Neurorazvojni poremećaji

Zadnja provjera: listopad 2026.

Neka djeca kasnije progovore, neka teško prate nastavu unatoč trudu, neka se neprestano kreću i lako im odluta pažnja, a neka se drukčije povezuju s drugima. Često je riječ o običnim razlikama u razvoju. Ponekad su te razlike toliko izražene i trajne da značajno utječu na učenje i svakodnevni život. Tada se može govoriti o **neurorazvojnim poremećajima**.

Što su neurorazvojni poremećaji?

Neurorazvojni poremećaji skupina su stanja koja se pojavljuju tijekom razvoja, najčešće u ranom djetinjstvu, i povezana su s razlikama u razvoju mozga. Utječu na osobno, društveno, školsko ili radno funkcioniranje (American Psychiatric Association, 2022).

Za razliku od mnogih drugih psihičkih teškoća, koje se pojave u određenom razdoblju života, neurorazvojne razlike obično su prisutne od ranog djetinjstva. Često traju i u odrasloj dobi, iako se njihov izgled s godinama mijenja (Thapar, Cooper i Rutter, 2017).

Glavni neurorazvojni poremećaji

• **Intelektualne teškoće** – značajno ograničenje intelektualnog funkcioniranja i prilagodbenih vještina, poput komunikacije, brige o sebi i snalaženja u svakodnevnom životu.
• **Poremećaji komunikacije** – primjerice teškoće razvoja jezika ili govora, odnosno izgovora i tečnosti govora (mucanje).
• **Poremećaj iz spektra autizma** – razlike u društvenoj komunikaciji i interakciji te ograničeni, ponavljajući obrasci ponašanja, interesa ili osjetilne osjetljivosti. U svijetu se procjenjuje da ga ima nešto manje od 1 % ljudi (Lord i sur., 2020).
• **Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD)** – trajni obrazac nepažnje i/ili hiperaktivnosti i impulzivnosti koji ometa funkcioniranje. Procjenjuje se da ga ima oko 6 % djece i mladih te oko 2,5 % odraslih (Faraone i sur., 2021).
• **Specifične teškoće učenja** – primjerice disleksija (teškoće čitanja), diskalkulija (teškoće s matematikom) ili teškoće pisanja, uz uobičajenu inteligenciju i odgovarajuće poučavanje.
• **Motorički poremećaji** – primjerice razvojni poremećaj koordinacije ili tikovi.

Detaljnije o dva najčešće spominjana stanja u lekcijama [ADHD](/lekcija/adhd) i [Autizam](/lekcija/autizam).

Zajednička obilježja

Neurorazvojni poremećaji imaju nekoliko zajedničkih obilježja:

• **Često se javljaju zajedno.** Dijete s ADHD-om češće ima i teškoće učenja ili obilježja autizma, i obrnuto. Granice među poremećajima nisu oštre (Thapar i sur., 2017).
• **Kreću se na kontinuumu.** Obilježja poput nepažnje ili društvenih teškoća postoje u cijeloj populaciji u različitoj mjeri. Dijagnoza se postavlja kada su izražena i ometaju život.
• **Snažno su povezani s nasljeđem**, ali na njihov izgled utječu i okolina, škola i podrška.
• **Češće se dijagnosticiraju kod dječaka.** Dio te razlike mogao bi biti stvaran, a dio posljedica toga što se kod djevojčica obilježja poput nepažnje ili autizma lakše previde.

Neuroraznolikost

Posljednjih godina sve se više govori o **neuroraznolikosti** – ideji da su razlike u načinu na koji mozak obrađuje informacije prirodni dio ljudske raznolikosti, a ne samo nedostatak. Iz tog pogleda važno je ne samo smanjiti teškoće, nego i prilagoditi okolinu i prepoznati snage osobe.

Taj pogled ne poriče da neke osobe imaju velike teškoće i trebaju intenzivnu podršku. Važno je pitati što konkretnoj osobi pomaže, umjesto da se njezine razlike promatraju samo kao problem.

Što pomaže?

• **Rano prepoznavanje** – što se ranije uoče teškoće, to se ranije može ponuditi podrška.
• **Prilagodbe u školi i na poslu** – primjerice više vremena za ispite, mirnije okruženje ili pisane upute.
• **Psihosocijalna podrška** – kod male djece s autizmom neki postupci mogu poboljšati vještine poput zajedničke pažnje, jezika i društvenog angažmana (Lord i sur., 2020).
• **Podrška roditeljima** – edukacija i programi za roditelje važni su kod ADHD-a i drugih teškoća.
• **Lijekovi** – kod ADHD-a lijekovi mogu smanjiti simptome i često se kombiniraju s drugim oblicima podrške (Posner, Polanczyk i Sonuga-Barke, 2020).

Primjer

Izmišljeni učenik, Luka, ima deset godina. Vrlo je znatiželjan i bistar, ali stalno zaboravlja zadaće, teško sjedi mirno i ne može pratiti dugačke upute. Učiteljica misli da je „lijen". Nakon procjene pokaže se da ima ADHD i specifične teškoće čitanja.

Uz prilagodbe u školi, podršku roditeljima i postupke koji mu pomažu organizirati se, Luka postaje uspješniji. Njegova znatiželja i energija i dalje su prednost.

Česte zablude

• **„Djeca to prerastu."** Mnoge neurorazvojne razlike traju i u odrasloj dobi, iako se njihov izgled mijenja.
• **„ADHD je posljedica lošeg odgoja."** ADHD je snažno povezan s nasljeđem i razvojem mozga; odgoj može utjecati na tijek, ali ga ne uzrokuje.
• **„Teškoće učenja znače nisku inteligenciju."** Specifične teškoće učenja javljaju se uz uobičajenu inteligenciju.
• **„Cjepiva uzrokuju autizam."** Pregled istraživanja s više od milijun djece nije pronašao povezanost cjepiva i autizma (Taylor, Swerdfeger i Eslick, 2014).

Kada potražiti pomoć?

Razgovor sa stručnjakom – pedijatrom, psihologom ili logopedom – koristan je ako dijete znatno kasni u razvoju govora ili kretanja, ako teškoće pažnje ili učenja traju unatoč trudu i podršci ili ako odrasla osoba prepoznaje kod sebe dugotrajne teškoće koje su prisutne od djetinjstva.

Što znanost zna, a što ostaje otvoreno?

**Dobro potvrđeno:** neurorazvojni poremećaji počinju u razvoju, često se javljaju zajedno i mogu trajati cijeli život (Thapar i sur., 2017); rana podrška može poboljšati vještine (Lord i sur., 2020).

**Otvoreno pitanje:** koliko je porast broja dijagnoza posljedica boljeg prepoznavanja, a koliko drugih čimbenika; kako najbolje uskladiti medicinski pogled i pogled neuroraznolikosti.

Sažetak

Neurorazvojni poremećaji skupina su stanja koja se pojavljuju tijekom razvoja i povezana su s razlikama u razvoju mozga. Obuhvaćaju intelektualne teškoće, poremećaje komunikacije, poremećaj iz spektra autizma, ADHD, specifične teškoće učenja i motoričke poremećaje. Često se javljaju zajedno, kreću se na kontinuumu, snažno su povezani s nasljeđem i češće se dijagnosticiraju kod dječaka. Pogled neuroraznolikosti razlike u obradi informacija vidi kao dio ljudske raznolikosti, ne poričući potrebu za podrškom. Pomažu rano prepoznavanje, prilagodbe u školi i na poslu, psihosocijalna podrška, programi za roditelje i, kod ADHD-a, lijekovi.

Povezane teme

• [ADHD](/lekcija/adhd) – simptomi, tijek i liječenje.
• [Autizam](/lekcija/autizam) – spektar autizma i podrška.
• [Psihički poremećaji u dječjoj i adolescentskoj dobi](/lekcija/psihicki-poremecaji-u-djecjoj-i-adolescentskoj-dobi) – psihičke teškoće u razvoju.
• [Kognitivni razvoj](/lekcija/kognitivni-razvoj) – kako se razvija mišljenje.
• [Klasifikacija psihičkih poremećaja](/lekcija/klasifikacija-psihickih-poremecaja) – kako se poremećaji razvrstavaju.

Izvori i literatura

• American Psychiatric Association. (2022). *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders* (5. izd., tekstualna revizija; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing. https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425787
• Faraone, S. V., Banaschewski, T., Coghill, D., Zheng, Y., Biederman, J., Bellgrove, M. A., Newcorn, J. H., Gignac, M., Al Saud, N. M., Manor, I., Rohde, L. A., Yang, L., Cortese, S., Almagor, D., Stein, M. A., Albatti, T. H., Aljoudi, H. F., Alqahtani, M. M. J., Asherson, P., ... Wang, Y. (2021). The World Federation of ADHD International Consensus Statement: 208 evidence-based conclusions about the disorder. *Neuroscience & Biobehavioral Reviews, 128*, 789–818. https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2021.01.022
• Lord, C., Brugha, T. S., Charman, T., Cusack, J., Dumas, G., Frazier, T., Jones, E. J. H., Jones, R. M., Pickles, A., State, M. W., Taylor, J. L., & Veenstra-VanderWeele, J. (2020). Autism spectrum disorder. *Nature Reviews Disease Primers, 6*, Article 5. https://doi.org/10.1038/s41572-019-0138-4
• Posner, J., Polanczyk, G. V., & Sonuga-Barke, E. (2020). Attention-deficit hyperactivity disorder. *The Lancet, 395*(10222), 450–462. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(19)33004-1
• Thapar, A., Cooper, M., & Rutter, M. (2017). Neurodevelopmental disorders. *The Lancet Psychiatry, 4*(4), 339–346. [doi.org/10.1016/S2215-0366(16)30376-5](https://doi.org/10.1016/S2215-0366%2816%2930376-5)
• Taylor, L. E., Swerdfeger, A. L. i Eslick, G. D. (2014). Vaccines are not associated with autism: An evidence-based meta-analysis of case-control and cohort studies. *Vaccine*, 32(29), 3623–3629. [doi.org/10.1016/j.vaccine.2014.04.085](https://doi.org/10.1016/j.vaccine.2014.04.085)