Očekivanja i ponašanje

Zadnja provjera: listopad 2026.

Ono što očekujemo utječe na to kako se ponašamo, kako doživljavamo situacije i kako nas drugi vide. Učitelj koji od učenika očekuje mnogo možda mu posvećuje više pažnje; osoba koja vjeruje da može savladati zadatak više ustraje; bolesnik koji očekuje olakšanje može ga i osjetiti. Ova lekcija objašnjava kako očekivanja djeluju, što je samoispunjavajuće proročanstvo i gdje su granice tih učinaka.

Vrste očekivanja

Psihologija razlikuje nekoliko vrsta očekivanja:

• **Očekivanja ishoda** – vjerovanje da će određeno ponašanje dovesti do određenog ishoda: „Ako učim, položit ću ispit.”
• **Očekivanja samoučinkovitosti** – vjerovanje da *mogu* izvesti potrebno ponašanje: „Mogu naučiti ovo gradivo” (Bandura, 1977).
• **Očekivanja odgovora** – očekivanja o vlastitim automatskim reakcijama, primjerice da će lijek smanjiti bol ili da ćemo biti nervozni (Kirsch, 1985).
• **Očekivanja o drugima** – što očekujemo od drugih ljudi i kako se zbog toga ponašamo prema njima.

Samoučinkovitost

Prema teoriji samoučinkovitosti, vjerovanje u vlastite sposobnosti utječe na to koje ćemo zadatke prihvatiti, koliko ćemo truda uložiti i koliko dugo ćemo ustrajati unatoč teškoćama (Bandura, 1977). Samoučinkovitost se gradi ponajviše iskustvom uspjeha, ali i gledanjem drugih kako uspijevaju, ohrabrenjem i tumačenjem vlastitih tjelesnih reakcija.

Važno je razlikovati samoučinkovitost od pozitivnih fantazija: samoučinkovitost se temelji na iskustvu i odnosi se na sposobnost djelovanja, a ne na zamišljanje idealnog ishoda (više u lekciji [Pozitivne fantazije i motivacija](/lekcija/pozitivne-fantazije-i-motivacija)).

Očekivanja odgovora i placebo

Očekivanja mogu izravno mijenjati doživljaj. Ako osoba očekuje da će tableta ublažiti bol, mnogi doista osjete manju bol, iako tableta nema djelatnu tvar. To je **placebo učinak**, a suprotno, kada očekivanje štete izaziva simptome, naziva se **nocebo učinkom** (više u lekciji [Placebo i nocebo učinak](/lekcija/placebo-i-nocebo-ucinak)). Prema teoriji očekivanja odgovora, takva očekivanja mogu izazvati stvarne promjene u doživljaju i ponašanju (Kirsch, 1985).

Samoispunjavajuće proročanstvo

**Samoispunjavajuće proročanstvo** nastaje kada pogrešno očekivanje izazove ponašanje koje ga zatim ostvari. Klasičan primjer dolazi iz istraživanja u školama, u kojima su učitelji dobili informaciju da će neki nasumično odabrani učenici „procvjetati”; kod dijela tih učenika kasnije je zabilježen veći napredak.

Pregled desetljeća istraživanja zaključuje da su takvi učinci učiteljskih očekivanja stvarni, ali u prosjeku **mali**, da mogu biti nešto veći kod nekih skupina učenika te da su očekivanja učitelja često točna jer se temelje na stvarnim informacijama o učenicima (Jussim i Harber, 2005). Drugim riječima, očekivanja utječu na ishode, ali ne određuju ih snažno ni čarobno.

Samoispunjavajuća proročanstva mogu se javiti i kod ciljeva: osoba koja očekuje neuspjeh može manje učiti i time ga izazvati; osoba koja očekuje uspjeh može više ustrajati.

Vizualizacija i očekivanja

Vizualizacija može utjecati na očekivanja: uspješno zamišljena izvedba može povećati samopouzdanje, osobito ako je realistična i uključuje i nošenje s teškoćama (više u lekciji [Mentalna proba izvedbe](/lekcija/mentalna-proba-izvedbe)). Istodobno, zamišljanje idealnog ishoda koje nije povezano s iskustvom ne stvara očekivanja temeljena na stvarnosti i može smanjiti trud.

Granice

• **Očekivanja ne mijenjaju vanjsku stvarnost sama po sebi** – djeluju kroz ponašanje, pažnju i doživljaj, a ne izravno na događaje (više u lekciji [Misli i stvarnost](/lekcija/misli-i-stvarnost)).
• **Učinci su često mali** – osobito kod tuđih očekivanja, poput učiteljskih.
• **Pretjerano optimistična očekivanja** mogu dovesti do razočaranja i lošijeg planiranja.

Primjer

Lucija je izmišljena studentica koja je uvjerena da „nije za matematiku”. Zbog toga izbjegava zadatke, ne pita kad ne razumije i odustaje nakon prve pogreške – i dobiva lošu ocjenu, što potvrđuje njezino uvjerenje. Kada s mentoricom počne rješavati lakše zadatke i postupno teže, njezina samoučinkovitost raste, a s njom i trud. Primjer pokazuje kako očekivanje može postati samoispunjavajuće i kako se može mijenjati iskustvom.

Sažetak

Očekivanja ishoda, samoučinkovitosti, odgovora i očekivanja o drugima utječu na ponašanje i doživljaj. Samoispunjavajuće proročanstvo nastaje kada očekivanje izazove ponašanje koje ga ostvari, ali su takvi učinci u istraživanjima obično mali. Očekivanja djeluju kroz ponašanje, pažnju i doživljaj, a ne izravno na vanjski svijet.

Povezane lekcije

• [Placebo i nocebo učinak](/lekcija/placebo-i-nocebo-ucinak)
• [Pozitivne fantazije i motivacija](/lekcija/pozitivne-fantazije-i-motivacija)
• [Mentalna proba izvedbe](/lekcija/mentalna-proba-izvedbe)
• [Misli i stvarnost](/lekcija/misli-i-stvarnost)
• [Ciljevi i namjere](/lekcija/ciljevi-i-namjere)

Izvori i literatura

• Bandura, A. (1977). Self-efficacy: Toward a unifying theory of behavioral change. *Psychological Review, 84*(2), 191–215. https://doi.org/10.1037/0033-295X.84.2.191
• Jussim, L., & Harber, K. D. (2005). Teacher expectations and self-fulfilling prophecies: Knowns and unknowns, resolved and unresolved controversies. *Personality and Social Psychology Review, 9*(2), 131–155. https://doi.org/10.1207/s15327957pspr0902_3
• Kirsch, I. (1985). Response expectancy as a determinant of experience and behavior. *American Psychologist*, 40(11), 1189–1202. [doi.org/10.1037/0003-066X.40.11.1189](https://doi.org/10.1037/0003-066X.40.11.1189)