Obiteljska terapija

Zadnja provjera: listopad 2026.

**Obiteljska terapija** naziv je za psihoterapijski rad u koji je uključena obitelj – cijela ili pojedini njezini članovi – kako bi se pomoglo jednom ili više članova i promijenili obrasci odnosa. Često se temelji na sistemskom mišljenju, opisanom na stranici [Sistemska terapija](/lekcija/sistemska-terapija), ali obuhvaća i bihevioralne i psihoedukativne programe. Pregledi istraživanja zato govore šire o **sistemskim i obiteljskim intervencijama**, koje uključuju i, primjerice, programe za roditelje (Carr, 2019, pregled za djecu).

Kada se obitelj uključuje

Obitelj se u terapiju uključuje kada su teškoće povezane s odnosima u obitelji, kada je potrebna podrška obitelji u liječenju jednog člana ili kada se radi o djeci i adolescentima, čiji razvoj u velikoj mjeri ovisi o obiteljskom okruženju. Obiteljska terapija ne podrazumijeva da je obitelj „kriva” za teškoće.

Kako izgleda obiteljska terapija

Na prvom susretu obično su prisutni članovi obitelji koje se problem najviše tiče, a terapeut nastoji da svatko dobije priliku iznijeti svoje viđenje, uključujući i djecu. Zajedno se dogovaraju ciljevi koje svi mogu prihvatiti, primjerice manje svađa oko domaćih zadaća ili mirniji obroci.

Rad može uključivati:

• **psihoedukaciju**, odnosno razumljive informacije o teškoći, primjerice o tome kako se manifestira depresija kod adolescenata;
• **vježbanje komunikacije**, primjerice slušanja bez upadanja u riječ i izražavanja potreba bez optuživanja;
• **dogovaranje pravila i uloga**, osobito kada roditelji nisu usuglašeni;
• **rad s pojedinim članovima ili podsustavima**, primjerice samo s roditeljima ili samo s braćom i sestrama.

Broj susreta ovisi o problemu. Neki programi, poput obiteljskog tretmana anoreksije, imaju jasno određenu strukturu i trajanje, a drugi su fleksibilniji.

Kada obiteljska terapija nije prikladna

Zajednički rad s obitelji nije uvijek primjeren. Ako u obitelji postoji nasilje ili zlostavljanje, zajednički susreti mogu ugroziti žrtvu ili je dovesti u položaj da ne smije govoriti otvoreno. Tada prednost imaju sigurnost, zaštita i individualna podrška. Isto tako, ako neki član ne želi sudjelovati, rad se može prilagoditi, primjerice raditi samo s onima koji su motivirani.

Primjer

Obitelj je izmišljena. Petnaestogodišnja kći prestala je ići u školu i većinu dana provodi u sobi. Roditelji se izmjenjuju između molbi i prijetnji, a mlađi brat se osjeća zanemareno. U obiteljskoj terapiji svi članovi iznose kako doživljavaju situaciju. Pokaže se da se kći boji vršnjačkog ruganja, a da roditelji o tome nisu znali. Obitelj dobiva informacije o tjeskobi u adolescenciji, roditelji usuglašavaju pristup, a s kćeri se dogovara postupan povratak u školu uz podršku škole.

Primjeri dobro istraženih programa

Obiteljski tretman anoreksije kod adolescenata

U **obiteljskom tretmanu** anoreksije roditelji privremeno preuzimaju odgovornost za prehranu adolescenta, a zatim je postupno vraćaju. U randomiziranom istraživanju 121 adolescenta s anoreksijom obiteljski tretman i individualna terapija usmjerena na adolescenta nisu se razlikovali u potpunoj remisiji na kraju tretmana, ali je obiteljski tretman bio učinkovitiji pri praćenju šest i dvanaest mjeseci kasnije (Lock i sur., 2010).

Multisistemska terapija

**Multisistemska terapija** intenzivan je program za adolescente s ozbiljnim problemima ponašanja i delinkvencijom, koji djeluje u obitelji, školi i među vršnjacima. Meta-analiza 22 istraživanja s više od 4.000 mladih pokazala je male, ali značajne učinke na delinkvenciju, psihopatologiju, uporabu sredstava ovisnosti, obiteljske činitelje i smještaj izvan obitelji. Učinci su ovisili o obilježjima istraživanja i uzorka, a bili su najveći kod mladih ispod 15 godina s izraženijim teškoćama (van der Stouwe i sur., 2014).

Obiteljske intervencije kod shizofrenije

Obitelji koje izražavaju mnogo kritičnosti, neprijateljstva ili pretjerane uključenosti povezane su s češćim recidivima shizofrenije. Cochraneov pregled 53 randomizirana istraživanja zaključio je da obiteljske psihosocijalne intervencije mogu smanjiti učestalost recidiva i hospitalizacija, uz napomenu da možda nisu pronađena sva mala istraživanja s negativnim rezultatima (Pharoah i sur., 2010). Te intervencije uključuju psihoedukaciju i rad na komunikaciji, a ne pretpostavljaju da obitelj uzrokuje bolest.

Partnerska terapija

Srodan oblik rada je **partnerska terapija**, u kojoj se radi s parom. Najčešći razlozi su učestali sukobi, udaljavanje, nevjera, teškoće u komunikaciji ili prilagodba na velike promjene, poput rođenja djeteta ili bolesti. Postoji nekoliko dobro razvijenih pristupa, među kojima su bihevioralna i integrativna bihevioralna terapija para te terapija para usmjerena na emocije.

Megan Roddy i suradnici (2020) u meta-analizi randomiziranih istraživanja nalaze da partnerska terapija u prosjeku umjereno poboljšava zadovoljstvo odnosom i komunikaciju u usporedbi s kontrolnim uvjetima. Učinci se uglavnom zadržavaju i nekoliko mjeseci nakon terapije, iako s vremenom slabe. Partnerska terapija koristi se i kod depresije ili problema s alkoholom jednog partnera, jer odnos može biti i izvor stresa i izvor podrške.

Kao i kod obiteljske terapije, zajednički rad nije primjeren kad u odnosu postoji nasilje. Tada prednost ima sigurnost osobe koja je izložena nasilju. Više o obrascima u odnosima parova govori lekcija [Komunikacija u partnerskim odnosima](/lekcija/komunikacija-u-partnerskim-odnosima).

Česte zablude

**„Obiteljska terapija znači da je obitelj kriva.”** Obitelj se uključuje zato što može biti važan izvor podrške i promjene, a ne zato što je uzrok teškoća.

**„Djeca su premala za obiteljsku terapiju.”** Terapeuti se prilagođavaju dobi djeteta, primjerice koriste igru ili crtanje, kako bi i najmlađi mogli sudjelovati.

**„Ako jedan član odbija doći, terapija nema smisla.”** Promjena kod dijela obitelji često utječe i na ostale, pa se može raditi i bez svih članova.

Šira slika dokaza

• Sustavni pregled 47 randomiziranih istraživanja pokazao je učinkovitost sistemske terapije kod poremećaja pažnje s hiperaktivnošću, poremećaja ponašanja i uporabe sredstava ovisnosti kod djece i adolescenata (von Sydow i sur., 2013).
• Pregled dokaza za probleme usmjerene na dijete podupire učinkovitost sistemskih intervencija, samih ili kao dijela širih programa, primjerice za teškoće spavanja, hranjenja i privrženosti u dojenačkoj dobi, oporavak nakon zlostavljanja i zanemarivanja, probleme u ponašanju, emocionalne teškoće, poremećaje hranjenja i prvu epizodu psihoze (Carr, 2019, pregled za djecu).
• Za odrasle se dokazi odnose na partnerske teškoće, anksiozne i depresivne poremećaje, probleme s alkoholom, psihozu i prilagodbu na kroničnu tjelesnu bolest (Carr, 2019, pregled za odrasle).

**Kako to čitati:** za obiteljske intervencije postoje dobri dokazi za nekoliko specifičnih programa i teškoća. Ti se dokazi ne prenose automatski na svaki oblik obiteljske terapije.

Sažetak

Obiteljska terapija uključuje obitelj u psihoterapijski rad kako bi se pomoglo jednom ili više članova i promijenili obrasci odnosa. Ne podrazumijeva da je obitelj kriva, nego da može biti izvor podrške i promjene. Rad uključuje psihoedukaciju, vježbanje komunikacije, dogovaranje pravila i rad s podsustavima. Zajednički rad nije primjeren kod nasilja u obitelji. Dobro istraženi programi uključuju obiteljski tretman anoreksije kod adolescenata, multisistemsku terapiju i obiteljske intervencije kod shizofrenije, a partnerska terapija umjereno poboljšava zadovoljstvo odnosom. Dokazi za pojedine programe ne prenose se automatski na svaki oblik obiteljske terapije.

Kamo dalje?

• [Sistemska terapija](/lekcija/sistemska-terapija) – teorijski okvir i razvoj.
• [Obiteljski odnosi](/lekcija/obiteljski-odnosi) – što istraživanja govore o roditeljstvu, braći i sestrama i obiteljskim promjenama.
• [Djetinjstvo](/lekcija/rano-djetinjstvo) i [Adolescencija](/lekcija/adolescencija) – razvoj u kojem obitelj ima važnu ulogu.

Izvori i literatura

• Carr, A. (2019). Couple therapy, family therapy and systemic interventions for adult-focused problems: The current evidence base. *Journal of Family Therapy*, 41(4), 492–536. [doi.org/10.1111/1467-6427.12225](https://doi.org/10.1111/1467-6427.12225)
• Carr, A. (2019). Family therapy and systemic interventions for child-focused problems: The current evidence base. *Journal of Family Therapy*, 41(2), 153–213. [doi.org/10.1111/1467-6427.12226](https://doi.org/10.1111/1467-6427.12226)
• Lock, J., Le Grange, D., Agras, W. S., Moye, A., Bryson, S. W. i Jo, B. (2010). Randomized clinical trial comparing family-based treatment with adolescent-focused individual therapy for adolescents with anorexia nervosa. *Archives of General Psychiatry*, 67(10), 1025–1032. [doi.org/10.1001/archgenpsychiatry.2010.128](https://doi.org/10.1001/archgenpsychiatry.2010.128)
• Pharoah, F., Mari, J. J., Rathbone, J. i Wong, W. (2010). Family intervention for schizophrenia. *Cochrane Database of Systematic Reviews*, CD000088. [doi.org/10.1002/14651858.CD000088.pub3](https://doi.org/10.1002/14651858.CD000088.pub3)
• Roddy, M. K., Walsh, L. M., Rothman, K., Hatch, S. G. i Doss, B. D. (2020). Meta-analysis of couple therapy: Effects across outcomes, designs, timeframes, and other moderators. *Journal of Consulting and Clinical Psychology*, 88(7), 583–596. [doi.org/10.1037/ccp0000514](https://doi.org/10.1037/ccp0000514)
• van der Stouwe, T., Asscher, J. J., Stams, G. J. J. M., Deković, M. i van der Laan, P. H. (2014). The effectiveness of Multisystemic Therapy (MST): A meta-analysis. *Clinical Psychology Review*, 34(6), 468–481. [doi.org/10.1016/j.cpr.2014.06.006](https://doi.org/10.1016/j.cpr.2014.06.006)
• von Sydow, K., Retzlaff, R., Beher, S., Haun, M. W. i Schweitzer, J. (2013). The efficacy of systemic therapy for childhood and adolescent externalizing disorders: A systematic review of 47 RCT. *Family Process*, 52(4), 576–618. [doi.org/10.1111/famp.12047](https://doi.org/10.1111/famp.12047)