (2022). *Anatomy and Physiology 2e*. Rice University. Poglavlje 12: The Nervous System and Nervous Tissue. https://openstax.org/details/books/anatomy-and-physiology-2e

5. National Institute of Neurological Disorders and Stroke. (n.d.). *Brain Basics*. https://www.ninds.nih.gov/health-information/public-education/brain-basics