Noćne more

Zadnja provjera: listopad 2026.

Gotovo svatko je barem jednom doživio noćnu moru: san toliko uznemirujući da se iz njega probudimo uplašeni, sa živim sjećanjem na ono što smo sanjali. Povremene noćne more česte su i same po sebi nisu znak bolesti. Kod dijela ljudi, međutim, ponavljaju se toliko često i toliko snažno da narušavaju san i svakodnevni život. Ova stranica opisuje što se o noćnim morama zna i kada im je potrebna stručna pozornost.

Što su noćne more

**Noćne more** su uznemirujući snovi, najčešće ispunjeni strahom, tjeskobom ili drugim neugodnim osjećajima, iz kojih se osoba obično probudi i kojih se nakon buđenja živo sjeća. Javljaju se uglavnom tijekom REM sna, pa češće u drugoj polovici noći (Gieselmann i sur., 2019).

Noćne more treba razlikovati od **noćnih strahova** (lat. *pavor nocturnus*). Noćni strahovi nastaju iz dubokog NREM sna, obično u prvoj trećini noći: osoba može vrisnuti, sjesti ili biti vidljivo prestrašena, ali se ne budi potpuno, teško ju je umiriti i ujutro se događaja najčešće ne sjeća. Češći su kod djece (American Academy of Sleep Medicine, 2014).

Koliko su česte

Pregled istraživanja procjenjuje da noćne more jednom tjedno ili češće ima oko 4 do 10 % ljudi. Češće su kod žena, kod mlađih osoba, u razdobljima pojačanog stresa te kod ljudi s psihičkim teškoćama (Levin i Nielsen, 2007). Osobito su česte kod ljudi s **posttraumatskim stresnim poremećajem**, kod kojih noćne more mogu ponavljati traumatsko iskustvo.

Kako istraživanja objašnjavaju noćne more

Ne postoji jedno prihvaćeno objašnjenje. Utjecajan model razlikuje dvije sastavnice (Levin i Nielsen, 2007):

• **opterećenje osjećajima** – količinu emocionalnog pritiska koju osoba nosi u određenom razdoblju, primjerice zbog stresnih događaja;
• **sklonost doživljavanju neugodnih osjećaja** – trajniju sklonost da se na događaje reagira snažnim, uznemirujućim emocijama.

Konsenzusni pregled stručnjaka opisuje kronične noćne more kao rezultat međudjelovanja pojačane pobuđenosti i otežanog „gašenja” naučenog straha. Tome mogu pridonositi traumatska iskustva, nepovoljna iskustva u djetinjstvu, osobna sklonost, pojačano potiskivanje misli i, moguće, poremećaji disanja tijekom sna (Gieselmann i sur., 2019).

**Status:** riječ je o objašnjenjima koja se oslanjaju na istraživanja povezanosti i kliničko iskustvo. Mehanizmi nastanka noćnih mora još nisu potpuno razjašnjeni.

Kada noćne more postanu poremećaj

O **poremećaju noćnih mora** govori se kada se uznemirujući snovi ponavljaju, a strah od spavanja, prekidi sna ili posljedice tijekom dana značajno narušavaju funkcioniranje (American Academy of Sleep Medicine, 2014). Takve noćne more nisu nešto što treba „trpjeti” – postoje provjereni načini liječenja.

Liječenje: ponovno uvježbavanje sna u mašti

Jedan od najbolje istraženih psiholoških postupaka jest **terapija ponovnog uvježbavanja sna u mašti** (engl. *imagery rehearsal therapy*). Osoba odabire noćnu moru koja se ponavlja, u budnom stanju je zapiše i promijeni njezin tijek, a zatim novu verziju redovito uvježbava u mašti.

U randomiziranom istraživanju sa 168 žena, od kojih je većina imala posttraumatski stresni poremećaj nakon seksualnog nasilja, tri susreta takve terapije značajno su smanjila broj noći s noćnim morama (Cohenov *d* = 1,24), poboljšala kvalitetu sna i smanjila težinu simptoma PTSP-a u usporedbi s kontrolnom skupinom na listi čekanja (Krakow i sur., 2001).

Konsenzusni pregled navodi da se različiti pristupi liječenju usmjeravaju na značenje noćne more, na njezino ponavljanje ili na nepovoljna uvjerenja povezana sa spavanjem, te upozorava da zdravstveni djelatnici često nedovoljno poznaju poremećaj i njegovo liječenje (Gieselmann i sur., 2019).

Ako noćne more prate traumatsko iskustvo, ili ako dovode do izbjegavanja spavanja i iscrpljenosti, korisno je potražiti stručnu pomoć. Više o posljedicama traume nalazi se u lekciji [Trauma i psihičke teškoće](/lekcija/trauma-i-psihicke-teskoce).

Popularne tvrdnje

„Noćne more predviđaju budućnost ili nose upozorenje.”

**Status: nema istraživačke potpore.** Istraživanja povezuju noćne more sa stresom, traumom i emocionalnim opterećenjem, a ne s predviđanjem događaja (Levin i Nielsen, 2007).

„Česte noćne more uvijek znače ozbiljnu psihičku bolest.”

**Status: netočno.** Povremene noćne more česte su i u općoj populaciji. Češće su kod ljudi s psihičkim teškoćama, ali same po sebi nisu dijagnoza (Levin i Nielsen, 2007).

„Protiv noćnih mora se ne može ništa učiniti.”

**Status: netočno.** Postoje istraženi psihološki postupci, poput ponovnog uvježbavanja sna u mašti (Krakow i sur., 2001).

Što možemo zaključiti – a što ne možemo

• Možemo zaključiti da su noćne more česte, da su povezane sa stresom i traumom i da se razlikuju od noćnih strahova.
• Možemo zaključiti da se poremećaj noćnih mora može liječiti i da za neke postupke postoje dobri dokazi.
• Ne možemo iz sadržaja noćne more zaključiti što će se dogoditi ni „što osoba skriva”.
• Ne možemo reći da su mehanizmi nastanka noćnih mora u potpunosti razjašnjeni.

Kamo dalje?

• [Snovi](/lekcija/snovi) – kada i zašto sanjamo.
• [Spavanje](/lekcija/spavanje-i-bioloski-ritmovi) – građa sna i nesanica.
• [Strah](/lekcija/strah) – emocija koja prevladava u noćnim morama.

Izvori i literatura

• American Academy of Sleep Medicine (2014). *International Classification of Sleep Disorders* (3. izd.). American Academy of Sleep Medicine.
• Gieselmann, A., Ait Aoudia, M., Carr, M., Germain, A., Gorzka, R., Holzinger, B., Kleim, B., Krakow, B., Kunze, A. E., Lancee, J., Nadorff, M. R., Nielsen, T., Riemann, D., Sandahl, H., Schlarb, A. A., Schmid, C., Schredl, M., Spoormaker, V. I., Steil, R., van Schagen, A. M., Wittmann, L., Zschoche, M. i Pietrowsky, R. (2019). Aetiology and treatment of nightmare disorder: State of the art and future perspectives. *Journal of Sleep Research*, 28(4), e12820. [doi.org/10.1111/jsr.12820](https://doi.org/10.1111/jsr.12820)
• Krakow, B., Hollifield, M., Johnston, L., Koss, M., Schrader, R., Warner, T. D., Tandberg, D., Lauriello, J., McBride, L., Cutchen, L., Cheng, D., Emmons, S., Germain, A., Melendrez, D., Sandoval, D. i Prince, H. (2001). Imagery rehearsal therapy for chronic nightmares in sexual assault survivors with posttraumatic stress disorder: A randomized controlled trial. *JAMA*, 286(5), 537–545. [doi.org/10.1001/jama.286.5.537](https://doi.org/10.1001/jama.286.5.537)
• Levin, R. i Nielsen, T. A. (2007). Disturbed dreaming, posttraumatic stress disorder, and affect distress: A review and neurocognitive model. *Psychological Bulletin*, 133(3), 482–528. [doi.org/10.1037/0033-2909.133.3.482](https://doi.org/10.1037/0033-2909.133.3.482)